Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-791/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, protiv 1. tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1-2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-11/2021 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika ŽC i 2. tuženice OC kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn- 11/2021 od 2. srpnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1-2. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju štetu u iznosu 1.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev u preostalom iznosu od 1.383,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke) i naloženo je 1-2. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju troškove postupka u iznosu 363,00 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Prvo i drugo tuženici (dalje: tuženici) pobijaju prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je obrazloženje presude nerazumljivo i proturječno izreci te nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 9. listopada 2020.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj K-117/2020 od 8. siječnja 2021. oglašeni krivim da su 9. listopada 2020. ozbiljno zaprijetili tužitelju što je kod njega izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti, a što je prema nalazu i mišljenju vještaka prim. dr. UC kod tužitelja izazvalo privremeno smanjenje životne aktivnosti od 10% u trajanju mjesec dana te strah jakog intenziteta u trajanju 1-2 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju 4-5 dana i strah slabog intenziteta u trajanju mjesec dana, pa je prvostupanjski sud zaključio da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja te mu je na temelju članka 19. i članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu 1.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika da je tužitelj u više navrata prema tuženicima postupao s nečasnim namjerama i uvredama te da je tužitelj daleko prije spornog događaja imao depresivne epizode zbog kojih se liječio, valja odgovoriti da je sve ove okolnosti prvostupanjski sud utvrdio i pravilno ocijenio kod donošenja svoje odluke uzimajući pri tome u obzir iskaze svjedoka i stranaka te nalaz i mišljenje vještaka prim.dr. UC koji je u nalazu naglasio da kod tužitelja od ranije postoji narušeno psihičko stanje koje je dijagnosticirano psihijatrijskim pregledima, ali da je uslijed štetnog događaja od 9. listopada 2020. došlo do akutne reakcije u vidu privremenog daljnjeg narušenja psihičke ravnoteže koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Također je vještak naznačio da učestalost javljanja psihijatru ne odgovara u potpunosti psihičkom stanju tužitelja vezanom za predmetni štetni događaj pri čemu je uzeo u obzir cjelokupno zdravstveno stanje tužitelja, ranije sukobe i ponašanje tužitelja prije i nakon štetnog događaja, te je ocjenu smanjenja životne aktivnosti i pretrpljenog straha dao u odnosu na štetni događaj koji je predmet ovog spora naglašavajući postojanje uzročno-posljedične veze. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju postojanje uzročno-posljedične veze kao i postojanje posljedica štetnog događaja, jer iz nalaza vještaka jasno proizlazi da je kod tužitelja kao posljedice predmetnog štetnog događaja došlo do privremenog smanjenja životne aktivnosti od 10% i pretrpljenog straha, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te pravilno u odnosu na tako utvrđene posljedice dosudio neimovinsku štetu dajući za to jasne i odlučne razloge.

12. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženici određeno ne pobijaju prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

13. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke.

14. Točka II. izreke nije ispitivana budući nije pobijana žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak