Poslovni broj: Usž-1650/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1495/2024-6 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1495/2024-6 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1867, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 11. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/4473, urbroj: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023.

2. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ukazuje da je Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja u članku 6. određeno da nadležno gradsko upravno tijelo zaključkom odlučuje o novčanoj pomoći u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ponovno ističe kako je prethodno doneseni zaključak postao pravomoćan te da se takav zaključak koji je stekao pravomoćnost ne može niti poništiti niti ukinuti niti izmijeniti novom odlukom. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljici je zaključkom tuženik u upravnom postupku u potpunosti riješio i priznato je pravo te naslovno tijelo i naslovni sud ne može ponovno rješavati/ukidati odluku o istoj upravnoj stvari. Naglašava kako je zaključak kojim joj je priznato pravo na novčanu pomoć i utvrđena visina novčane pomoći, uvjeti kao i prestanak prava na novčanu pomoć nesporno upravni akt i to pravomoćan i izvršen te proizvodi određene pravne posljedice i u budućnosti, i nesporno utječe na imovinska prava podnositeljice. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo nije imalo niti pravo niti ovlasti zadirati u stečena prava, a još manje izmijeniti zaključak na ovaj način. Obzirom na sadržaj izreke te na nespornu činjenicu kako je pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo jasno je kako je rješenje nezakonito. Nadalje, tužiteljica ističe da se u pravnoj doktrini stečenim pravom smatra subjektivno pravo koje se ne smije derogirati i ograničiti već predstavlja ovlaštenja koja je stranka stekla i opravdano i legitimno očekuje korištenje prava i u budućnosti. Nadalje, sud je propustio obrazložiti i navesti valjane razloge kao i odredbe materijalnog prava temeljem kojih je donesena odluka. S tim u vezi tužiteljica ističe kako su tijekom postupka povrijeđena osnovna načela, prije svega načelo materijalne istine, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Pobijanim rješenjima te pobijanom presudom tužiteljici se ukidaju priznata prava retroaktivno čime se ignoriraju opća načela pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava i zaštiti pravnih interesa pojedinaca koji proizlaze iz pojedinačnih končanih odluka. Također, navodi da pobijana presuda ne sadrži obrazloženu odluku o pravnoj stvari odnosno ne sadrži argumentirano i na propisu utemeljeno obrazloženje. Ukazuje da je Europskom sudu za ljudska prava podnesen zahtjev zbog povrede prava te je zbog navedenog postupka naslovni sud trebao prekinuti ovaj upravni spor. Tuženik se u obrazloženju osporavanog rješenja od 11. srpnja 2023. nije valjano očitovao o svim navodima prigovora tužiteljice iznesenim protiv rješenja od 31. ožujka 2023. čime je tužiteljici uskraćeno pravo na adekvatno korištenje pravnih lijekova (pokretanja i vođenja upravnog spora). Poziva se na odredbe članaka 18. i 19. Ustava, a iz kojih ustavnih odredbi slijedi da se pravo na žalbu odnosno drugu pravnu zaštitu može učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje koji se onda mogu pobijati u obrani tužiteljevih prava i na zakonu zasnovanih interesa. Bez upućenosti u razloge onemogućeno je tužiteljici koristiti se ustavnim pravom na žalbu odnosno drugu pravnu zaštitu. Stoga tužiteljica drži da su joj postupanjem tuženika – selektivnim i nepotpunim odgovorom na prigovor povrijeđena ustavna prava odnosno povrijeđene odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra i da je došlo do povrede odredbi članka 51. Ustava RH kao i odredbe članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji se odnose na pravo na takozvano pravično suđenje. Slijedom svega navedenog, predlaže donijeti presudu kojom se poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poništava se osporeno rješenje kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 31. ožujka 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. ožujka 2023. zamijenjen zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 6. lipnja 2019. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Nadalje, odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

9. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

10. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

10.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

11. Nadalje, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud je utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede ustavnih prava.

12. Glede prigovora povrede načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi, ističe se da zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, a iste tužiteljica svojim žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila.

13. Dajući jasne i dostatne razloge za svoju odluku sud nije počinio bitnu povredu upravnog spora na način da stranci ne bi bila dana mogućnost da sudjeluje u tom upravnom sporu niti da činjenično stanje ne bi bilo pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje prigovore ukazuje tužiteljica.

14. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 49. stavak 3. ZUS-a) kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora, a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, pri čemu je naveo dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković