Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe "Vodovod" d.o.o. i drugookrivljene odgovorne HM, zbog prekršaja iz članka 224. stavak 1. točka 29. i stavak 2. Zakona o vodama, (NN 66/19, 84/21 i 47/23) , odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nazor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj: Pp-2955/2023 od 05. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025. i 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nazor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, a po službenoj dužnosti, se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22), I okrivljenik pravna osoba Vodovod d.o.o. i II okrivljena odgovorna osoba HM

oslobađaju od optužbe

što su dana 23.studenog 2023. prilikom inspekcijskog nadzora I-okrivljene kao pravne osobe koja se bavi odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda na aglomeraciji Blato, a koja je II-okrivljena direktor i u tom smislu odgovorna osoba u pravnoj osobi, iz sustava javne odvodnje aglomeracije Blato ispuštali podmorskim ispustom u more otpadne vode na lokaciji u uvali Bristva, a bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda, odnosno ispuštali visoko onečišćujuće komunalno otpadne vode bez nadzora i kontrole, koja kontrola je trebala biti određena parametrima kroz vodopravnu dozvolu za ispuštanje industrijskih otpadnih voda,

čime su počinili djelo prekršaja iz odredbe čl.165. Zakona o vodama, (NN 66/19, 84/21 i 47/23 dalje ZOV-a), a kažnjivo za I-okrivljenu po čl.224.st.1.t.29. a za II-okrivljenu po odredbi čl.224.st.1.t.29. a primjenom st.2. istog Zakona,

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nazor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije je bespredmetna.

III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od I-okr. pravna osoba 1.800,00 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 300,00 eura. radi dijela prekršaja iz članka 224. stavak 1. točka 29. i stavak 2. Zakona o vodama činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. I i II okrivljenici su obvezani da naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 15 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji, a kako to proizlazi iz sadržaja iste, navodeći u bitnome da ublaženom novčanom kaznom se neće postići svrha kažnjavanja te smatra da okrivljenim treba odmjeriti kaznu zbog počinjenog prekršaja u skladu s propisanim kaznama po Zakonu, navodeći pritom raspon propisane novčane kazne kako za pravnu tako i za odgovornu osobu.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, Visoki prekršajni sud RH je po službenoj dužnosti našao povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika na koju povredu sukladno članku 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti. Naime, djelo prekršaja po zakonu nije prekršaj jer činjenični opis djela prekršaja ne sadrži sva bitna obilježja djela prekršaja.

8. Dakle, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

9. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja u izreci pobijane presude, nije naveden propis, koji dopunjuje blanketnu normu slijedom čega nije točno navedeno bitno obilježje tog prekršaja. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Odredbom članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama je propisano da će se kazniti za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ispušta otpadne vode bez akta iz članka 165. ovoga Zakona, a člankom 165. istog Zakona je propisano da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija, dok je člankom 70. stavkom 4. istog Zakona propisano da ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovoga članka (industrijskih otpadnih voda prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i svih pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vode). Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.

11. Člankom 4. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“ broj: 26/20) pobliže su utvrđene granične vrijednosti emisija otpadnih voda.

12. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis u kojem nije naveden propis, kojim su popisane granične vrijednosti emisija, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

13. Dakle, granične vrijednosti emisija otpadnih voda mogu se utvrđivati na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela.

14. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije naveden blanketni propis – Pravilnik, kojom se određuje biće prekršajnog djela, na taj način ostvarena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe, jer su okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj.

15. S obzirom da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja, ovaj je sud, u povodu žalbe tužitelja, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe jer djelo iz činjeničnog opisa pobijane presude po propisu nije prekršaj.

16. Uslijed ove odluke, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

17. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća :

Diana Pavlečić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.