REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-2816/2020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Matiji Milčecu i Ivanu Fumiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz Zagreba protiv I tuženika ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tuženice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Zrinki Prilić odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 16. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 03. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I i II tuženiku solidarno isplatiti tužitelju 20.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.06.2020. do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 5.995,52 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.09.2025. do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata na iznos 20.000,00 eur od 20.05.2020. do 07.06.2020., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je sa tuženicima 05.03.2020., sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim su se stranke obvezale sklopiti glavni kupoprodajni ugovor najkasnije do 30.04.2020. predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine odnosno stana u zgradi na adresi [adresa]. Sukladno odredbama Predugovora, tužitelj je isplatio tuženicima, na ime kapare, 20.000,00 eur, pri čemu su stranke ugovorile kako će se kapara po sklapanju glavnog ugovora uračunati u ukupnu kupoprodajnu cijenu od 230.000,00 eur kunske protuvrijednosti. Tužitelj je kupoprodajnu cijenu u visini 150.000,00 eur trebao financirati sredstvima kredita OTP banke, a preostali iznos do ugovorene kupoprodajne cijene, dakle 60.000,00 eur, financirao bi vlastitim sredstvima, gotovinom.

Nadalje navodi kako je nakon sklapanja Predugovora, OTP banka, a radi osiguranja sredstva kredita, izvršila procjenu predmeta kupoprodaje, reviziju koje procjene je ponovno zatražila jer je, uslijed pandemije bolesti COVID-19 i nastanka gospodarske krize, 22.03.2020., grad Zagreb, zadesio i potres u kojem je znatno oštećen i predmet kupoprodaje, a nakon koje revizije je OTP banka odbila prihvatiti predmet kupoprodaje kao sredstvo osiguranja kredita.

Zbog oštećenja predmeta kupoprodaje u potresu radi čega je i banka odbila prihvatiti predmet kupoprodaje kao sredstvo osiguranja kredita, tužitelj više nije bio u mogućnosti financirati kupoprodaju nekretnine. Stoga se tužitelj, a obzirom na nastale okolnosti u smislu odredbe čl. 268 st. 2 ZOO-a, u vezi odredbe čl. 208, 373 itd. sve ZOO-a, obratio tuženicima sa zahtjevom za raskid Predugovora i za povrat kapare što su tuženici djelomično prihvatili, pristavši tužitelju vratiti kaparu u umanjenom iznosu za 2.000,00 eur obzirom da su u navedenom iznosu imali troškove. No unatoč tome što su prvotno pristali na zahtjev tužitelja, tuženici su odlučili čitav iznos kapare zadržati za sebe.

Stoga tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženicima da solidarno isplate tužitelju 20.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.05.2020. do isplate te da tužitelju naknade troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženici su odgovorom na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva, ne sporeći pri tome činjenicu sklapanja Predugovora, ali sporeći obvezu na povrat kapare kao i činjenicu da bi Predugovor bio raskinut. Predmetno obrazlažu činjenicom da predmet kupoprodaje u potresu nije pretrpio značajna oštećenja, a što je utvrđeno i pregledom ovlaštenog statičara grada Zagreba, pri čemu su oštećenja boje na zidovima sanirana te se stan nalazi u boljem stanju nego u trenutku sklapanja Predugovora te činjenicom kako je kapara ugovorena kao odustatnina.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju, Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 05.03.2020., fotografije, dopis OTP banke uz Mišljenje o vidljivim oštećenjima nekretnine nakon potresa 22.03.2020., proveden je dokaz saslušanjem stranaka te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom 20.000,00 eur na ime plaćene kapare sukladno Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 05.03.2020. (dalje u tekstu Predugovor).

