Poslovni broj: Usž-2911/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica iz Zagreba, Šenoina ulica 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1448/2024-10 od 15. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1448/2024-10 od 15. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/22-014/110, urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 16. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/269, urbroj: 251-09-22-1/003-23-6 od 10. travnja 2023. Točkom II. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da je Rješenje Grada Zagreba od 10. studenoga 2016. kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć jednostrano izmijenjeno odlukom tuženika, pri tome se poziva na članak 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Smatra nezakonitim postupanje tuženika koji je jednostranom odlukom kao lokalna vlast izmijenio pravomoćni upravni akt kojim je tužiteljica stekla određeno pravo. Osporava zaključak suda u kojem se pravomoćno priznatom pravu koje je tužiteljica stekla rješenjem od 10. studenoga 2016. oduzima značenje prava. Smatra da je očito nastojanje da se roditeljima odgojiteljima oduzme značenje prava u odnosu na ona prava koja su im priznata pravomoćnim upravnim aktom. Za svoje utvrđenja poziva se na Protokol br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se uređuje se pravo vlasništva kao pravo svake fizičke ili pravne osobe da mirno uživa svoje vlasništvo te na predmet Golomejić protiv Hrvatske. Ističe da sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava novčana naknada kao socijalnu pomoć ima značenje imovinskog prava u smislu prava vlasništva te zadiranje u nju predstavlja povredu tužiteljičinog prava vlasništva. Zaključuje da nacionalni sudovi oduzimaju značenje prava u odnosu na priznatu novčanu naknadu roditeljima odgojiteljima i to tako da nameću potrebu razlikovanja prava od novčane pomoći. U prilog svojih utvrđenja poziva se na predmet Čakarević protiv Hrvatske. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o pravu na novčanu pomoć koje je priznato pravomoćnim upravnim aktom pa nije zakonit pokušaj ukidanja pravomoćno stečenog prava iz razloga kvaziretroaktivnosti. Smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio obvezan poštivati pravomoćno stečena prava korisnika mjere roditelj odgojitelj te odlučiti da se novi korisnici neće primati jer mjera okončava te da se istekom predviđenog razdoblja trajanja mjere ona neće produživati. Smatra da je trebalo doći do prekida postupka do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava koji je povodom slučaja roditelja odgojitelja u predmetu Golomejić protiv Hrvatske zatražio očitovanje Vlade Republike Hrvatske. Zaključno, tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da se tuženik nema obvezu pridržavati rokova koje je sam odredio kao obvezu svog vlastitog postupanja. U cijelosti osporava tvrdnju da bi kompenzacijske mjere tuženika uspostavila ravnotežu između javnog interesa i legitimnih očekivanja stranaka. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine Rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika od 16. lipnja 2023. kao i rješenje od 10. travnja 2023., uz naknadu troškova spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 10. travnja 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/650, urbroj: 251-10-01-16-3 od 10. studenoga 2016. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem tuženika prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. S obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjsko tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjima ovoga Suda iznesenim u svojoj odluci od 27. veljače 2023.
9. Na drugačije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužiteljice da predmetna Odluka/22 predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda tuženik je uvedenim kompenzacijskih mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke te se usklađivanjem novčane pomoći u skladu s Odlukom protupravno ne zadire u stečena prava i legitimna očekivanja roditelja odgojitelja te da je postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg ili javnog interesa i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tužiteljice osnovano odbio prijedlog tužiteljice za prekidom postupka do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava o zahtjevu poslovni broj 9461/24 budući da u smislu odredbe članka 102. stavka 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima ne postoji obveza suda za utvrdi prekid u slučaju podnošena zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava.
11. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
