REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-16/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća, suca Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. UB zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19 - dalje u tekstu KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika UB izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1009/2021 od 24. veljače 2022., u javnoj sjednici održanoj dana 3. rujna 2025. u nazočnosti braniteljice okrivljenika UB odvjetnice Draženke Šaško iz Varaždina i punomoćnika privatne tužiteljice RB odvjetnika Petra Banića iz Rijeke

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika UB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1009/2021 od 24. veljače 2022. okrivljenik UB je na temelju članka 147. stavka 1. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 60 dnevnih iznosa u visini od 167,70 kn odnosno ukupno 10.062,00 kn.

2.Na temelju članka 56. stavak 1. do 3. KZ/11 okrivljenom UB izrečena je uvjetna osuda i određeno je da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

3.Na temelju članka 148.stavak 1. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12,145/13, 152/14, 70/17 i 126/19- dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je okrivljenom UB da podmiri trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 na ime paušalne svote iznos od 800,00 kn, nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatne tužiteljice u visini odmjerenoj posebnim rješenjem.

4.Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik UB po braniteljici odvjetnici Draženki Šaško iz Varaždina zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe i privatnu tužiteljicu obveže da okrivljeniku naknadi troškove kaznenog postupka. Održana je javna drugostupanjska sjednica dana 3. rujna 2025. te je prisutna braniteljica okrivljenika odvjetnica Draženka Šaško iz Varaždina ostala kod pisane žalbe ponavljajući da činjenični opis optužbe ne sadrži opis činjenica I okolnosti kaznenog djela uvrede, da osoba na koju se odnosi kazneno djelo nije imenovana, a nedostaje opis objektivnih i subjektivnih obilježja djela.

5.Žalba okrivljenika nije osnovana.

6.Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja je propisana u članku 468. stavku 1. točki 11. ZKP/08 time što je izreka presude nerazumljiva I to zato što činjenični opis djela ne sadrži opis činjenica i okolnosti koje čine zakonska obilježja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret.

7.Prije svega je za navesti da činjenični opis kaznenog djela kao sastavni dio optužnog akta ima sadržati podatke kojima se moraju naznačiti osnovne odrednice kaznenog djela. Činjeničnu osnovicu, koja mora biti jasna, određena i razumljiva, čine konkretizirane radnje sa činjenicama i okolnostima koje čine kazneno djelo i krivca te činjenice koje su važne za pravilnu primjenu kaznenog zakona, za identifikaciju kaznenog djela ili njegovo razlikovanje od drugog kaznenog djela.

8.U odnosu na tvrdnju žalitelja kako je izreka presude nejasna jer nije imenovana osoba privatnog tužitelja valja ukazati na to da je prema zakonskoj definiciji iz članka 202. točke 16. ZKP/08 privatni tužitelj onaj tužitelj koji podnosi privatnu tužbu radi progona kaznenog djela za koja se progoni po privatnoj tužbi, a da u određenim procesnim situacijama (primjerice smrti žrtve kaznenog djela za koje se progoni privatnom tužbom) ne mora postojati istovjetnost podnositelja privatne tužbe i žrtve kaznenog djela za koje se progoni privatnom tužbom, kada se može reći da neimenovanje osobe privatnog tužitelja može značiti nejasnoću činjenica koje su važne za pravilnu identifikaciju kaznenog djela u smislu njegova razlikovanja od drugog kaznenog djela kada je u pitanju identitet žrtve. Slijedom toga, nejasnoća izreke presude postojala bi kada se ne bi moglo razabrati na što se presuda odnosi odnosno tko je žrtva kaznenog djela uvrede.

9.U konkretnom slučaju iz sadržaja privatne tužbe i činjeničnog opisa kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret jasno proizlazi da je osoba privatnog tužitelja označena kao osoba na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno pa je jasan i identitet osobe koja je žrtva kaznenog djela uvrede za koje se okrivljenik proglašava krivim iako ona nije imenovana, čime je određen njezin identitet.

10. Neosnovan je prigovor žalitelja kako izreka presude nije razumljiva zbog toga što činjenični opis kaznenog djela ne sadrži subjektivni element odnosno namjeru sa kojom je kazneno djelo počinjeno.

11.Kazneno djelo uvrede iz članka 147. KZ/11, kao i kazneno djelo klevete iz članka 149. KZ/11, kao drugo kazneno djelo protiv časti i ugleda, može se počiniti samo s izravnom namjerom. U činjeničnom opisu se i navodi da je okrivljenik „vrijeđao privatnu tužiteljicu“ te opisuju riječi kojima je to činio pa se prema objektivnim obilježjima jasno može razaznati po čemu se ovako opisano kazneno djelo razlikuje od nekog drugog kaznenog djela jer se opisom radnji kao objektivnih obilježja djela ista pobliže označavaju kao uvredljiva. Stoga, iako činjenični opis ne sadrži opis namjere okrivljenika pogrešno smatra žalitelj da to čini izreku presude nerazumljivom te da nedostaje zakonsko obilježje kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

12.Stoga, nisu relevantni prigovori žalitelja kako će nedostaci činjeničnog opisa presude na koje upire žalba dovesti do toga da svojstvo pravomoćnosti stekne nejasna izreka u kojoj nisu sadržana sva zakonska obilježja kaznenog djela.

13. Isto tako, neosnovana je tvrdnja žalitelja kako je interveniranjem u činjenični opis privatni tužitelj prekršio načelo zabrane reformatio in peius time što je u ponovljenom postupku izmijenio činjenični opis nakon što je prvostupanjska presuda ukinuta povodom žalbe okrivljenika, jer da se optužba ne može izmijeniti na štetu okrivljenika kada izmjena nije rezultat provedenog dokaznog postupka već isključivo rezultat prihvaćene žalbe okrivljenika.

