Poslovni broj: K-914/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava Fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice TG zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice od 28. listopada 2021., djelomično ispravljena podneskom od 1. rujna 2022., nakon održane javne rasprave dana 29. kolovoza 2025. godine u nazočnosti okrivljenice, branitelja okrivljenice odvjetnika Borisa Šolaje iz Rijeke, privatne tužiteljice i opunomoćenice privatne tužiteljice odvjetnice Ivane Smiljanić iz Rijeke, dana 3. rujna 2025. godine javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I OKRIVLJENICA TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći T, rođena **.**.1976. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju slastičar, sa završenom srednjom trogodišnjom ugostiteljskom školom, zaposlena, neudana, majka jednog maloljetnog djeteta, vlasnica stana na adresi prebivališta u 1/6 dijela, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 500,00 eur, neosuđivana

k r i v a  j e

što je dana 11. listopada 2021. godine na društvenoj mreži "Facebook", iako svjesna neistinitosti svoje tvrdnje, u grupi „Volim grad koji teče“, javno objavila neistinite činjenične tvrdnje: "Danas se doktorica jako nerazumno ponašala prema meni kao majci. Bezobrazno i bahato ga je o pustila. Oglušila se na moju priču i zamolbu. Ovo je sramota. Javno ću reći radi se o doktorici SG. Žalosno i sramotno za naše zdravstvo! Umjesto da su djetetu napravili sve pretrage kako nebi često izostajao često s nastave, pošalje ga doma i kaže to je na psihičko bazi. Šta reći, nego sramota!!!“

dakle, za drugoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite, a tvrdnje su iznesene putem računalnog sustava ili mreže, zbog čega su postale pristupačne većem broju osoba, čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11

pa se na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11 okrivljenica TG

o s u đ u j e

na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa od 10,00 eur (deset eura), što iznosi ukupno 300,00 eur (tri stotine eura).

II Na temelju čl. 56. st. 1., st. 2 i st. 3 KZ/11 okrivljenici TG izriče se

UVJETNA OSUDA pa se novčana kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III Na temelju čl. 151. st. 1. i st. 2 KZ/11 okrivljenica TG objavit će izreku presude na društvenoj mreži "Facebook" u grupi "Volim grad koji teče" u roku od 30 (trideset) dana od dostave pravomoćne presude.

IV Na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 nalaže se okrivljenici TG podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eur (stotinu eura), te nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatne tužiteljice o visini kojih troškova će sud sukladno čl. 148. st. 4 ZKP/08 donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica SG uvodno citiranom privatnom tužbom, ispravljenoj u pravnoj kvalifikaciji djela podneskom od 1. rujna 2022., tereti okrivljenicu TG za učin kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, u svemu činjenično i pravno pobliže opisanom u izreci presude s time da je sud precizirao činjenični opis djela.

2. Pozvana da se očituje o optužbi okrivljenica TG izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom.

3. U tijeku dokaznog postupka ispitana je privatna tužiteljica SG (list 55-56 spisa), svjedoci LG (list 210-211 spisa), TGŠ (list 211- 212 spisa) i ŽG (list 212-213 spisa) te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to tekst objave na društvenoj mreži Facebook (list 5-6 spisa), komentari na objavu (list 79 spisa), liječnička dokumentacija (list 86-204 spisa) te komentari na rad doktora.

4. Iz iskaza privatne tužiteljice SG (list 55-56 spisa) proizlazi da je došla popodne na svoje radno mjesto, a čekalo ju je 16-satno dežurstvo. Preuzela je službu te obavila razgovore sa roditeljima pacijenata za koje je bila zadužena pa tako i sa majkom ŽG, TG. Mlt. ŽG bio je hospitaliziran još za vikend na Zavodu za neuropedijatriju i dječju psihijatriju Klinike za pedijatriju. Tog dana bila je dovršena neurološka obrada djeteta čiji je cilj, laički rečeno, smanjiti hospitalizaciju djeteta odnosno učiniti da dijete što manje bude u bolnici odvojeno od obitelji. Konkretna je obrada isključila životno ugroženo stanje mlt. ŽG te je s majkom obavila razgovor u kojem joj je priopćila da će ŽG otpustiti na kućno liječenje uz nastavak praćenja neuropedijatra, a po potrebi i drugih subspecijalista. Dijagnostičku odnosno neurološku obradu vrše svi djelatnici imenovanog Zavoda kao i djelatnici suradnih djelatnosti. Ona je ordinirala neurološku obradu i nakon što je ona dovršena, iščitala je istu i procjenom s obzirom na anamnezu i sve tegobe tijekom hospitalizacije donijela odluku da se dijete otpusti sa bolničkog liječenja. Rekla je majci da su svi nalazi normalni, da ništa patološko nije nađeno i da su spremni dijete otpustiti kući. Sjeća se da gospođa nije bila fokusirana na njihov razgovor već je stalno gledala u mobitel. Njen je dojam bio da je ona silno htjela njih okriviti da nisu ništa napravili kako bi njenom sinu bilo bolje. Po njenom vokabularu i načinu komunikacije je zaključila da je ona bila nezadovoljna što je dijete otpušteno iz bolnice. Ona tada nije ništa verbalizirana u smislu napada. Kako je bila zadužena tog dana za druga radilišta dobila je poziv te je morala ići drugim poslom s time da je prethodno razgovor sa okrivljenom završila i uručila joj otpusnu dokumentaciju. Nastavila je raditi posao tog dana. U večernjim satima istog dana, negdje oko 21, 22 sata dobila je što poruke što pozive od prijatelja i kolega odnosno upit da li je vidjela objavu na Facebooku u grupi "Volim grad koji teče". Kako je članica te grupe išla je objavu pročitati. Nakon što je pročitala u tom je trenutku bila frustrirana, ljuta jer je iznesena gomila neistina o njenom ponašanju. Bilo joj je teško odraditi noćno dežurstvo tog dana. Osjećala se bespomoćno, bila je dežurna, a zbog osjećaja koji joj je objava izazvala nije bila sprema odraditi svoj posao. Pročitala je i komentare ispod objave što ju je dodatno isfrustriralo s obzirom da su kleveta i neistine izazvale gomilu agresivnih komentara. Tu su objavu pročitali i njeni kolege, ali i dugogodišnji pacijenti koji su članovi te grupe i to je utjecalo na njene odnose sa drugim pacijentima odnosno sa roditeljima s obzirom da se bavi djecom, a na način da su oni komentirali da su pročitali objavu i osjećala je tenziju u njihovoj opasci.

