Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3842/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NI, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi Mliječno govedarstvo Klisa d.o.o. Vukovar, kojeg brani odvjetnik Marko Smolek iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. Zagreb, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), odlučujući o žalbi okrivljenika NI, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, od 18. ožujka 2025. godine, broj: Pp-1220/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika NI, te se ukida pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu, na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru odbačen je kao nedopušten zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka okrivljenika NI, podnesen po odvjetniku Marku Smoleku iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. Zagreb, s obrazloženjem da kako je prekršajni postupak protiv okrivljenika pravomoćno okončan da je odvjetnik Marko Smolek trebao uz zahtjev za naknadu troškova priložiti specijalnu punomoć.

2. Protiv tog rješenja okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, a naročito zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, navodeći u bitnom da okrivljenik nije nikada zaprimio obavijest prvostupanjskog suda da bi presuda broj Pp-1220/2021 od 22. travnja 2024. postala pravomoćna, slijedom čega smatra da je njegov zahtjev za naknadu troškova pravodoban u smislu odredbe članka 140. stavka 7. Prekršajnog zakona.

3. Istaknuo je da smatra da za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova nije trebao dati odvjetniku novu punomoć, odnosno specijalnu punomoć za isplatu troškova na račun odvjetnika. Izrazio je mišljenje da punomoć koja je dostavljena u spis zadovoljava sve kriterije „posebne punomoći“ za traženje i primitak troškova postupka.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je žalitelj u pravu kad ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kad je donio rješenje o odbačaju zahtjeva okrivljenika za naknadu troškova za zastupanje po branitelju.

7. Naime, žalitelj osnovano ističe da iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi okrivljeniku bila dostavljena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pp-1220/2021 od 22. travnja 2024. s klauzulom pravomoćnosti niti spisu prileži dokaz da bi prvostupanjski sud okrivljenika obavijestio pisanim putem da je predmetna presuda postala pravomoćna, slijedom čega za okrivljenika dostavom tek nepravomoćne odluke nije počeo teći rok od tri mjeseca za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka. Slijedom istaknutog, u smislu članka 140. stavka 7. Prekršajnog zakona, zahtjev okrivljenika za naknadu troškova podnesen sudu 17. rujna 2024. ima se smatrati pravodobnim. Nadalje, iako prema odredbi članka 115. stavka 3. Prekršajnog zakona prava i dužnosti branitelja prestaju u svakom slučaju s pravomoćnim dovršetkom prekršajnog postupka, pa tako prestaje vrijediti i punomoć koju je okrivljenik dao branitelju za zastupanje tijekom prekršajnog postupka, a što pravilno navodi u pobijanom rješenju prvostupanjski sud, ovaj sud ističe da je pravo na naknadu troškova obrane u slučaju oslobađajuće presude, isključivo pravo okrivljenika u smislu članka 140. stavka 7. Prekršajnog zakona, a ne pravo branitelja okrivljenika, tako da se konkretni zahtjev za naknadu troškova obrane treba smatrati zahtjevom za naknadu troškova samog okrivljenika, unatoč tome što je isti sastavljen na memorandumu Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. Zagreb i supotpisan po odvjetniku Marku Smoleku, koji je upravo i bio branitelj okrivljenika tijekom prekršajnog postupka.

8. Međutim, ovaj sud ističe da se na temelju ovako podnesenog zahtjeva za naknadu troškova, isti mogu isplatiti, naravno ukoliko isti budu dosuđeni, isključivo na bankovni račun okrivljenika, dok se na bankovni račun odvjetnika mogu isplatiti samo ukoliko odvjetnik prezentira specijalnu punomoć za isplatu dosuđenog iznosa na njegov račun, kao što to ispravno navodi u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, kada bi se i zanemarilo da je pravomoćnim okončanjem prekršajnog postupka odvjetniku prestala po sili zakona vrijediti punomoć koju mu je okrivljenik dao kao branitelju tijekom prekršajnog postupka, neosnovano žalitelj ističe da punomoć koja je dostavljena u spis tijekom prekršajnog postupka zadovoljava sve kriterije „posebne punomoći“ za traženje i primitak troškova postupka. To stoga što se u prvom redu radi o tipski sastavljenoj punomoći u kojoj se između ostalog navodi da odvjetnik Marko Smolek iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. Zagreb može u ime okrivljenika i za račun okrivljenika primiti novčana sredstva s osnove dosuđenih troškova postupka u kojem ga je branio, no iz samog zahtjeva za naknadu troškova proizlazi da branitelj traži da se isplata troškova izvrši na bankovni račun odvjetničkog društva, što se ne može smatrati primanjem novčanih sredstava za račun okrivljenika, slijedom čega je za isplatu na račun odvjetnika potrebna specijalna punomoć potpisom koje će biti vidljiva suglasnost okrivljenika da se isplata novčanih sredstava primljenih na ime troškova obrane dosuđenih u korist okrivljenika izvrši na račun odvjetnika. U tom smislu pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je zatražio od odvjetnika da dostavi specijalnu punomoć, vidjevši da se prema zahtjevu za naknadu troškova postupka, isplata troškova traži na račun odvjetnika.

9. Slijedom svega naprijed istaknutog, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provjeriti osnovanost i visinu zatraženih troškova po okrivljenikom zahtjevu za naknadu troškova, a nakon što utvrdi sve pravno relevantne činjenice, donijet će novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

11. Obzirom na izneseno, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i odvjetnika.