Poslovni broj: Usž-212/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GŠ iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Ivi Zlatić, odvjetnici iz Karlovca, Trg hrvatskih branitelja 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-1132/2022-7 od 2. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-1132/2022-7 od 2. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21- 01/320, URBROJ: 512-2501-22-18 od 23. kolovoza 2022. i prvostupanjsko upravno rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/21-01/778, URBROJ: 512M2-50-22-12 od 12. srpnja 2022. te je usvojen zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Rakovica, Drežnik Grad od 12. kolovoza 1991. do 30. rujna 1991. (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu 3.750,00 kuna / 497,71 eura u roku 30 dana od dana primitka pravomoćne presude.

2. Rješenjem tuženika od 23. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 12. srpnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti u razdoblju od 12. kolovoza 1991. do 30. rujna 1991.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Osporava i odluku o troškovima spora. Navodi da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da su u slučaju tužiteljice kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Sud je tužiteljici pogrešno priznao pripadnost naoružanom odredu Narodne zaštite i angažman u istome, tj. sudjelovanje u borbenom sektoru (razmjena oružane vatre s neprijateljem i obavljanje stražarske dužnosti na punktovima na kojim su se odvijali minobacački napadi tj. oružani sukob).

3.1. Područni odsjek za poslove obrane Karlovac uvidom u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata je utvrdio da tužiteljica ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 58. bataljunu Slunj od 1. listopada do 30. studenoga 1991. Uvidom u ovjereni prijepis pripadnika Narodne zaštite navedeni je Područni odsjek utvrdio da tužiteljica nije evidentirana na tim popisima.

3.2. Tuženik u žalbi prenosi sadržaj iskaza tužiteljice te svjedoka MŠ, CŠ, UŠ i AŠ, u sadržaju kako su isti navedeni u obrazloženju pobijane odluke. Ističe da svjedoci MŠ i CŠ nisu bili pripadnici Narodne zaštite. Prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno odbilo prihvatiti iskaz svjedoka MŠ u kojem je naveo da tužiteljica nije evidentirana kao pripadnica Narodne zaštite jer nije bila prisutna kada se taj popis radio jer u to vrijeme nije bila pripadnica Hrvatske vojske iz razloga što za stavljanje na popis nije bitno je li netko prisutan prilikom sastavljanja popisa ili je li bio pripadnik Hrvatske vojske. Svjedok MŠ status hrvatskog branitelja ima temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu MUP- a RH. Tuženik navodi da se od petero svjedoka saslušanih u prethodnom i ponovljenom postupku, jedan ne sjeća vremena u kojem bi tužiteljica bila pripadnica Narodne zaštite, jedan se ne sjeća je li borbeno djelovala, a dvojica se ne sjećaju je li uopće bila pripadnica Narodne zaštite. Tuženik navodi da je tužiteljica u spornom razdoblju pomagala pripadnicima NZ Drežnik Grad, ali sama nije bila pripadnica navedenog naoružanog odreda.

3.3. Tuženik predlaže Sudu odgoditi izvršenje presude, poništiti u cijelosti pobijanu presudu i riješi upravnu stvar.

4. Tužiteljica se protivi navodima žalbe te predlaže istu kao neosnovanu odbiti.

Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge za svoju odluku. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: 2 Us I-1468/21 od 1. travnja 2022. Navedenom je presudom, radi upotpunjenja činjeničnog stanja, predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak. Odlučiti je trebalo o zahtjevu tužiteljice od 14. srpnja 2021. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Rakovica, [adresa] u razdoblju od 12. kolovoza 1991. do 30. rujna 1991.

9. Suprotno navodima žalbe ovaj Sud smatra da je u prvostupanjskom upravnom sporu pravilno utvrđeno da je tužiteljica kumulativno ispunila uvjete za priznavanje traženog prava.

10. Prema članku 3. stavku 1. točki c) Zakona hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U članku 3. propisano je da se u smislu navedenog članka pod obranom suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. tog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (stavak 2.); te da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz tog članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove (stavak 4.).

10.1. Člankom 179. stavkom 1. točkom a) Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Ovaj je Sud mišljenja da strogo formalno tumačenje odredbe navedene u odlomku 10.1. ove presude ne smije ići na štetu tužiteljice. Okolnost da nije bila upisana u evidencije ne može biti razlog odbijanju njenog zahtjeva. Iskaze svjedoka iz upravnog postupka prvostupanjski je sud pravilno cijenio na način da je istinitima uzeo navode zahtjeva tužiteljice da je u spornom razdoblju sudjelovala u obrani suvereniteta RH kao pripadnica naoružanih odreda Narodne zaštite tijekom kojeg je nesporno sudjelovala u oružanom otporu agresoru.

12. Prvostupanjski je sud iskaze svih svjedoka detaljno naveo i dao razloge za svoju odluku. Pripadnost tužiteljice naoružanim odredima Narodne zaštite potvrdili su svjedoci UŠ, AŠ, MŠ, G.

12.1. Tužiteljičino sudjelovanje u oružanom otporu tijekom spornog razdoblja detaljno su potvrdili saslušani svjedoci. Svjedok MŠ je izjavio da je on bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a od 1. lipnja do 1. prosinca 1991. i zapovjednik NZ Drežnik Grad gdje je tužiteljica bila bolničarka. Bolničarke su u privatnoj kući u [adresa] imale stožer, a on im je priopćavao rasporede stražarenja. Na punktovima razgraničenja iz smjera Ličkog Petrovog Sela i Lipovače bili su izloženi minobacačkim i pješačkim napadima, u istima je sudjelovala i tužiteljica, pomagala je u zbrinjavanju ranjenih i mrtvih. Od zapovjednika Policijske postaje, bolničarke da su dobile na korištenje za osobnu zaštitu pištolj kojeg je koristila i tužiteljica te je istaknuo da ista greškom nije navedena na popisu pripadnika NZ MO Drežnik Grad, Rakovica, Područni odjek za poslove obrane Karlovac. Svjedok G je izjavio da je tužiteljica bila izložena borbenim djelovanjima do pada Slunja 16. studenoga 1991. Početkom 1991. dao je službeni policijski pištolj na korištenje bolničarkama radi njihove sigurnosti i koristila ga je tužiteljica. Zbog geografskog položaja, bili su u okruženju od početka sukoba, te su pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova i Narodne zaštite dežurali na punktovima kako bi se obranili od proboja te su na tim punktovima uvijek bile prisutne bolničarke, po dvije su dežurale. Tužiteljica je bila izložena borbenim djelovanjima i sudjelovala je u borbenim sukobima.

13. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari te je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude. S obzirom na to da je člankom 66. stavkom 5. ZUS-a propisano da žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude, ovaj Sud nije posebno odlučivao o zahtjevu tuženika za određivanjem odgodnog učinka žalbe.

14. Odluka o troškovima upravnog spora donesena je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a. Sud je pravilo obrazložio za koje radnje tužiteljici priznaje trošak, a paušalne i neobrazložene navode žalbe tuženika u odnosu na odluku o trošku spora ovaj Sud smatra neosnovanima.

15. Sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome ne iznosi nove činjenice relevantne za donošenje odluke u ovome predmetu, već ponavlja utvrđenja iz upravnog spora, nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić