REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-260/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1159/2022-2 od 27. listopada 2022., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-953/17- 64 od 4. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1159/2022-2 od 27. listopada 2022. u dijelu pod toč. I. alinejom 2. izreke kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-953/17-64 od 4. srpnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke, te sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj Pn-953/17-64 od 4. srpnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.706,82 EUR/ 12.860,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2020. do isplate, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.513,14 EUR/ 11.400,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2022. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tužitelju KS trošak revizijskog postupka u iznosu od 746,55 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 25.662,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 12.802,00 kn od 30. ožujka 2017. do isplate i na iznos od 12.860,00 kn tekućim od 22. srpnja 2020. do isplate, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.400,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2022. do isplate (toč. I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu zatezne kamate tekuće na iznos od 12.860,00 kn za period od 30. ožujka 2017. do 22. srpnja 2020., te su odbijeni i zahtjevi stranaka za naknadu troškova u preostalom dijelu (toč. II. izreke).

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 12.802,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.550,00 kn od 30. ožujka 2017. do isplate i na iznos od 1.252,00 kn tekućim od 4. srpnja 2022. do isplate (toč. I. alineja 1. izreke), te je presuda suda prvog stupnja preinačena u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 12.860,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o trošku na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.069,60 kn/ 407,41 EUR (toč. I. alineja 2. izreke), dok je ujedno odbijen zahtjev tužitelja radi naknade troška sastavljanja odgovora na žalbu (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1040/2023-2 od 3. svibnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda zbog pravnih pitanja:

„1. U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05), ali je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio nakon provedenog medicinskog vještačenja, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, ukoliko je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka, odnosno je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede ranije navedenog naknadnog preinačenog dijela zahtjeva?

2. Je li sud u situaciji kada je liječničko vještačenje bilo nužno provesti, dužan stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja navedeni trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, predlažući preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li zastara za dio tužbenog zahtjeva koji je povećan prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom predmetu ili tek u trenutku preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, te treba li u situaciji kada je bilo nužno izvesti dokaz vještačenjem stranci koja je snosila trošak takvog vještačenja navedeni trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici.

9. Predmet spora je zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 30. rujna 2016., kada je tužitelj stradao kao pješak uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u tužbi podnesenoj 30. ožujka 2017. potraživao isplatu iznosa od ukupno 12.802,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je podneskom od 22. srpnja 2020., nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, preinačio tužbu i povisio tužbeni zahtjev, potražujući isplatu iznosa od 34.502,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 25.662,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Sud prvog stupnja ocijenio je tuženikov prigovor zastare neosnovanim, uz obrazloženje kako je zastarni rok za preinačeni dio tužbenog zahtjeva počeo teći danom dostave nalaza i mišljenja medicinskog vještaka tužitelju, te da je zastarijevanje u ovom predmetu prekinuto podnošenjem tužbe, pri čemu preinačeni zahtjev potječe iz iste činjenične i pravne osnove kao tužbeni zahtjev iz tužbe. Stoga je ocijenio kako do preinake tužbe izvršene podneskom od 22. srpnja 2020. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako se, u slučaju preinake tužbe, pitanje zastare za povećani dio ocjenjuje samostalno, te da je u konkretnom slučaju za povećani dio zahtjeva nastupila zastara s obzirom da je tužitelj za visinu štete saznao 2. ožujka 2017. kada je završeno liječenje, dok je tužbu preinačio po proteku trogodišnjeg roka propisanog čl. 230. st. 1. ZOO. Stoga je ocijenio kako tužitelj, unatoč okolnosti da je sud prvog stupnja ispravno ocijenio visinu naknade nastale neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 25.662,00 kn, nema pravo na naknadu nastale štete preko iznosa od 12.802,00 kn koji je zatražio tužbom, odnosno u preostalom iznosu od 12.860,00 kn.

12. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda glede prekida tijeka zastare u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama broj Rev-184/2024-2 od 5. lipnja 2024. i broj Rev-422/2024-2 od 27. kolovoza 2024., a koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da je tijek zastare za potraživanja tužitelja po osnovi naknade nastale neimovinske i imovinske štete prekinut već podnošenjem tužbe u ovom predmetu (30. ožujka 2017.), a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem pojedinih već utuženih iznosa iz iste činjenične osnove (kako je tužitelj učinio podneskom od 22. srpnja 2020.). Iz navedenih razloga, ocijenjeno je kako u konkretnom slučaju za povećane dijelove zahtjeva tužitelja nisu protekli zastarni rokovi propisani odredbama čl. 230. st. 1. i 2. ZOO, a što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. alineji 2. izreke kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 1.706,82 EUR/ 12.860,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te odlučiti kao u toč. I. izreke.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka, valja navesti kako je u odluci ovog suda broj Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021. izraženo pravno shvaćanje prema kojem se kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj priznaje tužitelju u cijelosti, obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i u odlukama ovog suda broj Rev-201/2024-2 od 5. lipnja 2024., broj Rev-1053/2024- 2 od 19. studenog 2024. i broj Rev-229/2022-2 od 1. veljače 2024.

16. Reafirmirajući izneseno pravno shvaćanje ovog suda, valja napomenuti kako bi tužitelju na temelju čl. 155. st. 1. ZPP pripadalo pravo na naknadu troškova medicinskog vještačenja u cijelosti čak i u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici. Međutim, s obzirom da je nakon preinačenja pobijane odluke suda drugog stupnja tužitelj u cijelosti uspio sa glavnim zahtjevom, to navedeno pravno shvaćanje ne dolazi do primjene u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, s obzirom da su presudom suda prvog stupnja tužitelju pravilno određeni svi nastali troškovi postupka, to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP valjalo preinačiti pobijanu odluku o troškovima suda drugog stupnja sadržanu u toč. I. alineji 2. izreke, a kako je odlučeno u izreci.

17. U odnosu na troškove revizijskog postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, tužitelju je valjalo dosuditi trošak sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije u zatraženom iznosu od 298,62 EUR i trošak sastavljanja revizije u iznosu od 298,62 EUR, sve sukladno Tbr. 10. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 746,55 EUR, te riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa