Poslovni broj: Usž-2370/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 1868316487, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-717/2022-7 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-717/2022-7 od 19. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21-01/88, urbroj: 513-04-22-2 od 11. veljače 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-20/2016-001/4156, urbroj: 513-007-17-01-2020-17 od 20. studenoga 2020.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 20. studenoga 2020. tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 822.580,00 kn te je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 41.129,00 kn.

3. Tužitelj osporava naznačenu presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, povrede ustavnog načela jednakosti i zabrane diskriminacije te povrede prava na dokazivanje. Ističe kako je njegova supruga iskoristila pravo na oslobođenje od plaćanja poreza temeljem kupnje prve nekretnine 2007. godine (gotovo dvije godine prije sklapanja braka s tužiteljem i prije nego ga je uopće poznavala) površine 33,63 m[2] , a koju je nakon nekoliko godina otuđila zbog nemogućih uvjeta kredita u švicarskim francima te je potom ukinuto rješenje u dijelu kojim se supruga oslobađa plaćanja poreza i razrezuje se supruzi porez na promet nekretnina koji ona uredno i podmiruje. Tužitelj smatra kako je sud propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i dokaze čime je počinio bitnu povredu odredaba postupka jer sud zanemaruje činjenicu da je prvotno rješenje o oslobođenju ukinuto te pogrešno zaključuje da ta činjenica predstavlja tužitelju zapreku za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina. Ističe da je sud zakonsku odredbu primijenio mimo njenog racija, bukvalno i suhoparno iščitavajući, zanemarujući pri tom niz odlučnih okolnosti kao i legitimna očekivanja poreznog obveznika kao stranke poreznog postupka. Imajući u vidu okolnost da je sadašnja supruga tužitelja mnogo prije sklapanja braka kupila stan površine 33,63 m[2] nije razvidno na koji je to način tužitelj izgubio pravo na porezno oslobođenje koje mu po zakonu pripada i na koje je polagao svoja legitimna očekivanja. Predmetno postupanje suda smatra protivnim načelu materijalne istine koje nalaže da se u postupku utvrde sve činjenice relevantne za donošenje odluka jer je sud propustio cjelovito sagledati sve okolnosti slučaja što je dovelo do pogrešnog zaključka. Time je ozbiljno narušeno načelo zakonitosti i pravne sigurnosti što dovodi u pitanje pravnu predvidljivost i dosljednost sudske prakse. Sud je pogrešno primijenio odredbu članka 11.d) stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina smatrajući da činjenica što je supruga tužitelja jednom bila oslobođena od plaćanja poreza predstavlja trajnu zapreku za oslobođenje bez obzira na to što je to rješenje ukinuto. Takvo tumačenje je protivno svrsi oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina koja je da se građanima omogući rješavanje vlastitog stambenog pitanja. Tužitelj ističe da je zakonodavac jasan u svojoj odredbi članka 11.d) budući da se ista, baš kao i odredbe članka 11.a) i 11.b) na koje ista upućuje, odnose na poglavlje 1.a) porezna oslobođenja za kupnju prve nekretnine kojom građanin rješava vlastito stambeno pitanje pa je dakle, zakonodavac cijeli odjeljak 1.a) posvetio upravo pitanju prava na oslobođenje od poreza uslijed kupovine prve nekretnine kojom se rješava vlastito stambeno pitanje. Tužitelj, prema zakonskim odredbama, sa svojom četveročlanom obitelji rješava stambeno pitanje stanom površine do 90 m[2] za koju površinu ima biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina budući istom rješava vlastito stambeno pitanje. Naime, pravilnim tumačenjem zakonske odredbe proizlazi kako zakonodavac zaista nije smatrao da tužitelj stanom koji je supruga kupila prije poznanstva s njime od ukupno 33,63 m[2] , koji je već otuđen radi potrebe rješavanja životnih nedaća uzrokovanih kreditom u švicarskim francima, riješio stambeno pitanje svoje četveročlane obitelji. U konkretnom slučaju, oslobođenje nije korišteno u svrhu izbjegavanja poreznih obveza, već kao nužna mjera za osiguravanje odgovarajućeg stambenog prostora za četveročlanu obitelj tužitelja. Osporavanom presudom tužitelj je doveden u nepovoljan položaj isključivo zbog svog bračnog statusa, što je protivno članku 14. Ustava Republike Hrvatske. Ističe i povredu prava na dokazivanje jer je sud odbio prijedlog tužitelja za osobnim saslušanjem čime mu je uskraćeno pravo na iznošenje ključnih činjenica koje bi mogle imati odlučujući utjecaj na ishod postupka. Odluka o odbijanju saslušanja donesena je bez dostatnog obrazloženja i bez ocjene je li njegov iskaz mogao doprinijeti pravilnom i potpunom utvrđivanju činjeničnog stanja. Time je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava RH i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu Upravnog suda u Splitu te poništiti osporena rješenja tuženika uz priznanje prava na oslobođenje od poreza na promet nekretnina.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud tijekom upravnog spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a zbog čega nije osnovan žalbeni navod povrede pravila sudskog postupka. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i time je postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 119. stavku 5. ZUS-a, a ujedno je odgovorio na sve navode iz tužbe pojedinačno.

8. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. ZUS-a), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

9. Prvostupanjski sud je prethodno donošenju pobijane presude održao javnu raspravu 21. studenoga 2024. i time strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

10. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je supruga tužitelja iskoristila pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem kupnje prve nekretnine koje rješava svoje stambeno pitanje, a zbog kupnje nekretnine i to stana u [adresa], ukupne površine 33,63 m[2] te je rješenjem od 8. prosinca 2007. oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina. Obzirom je 16. lipnja 2011. godine otuđila stečenu nekretninu prije isteka roka od pet godina, kojim je ta olakšica uvjetovana, doneseno je rješenje od 10. srpnja 2012. kojim se ukida rješenje od 8. prosinca 2007. u dijelu u kojem se oslobađa plaćanja poreza na promet nekretnina te je zadužena plaćanjem poreza u iznosu od 1.786,35 kn.

11. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 25. srpnja 2016. kupio stan na adresi u [adresa], površine 59,60 m[2] za 110.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, te je podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina jer kupoprodajom stana rješava vlastito stambeno pitanje za četveročlanu obitelj. Osporenim i prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj dužan platiti porez na promet nekretnina u iznosu od 41.129,00 kn pozivom na odredbu članka 11.d) stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina i uz obrazloženje da mu je supruga prije bila oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina. 12. Člankom 11.d) stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11., 143/14. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da građanin kojemu je rješenjem Porezne uprave utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11.a) ili 11.b) ovog Zakona, nema pravo na ponovno oslobođenje niti u slučaju ako mu je porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave. Stavkom 2. istog članka ovog Zakona propisano je da pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11.a) ili 11.b) ovog Zakona nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina, niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave.

13. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nespornim proizlazi da je tužiteljeva supruga rješenjem od 8. prosinca 2007. godine oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina radi kupnje stana od 33,63 m[2] te da je rješenjem od 10. srpnja 2012. ukinuto to rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza od 8. prosinca 2007. i naloženo plaćanje poreza jer je taj kupljeni stan otuđila prije isteka zakonom propisanog roka. Imajući u vidu navedene okolnosti, niti tužitelj nema pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina obzirom na situaciju koju kogentna odredba iz članka 11.d) stavka 2. Zakona propisuje te je ista zapreka za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina. Pravilno prvostupanjski sud navodi kako nije relevantno za pravilno rješavanje ove upravne stvari to što je u trenutku kada je supruga tužitelja kupila stan, tužitelj nije bio vjenčan s njom, a nije relevantna niti činjenica što tužitelj kupuje nekretninu radi rješavanja stambenog pitanja četveročlane obitelji pa bi imao pravo na oslobođenje za razliku kvadrata, odnosno za 56,37 m[2] obzirom da ima pravo na oslobođenje do 90 m[2] stana za svoju obitelj.

14. Nadalje, činjenično stanje utvrđeno je temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a tužitelj istovrsne navode iznosi u tužbi kao i u žalbi na osporavanu presudu pa, prema ocjeni Suda, nije bilo osnove za provođenje dokaza njegovim saslušanjem. Naime, ocjenjujući osnovanost žalbe u dijelu koji se odnosi na neprihvaćanje dokaznog prijedloga tužitelja, potrebno je istaknuti da je obveza svih sudova u Republici Hrvatskoj provoditi sudske postupke uz poštivanje jamstva koja su imanentna Ustavom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, a imajući na umu žalbene navode tužitelja potrebno je utvrditi je li konkretni prvostupanjski upravni spor proveden u skladu s pravom na pošteno suđenje, odnosno u skladu s načelom jednakosti oružja. Predmetno načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje zahtjeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Ovo načelo, međutim, kao jedan od ključnih elemenata poštenog suđenja, ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već da omogući stranci, pod uvjetima koji ju ne stavljaju u podređeni položaj u odnosu na drugu stranku u postupku, stvarno i djelotvorno osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Stoga je, radi osiguravanja načela jednakosti oružja u upravnom sporu, obveza nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira ni jednu stranu u sporu. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet, ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koje je predložio tužitelj (dokaz njegovim saslušanjem) obzirom je u upravnom sporu kao i tijekom žalbenog postupka trebalo prvenstveno raspraviti samo pravno pitanje, dok pravilnost utvrđenih činjenica tužitelj ni ne spori, već je sporna samo primjena odredbe članka 11.d) stavka 2. Zakona.

15. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da neprovođenjem daljnjeg dokaznog postupka, odbijajući prijedlog za saslušanjem tužitelja u okolnostima konkretnog slučaja, a obzirom da je prvostupanjski sud izvršio uvid u spis prvostupanjskog tijela, ne može se smatrati postupovnom povredom prvostupanjskog suda koja bi dovela u pitanje ostvarivanja prava tužitelja s osnove mjerodavnog propisa, a niti ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje. Tužitelj u žalbi u bitnom ustraje na drugačijoj interpretaciji mjerodavnog materijalnog propisa, ali činjenice koje su od značaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti donesenih odluka nisu sporne.

16. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković