Poslovni broj P-416/2020-46
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici PS, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Ivani Mićić, odvjetnici u OD Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 09. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 03. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.204,57 eura/46.748,30 kn sa zateznom kamatom koja teče od 13. studenoga 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.015,45 eura sa zateznim kamatama tekućima od 03. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 425,46 eura, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja ŽS zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi kao pješak dana 12. svibnja 1992. koju je skrivio osiguranik tuženika FS upravljajući motociklom reg. ozn. [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom br. [broj police]. Pravomoćnom presudom ovog suda Pn-3684/92 utvrđen je omjer odgovornosti odnosno suodgovornosti osiguranika tužitelja od 50% za nezgodu. Na osnovu navedene nezgode rješenjem tužitelja od 10. siječnja 2000. osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Za ranija razdoblja tuženik je u mirnom postupku tužitelju naknadio štetu do zaključno 31. kolovoza 2011., dok se za nastavna razdoblja do zaključno 31. listopada 2017. vode sudski sporovi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1280/18 i P-586/18. Kako se mirovina i dalje isplaćuje to je za razdoblje od 01. studenoga 2017. do 30. rujna 2019. isplaćeno ukupno 93.496,59 kn. Budući da je osiguranik odgovoran za štetni događaj u omjeru od 50% to iznos od 46.748,30 kn predstavlja štetu za tužitelja (50% od 93.496,59 kn). Dana 23. listopada 2019. tužitelj je tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u omjeru od 50%. Tuženik je zahtjev primio te isti otklonio navodeći kako je neosnovan, jer bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari, a obzirom na godine života, već bio u starosnoj mirovini da nije bilo štetnog događaja. Tužitelj potražuje štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.748,30 kn/6.204,57 eura sa zateznim kamatama tekućima od 13. studenoga 2019. do isplate uz naknadu troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 50%. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 01.11.2017. do 30.09.2019. obzirom da bi osiguranik tužitelja ŽS ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu odnosno napunio bi 65 godina života, budući da je rođen **.**.1947. Smatra da tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete u visini isplaćene invalidske mirovine, kako to smatra tužitelj, nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, jer mu taj iznos ne predstavlja štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljeva prava. Osporava primjenu odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis, te ističe kako se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebalo isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja odnosno odredbe Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba Službeni list SFRJ br. 17/90.
Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o povredi na radu (list 3-6 spisa), zapisnik o uviđaju (list 7-11 spisa), presudu Pn-3684/92 (list 12-17 spisa), rješenje HZMO od 10. svibnja 1994. (list 18-19 spisa), rješenje HZMO od 10. siječnja 2000. (list 20-21 spisa), ispis iz banke podataka (list 23-33 spisa), odštetni zahtjev (list 34 spisa), obračun isplata (list 27 spisa), pribavljen je osnovni spis osiguranika tužitelja za potrebe vještačenja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 127-137 spisa).
4. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. studenoga 2017. do 30. rujna 2019. u omjeru od 50%.
6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika od 50%, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te aktivna i pasivna legitimacija.
7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.
8. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
9. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
10. Nasuprot tome, sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), propisano je:
(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
11. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022.
12. Ostala opsežna sudska praksa koju su stranke dostavile nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tuženik isplatio tužitelju naknadu štete za ranija razdoblja.
13. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
14. Dakle, iz tog razloga nije prihvaćen zadatak vještaku kako ga je predložio tuženik u svom podnesku od 16. veljače 2024.
15. Naime, sud rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještaku sukladno čl. 259. ZPP-a, pa je dana zadatak vještaku u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
16. Uvidom u rješenje HZMO od 10. siječnja 2000. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja ŽS utvrđena invalidska mirovina zbog bolesti, što nije sporno između stranaka.
17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi kako bi pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku. Dakle, isplaćena mirovina je za cijelo utuženo razdoblje manja od pretpostavljene mirovine u slučaju povrede na radu.
18. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer smatra da je dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te ocijenio objektivnim i stručnim te stranke nisu imale primjedbe na isti.
19. U tom smislu tuženik je dokazao da ne postoji razlika mirovine.
20. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine.
21. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.
22. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.
23. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
24. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava obrazloženog podneska od 20. veljače 2025. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima od 02. listopada 2024. i 09. srpnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 300 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 750,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak provedenog vještačenja u zatraženom iznosu od 265,45 eura, jer je isto bilo potrebno za postupak.
25. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 16. veljače 2024., jer se odnosi na vještačenje sa zadatkom vještaku utvrđivanja razlike između invalidske mirovine i starosne mirovine, što u konačnici nije bila odlučna činjenica, pa isti nije bio potreban za postupak.
26. Također, tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer nije obveznik, obzirom na uspjeh u sporu.
27. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.
28. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu dana 03. rujna 2025. godine
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Oglasna ploča suda 8 dana
