Poslovni broj: Usž-2457/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Kostić, odvjetnik u Zagrebu, Strojarska 12a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine i duhansku sirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4790/2023-18 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4790/2023-18 od 20. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/23- 01/53, urbroj: 513-04-23-2 od 30. svibnja 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika od 30. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Gospić, klasa: UP/I-471-01/22-18/724, urbroj: 513-02-6037/7-23-37 od 22. veljače 2023. kojim je određena trošarina na duhansku prerađevinu (duhan za pušenje) te kojim se, između ostalog, u točki V. izreke, solidarni dužnik KĐ obvezuje na plaćanje iznosa od 17.410.604,55 eura na ime trošarine nastale zbog zlouporabe prava u kretanju i raspolaganju s 208.110,00 kg duhanske sirovine kao i pripadajuće zatezne kamate u iznosu od 3.142.389,46 eura, te daljnje kamate (na glavnicu duga) za razdoblje od dana donošenja tog rješenja do dana uplate trošarinskog duga.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara što mu nije omogućeno da se tijekom provedbe poreznog nadzora kod trgovačkog društva TVORNICE DUHANA UDBINA d.o.o očituje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta. Ističe da se iz prvostupanjskog poreznog rješenja i iz zapisnika o provedenom poreznom nadzoru ne opisuju radnje kojima bi tužitelj doveo do povrede Zakona o trošarinama. Smatra da iz odredbe Zakona o trgovačkim društvima na koju se poziva sud ne proizlazi objektivna odgovornost tužitelja kao člana uprave TVORNICE DUHANA UDBINA d.o.o. kao poreznog obveznika. Navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis Zakon o trošarinama te da iz odredbi navedenog Zakona ne proizlazi objektivna odgovornost tužitelja kao solidarnog obveznika trošarinskog duga, već je nužno da na strani tužitelja dođe do propusta dužne pažnje (obična nepažnja) što nije utvrđeno u provedenom poreznom postupku. Ističe da je za navedeno trgovačko društvo obavljao poslove tehničkog direktora te nije u okviru svojih radnih zadataka mogao imati saznanja o poduzetim radnjama tog trgovačkog društva. Ističe da nije utvrđena ni jedna činjenica iz koje bi proizlazio zaključak da je tužitelj počinitelj zlouporabe prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja niti da je znao ili morao znati da svojim radnjama ili propuštanjem poduzimanja dužnih radnji sudjeluje u zlouporabi prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja. Navodi da iz opisa poslova proizlazi da tužitelj kod trošarinskog obveznika nije obavljao poslove pregovaranja s kupcima, primanja narudžbe kupaca, sklapanja ugovora, izdavanja, potvrđivanja ili ovjeravanja prijevoznih ili drugih isprava u svojstvu prodavatelja ili pošiljatelja robe koju prodaje društvo kao predmet oporezivanja. Također, navodi da nije obavljao financijske transakcije ili radnje koje podrazumijevaju izdavanje, potvrđivanje ili ovjeravanje bilo koje knjigovodstvene ili računovodstvene isprave. Zaključuje da su sve radnje uprave društva temeljem kojih je u predmetnom poreznom nadzoru utvrđena trošarinska obveza učinjene po drugom članu uprave. Predlaže da Sud poništi osporenu presudu prvostupanjskog suda, poništi osporeno rješenje tuženika od 30. svibnja 2023., uvaži žalbu te poništi prvostupanjsko carinsko rješenje od 22. veljače 2023.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod TVORNICE DUHANA UDBINA d.o.o. obavljen inspekcijski nadzor provedbi Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16). i Pravilnika o trošarinama („Narodne novine“ broj: 1/19. i 1/20.) koji se odnose na proizvodnju i promet duhanskih prerađevina za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2018. do 30. rujna 2020. o čemu je sastavljen Zapisnik od 5. prosinca 2020. Predmetnim Zapisnikom utvrđene su nepravilnosti u poslovanju pravne osobe, detaljno navedene u izreci prvostupanjskog carinskog rješenja, čime su ostvarena obilježja zlouporabe prava u kretanju trošarinskim proizvodima iz članka 20.a. odnosno članka 124. Zakona o trošarinama, slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem utvrđen trošarinski dug, a tužitelj je obvezan kao solidarni dužnik, sve kako je navedeno izrekom prvostupanjskog rješenja od 22. veljače 2023.
8. Tužitelj ne osporava utvrđenja carinskih tijela o utvrđenim nepravilnostima u poslovanju kojim su ostvarena obilježja zlouporabe prava u kretanju trošarinskim proizvodima i utvrđen trošarinski dug na duhansku prerađevinu i na duhansku sirovinu koja je predmet nezakonitog postupanja, već otklanja svoju odgovornost za donošenje poslovnih odluka i sklapanje poslova navodeći da mu nije bilo poznato poslovanje društva.
9. Prema članku 125. stavku 2. Zakona o trošarinama propisano je da svaka osoba za koju iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znala ili morala znati da svojim radnjama ili propuštanjem poduzimanja dužnih radnji sudjeluje u zlouporabi prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja odgovara kao jamac platac za plaćanje nastale trošarinske obveze. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da ako je osnova za utvrđivanje obveze obračunavanja i plaćanja trošarine zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja, članovi trgovačkih društava i osobe koje vode poslove društva ne mogu se pozvati na to da po zakonu ne odgovaraju za obveze društva i takve osobe za trošarinski dug odgovaraju osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.
10. Slijedom dokumentacije spisa predmeta, osnovano prvostupanjski sud navodi da je tužitelj pravilno kao član uprave obvezan kao solidarni dužnik za plaćanje uredno utvrđenog trošarinskog duga, sukladno odredbi članka 20.a. stavka 5. Zakona o trošarinama, pri tome pravilno navodeći da se tužitelj ne može pozivati na činjenicu da mu nije bilo poznato poslovanje društva, da ga isto nije niti zanimalo osim tehničkog aspekta proizvodnog procesa.
11. Ne može se ocijeniti osnovanim ni navod tužitelja da mu nije omogućeno očitovanje o činjenicama bitnim za donošenje odluke. Iz spisa proizlazi da je 31. kolovoza 2018. provedeno prikupljanje obavijesti od predsjednika uprave trgovačkog društva ĐĐ kojem je u smislu članka 7. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 42/20.) omogućeno očitovanje o činjenicama bitnim za donošenje odluke. Nadalje, dana 7. studenoga 2022. obavljen je zaključni razgovor s predstavnicima trošarinskog obveznika, čime je uprava bila upoznata s poslovanjem društva čiji rad nadzire. Ujedno je nesporno da je u vrijeme provedenog nadzora tužitelj bio upisan kao član uprave te kao odgovorna osoba i osoba ovlaštenja za zastupanje trošarinskog obveznika.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