5. Između stranaka postupka nije sporno

-kako su 05.03.2020. sklopile Predugovor kojim su se obvezale do 30.04.2020. uz mogućnost produženja za 30 dana, sklopiti glavni kupoprodajni ugovor predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine odnosno stana u zgradi na adresi [adresa] za kupoprodajnu cijenu 230.000,00 eur kunske protuvrijednosti koji iznos se tužitelj kao kupac obvezao isplatiti putem hipotekarnog kredita OTP banke u iznosu 150.000,00 eur te dijelom iz vlastitih sredstava gotovinom u iznosu 60.000,00 eur, pri čemu je iznos kapare 20.000,00 eur ugovoren kao odustatnina odnosno uz uračunavanjem iznosa kapare u iznos kupoprodajne cijene pri sklapanju glavnog kupoprodajnog ugovora

-kako su se tuženici, sukladno odredbi čl. 5 Predugovora, obvezali dozvoliti OTP banci upis založnog prava na predmetu kupoprodaje, obvezujući se nadalje sukladno odredbi čl. 6 i čl. 7 Predugovora, po isplati kupoprodajne cijene, izdati tužitelju tabularnu ispravu i predati mu u posjed predmet kupoprodaje

-kako je tužitelj po sklapanju Predugovora, isplatio tuženicima na ime kapare 20.000,00 eur što su tuženici potvrdili potpisom Predugovora sukladno odredbi čl. 3 Predugovora.

5.1. Naime, osim što predmetne činjenice između stranaka nisu sporne, iste su i utvrđene uvidom u Predugovor koji su stranke potpisale i svoje potpise ovjerile po Javnom bilježniku 05.03.2020..

6. Iz navedenog bi proizlazilo kako su stranke postupka temeljem sklopljenog Predugovora, zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 268 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), predmetom kojeg je bila obveza na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine na adresi u [adresa], za iznos 230.000,00 eur uz zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 297 u vezi odredbe čl. 301 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 81/15-pročišćeni tekst, 94/17 i 52/25 dalje u tekstu ZVDSP) u korist OTP banke, pri čemu je tužitelj, na ime kapare u smislu odredbe čl. 303 st. 1 ZOO-a, isplatio tuženicima 20.000,00 eur.

6.1. Međutim, a budući da Predugovor sadrži bitne sastojke glavnog ugovora, a to su predmet i cijena, pri čemu su ugovorne stranke, odredivši dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene, preuzele i obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, predaju u posjed nekretnine, izdavanje tabularne isprave, ugovorivši i kaparu koju je tužitelj platio u ugovorenom iznosu u visini 20.000,00 eur to predmetni Predugovor sadržajno predstavlja ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 376 st. 1 ZOO-a. Stoga je, neovisno o činjenici kako je Predugovorom ugovorena obveza na sklapanje glavnog ugovora, nedvojbeno utvrđeno kako su stranke sklapanjem Predugovora zapravo zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 376 st. 1 ZOO-a.

7. Nadalje, da je tužitelj imao stvarnu namjeru ispuniti obvezu sukladno odredbi čl. 3 i čl. 4 Predugovora u smislu odredbe čl. 249 ZOO-a, proizlazi već iz same činjenice isplate kapare u iznosu 20.000,00 eur, koji iznos predstavlja gotovo 10% ugovorene kupoprodajne cijene, ali i iz e-mail korespondencije tužitelja i djelatnika OTP banke kao i dopisa OTP banke i sadržaja Mišljenja o vidljivim oštećenjima nekretnine nakon potresa 22.03.2020. (dalje u tekstu Mišljenje OTP banke).

7.1. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako je tužitelj po sklapanju Predugovora te isplati kapare, započeo poduzimati radnje radi ispunjenja ugovorne obveze isplate kupoprodajne cijene u cijelosti te je OTP banka, po dostavi tražene od tužitelja dokumentacije, a u svrhu osiguranja povrata kredita osnivanjem založnog prava na predmetu kupoprodaje, po provedenom očevidu 13.03.2020. procijenila vrijednost nekretnine na iznos 253.900,00 eur.

8. Međutim, iz ranije navedene dokumentacije (Mišljenja OTP banke i email korespondencije) razvidno je nadalje kako je OTP banka, a nakon opće poznate činjenice kako se 22.03.2020. dogodio potres u kojem su mnoge građevine upravo u centru Zagreba, u kojem se nalazila i nekretnina koja je bila predmetom kupoprodaje, pretrpjele značajna oštećenja, zatražila ponovnu procjenu nekretnine te je po naknadno provedenom očevidu, banka odbila predmetnu nekretninu kao sredstvo osiguranja kredita osnivanjem založnog prava na istoj, obavijestivši o navedenom tužitelja e-mailom od 21.04.2020..

