1

Poslovni broj: 24 Gž-456/2022-4

Poslovni broj: 24 Gž-456/2022-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. L. iz I.-G., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u K., protiv tuženice N. S. iz I.-G., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. K. K., odvjetnici u V., radi naknade štete, u povodu žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-33/2018-39 od 25. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-33/2018-39 od 25. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., III., IV.1.) i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. U nepobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-33/2018-39 od 25. siječnja 2022. ostaje neizmijenjena.

 

III. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 30.406,13 kn sa zateznim kamatama od 10. travnja 2018. (točka I. izreke) te joj je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 6.557,80 kn sa zateznim kamatama od 25. siječnja 2022. do isplate (točka IV.1.) izreke). Tužiteljica je odbijena s preostalim tužbenim zahtjevom od 11.593,87 kn (točka II. izreke) kao i s preostalim zahtjevom za naknadom troškova postupka od 8.080,20 kn (točka IV. izreke). Točkom III. izreke utvrđeno je da ne postoji i da je neosnovano potraživanje tuženice u iznosu od 33.000,00 kn te je točkom V. izreke odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova postupka.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., III., IV.1) i V. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 30.406,13 kn koji sud pravno kvalificira kao zahtjev za naknadu imovinske štete te ga usvaja u cijelosti. Sporno je i postojanje potraživanja tuženice od 33.000,00 kn istaknuto radi prijeboja za koje sud prvog stupnja utvrđuje da ne postoji i da je neosnovano jer da tuženica nikada nije dala izjavu o prijeboju.

 

6. Odluka o osnovanosti odštetnog zahtjeva tužiteljice temelji se na utvrđenjima suda prvog stupnja da je tužiteljica preplatila porez na promet nekretnina za iznos od 1.169,47 kn te da je primila u posjed dio stana u suvlasništvu stranaka u dijelu koji ne odgovara veličini njezinog suvlasničkog omjera i to za 6,65 m2 stambenog prostora pa da je oštećena za 29.236,66 kn koliko je prema provedenom knjigovodstvenom vještačenju iznosila tržišna vrijednost 6,65 m2 stana u I.-G. u vrijeme podnošenja tužbe.

 

7. Navedena odluka suda prvog stupnja kojom je usvojen odštetni zahtjev od ukupno 30.406,14 kn ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su istaknuti su nejasni i proturječni uslijed čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je tuženica istaknula u žalbi i na koju uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke suvlasnice stana u Ivanić-Gradu od 109,64 m2 na ravne dijelove. Nije sporno da je tužiteljica suvlasništvo u ½ polovini dijela stekla kao davateljica uzdržavanja na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim s bivšim suprugom tuženice M. S. u kolovozu 2012. te da joj je, kao stjecateljici nekretnine i obveznici poreza na promet nekretnina, poreznim rješenjem nadležne porezne uprave donesenim uz primjenu članaka 4., 6. i 9. tada važećeg Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" br. 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., i 22/11.) utvrđena porezna obveza na promet nekretnina za stečenu jednu polovinu vlasništva predmetnog stana. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi i to da je među strankama 2015. postignut sporazum o načinu suposjedovanja zajedničke stvari na način da svaka od suvlasnica drži u isključivom posjedu dio predmetnog stana koji je o trošku tuženice preinačen na način da se može posjedovati kao dvije odvojene stambene cjeline. Naposljetku, proizlazi i da je tužiteljica 2017. prodala dio stana koji je držala u isključivom posjedu.

 

9. Kraj takvog stanja stvari nije jasno na temelju kojih odlučnih činjenica je sud prvog stupnja zaključio o postojanju odgovornosti tuženice za imovinsku štetu koju je prema shvaćanja tog suda pretrpjela tužiteljica jer nisu izneseni razlozi o tome koja je to protupravna radnja ili propust tuženice koji je uzrokovao umanjenje tužiteljičine imovine.

 

9.1. Obveza tužiteljice na plaćanje poreza na promet nekretnina utvrđena je u upravnom postupku u kojem tuženica nije sudjelovala i to u skladu s primjenjivim poreznim propisima prema kojima je predmet oporezivanja stjecanje (su)vlasništva nekretnine, a ne stjecanje posjeda.

 

9.2. Isto tako, proizlazi da su stranke kojima pripada suposjed predmetnog stana, sporazumno odlučile da će podijeliti posjed stvari na način da su o trošku tužene izvršene preinake na stanu tako da tužiteljica koristi jednu stambenu cjelinu koja se sastoji od ulazne sobe, blagovaonice, kuhinje, dva balkona, wc-a i kupaonice, a tužena drugu stambenu cjelinu koja se sastoji od ulaza, dvije sobe, balkona, kuhinje i kupaonice. Pobijanoj presudi nedostaju razlozi zbog kojih kraj takvog sporazuma o izvršavanju posjeda zajedničkog stana koji je dopušten u smislu članka 42. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljici trebala biti predano u posjed još 6,65 m2 predmetnog stana i zašto tu razliku u površini dijela stana koji je tužiteljici pripao u isključivi posjed u skladu sa sporazumom o suposjedovanju zajedničkog stana, ocjenjuje štetom za koju odgovara tuženica.

 

10. Osim toga, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi razloge koji su proturječni međusobno i odluci koja je donesena. Tako je taj sud utvrdio da je tužiteljici u vlasništvo pripao stan za 6,65 m2 manji od onog za koji je platila porez (točka 3.9. obrazloženja pobijane presude) te da je predmet spora šteta koju je tužiteljica pretrpjela provedenom diobom nekretnine koje je ranije bila suvlasnica u ½ dijela (točka 6. obrazloženja pobijane presude). Naprotiv, u točkama 3.1. i 12. obrazloženja pobijane presude sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica i dalje suvlasnica ½ stana od 109,64 m2 iz čega proizlazi da dioba nekretnine nije provedena. Isto tako, sud prvog stupnja u točci 3.7. pobijane odluke utvrđuje da je tužiteljica prodala stan svjedoku M. P. 2017., ali istovremeno „nedvojbeno utvrđuje“ da je i dalje suvlasnica ½ stana od 109,64 m2. Pravilno u žalbi tuženica prigovora da, iako se poziva u povjerenje u zemljišne knjige iz kojih proizlazi da je površina predmetnog stana 109,64 m2, sud prvog stupnja utvrđuje da suvlasnice uživaju dijelove stana (48,17 m2 i 59,30 m2) koji u zbroju daju površinu od 107,47 m2 bez iznošenja ikakvih razloga o tome. Naposljetku, u točci 11.1. obrazloženja pobijane odluke sud prvog stupnja ocjenjuje da je prigovor radi prijeboja tuženice „sudski procesno-pravni prigovor“ pa da je stoga o njemu odlučno deklaratornom odlukom (utvrđenjem da ne postoji), pozvavši se pritom na neprimjenjivu odluku Revt 50/2004 Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Suprotno tome, u nastavku iste točke obrazloženja sud prvog stupnja taj prigovor ocjenjuje (i) neosnovanim jer da tuženica nikada nije dala izjavu o prijeboju. S obzirom na to da je izjava o prijeboju pretpostavka za ocjenu osnovanosti građanskopravnog prigovora prijeboja, a ne procesnopravnog prigovora radi prijeboja, razlozi koji se tiču neosnovanosti tog prigovora zbog nedostatka izjave o prijeboju proturječni su zaključku suda prvog stupnja da je riječ o procesnom prigovoru u svrhu prebijanja (do kojega tek treba doći odlukom suda).

 

11. Imajući na umu nedostatke opisne u točkama 9. i 10. ovog obrazloženja zbog kojih se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati, kako u dijelu koji se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu tako i u dijelu koji se odnosi na odluku o istaknutom prigovoru radi prebijanja, na temelju članka 369. stavka 1. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a, ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima pod točkom I. i III. te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

12. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja otkloniti navedenu bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu, zakonitu odluku za koju će dati jasne, dostatne, odlučne i neproturječne razloge o svim pretpostavkama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete vodeći računa i o odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a.

 

13. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točkama IV.1.) i V. izreke pobijane presude, dok je na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odluka o troškovima žalbe ostavljena za konačnu odluku.

 

14. Drugostupanjski sud nije ispitivao točke II. i IV. izreke presude prvostupanjskog suda jer nisu pobijane žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP-a.)

 

 

U Varaždinu 6. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Dubravka Bosilj v.r.