Poslovni broj: Usž-2562/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, 8. ožujka br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odobrenja stalnog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1988/2024-8 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1988/2024-8 od 29. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-04/1160, URBROJ: 511-01-204-24-5 od 26. rujna 2024. i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora (točke I. i II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.
3. Tužiteljica pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je izbivala s područja Republike Hrvatske isključivo zbog opravdanih razloga, skrbi i brige o svojim roditeljima koji su starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja te ne žive na području Republike Hrvatske. Predložila je izvođenje dokaza, saslušanje svjedoka, svoga supruga i svoje saslušanje, na okolnost opravdanosti izbivanja, no iste je dokazne prijedloge prvostupanjski sud odbio. Stoga smatra da je u upravnom sporu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Predlaže poništiti pobijanu točku I. izreke prvostupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu točku I. izreke presude i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se točka I. izreke presude pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 23. travnja 2024. za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. Uz zahtjev je priložila presliku valjane putne isprave Republike Sjeverne Makedonije, boravišnu iskaznicu i potvrdu Odjela za katastar nekretnina Buje o dodjeli kućnog broja, izjavu UG i iskaznicu zdravstveno osigurane osobe.
7.1. Povodom zahtjeva pribavljeni su podaci službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da tužiteljica ima odobravane privremene boravke u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom od 27. rujna 2019. do 12. prosinca 2024.
7.2. Izvršen je uvid u službene evidencije prelazaka granice iz kojih proizlazi da je tužiteljica razdoblju od četiri godine računajući do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak izbivala izvan Republike Hrvatske ukupno 515 dana, od čega u jednokratnom trajanju duže od četiri mjeseca (od 22. listopada 2021. do 13. ožujka 2022 i od 15. listopada 2023. do 2. ožujka 2024.) i u višekratnom trajanju duže od šest mjeseci.
7.3. Tužiteljica je u izjavi od 14. rujna 2024. obrazložila da je u navedenom razdoblju izbivala iz Republike Hrvatske zbog posjete članovima obitelji u Republici Sjeverna Makedonija.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22.; dalje Zakon).
9. Člankom 156. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Sukladno stavku 2. istoga članka, smatra se da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 4. toga članka neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri, odnosno tri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.
10. Budući da je prvostupanjski sud, polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, utvrdio da je tužiteljica izbivala iz Republike Hrvatske dulje od četiri mjeseca jednokratno i više od šest mjeseci ukupno, ovaj Sud smatra da je pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je iz navedenih razloga odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za stalni boravak.
11. Tužiteljica ne osporava podatke iz službene evidencije tuženika o izbivanju iz Republike Hrvatske, već iznosi svoje osobne i obiteljske prilike kojima opravdava izbivanje, koji ne predstavljaju osnovu za usvajanje zahtjeva. S obzirom na jasan izričaj citiranih zakonskih odredaba, osnovano je zaključeno da navedena zakonska odredba ne propisuje razloge kojima bi se moglo opravdavati prekoračenje razdoblja izbivanja od propisanog, uslijed kojeg bi se iznimno mogao odobriti stalni boravak.
12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba istaći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Budući da je tužiteljica predložila izvođenje dokazima na okolnost opravdanosti izbivanja s područja Republike Hrvatske, a koja okolnost, sukladno citiranim zakonskim odredbama, nije relevantna za rješavanje ove upravne stvari, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenjem istih kao suvišan. Sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu se utvrditi na temelju dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
13. Slijedom navedenog Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
14. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredaba ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
