1

                            Poslovni broj: Gž R-1125/2021

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1125/2021

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., OIB: …iz Đ., protiv tuženika Doma za odrasle osobe B., OIB: …, sa sjedištem u D., kojeg zastupa ravnatelj B. B., radi poništenja odluke i zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pr-87/2020-23 od 31. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pr-87/2020-23 od 31. srpnja 2021.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„1. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za izbor i imenovanje ravnatelja/ice Doma za odrasle osobe B. od 10. lipnja 2020. u Domu za odrasle osobe B. te da je pogodovao izabranom kandidatu gospodinu B. B. prilikom odlučivanja o rezultatu javnog natječaja odnosno da je tužitelju uskratio pravo na jednaku dostupnost javnoj službi prilikom zapošljavanja, teško zlostavljao tužitelja, sustavno i kontinuirano diskriminirao tužitelja po osnovi obrazovanja, akademskog statusa i temeljnog ustavnog prava tužitelja na rad i zaradu za život te mu time nanio veliku materijalnu štetu budući da je nezaposlena osoba više od četiri godine, bez primanja i uzdržava dvoje roditelja koji su bolesni, stari svaki više od 80 godina i bez mirovina.

2. Poništava se nezakonita, protuustavna i diskriminirajuća Odluka o izboru ravnatelja Doma za odrasle osobe B. kandidata B. B., ur. broj: 1872/2020 od 13. srpnja 2020.

3. Poništava se nezakonita, protuustavna i diskriminirajuća Odluka o imenovanju ravnatelja Doma za odrasle osobe B. kandidata B. B., ur. broj: 2007/2020 od 24. srpnja 2020.

4. Nalaže se tuženiku da isplati odštetu tužitelju u iznosu od 50.000,00 kuna sa svim zakonskim zateznim kamatama i po zakonski određenoj stopi počevši danom donošenja Odluke o izboru ravnatelja Doma za odrasle osobe B. kandidata B. B., ur. broj: 1872/2020 odnosno počevši od 13. srpnja 2020. pa sve do pravomoćnog okončanja postupka“.

 

Protiv citirane presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) žalbu podnosi tuženik te predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu, odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski je sud proveo sve relevantne dokaze za donošenje odluke te je u skladu s odredbama ZPP-a donesena i sastavljena pobijana presuda. Prvostupanjski je sud valjano i u skladu sa stanjem spisa dao razloge o svim odlučnim činjenicama, dani razlozi su potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, kao i stanja spisa i danih razloga.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio sve odlučne činjenice koje su potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je ocjenom provedenih dokaza u skladu sa odredbom iz čl. 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalitelj, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-da je Upravno vijeće tuženika na sjednici vijeća 2. lipnja 2020. donijelo odluku o raspisivanju natječaja za ravnatelja, koji je natječaj raspisan 10. lipnja 2020.i objavljen u ''Narodnim novinama'' br. 67/2020, biltenu Zavoda, na web stranici i oglasnoj ploči tuženika te u javnom glasilu ''Večernji list'',

-da su u roku 8 dana zaprimljene prijave kandidata – tužitelja te Ž. K. i B. B., koje se otvorene na 8. sjednici Upravnog vijeća tuženika, svi prijavljeni kandidati da su dostavili potrebnu dokumentaciju te je odlučeno pozvati kandidate na usmeni razgovor koji je određen za 13. srpnja 2020. te je za taj datum sazvana sjednica Upravnog vijeća

-na razgovor da su pristupili tužitelj i B. B., s kojima je obavljen strukturirani razgovor koji se sastojao od grupe pitanja, s tim da se prijavljeni kandidat Ž. K. nije odazvao na razgovor, jer da je odustao od prijave,

-nakon obavljenog razgovora s pristiglim kandidatima, kojem su prisustvovali svi članovi Upravnog vijeća, da se pristupilo glasanju te da je jednoglasno odabran kandidat B. B.,

-nakon tako provedenog postupka sva dokumentacija da je dostavljena na pregled Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te je od strane ministrice V. B. donijeta odluka o davanju prethodne suglasnosti za imenovanje B. B., koji da je potom od strane Upravnog vijeća odlukom ur.broj:2007/2020 od 24. srpnja 2020. imenovan ravnateljem Doma za odrasle osobe B., a tužitelju da je omogućen uvid u natječajni materijal.

 

              Prvostupanjski sud ocjenjuje da je natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja tuženika proveden u skladu s odredbama Zakona o ustanovama (''Narodne novine'' br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19, dalje ZU) te Zakona o socijalnoj skrbi (''Narodne novine'' br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 132/20 i 138/20, dalje ZSS) te odredbama Statuta tuženika, kao i da nije bilo bitnih povreda postupaka, što sve proizlazi iz natječajne dokumentacije koja prileži spisu, slijedom čega je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev za poništenje odluke o izboru i imenovanju ravnatelja tuženika prvostupanjski je sud primjenom mjerodavne odredbe iz čl. 42. st.2. ZU-a prema kojoj osoba koja je podnijela prijavu na natječaj može pobijati tužbom odluku o izboru zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni na natječaju, zaključio da izvan navedenih razloga nije dopušteno pobijanje odluke o izboru ravnatelja, a koje stajalište je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Revr-292/2008-2 od 15. listopada 2008., pa kako je nedvojbenim utvrđeno da izabrani kandidat B. B. ispunjava sve uvjete koji su objavljeni u natječaju i propisani su Zakonom i Statutom tuženika da bude izabran za ravnatelja Doma te da nije bilo nikakvih povreda postupka tijekom izbora i imenovanja ravnatelja, odbio je i drugo i treće postavljeni tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

 

Nadalje, u takvoj situaciji, kada je predmetni postupak izbora i imenovanja ravnatelja pravilno proveden, prvostupanjski je sud zaključio je da, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne proizlazi da je u odnosu na tužitelja u postupku izbora i imenovanja ravnatelja bilo diskriminatornog postupanja i da tužitelj nije učinio niti vjerojatnim bilo koju od povreda opisanih u čl. 1. i čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/2008 i 112/2012., dalje: ZSD).

 

Stoga, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je u vezi s postupkom za izbor i imenovanje ravnatelja došlo do njegove diskriminacije po bilo kojoj od osnova propisanih zakonom i ne proizlazi da je tuženik izborom kandidata B. R. za ravnatelja povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje odnosno da je poduzetim radnjama doveo do povrede prava na jednako postupanje, prvostupanjski je sud ocijenio da nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu štete u smislu odredbe čl. 17. st.1. toč. 3. ZSD-a, slijedom čega je odbio i četvrto postavljen tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

 

Tužitelj žalbom uglavnom upire i ukazuje na petogodišnje razdoblje u kojem se javlja na razne natječaje, no drugi natječaji na koje tuženik referira nisu u vez s predmetnim, kao niti kazneni postupci koje je pokrenuo protiv drugih ustanova, na čijim natječajima za radno mjesto nije prošao.

 

              U žalbi izneseni stavovi te ocjene svih postupaka raznih natječaja, ne dovode u pitanje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu u ovom postupku, koji je ocjenom provedenih dokaza pouzdano utvrdio da je tuženik spram tužitelja postupao jednako kao i u odnosu spram drugog kandidata, te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je postupak izbora ravnatelja tuženika, koji je prethodio donošenju sporne odluke o imenovanju, proveden sukladno prethodno citiranim propisima.

 

Čl. 1. ZSD-a propisano je da se tim zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog druga ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

 

Prema odredbi st. 2. tog članka, diskriminacijom se u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskom li drugim vezama. Prema čl.2. st.1. tog Zakona, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl.1. stavka 1. ovog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a prema st.2. neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl.1. st.1. ovog Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

 

Budući da je za utvrđivanje diskriminacije, osim postojanja koje od osnova iz čl.1. toč. 1. navedenog Zakona, nužno i da postoji relacija prema kojoj drugoj osobi u usporedivoj situaciji, a tijekom prvostupanjskog postupka je tuženik nedvojbeno dokazao da prilikom raspisivanja i provođenja natječaja za izbor ravnatelja tužitelj nije bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi iz čl. 1. st. 1. ZSD-a, u odnosu na izabranog kandidata, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na zaštitu u smislu odredbe čl. 17. ZSD-a.

 

Slijedom svega navedenog pravilnom je primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odbio zahtjeve tužitelja te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 6. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

           Ksenija Dimec v.r.