Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6911/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Radeljak u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu okrivljene pravne osobe PPK-Bjelovar d.d. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika PS, kao odgovorne osobe, za naknadu troškova prekršajnog postupka, rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe PPK-Bjelovar d.d. Bjelovar i okrivljenika PS, kao odgovorne osobe, podnesenoj po odvjetnici Tatjani Figač-Gregurić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, Vijeća za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/22-02/372, Urbroj: 513-07-01/24-33 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe PPK-Bjelovar d.d. Bjelovar i okrivljenika PS, kao odgovorne osobe, te se ukida točka II izreke prvostupanjskog rješenja i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovno odlučivanje.

II Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe PPK-Bjelovar d.d. Bjelovar i okrivljenika PS, kao odgovorne osobe, te se preinačuje točka III izreke pobijanog rješenja na način da se isplata dosuđenih troškova postupka u iznosu od 925,00 eura ima isplatiti na račun naveden u točki IV izreke pobijanog rješenja u roku od 15 dana po primitku ove odluke, na teret proračunskih sredstava Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem usvojen je zahtjev okrivljenika za troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 925,00 eura (devetstodvadesetpet eura), na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja, dok je u preostalom dijelu zahtjev okrivljenika za naknadu troškova postupka odbijen.

2. Protiv predmetnog rješenja okrivljenici su putem odvjetnika podnijeli žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, navodeći u bitnom da je neprihvatljivo obrazloženje pobijanog rješenja jer je vidljivo da je djelomično usvojen zahtjev za naknadu troškova za nužne izdatke i nagradu odvjetnika okrivljenika i to temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje se odnose na upravni postupak. Istaknuli su da su troškovi trebali biti dosuđeni po Tbr. 4. i Tbr. 7. t. 1. Tarife koju primjenjuje sud s obzirom da se radilo o prekršajnom postupku, a ujedno i o procjenjivom predmetu i to prema zapriječenoj novčanoj kazni za odgovornu osobu. Ujedno su istaknuli da se u uvodu pobijanog rješenja navodi da je troškovnik podnesen po branitelju Martini Višnjić, odvjetnici iz Zagreba, a što nije točno jer su okrivljenike tijekom prekršajnog postupka branili isključivo odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz [adresa]. Dodali su da smatraju da rok od 60 dana za isplatu dosuđenih troškova nije primjeren jer se radi o starom predmetu koji je započeo još 2022. godine, a uz to kako predmetni rok nije obrazložen, pa da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije vidljivo zašto prvostupanjsko tijelo smatra da je rok za isplatu troškova od 60 dana razumni rok, tada je na opisani način ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka. Predlažu da se pobijano rješenje preinači te da im se dosudi preostali zatraženi iznos troškova obrane koju je dužna platiti Republika Hrvatska u roku od 15 dana, a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. i članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da su žalitelji u pravu kad ističu da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, odlučujući o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branitelja, pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno da nije pravilno primijenilo odredbe važeće Tarife.

5. Ovaj sud nalazi da je iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno vidljivo da u konkretnom predmetu nije primijenjen i Tbr.4. stavak.1. alineja 9. Tarife kojim je propisano da odvjetniku pripada pravo na nagradu za obranu pravne osobe u prekršajnom postupku protiv pravnih osoba, prema visini predviđene kazne za odgovornu osobu u toj pravnoj osobi, konkretno prema Tbr. 7. stavku 1. predmetne Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o troškovima postupka. Nadalje, evidentno je da se kroz obrazloženje pobijanog rješenja provlači zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak da nije primijenilo Tbr. 4. točku 1. i Tbr. 7. točku 1. Tarife budući se te odredbe Tarife odnose na kazneni i prekršajni postupak pred redovnim i prekršajnim sudovima, a da se konkretni prekršajni postupak vodio pred upravnim tijelom za što je trošak postupka propisan Tbr. 22. do 24. Tarife.

6. Ovaj sud ističe kako je postupanje prvostupanjskih tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak u svemu izjednačeno s postupanjem prvostupanjskih sudova, a odredbama Prekršajnog zakona, vezano uz dosuđivanje troškova postupka nije određeno drugačije postupanje tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primjerice primjenom Tbr. 23. točke 2. u svezi Tbr. 22. točke 1. Tarife dosudivši nagradu za sastav pisane obrane od 50 bodova, uvećano za 10% na ime zastupanja dva okrivljenika, što po vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 110,00 eura, dovelo okrivljenike u nepovoljniji položaj od onog u kojem bi bili da je u njihovom predmetu odlučivao prvostupanjski sud. Naime, za sastav pisane obrane, okrivljeniku za branitelja pripada nagrada temeljem Tbr. 1 točke 2. koja upućuje na primjenu Tbr. 4. točke 1. a kako se radi o procjenjivom predmetu po visini zapriječene kazne za odgovornu osobu, nagrada branitelju se izračunava po Tbr. 7. točki 1. Tarife, što iznosi 100 bodova pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura, pa je to u konačnici 200,00 eura, koji iznos su okrivljenici i zatražili za tu radnju zahtjevom za naknadu troškova.

7. Kako položaj okrivljenika ne može drugačiji, ovisno o tome tko vodi prekršajni postupak, konkretno prvostupanjski sud ili pak prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pa ovisno o tome odlučuje li o troškovima naknade i nagradi branitelju prvostupanjski sud ili prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, to ovaj sud ocjenjuje da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na što i sami žalitelji upiru.

8. Što se tiče putnih troškova branitelja okrivljenika do mjesta održavanja ročišta i natrag do sjedišta odvjetničkog ureda, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno je primijenilo odredbe Tarife, s obzirom na to da je Tbr. 50. važeće Tarife propisano da za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar te trošak cestarine. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno obrazlaže odbijanje zahtjeva za naknadu troškova u tom dijelu time što branitelj okrivljenika nije dostavio izvješće o prijeđenom broju kilometara na najkraćoj dionici puta prema podacima Hrvatskog autokluba, no takva odredba se ne odnosi na odvjetnika već na putni trošak svjedoka prema članku 4. stavku 5. Pravilnika o troškovima u prekršajnom postupku, kao i na putni trošak okrivljenika. Stoga su u pravu žalitelji kad ističu da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na stranicama Hrvatskog autokluba trebalo provjeriti kilometražu od sjedišta odvjetničkog ureda do mjesta održavanja ročišta i natrag, te izračunati naknadu prema Tbr.50 Tarife.

9. Ovaj sud je našao da su u pravu žalitelji kad ističu da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno u uvodu pobijanog rješenja navelo da je zahtjev za naknadu troškova podnesen po branitelju Martini Višnjić, odvjetnici iz Zagreba, s obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da su okrivljenike branili odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz [adresa], pa su s tog osnova oni i podnijeli u ime okrivljenika zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka.

10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjsko tijelo države uprave koje vodi prekršajni postupak za svoju odluku nije dalo niti valjane razloge o odlučnim činjenicama, a što je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu okrivljenika te ukinuti točku II. prvostupanjskog rješenja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovno odlučivanje, s time da će provjeriti osnovanost i visinu zatraženih troškova primjenom odredbi Tarife koji se odnose na kazneni i prekršajni postupak, a nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, ocjenom svih pravno relevantnih činjenica, respektirajući i navode žalbe, donijet će novu, valjano obrazloženu odluku o troškovima postupka.

11. Uz to ovaj sud nalazi da su žalitelji u pravu kad ističu da pobijano rješenje nema razloga o tome zašto prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak smatra da je rok od 60 dana za isplatu dosuđenih troškova primjereni rok, pa je stoga ovaj sud, imajući u vidu da predmetni prekršajni postupak traje od 2022. godine, te da je zahtjev za naknadu troškova podnesen 25. rujna 2023. a kasnije dopunjen 27. studenog 2024., to je ovaj sud prihvativši žalbu okrivljenika u tom smislu, preinačio pobijano rješenje u roku za plaćanje dosuđenih troškova, na način da se okrivljenicima imaju platiti dosuđeni troškovi u roku od 15 dana po primitku ove odluke iz proračunskih sredstava Ministarstva financija Republike Hrvatske.

12. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, Vijeću za prekršajni postupak, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i branitelja.