Poslovni broj: Usž-2439/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KĆ, iz [adresa], državljanina Republike Srbije, zastupanog po opunomoćenici Milici Nenadović Timarac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac & Marko Bebek, u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi produljenja roka za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-187/2025-6 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-187/2025-6 od 6. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe podnesene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216- 02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-9 od 31. prosinca 2024.

2. Tužitelj pobija zakonitost rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da će mu izvršenjem rješenja o protjerivanju i odbijanjem odgodnog učinka biti onemogućeno raspravljati pred sudom. Navodi razloge zbog kojih smatra da nema osnove za njegovim protjerivanjem s područja Republike Hrvatske. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da mu se izvršenjem osporavanog rješenja neće nanijeti šteta. Ovo iz razloga jer je rođen u [adresa], druge države nema u koji bi mogao otići te mu je cijela obitelj u [adresa]. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 42. stavku 5. i članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-9 od 31. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, državljanina Republike Srbije, podnesen 12. prosinca 2024. za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz Europskoga gospodarsko prostora (dalje: EGP). Tužitelju je dragovoljno napuštanje EGP-a naloženo rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-8 od 29. listopada 2024., kao prateća odluka uz odbijanje zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj.

7. Tužitelj je u tužbi predložio određivanje odgodnog učinka tužbe navodeći da bi mu izvršenjem rješenja nastala teško popravljiva šteta jer je rođen u [adresa] i od rođenja živi na njezinom teritoriju te nema druge domovine.

8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje, primijenio članak 42. stavak 2. ZUS-a i odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

9. Člankom 42. stavkom 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

10. Za određivanje odgodnog učinka moraju se kumulativno ispuniti sva tri uvjeta propisana člankom 42. stavkom 2. ZUS-a, a izostanak samo jednog od njih dovodi do odbijanja prijedloga. Prva pretpostavka odobrenja odgodnog učinka jest okolnost da tužitelju prijeti opasnost od nastanka teško popravljive štete kao posljedica izvršenja osporavane pojedinačne odluke.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da će mu izvršenjem rješenja o protjerivanju i odbijanjem prijedloga za određivanjem odgodnog učinka tužbe biti onemogućeno raspravljati pred sudom.

11.1. Osporenim rješenjem tuženika od 31. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a koji je naložen rješenjem tuženika od 29. listopada 2024. Budući da tužitelj nije protjeran sa područja EGP-a niti mu je zabranjen ulaz u Republiku Hrvatsku, već u njoj može povremeno boraviti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne prijeti teško popravljiva šteta izvršenjem rješenja tuženika od 31. prosinca 2024. kao jedne od pretpostavki iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.

11.2. Ujedno, tužitelj je u ovome sporu zastupan po opunomoćeniku iz Republike Hrvatske te putem opunomoćenika može poduzimati radnje u istome, dok izvođenje dokaza saslušanja tužitelja kao stranke nije opće pravilo u upravnom sporu, već se izvođenje tog dokaza određuje samo kada sud to u konkretnom sporu smatra nužnim. Tužitelj pogrešno poistovjećuje sudjelovanje stranke u postupku (koje se ostvaruje podnescima te sudjelovanjem stranke na usmenoj raspravi i pri provedbi dokaznih radnji), sa dokaznim sredstvom saslušanje stranke.

11.3. Stoga ovaj Sud smatra da ne postoji opasnost za tužitelja od nastanka teško popravljive štete.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da u prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužitelj nije ni obrazložio zašto odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu, ocjena je ovog Suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe, zbog čega pobijano rješenje prvostupanjskog suda nije moguće ocijeniti nezakonitim.

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1., a u vezi s člankom 42. stavkom 5. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić