REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-323/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Igoru Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 784/2022-3 od 13. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-660/18-36 od 12. siječnja 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti I. tužitelju iznos od 88.855,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate (toč. I. izreke), potom je tuženiku naloženo isplatiti II. tužitelju iznos od 9.973,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate (toč. II. izreke), zatim je tuženiku naloženo isplatiti III. tužitelju iznos od 9.973,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate (toč. III. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi I. -III. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 43.940,00 kn (toč. IV. izreke), odbijen je zahtjev I. -III. tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (toč. V. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška (toč. VI. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II., III., IV. i VI. izreke (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troška žalbenog postupka (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1627/2023-2 od 11. listopada 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Da li se visina naknade za ograničenje prava vlasništva osobama- najmodavcima u čijim nekretninama stanuju u svojstvu zaštićenih najmoprimaca treće osobe i koje za najam plaćaju propisanu zaštićenu najamninu značajno nižu od slobodno ugovorene tržišne najamnine, računa isključivo kao razlike između tržišne i cijene zaštićene najamnine ili je dopušteno i pravno moguće navedenu naknadu podrediti u visini odgovarajuće tj. primjerene naknade u visini značajno nižoj od tržišne?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti presudu suda drugog stupnja. Tuženik je ujedno zatražio i naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno računa li se visina naknade za ograničenje prava vlasništva osobama - najmodavcima u čijim nekretninama stanuju treće osobe u svojstvu zaštićenih najmoprimaca koje za najam plaćaju propisanu zaštićenu najamninu značajno nižu od slobodno ugovorene tržišne najamnine, isključivo kao razlika između tržišne i cijene zaštićene najamnine, te je dopušteno navedenu naknadu odrediti u visini odgovarajuće tj. primjerene naknade u visini značajno nižoj od tržišne.
9. Predmet spora je zahtjev I. -III. tužitelja prema tuženiku za isplatu razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za stan u [adresa], u suvlasništvu I.-III. tužitelja, koji se nalazio u najmu zaštićenog najmoprimca JR na temelju Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 25. travnja 1997., za razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2016., sve u vidu naknade za povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
10. Presudom suda prvog stupnja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev I. -III. tužitelja, uz obrazloženje kako je I. -III. tužiteljima, uslijed okolnosti da su u utuženom razdoblju bili onemogućeni iznajmljivati predmetni stan, a time i ostvarivati tržišnu najamninu, povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom i Konvencijom, slijedom čega im pripada pravo na naknadu štete u vidu razlike između iznosa zaštićene najamnine i iznosa tržišne vrijednosti najamnine za isti stan.
11. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio obrazloženje odluke prvostupanjskog suda, ističući kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tuženik zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci dužan nadoknaditi imovinsku štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.
12. Tuženik u reviziji ističe kako je u konkretnoj situaciji trebalo dosuditi pravičnu naknadu štete u visini odgovarajuće naknade primjerene za ovu vrstu zahtjeva koja je značajno niža od visine tržišne najamnine.
13. U pogledu razloga na kojima tuženik temelji reviziju, treba reći kako shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je izraženo u odluci ovog suda broj Rev-106/2024-2 od 12. lipnja 2024., a koje glasi:
„Pod odgovarajućom najamninom prvenstveno valja smatrati tržišnu najamninu jer ona na objektivan način, za pretežni broj slučajeva, predstavlja odgovarajuću odnosno primjerenu naknadu za vlasnike stanova. Pri tome vlasnici su postupkom tužene već trideset godina u situaciji da ne mogu potpuno koristiti ili ubirati plodove svoje stvari, dakle, ne radi se o kratkom periodu vremenu u kojem bi bilo razumno na temelju društvene solidarnosti od vlasnika zahtijevati da sudjeluju u teretu zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca. Pri tome, cijelo to vrijeme, koje skoro pa predstavlja polovicu ljudskog vijeka, tužena nije rješavala problem, te je reagirala tek nakon donošenja gore navedenih presuda ESLJP. Osim toga, kategorija tržišne cijene je prilično egzaktna te se visina štete vlasnicima može utvrditi na jasan i transparentan način. Takav način utvrđivanja štete, vlasnicima omogućuje pravnu sigurnost i jednakost svih pred zakonom što je i ustavna funkcija Vrhovnog suda.“.
14. Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u odlukama ovog suda broj Rev- 1010/2023-2 od 3. prosinca 2024. i broj Rev-553/2024-2 od 5. ožujka 2025.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, to se revizija tuženika ukazuje neosnovanom, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
