Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-206/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik iz Zagreba, protiv I- tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. OIB: 39901919995 Zagreb, Mihanovićeva 12, II-tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. OIB: 80572192786 Zagreb, Strojarska 11, uz sudjelovanje Triglav osiguranja d.d. OIB: 29743547503 Zagreb, Antuna Heinza 4, kao umješača na strani II-tuženika, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, temeljem generalne punomoći Su-1418/2014, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 5542/2018-69 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-5542/2018-69 od 16. travnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti tuženicima HŽ Infrastruktura OIB: 39901919995 Zagreb, Mihanovićeva 12 i HŽ Putnički prijevoz d.o.o. OIB: 80572192786 Zagreb, Strojarska 11, da tužitelju HĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], solidarno isplate s naslova duševnih boli zbog smrti oca pokojnog ĐĆ novčani iznos od 9.954,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08. prosinca 2017. godine pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena uz naknadu troškova postupka ( točka I.izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je tužitelju da I-tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 350,00 eur, u roku od 15 dana, a pod točkom III. izreke II-tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 350,00 eur, u roku od 15 dana.

1.2. Ujedno je naloženo u točki IV izreke tužitelju da umješaču na ime parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eur, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja s naslova naknade štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti oca ĐĆ, kao dugogodišnje radnika 1. tuženika, smrtno stradalog u radnoj nezgodi do koje je došlo 15. prosinca 2015. u 20.17 sati na željezničkom kolodvoru u [adresa].

4. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da se odnosne prigode dogodila željeznička nesreća u zoni kolodvora [adresa] na način da je vlak 2021 vlasništvo 2. tuženika, kojim je upravljao zaposlenik 2. tuženika strojovođa SĆ, ulaskom na peti kolosijek iz pravca kolodvora, lijevom strane lokomotive naletio na skretničara ĐĆ koji je kao pješak prelazio preko službenog prijelaza koji vodi od prometnog ureda prema peronu između petog i šestog kolosijeka i koji je tom prilikom zadobio je teške ozljede od kojih je preminuo **.**.2016.

5. Sporno je, međutim u postupku i dalje pitanje dinamike nastanka predmetne željezničke nezgode pa s tim u svezi i pitanje odgovornosti tuženika za nastali štetni događaj.

6. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio:

- kako je u prijavi o ozljedi na radu navedeno da je skretničar- kolodvorski radnik ĐĆ **.**.2015. zadobio ozljedu na radu prilikom redovitog pregleda skretnica i drugih kolodvorskih postrojenja prilikom odlaska na mjesto primopredaje posla, na način da je prilikom odlaska do kućice manevre preko službenog prijelaza, na njega naletio vlak;

- kako je povodom štetnog događaja proveden je inspekcijski nadzor od strane Inspektorata rada o čemu je sastavljen zapisnik od 16. prosinca 2015. u kojem je navedeno da je prednik tužitelja obavljao svoje uobičajene poslove odnosno na željezničkom kolodvoru je vršio pregled skretnica na kolosijecima, upisujući u propisane obrasce vrijeme i mjesto pregleda te se uputio u prostorije skretničara;

- nadalje u predmetnom zapisniku je navedeno kako je pok ĐĆ da bi došao do tih prostorija morao je prijeći preko većeg broja kolosijeka, a za prijelaz preko kolosijeka postavljena je staza širine cca jedan metar koja je popunjena drvenim podnicama, a koja je ravna i sigurna za hodanje i napravljena je za prijelaz s jedne strane kolodvora na drugu, preko kolosijeka i to samo za službeno osoblje;

- da je u predmetnom zapisniku navedeno kako je pok ĐĆ krenuo preko prijelaza i hodao cca 25 metara prešavši četiri kolosijeka, a da prethodno nije utvrdio da su isti slobodni tj. da ne dolazi vlak, a prije nego je krenuo, preko razglasa je objavljeno da na peti kolosijek dolazi putnički vlak iz pravca kolodvora Lipovljani i na kolodvor je izašao prometnik koji dočekuje vlak, pokraj kojeg je ĐĆ prošao i kada je došao do petog kolosijeka, očito nije čuo niti vidio da dolazi vlak (po izjavi očevidaca vlak je dao zvučni signal i počeo je kočiti) pa je izašao točno ispred njega;

- zaključno je navedeno, obzirom da se vlak nije mogao trenutno zaustaviti, kako je lijevom prednjom stranom udario ĐĆ i odbacio ga u lijevu stranu na ogradu ispred petog kolosijeka time da u vrijeme nastanka ozljede bila je noć, nije bilo nikakvih padalina niti magla, a vlak je imao upaljena svjetla te su svi kolosijeci su bili slobodni pa nije bilo prepreka radi kojih bi mu priječilo pogled prema mjestu na kojem je ozlijeđen;

- kako je povodom štetnog događaja tuženik je sačinio prijavu o izvanrednom događaju u kojoj je navedeno da je 15. prosinca 2015. u 20.17 sati u kolodvoru [adresa] vlak 2021 ulazio na peti kolosijek iz pravca kolodvora Lipovljani pri čemu je sa čelom EMG naletio na skretničara- kolodvorskog radnika kolodvora [adresa] ĐĆ koji je prelazio prijeko službenog prijelaza pruge M 103 koji vodi od prometnog ureda prema peronu između petog i šestog kolosijeka time da je radnika je odbacio između četvrtog i petog kolosijeka nakon čega je vanjski prometnik vlakova OĆ, koji je svjedok događaja, putem prijenosnog UHF uređaja obavijestio centralnog prometnika o izvanrednom događaju i krenuo je sa pružanjem prve pomoći unesrećenom radniku kojeg je nakon toga hitna pomoć odvezla u bolnicu Nova Gradiška;

- kako iz iskaza svjedoka SĆ koji je odnosne prigode upravljao vlakom prilikom ulaska u kolodvor [adresa] uočio nepoznatu osobu koja se nalazila na kolosijeku kolodvora na području između zgrade kolodvora i petog kolosijeka na koji je ulazio vlakom i da je dao signalni znak "pazi" i poduzeo je brzo kočenje i to u trenutku kada je od oštećenog bio udaljen 15 do 20 metara time da je nakon što je svjedok dao zvučni signal i nakon što je oštećeni okrenuo glavu prema svjedoku i nastavio hodati, ušao je svjedoku u mrtvi kut pa ga svjedok više nije vidio i čuo je udarac;

- kako je protiv strojovođe SĆ vođen kazneni postupak zbog kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa – ugrožavanje posebnih vrsta prometa iz članka 225 stavak 1, 2 i 6 Kaznenog zakona/2011 i SĆ je presudom Općinskog suda u Sisku broj K-436/2020 od 19. prosinca 2022. oslobođen optužbe;

- kako iz kazivanja saslušanog svjedoka H proizlazi da je bio je udaljen 30 do 40 metara i da je prostor kolodvora bio je osvijetljen te je naveo da je vlak dao zvučni signal jednu do dvije sekunde prije naleta, a strojovođa nije dužan davati zvučni signal "pazi" osim kod izvanrednih situacija;

-kako je prema dinamici nastanaka štetnog događaja po stalnom sudskom vještaku za željeznički promet i vozila ŠĆ, dipl. ing. u nalazu i mišljenju od 22. rujna 2024. navedeno da je krećući se brzinom vlaka od 30 km/h, strojovođa uočio unesrećenog na pruzi s udaljenosti od 49,69 metara, te da je poduzimanjem brzog kočenje i do trenutka udara proteklo je 6,86 sekundi zbog čega isti nije mogao pravodobno reagirati na pojavu oštećenog i izbjeći nastali sraz .

7. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao kako su u postupanju prednika tužitelja ostvareni elementi krajnje nepažnje, čime je 1. tuženik kao njegov poslodavac ekskulpiran vlastite odgovornosti za nastali štetni događaj, dok je u odnosu 2. tuženika ocjena suda kako strojovođa SĆ prilikom ulaska u kolodvor [adresa] nije postupao krajnjom nepažnjom.

7.1. Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud polazeći od utvrđenja vještaka za željeznički promet drži utvrđenim da se odnosne prigode vlak kretao brzinom od 30 km/h, da bi strojovođa nakon što je uočio ĐĆ poduzeo brzo kočenje, a u trenutku udara vlaka brzina vlaka iznosila je 16,1 km/h i njegova reakcija bila je primjerena predmetnom događaju. Tomu u prilog govori i činjenica da je strojovođa SĆ u kaznenom postupku oslobođen optužbe da bi 15. prosinca 2015. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – ugrožavanjem posebnih vrsta prometa iz članka 225 stavak 1, 2 i 6 Kaznenog zakona na način da bi iz nehaja kao sudionik u željezničkom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, čime je prouzročena smrt jedne osobe, pa ni 2. tuženik kao poslodavac strojovođe SĆ nije odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed smrti ĐĆ.

8. Navedena utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja za sada nije moguće prihvatiti kao pravilne, na što s pravom ukazuje žalitelj u žalbenim navodima, osporavajući pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja zbog čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava u pobijanoj odluci.

9. Odgovornost poslodavca radniku za nastanak štete na radu regulirana je odredbom članka 111. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014- dalje:ZR), kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan istu naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava. Pri tome odredba članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014 dalje: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, koje se poslodavac može biti osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da tuženik, kao poslodavac, za štetu nastalu svom zaposleniku zbog ozljede na radu odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), sukladno odredbi članka 1063. u vezi s člankom 1064 ZOO-a. Tuženik se može osloboditi odgovornosti za štetu ukoliko dokaže postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a, među ostalima i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, odnosno ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

11. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca procjenjuje se prema pravilima uzročnosti (objektivne odgovornosti) što znači da poslodavac odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tuženik se može osloboditi odgovornosti za štetu ukoliko dokaže postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članak 1067. ZOO-a.

12. Na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja sud prvog stupnja je osnovom kazivanja tijekom postupka saslušanih očevidaca predmetne nezgode te vještačenjem po vještaku za željeznički promet, polazeći od utvrđenja prilikom obavljenog očevida na licu mjesta od strane ovlaštenih djelatnika Policijske postaje Novska od 15. prosinca 2015., smatrao utvrđenim kako je predmetni štetni događaj isključivo posljedica krajnje nepažnje smrtno stradalog prednika tužitelja ĐĆ. Naime, oštećeni kao dugogodišnji radnik 1. tuženika nije poduzeo radnju prelaska na siguran način, jer se nije na pouzdan način uvjerio da li dolazi vlak u kolodvor [adresa], čime su 1. tuženika kao poslodavac, a 2. tuženik kao vlasnik stroja i poslodavca strojovođe, koji je odnosne prigode upravljao predmetni vlakom, dokazali pretpostavke za isključenje njihove odgovornosti za nastalu štetu koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

13. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja naglašava kako je pokojni prednik tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, što proizlazi iz zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 15. srpnja 2015. (list 55-56 spisa), pa je prilikom prelaska preko pješačkog željezničkog prijelaza bio dužan primijeniti dužnu pažnju jer je znao i morao znati da na mjestu štetnog događaja postoji opasnost od nailaska vlaka, a time i povećana opasnost od nastanka štete.

14. No. po ocjeni ovoga suda upravo navedena okolnost, kod činjenice da je do premetne nezgode došlo na službenom prijelazu kolosjeka na kolodvoru [adresa] i to u vrijeme kada promet nije bio gust i kada je prostor kolodvora bio osvijetljen, u kontekstu navoda saslušanog svjedoka H, ali i nalaza vještaka kako na temelju dokumentacije dostavljene u spis nije bilo moguće zaključiti da li je strojovođa davao zvučni signal "pazi" sirenom vlaka, ostavlja otvorenim pitanje jesu li u postupanju prednika tužitelja ostvareni elementi za isključenje odgovornosti tuženika za nastali štetni događaj.

15. Naime, građanska- pravna odgovornost je šira od kaznene odgovornosti pri čemu je sud u smislu odredbe članka 12. stavak 3 .ZPP-a vezan isključivo za postojanje kazneno pravne odgovornosti štetnika.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka za željeznički promet proizlazi kako je vještak izračun zaustavnog puta vlaka dao pri pretpostavljenoj brzine kretanja od 30 km/h, što do potpunog zaustavljanja iznosi 59,69 metara, a zaustavno vrijeme iznosi 11,33 sekunde, dok je za siguran prijelaz preko petog kolosijeka na kojem je došlo do naleta na unesrećenog bilo potrebno 4,55 sekundi što je manje od 6,86 sekundi koliko je bilo potrebno vlaku da stigne od mjesta uočavanja opasnosti do naleta unesrećenog.

17. Utoliko je i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zaključaka suda prvog stupnja o isključivoj odgovornosti prednika tužitelja za predmetni štetni događaj u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, Pri tome svakako treba imati u vidu da je strojovođa obvezan s posebnom pozornošću ulaziti u kolodvor ali i pravodobno koristiti zvučni signal kod izvanrednih situacija sukladno Pravilniku o načinu i uvjetima za sigurno odvijanje i upravljanje željezničkim prometom („Narodne novine“ broj 07/2016 ) . Ovo osobito kada se ima u vidu kazivanje saslušanog svjedoka OĆ zaposlenog na radnom mjestu skretničara prilikom obavijesnog razgovora u Policijskoj postaji Novska na dan štetnog događaja, a prema čijim navodima je upravo svjedok upozorio oštećenog na nailazak vlaka.

18. U tom pravcu je ukazati i na žalbene navode tužitelja kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije razvidno na kojoj udaljenosti je strojovođa u datim uvjetima, a obzirom na konfiguraciju terena i mogao uočiti tužitelja, jer se izračun vještak odnosi isključivo u odnosu na trenutak kada strojovođa prema vlastitom kazivanju uočava pješaka između posljednje skretnice broj 55. i naleta na oštećenog na petom kolosjeku.

19. Slijedom naprijed izloženog činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava u postupku je ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je uvažavanjem žalbe tužitelja, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka sud prvog stupnja će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP. -a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica