Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-907/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Rački i kolege iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Eos matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 8, OIB 76674680107, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1957/2021-40 od 23. lipnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1957/2021-40 od 23. lipnja 2025.;

- potvrđuje u točki I. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 7,73 EUR od 12.11.2008. do 30.9.2015.

- na iznos od 53,30 EUR od 15.01.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 58,33 EUR od 14.02.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 41,84 EUR od 13.03.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 39,40 EUR od 11.04.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 25,83 EUR od 13.05.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 17,65 EUR od 13.06.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 6,52 EUR od 01.07.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 35,14 EUR od 11.07.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 8,18 EUR od 24.07.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 0,14 EUR od 01.08.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 15,62 EUR od 15.08.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 18,42 EUR od 12.09.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 12,34 EUR od 13.10.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 1,39 EUR od 08.12.2009. do 30.9.2015.

- na iznos od 37,19 EUR od 13.05.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 59,00 EUR od 11.06.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 42,32 EUR od 14.07.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 17,96 EUR od 30.07.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 56,34 EUR od 14.08.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 45,62 EUR od 08.09.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 127,03 EUR od 11.09.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 92,78 EUR od 13.10.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 103,96 EUR od 12.11.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 75,01 EUR od 11.12.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 557,80 EUR od 14.12.2010. do 30.9.2015.

- na iznos od 148,48 EUR od 16.02.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 36,76 EUR od 10.03.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 98,95 EUR od 11.03.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 97,80 EUR od 12.04.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 9,92 EUR od 19.04.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 97,80 EUR od 10.05.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 11,48 EUR od 21.05.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 434,21 EUR od 02.06.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 19,08 EUR od 04.06.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 50,88 EUR od 10.06.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 150,25 EUR od 11.06.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 21,79 EUR od 07.07.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 21,61 EUR od 09.07.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 41,02 EUR od 12.07.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 70,77 EUR od 13.07.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 45,26 EUR od 14.07.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 44,72 EUR od 29.07.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 66,82 EUR od 10.08.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 49,59 EUR od 08.09.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 38,67 EUR od 10.09.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 11,67 EUR od 30.09.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 124,38 EUR od 12.10.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 11,61 EUR od 01.11.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 30,14 EUR od 10.11.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 51,40 EUR od 12.11.2011. do 30.9.2015.

- na iznos od 1,95 EUR od 12.01.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 58,78 EUR od 10.03.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 50,38 EUR od 27.06.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 71,71 EUR od 07.07.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 41,59 EUR od 31.07.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 56,77 EUR od 08.08.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 90,18 EUR od 08.09.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 99,98 EUR od 06.10.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 8,91 EUR od 09.11.2012. do 30.9.2015.

- na iznos od 87,09 EUR od 29.03.2013. do 30.9.2015.

- na iznos od 13,14 EUR od 10.04.2013. do 30.9.2015.

- na iznos od 44,58 EUR od 24.04.2013. do 30.9.2015.

- na iznos od 13,81 EUR od 25.04.2013. do 30.9.2015.

- na iznos od 13,48 EUR od 14.05.2013. do 30.9.2015.

- na iznos od 13.890,33 EUR od 31.05.2013. do 30.9.2015.

sve do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 17.884,59 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose u razdoblju od 1. listopada 2015. do isplate na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u točki III. izreke (pravilno bi bilo točka IV. izreke) kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 834,34 EUR (osamsto trideset četiri eura i trideset četiri centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 306-523/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između tuženika ADDIKO BANK D.D., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora i tužitelja PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita, od dana 30.08.2006.g., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke 11.09.2006.g. .g. pod poslovnim brojem OU-1271/06 u dijelu u kojem je povrat obveze vezan uz valutu CHF

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju, PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 17.884,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 7,73 EUR od 12.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 53,30 EUR od 15.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 58,33 EUR od 14.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 41,84 EUR od 13.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 39,40 EUR od 11.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 25,83 EUR od 13.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 17,65 EUR od 13.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 6,52 EUR od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 35,14 EUR od 11.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 8,18 EUR od 24.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 0,14 EUR od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 15,62 EUR od 15.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 18,42 EUR od 12.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,34 EUR od 13.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 1,39 EUR od 08.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 37,19 EUR od 13.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 59,00 EUR od 11.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 42,32 EUR od 14.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,96 EUR od 30.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 56,34 EUR od 14.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 45,62 EUR od 08.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 127,03 EUR od 11.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 92,78 EUR od 13.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 103,96 EUR od 12.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 75,01 EUR od 11.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 557,80 EUR od 14.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 148,48 EUR od 16.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 36,76 EUR od 10.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 98,95 EUR od 11.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 97,80 EUR od 12.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 9,92 EUR od 19.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 97,80 EUR od 10.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 11,48 EUR od 21.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 434,21 EUR od 02.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 19,08 EUR od 04.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 50,88 EUR od 10.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 150,25 EUR od 11.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 21,79 EUR od 07.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 21,61 EUR od 09.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 41,02 EUR od 12.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 70,77 EUR od 13.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 45,26 EUR od 14.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 44,72 EUR od 29.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,82 EUR od 10.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 49,59 EUR od 08.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 38,67 EUR od 10.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 11,67 EUR od 30.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 124,38 EUR od 12.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 11,61 EUR od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 30,14 EUR od 10.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 51,40 EUR od 12.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 1,95 EUR od 12.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 58,78 EUR od 10.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 50,38 EUR od 27.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 71,71 EUR od 07.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 41,59 EUR od 31.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 56,77 EUR od 08.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,18 EUR od 08.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 99,98 EUR od 06.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 8,91 EUR od 09.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 87,09 EUR od 29.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 13,14 EUR od 10.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 44,58 EUR od 24.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 13,81 EUR od 25.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 13,48 EUR od 14.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 13.890,33 EUR od 31.05.2013. godine do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnim i odredbe čl. čl. 2. , čl. 3., čl. 5., čl.7., čl. 16., čl. 17. i čl. 21 Ugovora o kreditu broj 306-523/2006,kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 6.051,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se, sukladno čl. 29. ZOO-a, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.»

1.1. Prvostupanjski sud donio je i rješenje kojim je dopustio miješanje u ovu parnicu na strani tuženika društvu Eos matrix d.o.o. Zagreb.

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 30. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 306523/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine za iznos od 197.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dalje: Ugovor o kreditu)

- da su stranke iznos i povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF

- da su stranke 7. travnja 2016. sklopile Sporazum uz Ugovor o kreditu broj 306523/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Sporazum uz Ugovor o kreditu) na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) kojim su izvršile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da su sukladno članku 81. stavak 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP/03) i članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) ništetne odredbe sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti anuitete koji su posljedica promjene tečaja preko prvotno ugovorenih iznosa anuiteta prema tečaju koji je bio u primjeni na dan korištenja kredita.

6.2. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit u razdoblju od 1. kolovoza 2005. do 30. rujna 2015., odnosno do konverzije, zbog promjene tečaja CHF platio 17.884,59 eura više u odnosu na tečaj CHF u trenutku sklapanja ugovora pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da taj iznos tužitelju plati na temelju članka 1111. ZOO sa zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.051,54 eura, također sa zateznim kamatama.

6.3. Tuženik se žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je utvrđena ništetnost spornog dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na povrat kredita po tečaju za CHF na dan otplate pojedinih anuiteta navodeći u žalbi u bitnom da je tužitelj u cijelosti prihvatio sve odredbe Ugovora o kreditu i da je taj Ugovor o kreditu odraz stvarne volje ugovornih stranaka te da je prilikom njegovog sklapanja poštovana sva tada važeća zakonska regulativa.

6.4. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine je presuđeno da je ništetna ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kreditor kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu se odnosi na ugovore o kreditima koje je više banaka, između ostalih i tuženik koji je pravni slijednik jedne od stranaka tog postupka, sklapalo u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008.

6.5. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15.; dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom predmetu. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je članka 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ništetni sporni dijelovi predmetnog Ugovora o kreditu. Zbog tih razloga nije osnovan dio tuženikove žalbe kojim on osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da su ništetni sporni dijelovi Ugovora o kreditu te je tuženikova žalba u tom dijelu odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke presude.

6.6. Tuženik se žali zbog toga što je odbijen njegov dokazni prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika na okolnost da je tuženik bio upoznat sa svim ugovornim odredbama. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. naveo da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio taj tuženikov dokazni prijedlog.

6.7. Tuženik se nadalje žali navodeći da smatra da je bilo potrebno uvažiti njegove prigovore za razdoblja kad su anuiteti po tečaju CHF bili niži od onog početno ugovorenog, a kako je to vještak prikazao, u iznosu od 848,60 eura. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. iznio pravno shvaćanje prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. To pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa kako tuženik u postupku nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije uzeo u obzir navedene negativne tečajne razlike zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.8. Tuženik se nadalje žali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Međutim, taj žalbeni razlog nije osnovan. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se "..time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare za povrat iznosa zbog ništetne valutne klauzule je počeo teći 14. lipnja 2018. (nakon pravomoćno utvrđene ništetnim glavnice vezane uz švicarski franak u kolektivnom sporu koja je utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine budući da je njegova tužba podnesena 30. studenog 2021. čime je prekinut tijek zastare.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno da su stranke sklopile Sporazum uz Ugovor o kreditu kojim su sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.; dalje: ZID ZPK/15) izvršile konverziju kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

7.1. Tuženik se žali navodeći da financijski vještak nije utvrdio da je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio da konverzija nije izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15 niti je sporio da je predmetni Sporazum uz Ugovor o kreditu sklopio na temelju slobodnog i informiranog pristanka, a niti vještak nije utvrdio da konverzija nije izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15 pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.2. Prvostupanjski sud je smatrao da tužitelj usprkos izvršenoj konverziji ima pravo tražiti povrat onoga što je, vraćajući kredit, platio zbog tečajne razlike do sklapanja Sporazum uz Ugovor o kreditu.

7.3. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

7.4. U ovom postupku kao i postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te odredbe o obvezi vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

7.5. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/07.

7.6. Stranke su Dodatkom Ugovoru o kreditu izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kako to pravilno u žalbi ističe tuženik, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR.

7.7. U tom smislu, u situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime otplate kredita pa tako i na ime nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju, među strankama sklopljenog valjanog Dodataka, iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene tim Dodatkom, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da Dodatak Ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Dodatka kako je to i ugovoreno Dodatkom koji je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavku 5. ZID ZPK/15.

7.8. Iz naprijed navedenih razloga nema uporišta pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sklapanjem Dodatka tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja osnovnog ugovora do sklapanja ugovora o konverziji unatoč što je ugovor o konverziji valjan pravni posao i da stoga postoji pravo i obveza da ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na osnovi ništetnih odredbi.

7.9. Kao što je već prethodno navedeno, primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene Dodatkom na način propisan ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO koji glasi: "Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.", prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u iznosu koji je tužitelju dosuđen.

8. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 17.884,59 eura i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

8.1. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

8.2. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na pojedine plaćene mjesečne iznose anuiteta koji su plaćeni u razdoblju do 30. rujna 2015. i to od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. kao dana s kojim je izvršena konverzija, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznose navedenih anuiteta u razdoblju nakon 30. rujna 2015. na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

8.3. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženik primio preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženika nepoštenim stjecateljem budući se on kao autor nepoštenih odredbi koristio tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima.

8.4. Stranke su uspjele u sporu djelomično – tužitelj sa dijelom glavnog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koji je usvojen, a tuženik s dijelom glavnog zahtjeva za isplatu glavnice s kojim je tužitelj odbijen. Imajući na umu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. To još više vrijedi u okolnostima ovog predmeta u kojem bi zbog naloga tužitelju da tuženiku naknadi razmjerni dio naknade troškova uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a, uzimajući u obzir visinu tih troškova (VPS 17.884,59 EUR), troškovi postupka koje je sam snosio i oni koje bi morao platiti tuženiku bili veći od naknade koja mu je dosuđena zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Potraživanje koje je tužitelju dosuđeno kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokolom 1. uz Konenvciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja da mirno uživa to svoje vlasništvo (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK-a, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa revizijskog suda koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (primjerice Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.) U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu pa bi nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljao miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku koje ne odražava poštenu ravnotežu između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva kao pretpostavku opravdanosti tog miješanja prema zahtjevima članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

8.5. S obzirom na izloženo pravno shvaćanje ovog suda prema kojem, u okolnostima ovog predmeta, svaka stranka uz primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a snosi svoje troškove, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, a što se odnosi i na troškove drugostupanjskog postupka. U skladu s tim, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 834,34 eura.

Koprivnica, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić