Poslovni broj: Usž-1649/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Tajanu Šimunović, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4758/2023-7 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4758/2023-7 od 3. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/462, urbroj: 251- 02-01/001-23-7 od 29. kolovoza 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/904, urbroj: 251-09-22-1/002-23-2 od 9. kolovoza 2023.

2. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Prvenstveno postavlja pitanje je li novčani primitak u sklopu mjere roditelj odgojitelj novčana pomoć ili drugi oblik primitka. Ističe da su roditelji odgojitelji temeljem novčanog primitka u sklopu mjere roditelj odgojitelj mogli dignuti kredit, a isti novčani primitak je mogao biti i predmetnom ovrhe pa stoga je novčani primitak de facto bila plaća, a roditelji odgojitelji su mogli ostvariti čak i povrat poreza. Dakle, tuženik je na svojevrsni način bio poslodavac, samo umjesto ugovora o radu je doneseno rješenje kojim je tužiteljici dano određeno pravo, a koje se ovakvim nezakonitim odlukama tuženika sada ukida. Iz navedenog proizlazi da je upravo rješenjem umanjeno pravo tužiteljice. Naime, tužiteljica je računala i opravdano smatrala da može računati na primitak Grada Zagreba u sklopu programa roditelj odgajatelj i to na način kako je određeno rješenjem i do određenog vremenskog razdoblja, na temelju toga planirati život, troškove i slično. Time se postavlja pitanje pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja tužiteljice u čiju korist je prethodno doneseno rješenje i to upravo od strane tuženika koji je naknadno arbitrarno promijenio odluku, a što podriva pravni poredak i pravnu sigurnost te vladavinu prava kao jedno od najviših vrednota iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, dira se u njena stečena prava, a što također nije u skladu s pravnim i demokratskim standardom, već upravo suprotno. Slijedom navedenog, predlaže da se usvoji njezina žalba, preinači presuda i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 9. kolovoza 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 2. prosinca 2016. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Glede prigovora tužiteljice da je novčani primitak roditelja odgajatelja de facto plaća koja joj se sada nezakonito ukida, čime da su povrijeđena njena legitimna očekivanja te se dira u stečena prava, treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz – 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim istaknute prigovore.

9. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković