REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2174/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB 92143159456, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, protiv prvotuženika ĆT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice ČT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje kao zakonskih nasljednika iza pokojne GT, iz [adresa], radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-992/2024-2 od 3. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Povrv-105/2019-10 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika ĆT i drugotuženice ČT.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-992/2024-2 od 3. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Povrv- 105/2019-10 od 22. srpnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici predlažu da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Da li građanin RH, kao korisnik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (ovdje izvorno tužena prednica tuženih), je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom isključivo prema stvarno predanim i preuzetim količinama otpada, utvrđenih prema kriteriju mase (kg) ili volumena (litra), te dali on smije biti terećen za istu uslugu iznad njegove obveze propisane odredbama čl. 30. st. 6. toč. 3. Zakona?

2. Da li grad i općina (ovdje Općina Dobrinj), odnosno trgovačko društvo kao davatelj javne usluge (ovdje tužitelj), pri obračunavanju troškova gospodarenja otpadom smiju obračun naknade temeljiti na kriteriju površine stambenog prostora (m² nekretnine-objekta) svakog pojedinog korisnika usluge (ovdje prednice tuženika)?

3. Da li je privremeno važenje prijašnjih cjenika za komunalne usluge sukladno prijelaznoj odredbi čl. 187. st. 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, od utjecaja na obveznu primjenu odredbi čl. 33. st. 2. Zakona, te da li kao takvo dopušta davatelju usluge obračun troškova zbrinjavanja kućnog otpada prema kriteriju pripadajućeg volumena spremnika izvedenog na temelju površine (m²) koju koristi domaćinstvo?“.

2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotuženika predlaže da se prijedlog prvo i drugotuženika odbaci, odnosno odbije, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja koja su prvo i drugotuženici postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda primjerice broj Rev-496/2024-2 od 22. travnja 2025., Rev-115/2024-2 od 4. lipnja 2025., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Goranka Barać-Ručević