14.Naime, privatni je tužitelj činjenični opis izmijenio u ponovljenom postupku upravo na temelju upute ovog drugostupanjskog suda i to zbog nejasnoće izreke u pogledu označavanja žrtve optuženog kaznenog djela u privatnoj tužbi. Takvom izmjenom okrivljeniku nije stavljeno na teret drugo ili teže kazneno djelo odnosno veća kriminalna količina od one koja je bila predmetom odlučivanja u ranijoj prvostupanjskoj presudi koja je ukinuta već se radi samo o preciziranju činjeničnog opisa.

15.Pobijana presuda u ponovljenom postupku donijeta je po provedenoj raspravi pa tako sud prvog stupnja svoje zaključke temelji na ponovno izvedenim dokazima na raspravi, a u svojoj odluci iznosi jasne, potpune i neproturječne razloge zbog kojih smatra da su se u postupanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela uvrede koje ovaj sud u potpunosti prihvaća.

16.Takav zaključak sud prvog stupnja pravilno temelji na iskazu privatne tužiteljice koja je opisala postupanje okrivljenika sukladno činjeničnom opisu iz privatne tužbe, a njezin iskaz potkrjepljuje i iskaz ispitanog svjedoka koji navodi o svojim saznanjima o upućenim psovkama privatnoj tužiteljici. Zbog značajne uznemirenosti koje je postupanje okrivljenika kod nje izazvalo ista je zatražila i liječničku pomoć što je potkrijepljeno i valjanim liječničkim nalazima. K tome, da se radilo o postupanju koje u sebi sadržava psovke i vrijeđanje proizlazi iz činjenice da je okrivljeni disciplinski kažnjen što je također sud nedvojbeno utvrdio. Stoga je sud pravilno i potpuno utvrdio o optuženim postupanjima na štetu privatne tužiteljice na temelju njezina iskaza koji je potkrijepljen drugim dokazima što je valjano i detaljno obrazloženo kao i činjenicu da je upućenim psovkama okrivljeni svjesno i voljno iskazao omalovažavanje i povredu i umanjenje ljudskog dostojanstva kod oštećenice i time ostvario obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11.

17.Neosnovana je time i tvrdnja žalitelja kako sud u svemu, odlučujući o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, postupa arbitrarno i pristrano jer žalbu okrivljenika koristi za ispravljanje nedostataka u privatnoj tužbi, čime da je povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje propisano člankom 29. Ustava Republike Hrvatske te definirano u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Presuda je donijeta nakon što je proveden dokazni postupak povodom privatne tužbe koja je u ponovljenom postupku izmijenjena odnosno precizirana sukladno uputi ovog drugostupanjskog suda pa stoga, protivno tvrdnji žalitelja, u postupanju prvostupanjskog suda nema arbitrarnosti niti pristranosti.

18.Nije u pravu žalitelj niti kada smatra da mu je pravo na obranu povrijeđeno time što nije poučen o pravima u postupku te što mu nisu, na njegov zahtjev, dostavljeni zapisnici sa raspravnog ročišta od 21. veljače 2022. i ročišta za objavu presude od 24. veljače 2022.

19.Iz sadržaja predmeta (list 8) razvidno je da je prije početka raspravljanja okrivljeniku zajedno s privatnom tužbom dostavljena pouka o tome koja su njegova prava u kaznenom postupku. Okrivljenik je nazočio raspravnom ročištu dana 21. veljače 2022. kao i ročištu na kojoj je objavljena presuda 24. veljače 2022. zajedno sa svojom braniteljicom, dakle, upoznat je sa tijekom provedenih ročišta i njihovim sadržajem, a iz sadržaja zapisnika ne proizlazi da bi okrivljenik na iste istaknuo primjedbe. Pravo uvida u spis predmeta, koje se realizira i kroz upoznavanje okrivljenika sa sadržajem zapisnika o sudskim radnjama tijekom postupka, element je prava okrivljenika na pravičnost postupka koja se očituje i kroz jednakosti oružja stranaka u postupku. Kada je okrivljenik nazočio radnjama u postupku o kojima je tijekom provođenja radnje sastavljen zapisnik na čiji sadržaj okrivljenik nije istaknuo primjedbe tada se isti neosnovano poziva na povredu prava obrane. K tome, iako to i nije od odlučnog značenja za ocjenu poštivanja prava na obranu, netočno je da bi obrana bila uskraćena za dostavu zapisnika sa navedenih ročišta jer to proizlazi iz podataka spisa (poleđina lista 90).

20.Iako žalbu podnosi i zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka žalitelj ne navodi razloge za pobijanje tih odluka.

21.Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja te je pravilno optuženiku koji je svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11, cijeneći kao olakotno njegovu raniju neosuđivanost i u nedostatku otegotnih okolnosti, okrivljenika osudio na novčanu kaznu zatvora od 60 dnevnih iznosa te mu izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 godine od pravomoćnosti, ne počini novo kazneno djelo. Izrečenom će se kaznom, i po mišljenju ovoga vijeća drugostupanjskog suda, ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno na primjeren će se način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak, a kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, utjecat će se na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

22.Prvostupanjski je sud prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio i obvezu okrivljenika da u skladu s odredbom članka 148. stavak 1. ZKP/08 snosi troškove kaznenog postupka obzirom da je proglašen krivim za optuženo kazneno djelo slijedom čega je visina paušalnog troška primjereno odmjerena vodeći računa o okolnostima iz članka 145. stavka 3. ZKP/08 te je pravilno utvrđena obveza okrivljenika da snosi troškove privatne tužiteljice i to njezinih nužnih izdataka i nagrade njezina opunomoćenika.

23.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić