REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-935/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ĆĐZ, diplomiranoj pravnici u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Regionalni ured Rijeka, Rijeka, Krešimirova 4, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Lug, Lug Samoborski, Kneza Zdeslava 2, OIB: 33776947373, zastupan po punomoćnici Ivani Brkić, odvjetnici iz Zagreba, Mandaličina 17, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja ĆĐZ, diplomirane pravnice te punomoćnice tuženika Ivane Brkić, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 3. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je otkaz izrečen tužitelju Odlukom tuženika Klasa: 112-02/23- 02/4, Urbroj: 238/27-98-01-23-2 od 22.05.2023. nedopušten te da radni odnos tužitelja nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku Centru za odgoj i obrazovanje Lug, Lug Samoborski, Kneza, Zdeslava 2, OIB 33776947373 da tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na rad na poslove odgajatelja/rehabilitatora sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu Klasa: 112-10-01, Urbroj: 238-98-10-95 od 04.05.2010. te pripadajućih aneksa ugovora od 01.03.2013., 14.10.2016. i 05.07.2018., u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 400,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆĐ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 30. lipnja 2023. navodi da je zaposlen kod tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Lug (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu odgajatelja/rehabilitatora na temelju ugovora o radu od 4. svibnja 2010. i pripadajućih aneksa. Tuženik je tužitelju 23. svibnja 2023. otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj je pravodobno protiv odluke o otkazu ustao sa zahtjevom za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj prije svega ističe da je kod tuženika obnašao funkciju sindikalnog povjerenika Sindikata zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske, te je tuženik bio dužan za predmetni otkaz tražiti prethodnu suglasnost Sindikata, što tuženik nije učinio, te je stoga odluka o otkazu nedopuštena. Tužitelj dalje ističe kako je dobio otkaz upravo iz razloga što je kao sindikalni povjerenik ukazivao ravnateljici na nepravilnosti u radu sa posebnim naglaskom na problematiku verbalnog i fizičkog nasilja kojem su izloženi djelatnici tuženika. Tužitelj se godinama dopisima obraćao ravnateljici tuženika i izlagao navedenu problematiku i na stručnom vijeću. Tužitelj je inzistirao da se održi skup radnika na kojem će se raspravljati o temi nasilja nad osobljem, međutim ravnateljica je navedeno zabranila. Odluka o otkazu također je nezakonita iz formalno pravnog razloga jer ne sadrži uputu o pravnom lijeku. Tužitelj isto tako osporava osnovanost otkaznih razloga smatrajući da nije točno što mu se stavlja na teret, a to je da je dana 13. travnja 2023. došlo do fizičkog i psihičkog nasilja prema korisniku ČĐ. Upravo suprotno, tužitelj je kao odgajatelj toga dana bio izložen verbalnim napadima od strane visoko rizičnog štićenika ČĐ, a tuženiku je dobro poznato da se radi o štićeniku sa izrazitim poremećajem u ponašanju. Toga dana ČĐ bio je agresivan ne samo prema tužitelju nego i prema drugom štićeniku tuženika, a što je evidentirano u knjizi zapažanja. Tužitelj smatra kako okolnosti predmetnog događaja treba sagledati u kontekstu cjelokupnog rada i uvjeta rada sa štićenicima, a ne izolirano izvršiti zamjenu uloga žrtve i agresora. U odluci o otkazu također se navodi da je tužitelj već ranije imao dva upozorenja na obveze iz radnog odnosa, međutim jedno je starije od dvije godine te se smatra da nije postojalo, a na drugo je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava smatrajući da isto nije osnovano. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja u cijelosti. Tuženik prije svega ističe da je prema odredbi čl. 66 st. 3 Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi propisano da se najveći broj sindikalnih povjerenika koji uživa zaštitu iz Zakona o radu određuje prema ukupnom broju zaposlenika u ustanovi, s obzirom da kod tuženika nije izabrano radničko vijeće. U trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju radničko vijeće nije izabrano, a broj zaposlenika iznosio je 68, što znači da je broj članova radničkog vijeća ograničen na jednog predstavnika. Kako kod tuženika djeluju dva sindikata, s obzirom na zastupljenost ulogu radničkog vijeća preuzeo je sindikalni povjerenik Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske. Kako je maksimalan broj sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu iz čl. 188 Zakona o radu jedan, tužitelj ne uživa tu zaštitu. Nisu osnovani navodi tužitelja da mu je onemogućen rad kao sindikalnom povjereniku, a tuženik sustavno radi na poboljšanju uvjeta boravka korisnika i rada zaposlenika. Činjenica da odluka o otkazu ne sadrži pouku o pravnom lijeku nije od utjecaja na valjanost odluke, s obzirom da je tužitelj i bez takve upute pravodobno uputio zahtjev za zaštitu prava tuženiku. Tužitelj krivnju za predmetni događaj prebacuje sa sebe na korisnika ustanove, zanemarujući činjenicu da je djelatnik ustanove za pružanje socijalnih usluga te provođenja mjera prema Zakonu o sudovima za mladež, a čiji cilj je prihvaćanje pozitivnih obrazaca ponašanja kod korisnika i njihova resocijalizacija. Stavljajući se u isti položaj sa korisnikom ustanove tužitelj je pokazao da niti nakon dugog niza godina koje je proveo kao zaposlenik tuženika nije upoznao niti savladao osnovne principe rada i postupanja s korisnicima. Prema izjavama djelatnika koji su svjedočili incidentu tužitelj je nakon verbalnog sukoba s korisnikom korisnika pokušao upotrebom fizičke sile odvući u prostor zgrade, koristeći pritom pogrdne riječi i prijetnje. Kako događaj od 13. travnja 2023. nije bio niti prvi niti jedini propust tužitelja u radu, a svaki se odnosio na sigurnost i zdravlje korisnika, tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelju su izrečene dvije opomene iz radnog odnosa i to dana 17. rujna 2020. iz razloga jer je propustio korisniku osigurati adekvatnu psihološku i psihijatrijsku pomoć, te 25. kolovoza 2022. iz razloga jer nakon incidenta od 8. kolovoza 2022. nije postupio sukladno propisanim procedurama i o događaju obavijestio nadležnu policijsku postaju. Tužitelj je također osim pisanih opomena u više navrata upozoravan na potrebu postupanja u skladu s obvezama iz radnog odnosa. Tako je u prosincu 2022. zaprimljena prijava majke korisnika LĐ o fizičkom zlostavljanju prema korisniku, koje optužbe je tužitelj opovrgnuo, a s obzirom da nije bilo očevidaca, tuženik je o tome obavijestio nadležnu policijsku postaju te je njima prepustio predmet na daljnje postupanje. Slijedom svega navedenog tuženik ističe da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika od 22. svibnja 2023. (str. 5-7 spisa), u ugovor o radu (str. 9-10 spisa), u anekse ugovora o radu (str. 11-15 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 16-18 spisa), u dopis tužitelja od 18. travnja 2014. (str. 19-20 spisa), u zapisnik sa sjednica stručnog vijeća od 20. svibnja 2021. (str. 21-24 spisa), u dopis tužitelju (str. 25 spisa), u službenu bilješku tužitelja (str. 26-27 spisa), u obranu tužitelja (str. 28-34 spisa), u sporazum o sindikalnom povjereniku (str. 42 spisa), u obavijest o sporazumu sindikalnih povjerenika (str. 43 spisa), u izvješće o broju zaposlenih (str. 44-49 spisa), u prijavu PP Samobor (str. 50 spisa), u službene bilješke o incidentu (str. 51-54 spisa), u izvješće ravnateljice (str. 55 spisa), u opomenu pred otkaz (str. 56-57 spisa), u upozorenje od 17. rujna 2020. (str. 58 spisa), u prijavu PP Samobor od 20. prosinca 2022. (str. 59 spisa), u očitovanje na izjavu LĐ (str. 60 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 62-63 spisa), u odluku Sindikata zdravstva, socijalne zaštite i mirovinskog osiguranja Hrvatske (str. 68 spisa), u zapisnik sa sjednice stručnog vijeća od 18. listopada 2018. (str. 74-78 spisa), u odluku o imenovanju predstavnika radnika u upravnom vijeću (str. 82 spisa), u uskratu suglasnosti od strane AĐ (str. 83-84 spisa), u zapisnik o konačnim rezultatima glasovanja (str. 93 spisa), u dopis tužitelju od 9. svibnja 2014. (str. 94 spisa), saslušani su svjedoci IĐ (str. 106 spisa), ČĐZ (str. 107-108 spisa), BĐ (str. 116-117 spisa) te ravnateljica tuženika LĐZ (str. 99 spisa) i tužitelj ĆĐ (str. 100-102 spisa) kao parnične stranke.

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika od 22. svibnja 2023.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokaza koji prileže spisu da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 23. svibnja 2023., te je protiv iste pravodobno dana 2. lipnja 2023. uložio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. S obzirom na navedeni datum za tužitelja je najranije 18. lipnja 2023. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena pravodobno dana 30. lipnja 2023. Iz navedenog proizlazi da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena, sve sukladno odredbi čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR).

7. U odnosu na navode tužitelja kako odluka o otkazu nije dopuštena jer je tuženik propustio izvršiti obvezu suodlučivanja prije donošenja odluke o otkazu sukladno odredbi čl. 151 ZR-a, sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 20. veljače 2020. u kojem upućuju sindikate na obvezu iz čl. 153 st. 4 ZR-a, odnosno na obvezu izvještavanja tuženika o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća. Iz dopisa od 24. veljače 2020. proizlazi da su sindikati izvijestili tuženika kako su sukladno čl. 153 st. 4 ZR-a postigli sporazum da privremeno (do izbora za radničko vijeće ili predstavnika zaposlenika u upravnom vijeću) zaposlenike u upravnom vijeću zastupa povjerenik podružnice Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi IĐ.

8. Na okolnost ishođenja suglasnosti sindikata prije donošenja odluke o otkazu tuženik je u spis dostavio popis zaposlenika na dan 22. svibnja 2023., iz kojeg proizlazi da je tuženik imao 68 zaposlenika. Sukladno odredbi čl. 142 st. 1 t. 1 ZR-a kod takvog poslodavca broj članova radničkog vijeća je 1, odnosno prema navedenoj odredbi radničko vijeće poslodavca sa do 75 zaposlenih ima jednog člana. Sukladno odredbi čl. 188 st. 4 ZR-a propisano je da najveći broj sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu prema toj odredbi ZR-a se određuje odgovarajućom primjenom odredaba o broju članova radničkog vijeća. Iz navedenih odredaba proizlazi da je kod tuženika najveći broj sindikalnih povjerenika koji uživaju sindikalnu zaštitu jedan povjerenik. Budući da su sindikati sukladno odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a izvijestili tuženika o tome da je sindikalni povjerenik koji predstavlja zaposlenike u upravnom vijeću IĐ, upravo je taj sindikalni povjerenik onaj koji uživa zaštitu iz čl. 188 ZR-a. Pri tome valja navesti da nisu osnovani navodi tužitelja u kojima ističe da se u dopisu od 24. veljače 2020. navodi to da je postignut sporazum o osobi koja predstavlja zaposlenike u upravnom vijeću, a ne o povjereniku koji bi preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, budući da tuženik kao poslodavac nije dužan tumačiti eventualnu pogrešnu terminologiju koja je navedena u tom dopisu, odnosno istraživati koja je bila namjera Sindikata kada su izvještavali tuženika. Naime, u ovom slučaju radi se o dopisu koji predstavlja odgovor na poziv tuženika vezano uz postupanje prema čl. 153 st. 4 ZR-a, a u odgovoru sindikata upravo se spominje odredba čl. 153 st. 4 ZR-a, koja propisuje da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, a o postignutom sporazumu dužni su pisano obavijestiti poslodavca. S obzirom da su sindikati obavijestili poslodavca sukladno odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a to da će zaposlenike predstavljati IĐ, tuženik kao poslodavac nije imao obvezu dalje istraživati pravu namjeru sindikalnih povjerenika, odnosno tumačiti dodatno taj dopis, već je mogao uzeti u obzir to da je sindikalni povjerenik koji ima prava i obveze radničkog vijeća upravo IĐ. Navedeni dopis potpisao je i tužitelj kao predstavnik Sindikata zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske, te predstavnica Sindikata računovođa, tajnika i tehničkog osoblja u socijalnoj skrbi, školstvu i zdravstvu. Sukladno informaciji koju je tuženik dobio iz tog dopisa, tuženik je pravilno proveo savjetovanje sa IĐ, sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća. Tuženik nije imao obvezu provesti postupak suodlučivanja, jer prema informacijama s kojima tuženik raspolaže upravo IĐ uživa zaštitu iz čl. 188 ZR-a, što znači da nije moguće da istodobno takvu zaštitu uživa i tužitelj.

9. Navedeno potvrđuje i dopis IĐ od 13. kolovoza 2022. u kojem je isti uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu NĐ, u odnosu na koju uskratu je tuženik pokrenuo postupak nadomještaja suglasnosti upravo protiv IĐ, kao sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća.

10. U odnosu na pitanje savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu svoj iskaz je dao svjedok IĐ koji je potvrdio činjenicu da je obnašao dužnost sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća. Zna da je tuženik tražio suglasnost za otkaz, a svjedok se u ostavljenom roku nije očitovao. Zna da ga je tuženik izvijestio o incidentu koji je razlog otkaza, o kojem svjedok nema neposrednih saznanja. Navodi da je obnašao funkciju sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća na temelju sporazuma tri sindikata, što je pisanim putem uručeno tuženiku. U to vrijeme radničkog vijeća nije bilo, a sindikalni povjerenik preuzeo je funkciju radničkog vijeća.

11. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik pravilno prije donošenja odluke o otkazu zatražio suglasnost sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća, koji se nije očitovao u ostavljenom roku, iz čega proizlazi da odluka o otkazu nije ništena iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a. Ujedno je sud utvrdio to da tužitelj nije sindikalni povjerenik koji bi uživao zaštitu iz čl. 188 ZR-a, s obzirom da je to u sporno vrijeme bio IĐ prema sporazumu o kojem je izviješten tuženik.

12. Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 22. svibnja 2023. proizlazi da je tom odlukom tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu odgajatelja/rehabilitatora koji poslovi obuhvaćaju neposredan rad s korisnicima i individualni rad s korisnicima. Dana 13. travnja 2023. u prostorijama tuženika došlo je do fizičkog i psihičkog nasilja tužitelja prema korisniku ČĐ. Prema izjavama djelatnica koje su svjedočile incidentu, nakon verbalnog sukoba tužitelja i korisnika, tužitelj je pokušao upotrebom fizičke sile "odvući" korisnika u prostor zgrade koristeći pritom pogrdne riječi "smeće jedno" i prijetnje da će korisnika "skucati u zid". Na zamolbu djelatnice BĐ da pusti korisnika, tužitelj nije reagirao. Kako se korisnik uspio othrvati pokušaju tužitelja da ga fizički uvede u zgradu, do daljnjeg sukoba nije došlo. Postupanje tužitelja bilo je potpuno nepotrebno i neprimjereno, pogotovo imajući u vidu činjenicu da je korisnik u trenutku kada je tužitelj nasrnuo na njega sjedio na klupici ispred zgrade stacionara i nije pokazivao nikakve znakove verbalne ili fizičke agresije prema ikome. Nakon opisanog incidenta korisniku je pružena psiho-socijalna podrška od strane djelatnice AĐZ, koja je incident okarakterizirala kao psihičko i fizičko zlostavljanje djeteta s teškoćama u razvoju. Tužitelj u službenoj bilješci ne osporava sam događaj, nego daje svoje viđenje i umanjuje štetu koja je nastala korisniku. Tuženik drži da je svaka upotreba fizičke sile, tjelesno i verbalno kažnjavanje neprimjereno u situaciji osobe s poteškoćama u razvoju i poremećajima u ponašanju, te je zakonom zabranjena i neprihvatljiva unutar institucije kojoj su djeca i mladi povjereni na čuvanje i odgoj. Neovisno o bilo kakvom postupanju korisnika, ne postoji opravdanje da radnik koji je zadužen za skrb i odgoj korisnika postupi na način kao što je postupio tužitelj. U odluci o otkazu se dalje navodi da je tužitelj već ranije u dva navrata upozoren na obveze iz radnog odnosa, te na nužnost edukacije i primjenu suvremenih metoda rada. Tužitelj je dostavio pisanu obranu u kojoj ponovno iznosi svoje viđenje događaja i osobna nezadovoljstva. Tuženik stoga smatra da nikakvi razlozi ne mogu opravdati postupanje tužitelja te da isto predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik smatra kako je postupanje tužitelja nespojivo s osnovnim zadatcima, ciljevima i djelatnostima koje se provode kod tuženika, te da bi djelatnici tuženika trebali pružati pozitivan primjer korisnicima. Svojim postupanjem tužitelj je ugrozio korisnika o čijoj se dobrobiti dužan skrbiti, unio je strah i nemir među ostale korisnike i otežao rad ostalim djelatnicima. To predstavlja nemogućnost nastavka radnog odnosa te se stoga tužitelju otkazuje ugovor o radu.

13. Spisu prileži obrana tužitelja od 2. svibnja 2023., iz koje proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a.

14. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz ugovora o radu i aneksa ugovora o radu koji prileže spisu da je tužitelj u sporno vrijeme obavljao poslove radnog mjesta odgajatelj/rehabilitator.

15. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi. Iz odluke o otkazu vidljivo je to da ista ne sadrži pouku o pravnom lijeku, međutim s obzirom na činjenicu da je tužitelj pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava, navedena okolnost nije od utjecaja na zakonitost same odluke.

16. Tuženik je u spis dostavio službene bilješke o incidentu koje se sačinile djelatnice ČĐZ, BĐ i AĐZ te korisnik ČĐ i tužitelj ĆĐ.

17. Iz službene bilješke ČĐZ od 13. travnja 2023. proizlazi da se toga dana ČĐ uputio prema dežurnoj kancelariji i iz šale pritisnuo tipku na fax uređaju kako bi izazvao zvonjavu telefona. Tužitelj, koji je bio u smjeni, na to mu je naredio da izađe iz prostorije te je između njih izbio verbalni sukob, bilo je psovki i krivih riječi sa obje strane. Tužitelj je rekao ČĐ da ima zabranu izlaska iz Centra, nakon čega isti u afektu izlazi i udara glasno vratima. Tužitelj silazi po stepenicama kao i ČĐZ, a dolje ČĐ sjedi na klupici pognute glave i plače. Tužitelj mu zapovijeda da ide s njim na razgovor, što ČĐ odbija, te ga nakon dva puta pokušava fizički dignuti i odvesti gore. Primio ga je za jaknu i dignuo, na što je ČĐ počeo pružati otpor i pokušavao se osloboditi iz njegovih ruku. Kolegica BĐ počela je vikati pustite ga. Nakon nekoliko trenutaka ČĐ se uspio izvući skinuvši jaknu te je zaprijetio tužitelju da će ga udariti nogom, a tužitelj je rekao "dosta mi te smeće jedno, sad idem zvati policiju" te je otišao gore. Nakon toga je ČĐZ sa kolegicom BĐ i ČĐ otišla u ambulantu te su pozvali kolegu ĐĐ da smire ČĐ čekajući policiju. Ispostavilo se da tužitelj nije zvao policiju niti je ikoga obavijestio o događaju, s obzirom da fizičkog ozljeđivanja nije bilo, nisu zvali hitnu pomoć niti policiju zbog mogućih negativnih posljedica na korisnika, a s obzirom da je situacija bila mirna.

18. Iz službene bilješke BĐ od 13. travnja 2023. proizlazi da se toga dana ČĐ uputio prema dežurnoj kancelariji te je iz šale pritisnuo tipku na fax uređaju. Navedeno je vidio tužitelj te mu je naredio da izađe iz prostorije, između njih je izbio verbalni sukob, a tužitelj je korisnika sankcionirao zabranom odlaska iz Centra s ostalim korisnicima i odgajateljima. Isprovociran Domagojevim vrijeđanjem tužitelj je izjavio da je "smeće jedno". ČĐ je nakon sukoba u afektu izašao iz prostorije stacionara, sjeo na klupicu i rasplakao se. BĐ mu je prišla kako bi ga utješila, nije htio razgovarati nego je zalupio ulaznim vratima, sjeo na drugu klupicu i nastavio plakati. Tužitelj se potom spustio i zapovjedio mu da dođe u ured te ga je uslijed pružanja otpora pokušao upotrebom fizičke sile odvući gore na način da ga je primio za jaknu s prednje strane i počeo ga nasilno vući dok se ovaj opirao. U jednom trenutku tužitelj je zaprijetio da će ga "skucati u zid" i ponovio da je "smeće jedno". Dok se ČĐ pokušavao oduprijeti tužitelj ga je toliko snažno vukao da mu je i skinuo jaknu, a na zamolbu BĐ nije reagirao. Nakon što su se razdvojili tužitelj je rekao da će mu zvati policiju i povukao se u ured. O navedenom događaju sačinio je izjavu.

19. O incidentu je sastavila službenu bilješku i djelatnica AĐZ **.**.2023., iz koje proizlazi da ona nije neposredan očevidac događaja, međutim sa korisnikom je nakon događaja obavila razgovor u dva navrata. U razgovoru je korisnik ČĐ naveo da ga je strah, da se boji svog odgajatelja te je molio premještaj u drugu grupu. Bilo je vidljivo da je vidno uznemiren od novog susreta sa odgajateljem. Budući da navedena djelatnica nije bila neposredni očevidac samog događaja, a ujedno nije saslušana u ovom postupku kao svjedok, sud se neće osvrtati na njenu službenu bilješku, odnosno zaključke koji iz nje proizlaze, a vezano za postupanje tužitelja dana 13. travnja 2023.

20. Spisu prileži izjava korisnika ČĐ koju je uzeo djelatnik ĐĐ, iz koje proizlazi da je korisnik 13. travnja 2023. išao s doručka u dežurnu kancelariju te je na fax uređaju stisnuo gumb da lažno zvoni jer je htio zezati BĐ. Na to je tužitelj rekao da radi probleme, da se makne iz grupe, na što je ČĐ rekao "jebem ti mater" i izašao je iz grupe ispred zgrade stacionara i plakao na klupi. Tada mu je prišla BĐ da ga utješi, rekao je da ga puste na miru i zalupio vratima. Zbog toga se tužitelj spustio, uhvatio ga je za ruku i rukav i rekao da idu pričati u kancelariju, što ČĐ nije htio. Na to mu je tužitelj rekao da će ga "zalijepiti za zid", onda ga je primio za majicu i odvukao na travu ispred stacionara. ČĐ htio se osloboditi zbog čega su se hrvali dok se nije oslobodio. Nakon toga išao je pred ambulantu gdje se smirio.

21. U odnosu na navedeni događaj službenu bilješku sastavio je i tužitelj iz koje proizlazi da su toga dana kod štićenika ČĐ već od ranog jutra bile vidljive naznake lošeg raspoloženja i mogućeg incidentnog ponašanja. Prvi ispad dogodio se prije 8:00 sati kada je ČĐ verbalno prijetio štićeniku IĐZ s ciljem da mu ovaj da cigarete, što je tužitelj čuo te je pitao ČĐ zbog čega galami, na što je ovaj odgovorio da se šali sa IĐZ. Drugi ispad dogodio se oko 8:30 sati kada je tužitelj zamolio ČĐ da odnese prljavo rublje u praonu, na što je ovaj reagirao na način da je kantu demonstrativno bacio na hodnik i to popratio psovkom. Na to mu je tužitelj objasnio da nije dobio naredbu nego da ga je zamolio da odnese rublje, jer je bio jedini štićenik koji se našao u blizini. Objašnjeno mu je da radnju ne mora obaviti, ali da nema pravo galamiti i psovati. Po povratku s doručka ČĐ je ušao u dežurnu kancelariju te se počeo "igrati" sa fax aparatom, zbog čega ga je tužitelj verbalno ukorio i udaljio iz kancelarije. Vrlo brzo ČĐ je opet došao u verbalni sukob sa štićenikom IĐZ te mu je prijetio da će ga udariti šakom u glavu. Brzo ih je fizički razdvojio i spriječio u vjerojatnom fizičkom sukobu. Obzirom da je bilo očigledno da se ČĐ nalazi u lošem psihičkom stanju i sklon incidentnom ponašanju tužitelj mu je objasnio da toga dana ne može ići na planirani obilazak Tehničkog muzeja u Zagrebu. Na to je ČĐ reagirao burno riječima: "marš u pičku materinu, tko te jebe" te se brzim koracima spustio u prizemlje gdje je divljački zalupio vratima. Tužitelj se spustio u prizemlje i tražio štićenika da dođe na individualni razgovor, sa tom namjerom primio ga je za rukav lijeve ruke, a ČĐ je tužitelja povukao za majicu koju je poderao. Nakon toga su jedan drugoga nekoliko sekundi makinalno povlačili za odjeću, dok fizičkog sukoba u užem smislu nije bilo. Incident je završio na način da mu je štićenik uputio najvulgarnije psovke. Slijedećeg dana je isti zatražio individualni razgovor te se ispričao zbog neprimjerenog ponašanja. Nakon toga su više od sat vremena igrali stolni tenis, a istovremeno je štićenik izrazio želju da se ne premješta iz tužiteljeve odgojne skupine.

22. Spisu također prileži obrana tužitelja od 2. svibnja 2023., u kojoj tužitelj iznosi navode o postojanju osobnog animoziteta ravnateljice prema njemu kao i o njegovim upozorenjima na to da djelatnici trpe verbalno i fizičko nasilje od strane štićenika, tužitelj se osvrće na kronologiju ponašanja štićenika ČĐ iz kojeg proizlazi da je isti sklon incidentima, a u odnosu na sam događaj od 13. travnja 2023. tužitelj u bitnome navodi kao i u službenoj bilješci. Tužitelj još ističe kako je ranije postojao incident u kojem je ČĐ **.**.2023. fizički nasrnuo na prof. RĐ, između kojih je došlo do pravog fizičkog sukoba, nakon čega ravnateljica nije protiv štićenika poduzela nikakvu ozbiljnu mjeru već mu je simbolično oduzela mobitel, koja mjera nije niti provedena. Isto tako tužitelj navodi da mu je ranije štićenik ČĐ dana 30. ožujka 2023. izrekao prijetnju da će ga ubiti i razbiti, a koja prijetnja je upisana u knjizi zapažanja. Tužitelj dalje ističe još neke slučajeve u kojima je došlo do fizičkih nasrtaja, odnosno incidenata, a koje ravnateljica, prema navodima tužitelja nije riješila. Također smatra problematičnim to da je djelatnica AĐZ u svojoj službenoj bilješci zaključila da je riječ o psihičkom i fizičkom zlostavljanju djeteta s poteškoćama u razvoju iako nije očevidac događaja, a štićenik nije tražio premještaj iz tužiteljeve grupe već mu se slijedeći dan ispričao. Tužitelj također osporava osnovanost ranije dobivenih opomena kao i ove odluke o otkazu.

23. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret sud je izveo dokaz saslušanjem svjedokinja ČĐZ i BĐ te ravnateljice tuženika i tužitelja kao parničnih stranaka.

24. Iz iskaza svjedokinje ČĐZ proizlazi da ista radi na poziciji odgajatelja/rehabilitatora počevši od 13. veljače 2023. U odnosu na događaj od 13. travnja 2023. navodi da je u pitanju bilo vikend dežurstvo te da je trebala ići sa korisnicima izvan ustanove. I ČĐ trebao je ići sa svjedokinjom. Ranije je taj korisnik tužitelju napravio neki problem i došlo je do verbalnog okršaja na način da su se ispsovali. On je nešto napravio te je dobio zabranu da ide sa svjedokinjom. U jednom trenutku ČĐ istrčao je van zgrade, krenuli su za njim, sjeo je na klupicu i počeo plakati. To je svjedokinja vidjela. U tom slučaju nitko mu nije mogao pristupiti i svjedokinja pusti dečke da se isplaču. Tužitelj je odmah zatim izašao iz zgrade, oni su imali problem i svjedokinja je pustila da ga oni riješe. Zna da je tužitelj ČĐ zvao nazad u zgradu na razgovor, što je ovaj odbijao, tako da su se navlačili, a to je završilo kada je ČĐ skinuo jaknu. Fizičkog sukoba nije bilo jer bi tada zvali policiju i hitnu, tužitelj je rekao da ide pozvati policiju, međutim očigledno nije pozvao policiju. Fizičkog ozljeđivanja nije bilo. Dečki – korisnici se potuku svaki dan, za sve to ne zove se policija, već samo ako ima fizičkog ozljeđivanja, to je procjena odgajatelja. Toga dana ČĐ je preuzeo tužitelj i ne zna što su dalje rješavali. Svjedokinja se potom obratila IĐ i ravnateljici te je morala pisati izjavu. Potvrđuje da je sačinila službenu bilješku koja prileži spisu, rečeno joj je da se u tom slučaju piše službena bilješka. To se piše za sve korisnike kada je bilo kakav sukob. Svjedokinja navodi da je teško i stresno raditi u toj ustanovi, a ne zna je li se netko žalio od djelatnika vezano za fizičko i verbalno nasilje koje trpi od korisnika.

25. Svjedokinja BĐ u svom iskazu navodi da je 13. travnja 2023. bila pripravnica psiholog kod tuženika, a toga dana odrađivali su tjedno dežurstvo. Bili su uskršnji praznici, bila je u dežurstvu. Riječ je o štićeniku ČĐ koji ima poremećaj u ponašanju, tada je imao 16 godina, u dežurnu sobu na katu je ušao za svjedokinjom te je počeo na telefonskom aparatu klikati brojeve tako da je zvučalo da svjedokinju netko zove. On se htio našaliti sa svjedokinjom. Svjedokinja na to nije reagirala, ali je reagirao tužitelj rekavši mu neka izađe van. Čula je da je štićenik zalupio vratima kada je sišao iz zgrade. U biti bili su vani svi na jednoj klupici, on se digao, zalupio vratima i otišao na drugu klupicu gdje je plakao. U tom trenutku stigao je tužitelj i pozvao štićenika da dođe gore, što je ovaj odbio, nakon čega je krenulo naguravanje na način da je tužitelj silom pokušao fizički štićenika odvući gore, a ovaj se opirao, navlačenje nije imalo smisla jer nitko nije htio popustiti. Čula je da je tužitelj štićeniku rekao nešto u stilu "skucat ću te u zid, smeće jedno". U jednom momentu štićenik se uspio izvući iz naguravanja i iz svoje jakne, nakon čega je tužitelj rekao da će sada zvati policiju tom štićeniku, njega je uhvatila panika, on je ostao dolje, a tužitelj je otišao gore, međutim policiju nije zvao. Klasičnog fizičkog sukoba u vidu udaranja nije bilo, radilo se o navlačenju i pokušaju da se fizički dijete odvuče u zgradu. Svjedokinja misli da je i štićenik psovao tužitelja, to je jako čest slučaj. O tom događaju sačinila je službenu bilješku koja prileži na str. 52 spisa. ČĐ bio je problematičan štićenik, ali svi u Centru su problematični štićenici, tada je imao tešku obiteljsku situaciju vezano uz nasilje u obitelji, zato je i ostao za vrijeme praznika kod tuženika, nije išao kući. Postoje štićenici koji za vrijeme praznika odlaze kućama. Rad sa djecom koja imaju poremećaj u ponašanju nije lagan posao, bilo je fizičkih nasrtaja štićenika na djelatnike, to su bila djeca koja kasnije završe u odgojnom zavodu u Turopolju. Češće se djeca međusobno tuku. Službenu bilješku pisala je sukladno protokolu, dala je otkaz kod tuženika jer se htjela nastaviti baviti svojom strukom psihologa.

26. Ravnateljica tuženika LĐZ u svom iskazu navodi da ona nije bila očevidac događaja od 13. travnja 2023., a o incidentu su ju izvijestile ČĐZ i BĐ. Nakon toga pokrenuta je procedura otkazivanja budući da je tužitelj imao ranije opomene. Iz izjava je proizlazilo da je postupanjem tužitelja ČĐ uskraćena sigurnost u ustanovi, te da je prema njemu poduzeto fizičko i psihičko nasilje od strane tužitelja. Navodi da je ranije tužitelju pokušala pomoći oko savladavanja novih znanja u struci, u koju svrhu su organizirali i edukacije, tužitelj se nije uključio u edukacije i teško se snalazio u struci, budući da po struci nije defektolog. Štićenici su posebno rizična djeca i zato su povjerena tuženiku na brigu. Ravnateljica navodi da često gleda knjigu zapažanja, ne zna je li uočila da je nekoliko dana prije navedeno da je štićenik ČĐ tužitelju prijetio smrću, česta su takva opažanja u knjizi. Tužitelj je ukazivao na to da djelatnici nisu zaštićeni od napada štićenika, ukazivali su i drugi djelatnici da se takve situacije događaju, što je i realno, a sa takvim situacijama se nose oboružani znanjem vezano uz pristup štićenicima. Da bi se djelatnici lakše mogli nositi sa izazovima posla organizirali su edukacijske postupke i organizaciju rada kroz intenzivni tretman, a sve kako bi se lakše nosili sa štićenicima i izazovima djelatnosti.

27. Tužitelj u svom iskazu navodi da je odluka o otkazu posljedica osobne netrpeljivosti ravnateljice prema tužitelju posebno sa aspekta sindikalnog povjerenika. Tužitelje ne negira da se dogodio incident od 13. travnja 2023., međutim u odluci o otkazu opisan je pristrano, tendenciozno i nepotpuno. Navedeno je zadnjih 10 do 15 sekundi incidenta, koji je kod tog štićenika krenuo od ranog jutra. Cijelu kronologiju tužitelj je iznio u svojoj obrani, činjenica da je štićenika povukao za rukav bila je krajnja mjera, jer bilo kakvo drugo razuvjeravanje nije urodilo plodom. Tužitelj priznaje da je i vikao na štićenika, bio je jako uzrujan, takvi incidenti se događaju i svi kolege primjenjuju neki vid fizičke prisile u takvim situacijama. Tužitelj navodi da je u više navrata ravnateljici ukazivao na problem incidenta od strane štićenika i to da nemaju adekvatnih alata kako da štićenike dovedu u red. Sve se svodi na dobru volju i nema pravih mjera, a primjena fizičke prisile je krajnja mjera. To nije bilo prvi puta da je taj štićenik izazivao incidente, ravnateljica na primjedbe tužitelja ništa nije poduzimala, iako je tužitelj na to stalno ukazivao. Tužitelj dalje navodi u odnosu na opomenu iz kolovoza 2022. da je istu dobio upravo iz razloga jer je branio štićenika od batina koje je dobivao od kolege. Kolega je štićenika nekoliko puta udario, a tužitelj se ispriječio i zaštitio štićenika od daljnjih udaraca. Toga dana tužitelj je testiran na korona virus i ubrzo nakon tog incidenta tužitelja je nazvala medicinska sestra rekavši da je Covid pozitivan i da mora u izolaciju. Kolegu je dalje prepustio kolegici koja također nije zvala policiju. U odnosu na to tužitelj je ravnateljici uputio oštar dopis gdje je iznio problem verbalnog i fizičkog nasilja, nakon čega ga je ravnateljica nazvala dok je bio na bolovanju zbog Covida i počela mu prijetiti. Nakon toga je uložio novi dopis gdje je iskazao nezadovoljstvo zbog takvog načina obraćanja ravnateljice, da bi ona tužitelju uručila pisanu opomenu jer nije zvao policiju. Po tužitelju nije bilo potrebe da se tada zove policija, a policiju nije zvala niti voditeljica koja je došla nakon njega niti je dobila opomenu. Isto tako u odnosu na incident od 13. travnja 2023. iz izjava kolegica ČĐZ i BĐ je vidljivo da one nisu zvale policiju, da su znale da tužitelj nije zvao policiju, a nisu dobile opomenu. Tužitelj ističe da je incident iz kolovoza 2022. u tom trenutku bio riješen, da su smirili štićenike, kolega je otišao kući i intervencija nije bila potrebna. Također je saznao da je Covid pozitivan i nije htio nikoga ugrožavati. Navodi da ima iskustvo 14 godina neposrednog rada sa štićenicima te da je uvijek dobivao dobre ocjene za svoj rad. Tužitelj također smatra da nije osnovana niti opomena od 14. rujna 2020. koju je izrekla bivša ravnateljica, koja je također iskazivala animozitet prema tužitelju. Radilo se o tome da su ga štićenici izvijestili da je jedan štićenik verbalizirao suicidalne namjere. Tužitelj je obavio individualni razgovor s njime, on je rekao da nema takve namjere, nego da bi htio za promjenu ići na liječenje u psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež. Tada je tužitelj predložio da mu se da pojačana terapija, da se odmori te da se idućeg dana uputi na bolničko liječenje, što se u konačnici dogodilo. Iz okolnosti je bilo vidljivo da nema suicidalne namjere, nije se trebala zvati hitna niti išta sprječavati. Protiv te opomene uputio je zahtjev za zaštitu prava na koji nije odgovoreno. Navodi dalje da je i nakon incidenta od 13. travnja 2023. ostao odgojitelj ČĐ, a nakon nekog vremena premješten je u drugu odgojnu grupu. Tada više nije bio Domagojev odgojitelj, međutim i dalje su se nastavili družiti i igrati stolni tenis svakog dana kao i do tada i to sljedeća tri tjedna. Štićenik ČĐ je 14. ožujka 2023. na nastavi tjelesnog odgoja udario profesora u glavu, a profesor je rekao da mu je vratio. Nakon tog incidenta sazvan je stručni tim kako bi odlučili o izricanju pedagoške mjere za koje je nadležna ravnateljica. Ravnateljica je izrekla mjeru oduzimanja mobitela privremeno, što tužitelj smatra neprimjerenim za takvu vrstu incidenta, štićenik je odbio dati mobitel i otišao je van, što znači da niti ta mjera nije provedena. Radi toga je tužitelj bio ponukan sazvati skup radnika, međutim dobio je rješenje da se isti zabranjuje. ČĐ bio je jedan od problematičnijih štićenika i točno je da mu je isti prijetio smrću što je zapisano u knjigu zapažanja od 31. ožujka 2023. Prilikom incidenta u kolovozu 2022. osim štićenika i kolege NĐ bila je nazočna i kolegica BĐZ koja je dobila opomenu, a tužitelj je rekao da je ona kolateralna žrtva koja mora dobiti opomenu kako bi se tužitelju mogla dati opomena. Nema objašnjenja zašto AĐZ nije dobila opomenu koja je tužitelja zamijenila.

28. Spisu prileži i prijava PP Samobor od 18. travnja 2023. iz koje je razvidno da je u odnosu na događaj od 13. travnja 2023. ravnateljica uputila prijavu protiv tužitelja zbog činjenice da je tužitelj nad štićenikom izvršio psihičko i fizičko nasilje, te se stoga poziva PP Samobor da poduzme mjere u skladu sa svojom nadležnošću.

29. Spisu prileže opomene koje je tuženik izrekao tužitelju radi povrede obveza iz radnog odnosa, a koje se navode i u obrazloženju odluke o otkazu. Iz upozorenja od 17. rujna 2020. proizlazi da je tužitelju dano upozorenje iz razloga što je propustio osigurati štićeniku psihološku i psihijatrijsku pomoć nakon što je saznao da je korisnik iskazao ozbiljne suicidalne namjere i imao želju za hospitalizacijom. U opomeni se navodi kako tužitelj nije kompetentan donositi psihijatrijske dijagnoze, već je trebao poslušati korisnika i postupiti kako se od radnika očekuje. Opomenu je potpisala bivša ravnateljica NĐZ.

30. Iz opomene od 25. kolovoza 2022. proizlazi da je tužitelju izrečena opomena pred otkaz ugovora o radu te je ujedno tužitelj upozoren na obvezu urednog izvršavanja radnih obaveza. Iz obrazloženja opomene proizlazi da je 8. kolovoza 2022. došlo do fizičkog nasilja djelatnika NĐ prema korisniku OĐ. Tužitelj je neposredni očevidac tog događaja te je sudjelovao na način da je razdvajao i pokušavao udaljiti djelatnika koji je fizički nasrnuo na korisnika. Nakon što je incident okončan i nakon što se djelatnik udaljio sa mjesta događaja tužitelj i radnica BĐZ propustili su postupiti sukladno sigurnosnom protokolu prema kojem su trebali o događaju obavijestiti Policijsku postaju Samobor. Niti tužitelj niti radnica BĐZ nisu postupili sukladno odredbama protokola i o događaju obavijestili PP Samobor, već je to učinio sam korisnik. Ne postupanje po aktima tuženika ugrožava djelovanje tuženika i svih djelatnika i korisnika.

31. U odluci o otkazu još se spominje i to da su učestale primjedbe i prigovori korisnika i roditelja korisnika na rad tužitelja, pa je tako spomenuta prijava majke korisnika LĐ iz prosinca 2022. U odnosu na navedeno tuženik je u spis dostavio prijavu tuženika upućenu PP Samobor od 20. prosinca 2022. iz koje proizlazi da je majka štićenika LĐ telefonskim putem obavijestila socijalnu radnicu ustanove da joj se sin požalio da ga je tužitelj u više navrata šamarao i udario u glavu te je zamolila da se to više ne radi. Sa korisnikom je obavljen razgovor istog dana i on je to potvrdio uz molbu da to ne sazna tužitelj. U privitku prijave nalazi se i izjava tužitelja od 20. prosinca 2022. iz koje proizlazi da isti odbija optužbu LĐ te navodi da su štićenici Ć i LĐ za vrijeme tučnjave oštetili ulazna vrata, nakon čega je tužitelj štićenika LĐ oštro verbalno ukorio, a nikakvog fizičkog kontakta nije bilo. U svojoj izjavi tužitelj dalje navodi da je štićenik LĐ dulje vrijeme najproblematičniji štićenik tuženika kojeg karakterizira sklonost patološkom laganju i manipulativnom ponašanju. Tužitelj navodi da se štićenikova majka požalila kako ne vode brigu o njenom sinu koji se navodno dulje vremena žali na zubobolju, iako se nikome od djelatnika nije obratio sa navedenim problemom, što je tužitelj i naveo u telefonskom razgovoru sa majkom korisnika LĐ, a koja je i dalje inzistirala da se ne vodi briga o zdravlju njenog sina. Tužitelj ističe da je taj telefonski razgovor jednostrano prekinuo, a vidljivo je da je korisnik sklon laganju i manipulativnom ponašanju te da njegova majka ima nekritički odnos prema tom problemu.

32. U odnosu na taj događaj tuženik je u spis dostavio ispis e-mail poruka iz prosinca 2022. iz koje proizlazi da se majka korisnika LĐ u svojoj poruci potužila na ponašanje tužitelja, s obzirom da joj se sin požalio da ga tužitelj ponekad udari, odnosno da je zanemarena činjenica da se njezin sin požalio na zubobolju te nije pravovremeno odveden zubaru.

33. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz tužiteljevog ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Naime, tužitelj u svom iskazu i pisanoj obrani ne negira činjenicu da se događaj od 13. travnja 2023. u bitnome dogodio na način kako to proizlazi iz službenih bilješki djelatnica ČĐZ i BĐ, odnosno njihovih iskaza, međutim svoje postupanje u odnosu na štićenika ČĐ opravdava njegovim problematičnim ponašanjem i sklonosti incidentima koje je navodno krenulo i prije samog incidenta. Tužitelj u obranu svojih postupaka iznosi i to da je ČĐ jedan od najproblematičnijih štićenika koji je sudjelovao u brojnim incidentima, a što sve proizlazi iz knjige zapažanja. S druge strane, svjedokinja BĐ i ravnateljica, a i tuženik u odluci o otkazu jasno navode da rad sa problematičnim i incidentnim korisnicima spada u opis poslova tužiteljevog radnog mjesta te da se ti izazovni radni zadatci mogu savladavati jedino uz primjenu stručnog znanja. Iako iz iskaza svjedokinja ČĐZ i BĐ suglasno proizlazi da su incidenti kod tuženika česti, a navedeno ne osporava niti ravnateljica tuženika, tužitelj kao stručna osoba kojoj su štićenici povjereni na odgoj treba primijeniti svoje stručno znanje kako bi se ti incidenti savladali, odnosno sveli na minimum te riješili uz primjenu stručnih i etičkih načela. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je on doista 13. travnja 2023. na silu pokušao odvesti štićenika ČĐ na razgovor te je u tu svrhu povlačio štićenika za odjeću, a ujedno je na štićenika vikao, što sve ukazuje na neprimjeren odnos tužitelja kao odgajatelja u odnosu na štićenika, koji ima poremećaj u ponašanju. Štićenik se upravo iz tog razloga nalazi kod tuženika kao ustanove koja je zadužena za odgoj i resocijalizaciju takve djece. Iz iskaza svjedokinja ČĐZ i BĐ suglasno proizlazi da je štićenik u trenutku prilaska tužitelja bio na svojoj klupici te da je plakao, za što svjedokinja MĐ navodi da ona u takvoj situaciji ostavlja štićenike da se isplaču i da im u tim slučajevima nitko ne može pristupiti. Iz navedenog proizlazi da u trenutku samog incidenta štićenik više nije ispoljavao agresiju u odnosu na tužitelja, niti je imao verbalne ispade, s obzirom da iz suglasnih iskaza svjedokinja proizlazi da je sjedio na klupici i plakao. Stoga se reakcija tužitelja ukazuje kao neprimjerena, budući da je tužitelj u tom trenutku odlučio štićenika na silu odvući u ured na razgovor, iako svjedokinja ČĐZ u svom iskazu navodi da u tom slučaju nitko ne može štićeniku pristupiti te da ona pusti štićenike da se isplaču. Isto tako svjedokinja BĐ u svom iskazu potvrđuje navode iz odluke o otkazu da se tužitelj štićeniku obraćao pogrdnim riječima, za što također nema opravdanja, a postupanje tužitelja nije niti primjereno niti etički, budući da tužitelj kao odgajatelj štićeniku treba pružiti primjer prihvatljivog i kulturnog ponašanja, što je u ovom slučaju izostalo. Iako iz iskaza svjedokinje BĐ proizlazi da je ČĐ problematičan štićenik, iz iskaza je također vidljivo da je isti imao tešku obiteljsku situaciju vezanu uz nasilje u obitelji iz kojeg razloga je za vrijeme praznika ostao kod tuženika. Činjenica što je ČĐ problematičan štićenik prema mišljenju ovog suda ne opravdava postupanje tužitelja u vidu prisile, odnosno uvrede, budući da rad s problematičnim štićenicima predstavlja sadržaj posla tužitelja i tužitelj se kao odgajatelj ne smije na jednak način odnositi prema štićenicima u smislu fizičke agresije i verbalnih ispada. Upravo je tužitelj taj koji štićenicima treba predstaviti prihvatljiv obrazac ponašanja, a ne odgovarati istom mjerom. Iz pisane obrane tužitelja, njegovog iskaza i službene bilješke proizlazi da tužitelj uporno krivnju za incident prebacuje na štićenika, koji je osoba s poremećajem u ponašanju, za koju je svojstveno to da izaziva incidente. Međutim, tužitelj kao odgajatelj predstavlja stručnu osobu koja bi trebala znati način na koji se postupa sa takvim štićenikom, te način na koji se incidenti mogu spriječiti, odnosno minimalizirati. Drugim riječima, ako je tužitelj već od jutra uočio da je štićenik loše volje i sklon incidentima, on nije trebao svojim postupanjem u vidu fizičke prisile i verbalnih ispada pogoršavati ionako loše stanje štićenika, već među stručnim alatima iznaći način da se eventualno štićenika dovede u stanje razuma i što prihvatljivijeg načina ponašanja koje bi u konačnici dovelo do toga da se incidenti toga dana ne događaju. U svakom slučaju primjena fizičke sile i verbalnog vrijeđanja ne spada u niti jedan stručni alat koji služi radu s djecom koja imaju poremećaj u ponašanju.

34. Iako tužitelj dostavljenim dokazima potvrđuje svoje navode da je tuženiku skretao pozornost na to da su djelatnici tuženika izloženi fizičkom nasilju od strane korisnika, a što proizlazi iz dopisa tužitelja od 18. travnja 2014., zatim zapisnika sa sjednice stručnog vijeća od 18. listopada 2018. te od 20. svibnja 2021., sud je mišljenja kako unatoč navedenom tužitelj nema opravdanje za svoje postupanje dana 13. travnja 2023., niti ima opravdanja za primjenu fizičke prisile prema štićeniku ČĐ na način kako je to u odluci o otkazu opisano.

35. Budući da iz spisa proizlazi kako je tužitelj i ranije dobio pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa, odnosno da je postojala pritužba majke korisnika koja prileži spisu, a ujedno tužitelj u svojoj obrani i službenoj bilješci uporno odbija razmotriti svoje postupanje i eventualno usvojiti nove obrasce ponašanja, tuženik je izgubio povjerenje u tužitelja do te mjere da nastavak radnog odnosa nije moguć. S obzirom da tužitelj smatra kako u njegovim postupcima nema ništa sporno niti da je potrebno u bilo kojoj mjeri korigirati svoje postupanje, tuženik nije imao drugog izbora nego tužitelju otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

36. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu kao i zahtjev tužitelja kojim traži vraćanje na rad, budući da za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR-a.

37. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

38. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 400,00 eura, koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku, sve sukladno Tbr. 52/4 Tarife.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.