Poslovni broj: Usž-3388/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NDE, državljanina Egipta, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2145/2025-7 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2145/2025-7 od 26. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I- 216-01/25-03/446, URBROJ: 511-19-27-25-1 od 28. svibnja 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim po službenoj dužnosti, tužitelju, rođenom **.**.1998. u nepoznatom mjestu, Egipat, državljaninu Egipta, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova (točka 1. izreke), na razdoblje od 3 mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Nejasno mu je na koji način je tuženik utvrdio i procijenio postojanje opasnosti od bijega ili bilo kakvog drugog prikrivanja u njegovom slučaju. Ističe da je policiji dao sve podatke i isprave koje je posjedovao, nakon što je samostalno pristupio u policijsku postaju, iz čega proizlazi da nije postojala tendencija skrivanja, bježanja ili prikrivanja informacija. Smatra da mu je nepotrebno ograničavati slobodu kretanja zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) te ističe da nema namjeru napustiti teritorij Republike Hrvatske jer bi to značilo da odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Smatra da je obrazloženje pobijane presude nejasno i nepotpuno, zbog čega se ista ne može ispitati. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu, ponavljajući utvrđenja i navode iz prvostupanjskog upravnog spora, napominje da je tužitelj tijekom upravnog postupka saslušan na sve relevantne okolnosti vezane za boravak u Republici Hrvatskoj i izraženu namjeru za međunarodnu zaštitu, pri čemu su mu priopćeni svi razlozi za ograničenje slobode kretanja te mu je pročitan zapisnik. Ističe da se, suprotno žalbenim navodima, ograničenjem slobode kretanja osigurava prisutnost tužitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 28. svibnja 2025., nepozvan, osobno pristupio u službene prostorije tuženika bez isprava o identitetu te izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Tuženik je proveo postupak utvrđivanja identiteta tužitelja i okolnosti njegova boravka u Republici Hrvatskoj te je provjerom u evidencijama i Schengenskom informacijskom sustavu utvrđeno da je na snazi važeća zabrana ulaska i boravka tužitelju na području država članica schengenskog prostora prema članku 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1862 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. studenoga 2018. o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području granične kontrole i o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma te o izmjeni i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1987/2006. , a koje upozorenje je ranije izdala Republika Hrvatska, za razdoblje od 15. travnja 2025. do 15. travnja 2026.
9. U postupku donošenja rješenja, koji je predmet ocjene zakonitosti u ovome upravnom sporu, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, utvrđeno je da državljanin treće zemlje nezakonito ušao i boravio u [adresa], odnosno Republici Hrvatskoj, koja je ujedno u SIS sustav unijela upozorenje da mu se treba zabraniti ulazak i boravak na području država članica, a nakon readmisijskog vraćanja u Bosnu i Hercegovinu na temelju rješenja o protjerivanju od 15. travnja 2025.
10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i članka 54. stavka 2. točke 1. i točke 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. – dalje: ZMPZ), prvostupanjski sud je zaključio da je ograničenje slobode kretanja tužitelja, na način kako je to određeno osporenim rješenjem, potrebno radi osiguranja prisutnosti tužitelja u postupku utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu te da ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika.
11. S obzirom na to da ZMPZ daje nadležnom javnopravnom tijelu (tuženiku) slobodu u odabiru mjere ograničenja kretanja koja je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, najprikladnija za postizanje cilja koji se mjerom želi postići, a imajući na umu razloge na kojima se temelji mjera ograničenja kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance na tri mjeseca (unatoč izrečenoj zabrani ulaska i boravka unutar Europskog gospodarskog prostora došao je sve do Zagreba i izražavajući namjeru za međunarodnu zaštitu želio izbjeći procesuiranje zbog ranije izrečene mjere), ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Ovaj Sud, stoga, žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, koji žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, prvostupanjski sud je zaključio da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za smještaj tužitelja u prihvatni centar za strance, dok tužitelju nisu povrijeđena ustavna ni druga prava na koja se poziva u žalbi.
13. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