4.1. Na upit branitelja priv. tužiteljic je navela da kada je razgovarala sa okrivljenom nitko nije slušao taj razgovor. Otpusno pismo za ŽG osobno je sastavila i potpisala. Ne sjeća se da li je u otpusnom pismu upisala da je majka bila verbalno agresivna, to je bilo 2021., ali moguće je da je. Njoj je ponašanje majke koje je ranije opisala zasmetalo, to nije bilo uobičajeno ponašanje zabrinutog roditelja. Uvrijedila ju je takvim ponašanjem. Njen odgovor na takvo njeno ponašanje bilo je da je pokušala primiriti situaciju. U trenutku otpuštanja mlt. ŽG nisu razgovarali o tome koji su njegovi simptomi i koliko oni traju, to su učinili ranije. U tom razgovoru prilikom otpuštanja djeteta majka ja izrazila frustraciju na liječenje ŽG, sjeća se da je inzistirala na drugim obradama koje nisu u sklopu neuropedijatrije. Njen odgovor na to bio je da je neurološka obrada završila i da će se ostalo riješiti na gastroenterologiji. Majka je tražila da ŽG ostane hospitaliziran. Razgovor je završen tako da se ne sjeća da je gospođa njoj zahvalila, ne sjeća se ni što je ona rekla, obično preda dokumentaciju i kaže doviđenja. Misli da nije bila odrješita prema majci u tom razgovoru, doživljavala je i druge puno gore situacije od ove. ŽG nije rađena dijagnoza vezana za bubrege jer se to ne radi na neurologiji. Kada je rekla da je dobila poziv da mora ići drugim poslom, taj je poziv bio na samom kraju razgovora sa okrivljenom. Taj poziv nije ubrzao njihov razgovor jer je on završen, a i bio je na samom kraju. Da je bio i ranije nije da bi morala nekog reanimirati pa da ne bih mogla završiti razgovor. Ne sjeća se je li joj majka još nešto htjela reći kad je razgovor završio, moguće da je, ali to nije verbalizirala. Ni u jednom trenutku nije dovela do toga da bi s njene strane taj razgovor završio, a da je majka još nešto htjela pitati.

5. Iz iskaza svjedoka LG (list 210-211 spisa) proizlazi da je Ivanina prijateljica preko 25 godina, a ona je i kuma njenom djetetu. Deset godina su i poslovno surađivale s obzirom da je radila u vaterpolo klubu u kojem je ona bila liječnica. Ovaj događaj bio je prije 4-5 godina. Sjeća se da ju je jedan dan nazvala njihova zajednička prijateljica S i upitala ju da li je vidjela na Facebooku u grupi „Volim grad koji teče“ objavu u kojoj se SG prozvalo da je bila neprofesionalna, bahata te da nije nešto adekvatno izvela u liječenju. Zvali su je i drugi prijatelji, poznanici te igrači vaterpola jer je riječ o grupi koja ima veliki broj članova. Odmah je pogledala objavu i ta ju je objava potresla i uznemirila kao da se odnosila na nju. Bila je iznenađena. SG zna i profesionalno i zna da su svi bili jako zadovoljni i da je bila izrazito pohvaljena. Također je poznaje i sa ljudske strane jer se jako dugo poznaju. Imala je grč u želucu jer SG poznaje kao osobu te zna koliko je posvećena radu, koliko se educira i koliko voli svoj posao. Sa SG se čula nakon te objave i istu su prodiskutirale i ona joj je rekla da je postupila profesionalno i u skladu sa pravilima struke. Negirala je i da bi se ophodila na način kako se to navodilo u objavi. Njeno ponašanje, jer ju zna i profesionalno, nikada nije bilo takvo pa vjeruje da nije bilo ni onda kada se navodi da je tako postupila. Osim što je radila u vaterpolo klubu ona je bila liječnica na utakmicama vaterpolske reprezentacije i uvijek su bila dobra mišljenja o njoj kao liječniku.

5.1. Na upit opun. priv. tužiteljice iskazala je da su prijatelji i poznanici koji su je nakon objave zvali bili uznemireni i šokirani jer sa SG nisu imali takva iskustva kakva se navode u objavi.

5.2. Na upit branitelja iskazala je da sa SG nije pričala o tome zašto misli da je okrivljena to napisala. Prodiskutirale su tu situaciju činjenično, a ona nije stručna da SG pita o tome s obzirom da je to stvar medicine. Nije ju ni pitala tko je ta osoba koja je to napisala, cijelu su situaciju ovlaš prodiskutirale. Cijeli narativ objave bio je negativan. Ispalo je da je SG pustila dijete bez da je napravila nešto što je trebala napraviti te da je bila bahata. Koliko se sjeća objava je bila usmjerena imenom i prezimenom na SG. Spomenuta je i bolnica na Kantridi s obzirom da je SG tamo bila liječnica.

5.3. Na upit suda svjedok je iskazao da je sa SG razgovarala o tome kako se osjećala zbog objave i zna da ju je objava povrijedila, nije se dobro osjećala kao što se ne bi ni itko drugi osjećao da mu se u tako velikoj grupi ime spomene u negativnom kontekstu. Riječ je o velikoj grupi čini joj se da ima otprilike 70.000,00 članova. Rekla je da joj takva objava može naštetiti i ugledu nje kao liječnice s obzirom da objavu čita veliki broj ljudi.

6. Svjedok TGŠ (list 211-212 spisa) iskazala je da poznaje doktoricu SG još iz studenskih dana. Radile su i dugi niz godina zajedno i u KBC Rijeka pa su tako do prošle godine, a tako i u vrijeme objave, radile zajedno u KBC Rijeka. Kao odjelni liječnik prisustvovala je jutarnjim vizitama i zna da je dijete dijagnostički promptno obrađeno po prijemu na neuropedijatrijski odjel. Nije se našlo organskih neuroloških bolesti na koje su sumnjalo po prijemu. Nakon otpusta iz bolnice majka od pacijenta bila je izrazito nezadovoljna radi čega je to iskazala u toj objavi na Facebooku u grupi ''Volim grad koji teče.'' Nakon te objave svi njihovi okolni te zdravstveni djelatnici i prijatelji pročitali su objavu i zvali doktoricu SG da javi njima i svima što piše o njima u javnom prostoru. Ne sjeća se točno od koga je konkretno za tu objavu čula. Riječ je o jako neugodnom iskustvu, nakon toliko godina predanog rada, ulaganja energije i znanja biti profesionalno javno uvrijeđen. Njoj je to verbalizirala i sama doktorica SG. S obzirom da sam je bila odjelni liječnik zna da je pacijent ispravno liječen.

6.1. Na upit branitelja iskazala je da kada je pročitala objavu netočno je bilo to da nisu napravili sve u cilju pružanja zdravstvene skrbi pacijentu. Misli da je dječak otpušten prije te objave na Facebooku i misli da je upravo otpust iz bolnice rezultirao time da je gospođa bila nezadovoljna. Oni su akutna bolnica i bave se teškim neurološkim bolestima. Ako istu isključe pacijenta otpuštaju jer hospitalizacija nosi određene posljedice. Ne sjeća se da li je osim doktorice SG još netko tokom liječenja razgovarao sa majkom pacijenta. Ne sjeća se da li se, kada se isključila organska bolest pacijenta, razgovaralo o tome da bi njegovi simptomi bili posljedica funkcionalnih smetnji odnosno smanjene emocionalne regulacije. Nakon što se isključi organska bolest pacijent se upućuje na neuropsihologijsku procjenu koja nije jednostavna i traje. U konkretnom slučaju imali su dojam da dijete mogu otpustiti iz bolnice i da je on siguran za sebe i okolinu, a ostali tretmani se rješavaju ambulantno i koliko zna pacijent ih je i učinio. Prilikom otpusta doktorica SG sačinila je prijedlog neurološke kontrole i konkretni pacijent bio je kod nje tim povodom pa zna da su akutni problemi prestali, a to je bilo nakon objave na Facebooku. Sjeća se da je dijete učinilo magnetnu rezonancu koju je predložila doktorica SG prilikom otpusta i da je nalaz bio uredan. Nakon toga je ŽG zajedno sa majkom došao kod nje na kontrolu koju je spomenula, a to je bilo otprilike nakon par tjedana od objave na Facebooku, 4-6 tjedana, ali nije točno sigurna vremenski. Ne zna da li je majka pacijenta tražila od doktorice SG da se njen sin zadrži na bolničkom liječenju. Pročitala je objavu na Facebooku i njen dojam bio je da je objava bila usmjerena na doktoricu SG kao vodećeg liječnika. Njen dojam je da je majka bila nezadovoljna doktoricom SG, ali oni svi na vizitama sudjeluju zajedno dok kliničku dijagnozu i odluku prepuštaju vodećem liječniku. Svi na odjelu uslijed objave bili su žalosni jer timski pružaju zdravstvenu uslugu. Vidjeli su da dijete nije u blagostanju, a to misli u smislu da je bilo anksiozno i zabrinuto što u tom trenutku nije bilo utemeljeno na neurološkim pretragama. Ako dijete emocionalno i psihički nije dobro ono se po protokolu upućuje na psihološku dijagnostiku i psihoterapiju pa je tako na istu upućen i ŽG i dogovoreni su termini. Sve to piše na otpusnom pismu.

7. Iz iskaza svjedoka VG (list 212-213 spisa) proizlazi da mu je jedno jutro bilo jako loše dok je bio doma, vrtjelo mu se i počeo je povraćati. Majke tada nije bilo jer je došla kasnije. To je trajalo nekoliko dana. Odlučili su ići u bolnicu na kontrolu i koliko se sjeća išli su nekoliko puta, ali ništa nisu postigli. Jedan dan su otišli u bolnicu i odlučili da ostane u bolnici zbog pretraga. Ostao je u bolnici manje od tjedan dana na jednom odjelu. Većina učinjenih pregleda nije bila korisna pa je majka predložila neke druge preglede koje u bolnici nisu napravili. Nakon otprilike tjedan dana otpušten je kući. Otpustili su ga bez da su mu pronašli dijagnozu. U bolnici nije skoro ništa jeo, sve je povratio, izgubio je više od deset kila. Majka se bunila da ga otpuste jer mu nisu ništa našli u pogledu dijagnoze niti obavili sve pretrage. Ta doktorica je razgovarala sa majkom i koliko se sjeća majka mu je rekla da se doktorica ponašala neljubazno, malo bahato, a majka je bila isfrustrirana jer sa njim nešto nije bilo uredu, a to nije bilo riješeno. Nakon otpusta iz bolnice još nekoliko tjedana nije bio dobro i nije išao u školu. Razgovoru majke sa doktoricom nije prisustvovao već mu je razgovor prepričala majka. Dok je bio u bolnici većina radnika nisu bili ljubazni pa vjeruje svojoj majci. Otišli su kući, majka je bila isfrustrirana i odlučila je podijeliti frustracije i iskritizirati zdravstveni sustav u gradu Rijeci pa je to učinila na Facebooku u grupi "Volim grad koji teče''. Pisala je što joj se događalo odnosno iskustvo iz svoje perspektive onog što liječnici nisu napravili. U objavi je napisala ime liječnice pošto je ta liječnica tada bila glavna u tom odjelu. Napisala je da se ponašala bahato i neprofesionalno. Nakon nekog vremena primila je pismeno da je tužena zbog toga što je napisala. Majka mu nije osoba koja bi nekoga namjerno blatila.

7.1. Na upit opun. priv. tužiteljice svjedok je iskazao da se sjeća da je prilikom pretraga dok je bio u bolnici bio kod psihijatra, učinjen mu je EEG, pregled srca, test inteligencije i CT. Na upit što je još od pretraga po svom mišljenju trebao obaviti naveo je kako ne može na to odgovoriti jer nije ekspert odnosno liječnik. Bilo je prije četiri godine pa se detalja ne sjeća, ali njegovo iskustvo je bilo takvo da se osoblje bolnice nije dobro odnosilo prema njemu i majci. Majka je tražila neke pretrage oni ih nisu obavili, kada je nešto pitao na neke stvari nije dobio odgovor. Sjeća se i da je jedna osoba skoro cijelo vrijeme bila neljubazna. Osoblje je dosta bilo na pauzi, nije radilo svoj posao već su razgovarali ili pušili.

7.2. Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da nitko sa njim osobno u vidu da bi ga informirao što sa njim nije u redu nije razgovarao. Na kraju su otišli iz bolnice, a još uvijek nisu znali što sa njim nije uredu. Moguće je da je, nakon što sam otpušten iz bolnice, dobio uputu da ide kod psihijatra. Nakon toga išao je kod psihijatra na Kantridu. Misli da nije bio na kontroli na odjelu gdje je bio na liječenju. Stanje mu se poboljšalo nakon otprilike tjedan, tjedan i pol od otpusta, a u potpunosti mu se poboljšalo nakon mjesec, mjesec i pol dana.

8. Iz teksta inkriminirane objave (list 5-6 spisa) proizlazi da je tekst inkriminiran u privatnoj tužbi sastavni dio objave na "Facebooku" koju je sačinila okrivljenica.

9. Iz komentara na objavu (list 79 spisa) proizlazi da je inkriminirana objava okrivljenice izazvala velik broj komentara od strane sudionika.

10. Iz liječničke dokumentacije (list 86-204 spisa) proizlazi da su okrivljena, njezin sin ŽG kao i majka UG u inkriminirano vrijeme imali zdravstvenih tegoba.

11. Iz komentara je vidljivo da pacijenti dijele iskustava komentirajući na internetu rad doktora.

12. Iznoseći svoju obranu okrivljenica je iskazala da joj je 2021. godina bio krajnje težak period u životu. Prije nego se njen sin ŽG razbolio, jedno 2-3 tjedna prije toga saznala je da pokojna majka ima loše nalaze odnosno da je došlo do metastazi. Godinu dana prije toga završila je na bolovanju uslijed respiratornih tegoba te joj je dijagnosticirana astma. Nakon respiratornih problema dobila je napad bubrega zbog čega je bila operirana. Uz sve te zdravstvene probleme te činjenicu da njena majka ima tumor se sa svime time teško se nosila. Sjeća se da je bila nedjelja 3.10. te da je izbivala par sati iz kuće i da ju je pokojna majka nazvala da čim prije dođe jer da ŽG nije dobro. Kada je došla kući ŽG je ležao sa glavom iznad lavora i majka joj je rekla da je tog dana konstantno povraćao, da je povratio čak i lijekove protiv bolova te da se žalio na jake bolove i preznojavao se. Mislila je da je viroza. U ponedjeljak je ŽG bio sve više malaksao i gubio je na težini, nije jeo već je samo pio i povraćao. Treći dan, a to je bilo 5.10,. vidjela je da ne može niti stati na noge. Pozvala je kuma te ih je odveo na Kantridu. To je bilo vrijeme pandemije Covida. Tu noć ŽG su vadili krv i urin, dali su mu infuziju i pustili ga doma i rekli da će sve biti u redu. 6.10. sve se nastavilo te su sa 6. na 7. ponovno išli u bolnicu te je ponovno dobio infuziju i dežurni liječnik preporučio je da ostane u bolnici. ŽG je na to pristao te je ostao na odjelu neuropedijatrije. ŽG i ona viđali su se na prozoru i on se non stop žalio da se ne osjeća dobro. Jedan dan u sobi jedna sestra kada ju je pitala kako je ŽG rekla joj je da ništa ne jede, da se zaljubio pa je to na psihosomatskoj bazi. 11.10. došla je u uobičajenu posjetu ŽG i razgovarala sa dežurnom liječnicom koju je zbog pandemije čekala iza vrata odjela. Došla je dr. SG i njih dvije su razgovarale te joj je ona rekla da ŽG ništa ne jede, da su mu napravljeni osnovni nalazi i to EEG, CT mozga, pregled kod psihijatra i psiho test. Dr. SG bila je nervozna prema njoj kao majci i otpustila bezobrazno i bahato njenog sina, a to misli jer nije slušala njene zamolbe i priču kada joj je rekla da ŽG ostane još u bolnici kako bi se što prije sačinili nalazi, a sve u cilju kako ŽG ne bi puno izostajao iz škole s obzirom da je krenuo pohađati srednju školu. Doktorica je rekla da je to to, da stavi masku, pripremi dijete za odlazak kući i sačeka otpusnicu. Kao majka bila je ljuta i bijesna jer nije znala da će ga taj dan i na takav način otpustiti iz bolnice. Kući su otišli taksijem, ŽG nije ni tog dana jeo. Tog dana bila je u košmaru i sjetila se, a nikada prije to nije činila, stranice na Facebooku "Volim grad koji teče" te je objavila to što je. Ne smatra da je gospođu ičim uvrijedila nego je time htjela ljudima ukazati kako funkcionira zdravstveni sustav. Sve se ovo dešavalo u vrijeme pandemije Covida te je i doktorima to bio izazovan period kao i njoj osobno zbog osobnih razloga koje je ranije navela. Ime doktorice u objavi je navela iz razloga jer se ona našla u tom trenutku u bolnici kada joj je dijete otpušteno. Nije znala da je kazneno djelo da se nečije ime na takav način objavi.

12.1. Na upit branitelja okrivljena je iskazala da od Josipove hospitalizacije pa do njegovog otpusta iz bolnice o Josipovom stanju imala je saznanja temeljem onog što joj je on prenosio u smislu što ima od pregleda te kada te ono što joj je ta jedna sestra rekla, malo je to okrenula i na šalu, da se ŽG sigurno zaljubio i da je sve to psihosomatski. Nitko drugi ju o Josipovom stanju nije obavještavao iz bolnice. ŽG je u vrlo kratkom roku izgubio ukupno 19 kg jer danima nije jeo. Dr. SG iskazala je da se brine za ŽG. Doktorica ju nije pokušala osloboditi te brige, a ona je smatrala da joj ona kao liječnica treba dati podršku kao zabrinutoj majci.

12.2. Na upit opun. priv. tužiteljice iskazala je da se ne sjeća da li je tražila od liječnika da bude nazočna na viziti. Nije tražila informaciju o Josipovom stanju u bolnici jer misli da je to trebao sam liječnik učiniti odnosno obavijestiti ju. Bila je pandemija, mislila je da ne smije ulaziti. Ne sjeća se da li je za vrijeme dok joj je dr. SG objašnjavala otpusno pismo gledala u mobitel. Kada se izrazila da je bezobrazno i bahato otpustila, s tim je mislila da nije htjela razgovarati sa njom, samo je rekla da stavi masku i ode pomoći djetetu da se spremi i da čeka otpusnicu. Nije ju htjela utješiti, nije htjela saslušati do kraja što je govorila, a kasnije je otišla odnosno više nije ni bila na odjelu.

12.3. Na upit priv. tužiteljice iskazala je da je zapisala svoj broj mobitela i očekivala je da će ju netko nazvati iz bolnice da li su nalazi u redu. Bila je pandemija Covida pa je smatrala da ne može ući na odjel. Rečeno joj je da dijete viđa preko prozora. Medicinsko osoblje pitala je za mogućnost posjete no rečeno joj je da zbog pandemije ne može u sobu nego samo na prozor. Medicinske sestre koje su bile u blizini, dok je bila na prozoru, pitala je za Josipovo stanje. Razgovor sa dežurnim liječnikom je tražila 11.10., prije toga nije.

13. Analizirajući obranu okrivljenice, te ostale rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, pa ju je za isto valjalo oglasiti krivom i osuditi po zakonu.

14. Nije bilo sporno da je okrivljenica inkriminiranog dana sačinila objavu na društvenoj mreži Facebook na stranici „Volim grad koji teče“ čiji su dijelovi inkriminirani ovom privatnom tužbom. Nije bilo sporno ni da se objava odnosila na privatnu tužiteljicu, s obzirom da je u objavi ona i označena imenom i prezimenom, i to kao vodeću liječnicu na odjelu neuropedijatrije na kojem odjelu je netom prije inkriminirane objave bio hospitaliziran sin okrivljenice ŽG i koja ga je inkriminiranog dana i otpustila sa hospitalizacije na kućno liječenje. Navedeno proizlazi iz sadržaja inkriminirane objave, iskaza privatne tužiteljice te svjedoka TGŠ i ŽG, a ne spori to ni okrivljenica u svojoj obrani.

15. Sporno je, je li okrivljenica počinila kazneno djelo klevete za koje se tereti u ovom postupku odnosno je li objavljujući sporni tekst citiran u izreci presude na društvenoj mreži, za privatnu tužiteljicu iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njezinoj časti i ugledu znajući da su neistinite, a zbog čega je, jer je iznijeta na stranici na društvenoj mreži, kleveta postala pristupačna većem broju osoba.

16. Iz iskaza privatne tužiteljice u bitnom proizlazi da je inkriminiranog dana preuzela službu te obavila razgovore sa roditeljima pacijenata za koje je bila zadužena, između ostalog, i sa majkom ŽG, ovdje okrivljenom TG, a kojem razgovoru nitko nije nazočio. Tog je dana bila dovršena neurološka obrada ŽG koju je ona ordinirala, a vršili su je svi djelatnici Zavoda, a koja obrada je isključila životno ugroženo stanje te je majci priopćila da će ŽG otpustiti na kućno liječenje uz nastavak praćenja. Tvrdi da okrivljenica nije bila fokusirana na njihov razgovor, stalno je gledala u mobitel, imala je dojam da je okrivljenica htjela njih okriviti da nisu ništa napravili kako bi njenom sinu bilo bolje, da je bila nezadovoljna što je dijete otpušteno iz bolnice, izrazila je frustraciju na liječenje ŽG, inzistirala na obradama koje nisu u sklopu neuropedijatrije te tražila da ŽG ostane hospitaliziran. Ona je nastojala primiriti situaciju, a potom je dobila poziv te je morala ići drugim poslom s time da je prethodno razgovor sa okrivljenom završila i uručila joj otpusnu dokumentaciju pa poziv koji je primila nije bio razlog prestanka komunikacije između nje i okrivljenice. U večernjim satima istog dana dobila je poruke i pozive od prijatelja i kolega s upitom je li vidjela objavu na Facebooku u grupi "Volim grad koji teče" čija je i sama članica. Pročitala je objavu te je u tom trenutku bila frustrirana i ljuta jer je iznesena gomila neistina o njenom ponašanju, bilo joj je teško odraditi noćno dežurstvo tog dana, osjećala se bespomoćno, nije bila sprema odraditi svoj posao. Dodatno su je frustrirali i komentari sudionika grupe ispod objave jer su bili agresivni. Objava je utjecala na njene odnose sa roditeljima drugih pacijenta jer su oni komentirali da su pročitali objavu i osjećala je tenziju u njihovoj opasci.

17. Iskaz privatne tužiteljice potkrijepljen je iskazom svjedoka TGŠ, njene kolegice, sa kojom je u vrijeme inkriminirane objave radila u KBC-u Rijeka i koja je kao odjelni liječnik prisustvovala jutarnjim vizitama ŽG pa ima saznanja da je sin okrivljenice dijagnostički promptno obrađen po prijemu na neuropedijatrijski odjel, da se nije našlo organskih neuroloških bolesti na koje se sumnjalo po prijemu te da kao odjelni liječnik zna da je pacijent ispravno liječen. Imali su dojam da dijete mogu otpustiti iz bolnice i da je on siguran za sebe i okolinu, a ostali tretmani se rješavaju ambulantno. Oni svi na vizitama sudjeluju zajedno dok kliničku dijagnozu i odluku prepuštaju vodećem liječniku. Prilikom otpusta doktorica SG sačinila je prijedlog neurološke kontrole i konkretni pacijent bio je kod nje tim povodom pa zna da su akutni problemi prestali, a to je bilo nakon objave na Facebooku. Upravo otpust iz bolnice rezultirao je time da je okrivljenica bila nezadovoljna radi čega je to iskazala u objavi na Facebooku u grupi ''Volim grad koji teče" te svjedok potvrđuje i to da su nakon te objave svi njihovi okolni te zdravstveni djelatnici i prijatelji pročitali objavu.

18. Svjedok LG nema saznanja o liječenju sina okrivljenice, ali je iskazivala o profesionalnosti privatne tužiteljice jer su dugo zajedno radile u vateropolo klubu, a također ju poznaje i kao osobu jer su dugo godina i prijateljice te zna koliko je posvećena radu, koliko se educira i koliko voli svoj posao. Tvrdi da njeno ponašanje nikada nije bilo takvo kako se u objavi tvrdi pa vjeruje da nije bilo ni onda kada se navodi da je tako postupila. Vezano uz objavu zvala ju je zajednička prijateljica nje i privatne tužiteljice te drugi prijatelji, poznanici i igrači vaterpola jer je riječ o grupi koja ima veliki broj članova, otprilike 70.000,00. Sa privatnom tužiteljicom se čula nakon te objave i istu su prodiskutirale i ona joj je rekla da je postupila profesionalno i u skladu sa pravilima struke. Negirala je i da bi se ophodila na način kako se to navodilo u objavi. Prijatelji i poznanici koji su je nakon objave zvali bili uznemireni i šokirani jer sa privatnom tužiteljicom nisu imali takva iskustva kakva se navode u objavi. Zna da ju je objava povrijedila, nije se dobro osjećala. Rekla je da joj takva objava može naštetiti i ugledu nje kao liječnice s obzirom da objavu čita veliki broj ljudi.

19. Obrana okrivljenice potkrijepljena je iskazom svjedoka ŽG, njenog sina, koji je u bitnom potvrdio da je hospitaliziran u bolnici na jednom odjelu, da većina učinjenih pregleda nije bila korisna zbog čega je njegova majka predložila neke druge preglede koje u bolnici nisu napravili, a nakon otprilike tjedan dana otpušten je kući bez da su mu pronašli dijagnozu. Majka mu je prenijela da je razgovarala sa doktoricom i da je doktorica bila neljubazna, malo bahata, a majka je bila frustrirana jer sa njim nešto nije bilo uredu, a to nije bilo riješeno. Otišli su kući te je majka odlučila je podijeliti frustracije i iskritizirati zdravstveni sustav u gradu Rijeci što je i učinila na Facebooku u grupi "Volim grad koji teče''. Pisala je o iskustvu onog što liječnici nisu napravili iz svoje perspektive. U objavi je napisala ime liječnice pošto je ta liječnica tada bila glavna u tom odjelu. Napisala je da se ponašala bahato i neprofesionalno. Majka mu nije osoba koja bi nekoga namjerno blatila te joj vjeruje. Moguće je da je nakon otpusta sa hospitalizacije dobio uputu da ide kod psihijatra. Nakon toga išao je kod psihijatra na Kantridu. Stanje mu se poboljšalo nakon otprilike tjedan, tjedan i pol od otpusta, a u potpunosti mu se poboljšalo nakon mjesec, mjesec i pol dana.

20. Sud prihvaća iskaze privatne tužiteljice i svjedoka TGŠ s obzirom da su iskazivale uvjerljivo i suglasno o liječničkom postupanju prilikom bolničkog liječenja mlt. ŽG kao i razlozima njegovog otpuštanja na kućno liječenje odnosno tvrdnje da je prilikom liječenja sve učinjeno ispravno i u skladu sa pravilima struke te da, kako nije utvrđeno postojanje neurološke bolesti, nije bilo potrebe za nastavkom hospitalizacije mlt. ŽG. Riječ je doktoricama koje su, s obzirom na to stručne osobe pa, iako su obje zainteresirane da ishod ovog postupka bude u interesu privatne tužiteljice, sud smatra da su vjerodostojno iskazivale osobito uzimajući u obzir i iskaz mlt. ŽG da se njegovo zdravstveno stanje nedugo nakon liječenja u potpunosti popravilo što zasigurno ne bi bio slučaj da se nije adekvatno liječio. Što se tiče navoda o ponašanju privatne tužiteljice spram okrivljenice inkriminiranog dana, svjedoka očevidaca nije bilo pa sud u tom dijelu također prihvaća iskaze ispitanih svjedoka LG da se privatna tužiteljica s obzirom na svoju liječničku profesiju i osobnost tako ne ophodi i TGŠ da je upravo otpust kući sina okrivljenice od strane privatne tužiteljice bio razlog inkriminirane objave jer se ona otpustu protivila. Iskaz svjedoka ŽG sud ne prihvaća kao vjerodostojan jer je riječ o pristranom svjedoku koji ima interes otkloniti kaznenu odgovornost od okrivljenice s obzirom da mu je ona majka. Osim toga on, s obzirom da nije liječnik, nije stručan ocijeniti je li njegovo liječenje kao i otpuštanje bilo medicinski ispravno i opravdano dok u pogledu navodnog ponašanja okrivljenice prema njegovoj majci on saznanja ima temeljem onog što mu je prenijela majka jer njihovom razgovoru nije bio prisutan.

21. Kod kaznenog djela klevete predmet je samo neistinita činjenična tvrdnja. Činjenična tvrdnja je ona koja objektivno tumačena sadrži određeni događaj čija se istinitost odnosno neistinitost može utvrditi. To kazneno djelo može se počiniti isključivo sa izravnom namjerom pri čemu počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrda koju iznosi ili pronosi lažna, da je neistinita, da može škoditi nečijoj časti i ugledu te hoće ili je siguran u nastupanje zabranjene posljedice. Dakle, kleveta je namjerni delikt pa počinitelj mora biti svjestan svih obilježja djela i htjeti njihovo ostvarenje, dakle mora znati da je njegova tvrdnja neistinita, nije dovoljno da je počinitelj samo dopustio da je njegova tvrdnja neistinita što znači da je u odnosu na neistinitost neizravna namjera isključena. Ako počinitelj dokaže da je u dobroj vjeri povjerovao u istinitost tvrdnje isključena je namjera. Također, iznesena tvrdnja mora biti takve prirode da može naštetiti časti i ugledu osobe na koju se odnosi. Kod kaznenog djela klevete na privatnom tužitelju je teret dokaza u smislu da je okrivljenik iznosio ili prenosio neistinite činjenične tvrdnje, za koje je znao da su neistinite, i koje mogu štetiti časti i ugledu tužitelja, a teret dokaza je na okrivljeniku da dokaže kako su te njegove tvrdnje bile istinite, pod uvjetom da je privatni tužitelj dokazao za okrivljenika da su tvrdnje iznesene upravo od okrivljenika.

22. Inkriminirane tvrdnje i to "Danas se doktorica jako nerazumno ponašala prema meni kao majci. Bezobrazno i bahato ga je o pustila. Oglušila se na moju priču i zamolbu. Umjesto da su djetetu napravili sve pretrage kako nebi često izostajao često s nastave, pošalje ga doma i kaže to je na psihičko bazi jesu činjenične tvrdnje čija se istinitost može utvrđivati jer se odnose na događaje odnosno situacije koje su se dogodile i to bolničko liječenje sina okrivljenice te ponašanje ovdje privatne tužiteljice prema okrivljenici prilikom otpuštanja njenog sina sa bolničkog liječenja.

23. Inkriminirane činjenične tvrdnje po mišljenju suda svakako su objektivno podobne naštetiti časti i ugledu privatne tužiteljice jer ju opisuju kao neprofesionalnu liječnicu, a sama privatna tužiteljica je u svom iskazu navela da su joj navodi iz inkriminirane objave izazvali frustraciju i ljutnju jer su neistini, da se osjećala bespomoćno i bilo joj je teško odraditi noćno dežurstvo tog dana odnosno nije bila spremna odraditi svoj posao kao i da su joj komentari ispod objave, jer su bili agresivni, izazvali daljnje frustracije, a objava je utjecala i na njen odnos sa roditeljima drugih pacijenta jer su oni komentirali da su pročitali objavu i osjećala je tenziju u njihovoj opasci.

24. Iz utvrđenog činjeničnog stanja i to iskaza privatne tužiteljice kojeg potkrjepljuje iskaz TGŠ, ali i iskaz samog ŽG, proizlazi da je sin okrivljenice adekvatno liječen, da je otpušten jer nije nađena neurološka bolest, da je privatna tužiteljica kao vodeća liječnica sačinila prijedlog neurološke kontrole te da je nedugo nakon inkriminiranog događaja mlt. ŽG ozdravio, slijedom čega proizlazi zaključak da je okrivljenica u inkriminiranoj objavi svjesno iznosila neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice jer svojim sadržajem ukazuju na to da ista kao liječnica KBC-a Rijeka nije liječila na adekvatan način mlt. dijete, sina ovdje okrivljenice, da ga je otpustila bez da je učinila potrebne pretrage te ga otpustila iz bolnice na kućno liječenje na bezobziran i grub način, a što sukladno utvrđenom ne odgovara istini, čime je okrivljenica iznošenjem inkriminiranih neistinitih činjeničnih tvrdnji svjesno i voljno napala čast i ugled privatne tužiteljice, pri čemu se isto ne može opravdati javnim interesom, ozbiljnom kritikom ili zaštitom opravdanih interesa s obzirom da su razlozi isključenja protupravnosti iz čl. 148a KZ/11 propisani samo u odnosu na kaznena djela uvrede i teškog sramoćenja, a ne i kaznenog djela klevete. Sama obrana okrivljenice ukazuje na to da je razlog inkriminiranog postupanja bio taj što je bila ljuta i bijesna jer nije znala da će njenog sina taj dan i na takav način otpustiti iz bolnice, a na što su ukazivale i privatna tužiteljica i svjedok TGŠ. Nadalje, navod da je time htjela ljudima ukazati kako funkcionira zdravstveni sustav sud ne prihvaća jer se okrivljenica u objavi nije osvrnula na zdravstveni sustav već prozvala imenom i prezimenom isključivo na privatnu tužiteljicu koja je, iako vodeća, bila samo jedan od liječnika uključen u liječenje njenog sina, koja činjenica je okrivljenici bila poznata.

25. S obzirom na sve gore navedeno nedvojbeno je da je okrivljenica svjesno iznosila tvrdnje za koje je znala da su neistinite pa je tako postupala s izravnom namjerom da o njoj iznese neistinite tvrdnje s ciljem da naškodi njenoj časti i ugledu u profesionalnom smislu. Okrivljenica je inkriminirane navode objavila na društvenoj mreži „Facebook“ u grupi za koju je bila svjesna da ima velik broj sudionika jer je i sama bila sudionik te grupe, što potvrđuje i svjedok LG da je riječ o grupi od gotovo 70.000,00 sudionika, čineći tako dostupnom objavu većem broju ljudi. Prema tome okrivljenica je ovakvim postupanjem u svemu ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

26. U konkretnom slučaju radi se o sukobu dvaju prava, s jedne strane prava okrivljenice na slobodu izražavanja zajamčeno člankom 38. stavkom 1. i 2. Ustava RH i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i s tim povezan opći interes za zaštitu slobode izražavanja, a s druge strane pravu privatne tužiteljice na zaštitu ugleda. Kod odlučivanja o kaznenoj odgovornosti treba voditi računa postoji li prijeka društvena potreba da se pravu privatnog tužitelja da prednost pred pravom okrivljenika, je li to nužno u demokratskom društvu, odnosno potrebno je provesti ocjenu pravične ravnoteže sukobljenih prava (U-III-1084/2015 od 10. prosinca 2019., broj: U-III-4336/2017 od 26. lipnja 2019., broj: U-III-2944/2018 od 26. lipnja 2019., broj: U-III-2806/2019 od 6. svibnja 2020., sve na www.usud.hr.). Sud je razmotrio je li u konkretnom slučaju bilo dopušteno miješanje suda sukladno članku 10.2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu Konvencija), odnosno je li ono bilo zakonito, je li težilo legitimnom cilju i je li bilo nužno u demokratskom društvu i razmjerno i pri čemu je zaključio da je miješanje suda bilo propisano zakonom jer je odredbom čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 propisano da kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu znajući da je neistinita (stavak 1. citiranog članka i Zakona) i tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba (stavak 2. citiranog članka i Zakona), a za isto kazneno djelo propisana je novčana kazna i to za kazneno djelo pod stavkom 1. do tristo šezdeset dnevnih iznosa te za kazneno djelo pod stavkom 2. (kvalificirani oblik), do petsto dnevnih iznosa. Nadalje, utvrđeno je da je miješanje suda težilo jednom od legitimnih ciljeva, a to je zaštiti ugleda i časti privatne tužiteljice te da je miješanje suda u konkretnom slučaju bilo nužno u demokratskom društvu.

27. Na temelju provedenog testa nužnosti sud je utvrdio da na strani okrivljenice nedvojbeno postoji sloboda izražavanja kao jedno od temeljnih načela demokratskog društva, isto se odnosi ne samo na "informacije" ili "ideje" koje se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju bilo kakvu reakciju, već i na one koje su uvredljive, koje uznemiruju ili šokiraju, međutim, ostvarivanje iste slobode obuhvaća dužnost i odgovornost budući da je isto podvrgnuto ograničenjima odnosno kaznama propisanim zakonom, s tim da okrivljenica u vrijeme činjenja predmetnih kaznenih djela nije imala status novinara ili zviždača. Što se tiče privatne tužiteljice sud je tijekom provedenog dokaznog postupka utvrdio da se ne radi o javnoj osobi već o liječnici kod koje kao takve postoji pravo na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva koje je sastavni dio prava na poštovanje osobnog života zajamčenog člankom 35. Ustava RH i njemu srodnog prava na poštovanje privatnog života zajamčenog člankom 8. Konvencije. U konkretnom slučaju okrivljenica je svojim izjavama izvršila ozbiljan napad na ugled privatne tužiteljice kao liječnice jer se činjenične tvrdnje da se privatna tužiteljica kao vodeći liječnik njenog djeteta na odjelu gdje je bio hospitaliziran ponašala nerazumno te dijete bezobrazno i bahato otpustila, oglušila se molbu djetetove majke te ga poslala doma bez da je napravila sve potrebne pretrage su po ocjeni ovog suda, promatrano po objektivnom kriteriju, po svom sadržaju i značenju, kao i po svojoj jačini te izrečene u javnosti imale neizbježno izravan učinak na profesiju privatne tužiteljice u negativnom smislu, tim više što je tijekom provedenog dokaznog postupka utvrđeno da ne postoji niti jedan konkretan dokaz da bi privatna tužiteljica doista tako i postupila, već upravo suprotno, uz napomenu da okrivljenica nije dokazala istinitost svoje tvrdnje. Sud je u ovom predmetu analizirao i činjenicu je li opisano postupanje okrivljenice bilo u javnom interesu i da li isto doprinosi raspravi od javnog interesa te je u tom smislu sud utvrdio, a imajući u vidu da je okrivljenica postupala na način kao se to navodi u izreci presude, odnosno da je spornu izjavu dala na društvenoj mreži da u konkretnom slučaju nije objektivno postojao javni interes budući da se po mišljenju ovog suda javni interes obično odnosi na ona pitanja koja su od utjecaja na javnost u tolikoj mjeri da ona može legitimno iskazati interes za njih, da se radi o pitanjima koja privlače pažnju javnosti ili o pitanjima koja je u značajnoj mjeri zabrinjavaju, posebno ukoliko na bilo koji način utječu na život građana ili šire zajednice ili se radi o pitanjima za koja bi bilo u interesu javnosti da o njima bude obaviještena, a sve obzirom na činjenicu da se radi o privatnoj tužiteljici koja ni na koji način ne sudjeluje u javnim aktivnostima od posebnog značaja za širu društvenu zajednicu. Sud je u konkretnom slučaju utvrdio i da se izjava okrivljenice zapravo svodi na razinu osobnog napada na ugled i čast privatne tužiteljice jer sporni navodi, u okolnostima u kojima su dani, a to je nezadovoljstvo činjenicom da joj je privatna tužiteljica unatoč njenom protivljenju sina otpustila sa bolničkog liječenja, imali su za cilj prezentirati privatnu tužiteljicu kao nestručnu i neodgovornu liječnicu, a sve s ciljem povrede njenog ugleda i časti koje postupanje nedvojbeno upućuje na nužnost miješanja suda u konkretnom slučaju i pružanje sudske zaštite privatnoj tužiteljici i zbog čega u konačnici pravo privatne tužiteljice na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva prevladava nad slobodom izražavanja (govora) okrivljenice.

28. Prilikom izbora kaznene sankcije sud okrivljenici nije našao otegotnih okolnosti, dok joj je olakotnim cijenio neosuđivanost i to što je majka mlt. djeteta.

29. S obzirom na izneseno, sud je okrivljenicu osudio na novčanu kaznu kao u izreci presude, te joj potom izrekao uvjetnu osudu u uvjerenju da se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja mogu ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom. Pritom je visina dnevnog iznosa utvrđena sukladno odredbi čl. 42. st. 4. i 5. KZ/11 na temelju slobodne procjene pri čemu je sud imao u vidu da okrivljenica ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 500,00 eur, te da je suvlasnica stana na adresi prebivališta, pa uzimajući u obzir prosječne troškove nužne za uzdržavanje okrivljenice i njene obitelji smatra da je u konkretnom slučaju primjerena visina dnevnog iznosa od 10,00 eur. Imajući u vidu raniju neosuđivanost okrivljenice sud smatra da je dovoljno okrivljenici ovu kaznu uvjetovati. Prema mišljenju suda ovako izrečena kazna bit će adekvatna kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije, tj. utjecati će na okrivljenicu da ne čini nova kaznena djela, ali i na ostale građane da ne čine kaznena djela. Pored toga, okrivljenica će biti svjesna, zbog karaktera uvjetne osude, da će se, u slučaju ponavljanja kaznenog djela izrečena kazna izvršiti.

30. Kako je okrivljenica proglašena krivom zbog počinjenog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 počinjenog putem objave na društvenoj mreži Facebook u grupi „Volim grad koji teče“, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. i 2. KZ/11 određeno je da će se po pravomoćnosti o trošku okrivljenice objaviti izreka ove presude na društvenoj mreži Facebook u grupi „Volim grad koji teče“.

31. Kako je okrivljenica proglašena krivom, dužna je temeljem čl. 148. st. 1 ZKP/08 nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu s obzirom na njezine imovinske prilike, složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, te trošak za privatnu tužiteljicu i njenu opunomoćenicu, o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148 st. 4 ZKP/08.

U Rijeci, 3. rujna 2025. godine

SUDAC:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- privatna tužiteljica L

- opun. priv. tužiteljice Žodvj. iz [adresa] uz zapisnik

-ok. V

- branitelj okr. B: Šolaja, odvj. iz Rijeke uz zapisnik