8.1. Naime iz dopisa OTP banke kao i Mišljenja, razvidno je kako su naknadnim očevidom provedenim nakon potresa, u stanu tuženika, utvrđena oštećenja u vidu pucanja i padanja žbuke na više zidova i stropova, oštećenja greda u hodniku između kupaonice i loggie, nosive grede u kuhinji, pukotina na spoju zid-strop u kuhinji dok su na tavanskom prostoru iznad stana tuženika, utvrđena oštećenja zida na kojem su smještena ulazna vrata u tavanski prostor, pukotina na dimnjaku te pukotina na nadvoju kod izlaza iz potkrovlja, pri čemu se, a obzirom da je zgrada građena prije 1964. i uzimajući u obzir tipologiju gradnje, bez nalaza statičara nije moglo utvrditi da li su navedena oštećenja ujedno i konstruktivna oštećenja.

9. Dakle, a budući da je nekretnina prije potresa bila procijenjena na 253.900,00 eur, dok naknadno provedenim očevidom nakon potresa nije izvršena procjena vrijednosti predmetne nekretnine to je nedvojbeno kako je upravo zbog oštećenja nakon potresa, opisanih u Mišljenju, banka odbila prihvatiti predmetnu nekretninu kao sredstvo osiguranja u smislu odredbe čl. 297 u vezi odredbe čl. 301 ZVDSP-a, a što je i razvidno iz dopisa OTP-banke kao i e-mail korespondencije od 21.04.2020..

9.1. Posljedično navedenom, logičan je i životan iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako je banka, a uslijed nemogućnosti osnivanja založnog prava na predmetu kupoprodaje zbog stanja nekretnine nakon potresa, odbila kreditirati kupoprodaju predmetne nekretnine, dok je iskaz tuženih u dijelu u kojem spore da nekretnina ne bi bila podobna kao sredstvo osiguranja, sud ocijenio nelogičnim i neživotnim.

9.2. Naime, uzimajući u obzir da je Mišljenje OTP banke sačinjeno po ovlaštenom sudskom vještaku građevine te kao takvo predstavlja stručan i vjerodostojan dokaz o stanju nekretnine, to su iskazi tuženih u dijelu u kojem navode kako su u potresu nastala samo estetska oštećenja boje na zidovima, cijenio nevjerodostojnima jer su u tom dijelu njihovi iskazi u suprotnosti sa opisanim oštećenjima u Mišljenju OTP banke, pri čemu su njihovi iskazi i nelogični, neživotni i proturječni.

9.2.1. Nelogičnost i proturječnost njihova iskaza proizlazi iz dijela njihova iskaza u kojem I tuženik navodi kako nakon potresa u zgradi u kojoj se nalazi stan, nije bilo isključeno etažno plinsko grijanje, dok je II tuženica pak u svom iskazu navela upravo suprotno, iskazujući kako u stanu nije bilo plina radi čega je njihova kćer H, a obzirom da nije znala gdje se nalazi glavni ventil, pozvala njihovu drugu kćer HUH koja je znala gdje se ventil nalazi, a kojom prilikom je tužitelj stupio u kontakt HUH. Dakle, upravo iz činjenice postojanja pukotine na dimnjacima kako je u Mišljenju opisano, logičan je slijed zatvaranja etažnog plinskog grijanja u cijeloj zgradi radi sprečavanja mogućnosti nastanka daljnje štete eksplozijom ili trovanjima uslijed nepropisnog propuštanja plina zbog puknuća dimnjaka, a što sve govori u prilog opisanim oštećenjima u Mišljenju kao i zaključku ovlaštenog sudskog vještaka kako bez pregleda nekretnine od strane statičara nije moguće isključiti i konstruktivna oštećenja građevine, radi čega je u konačnici OTP banka i odbila predmetnu nekretninu kao sredstvo osiguranja povrata kredita.

9.3. Pri tome se ukazuje kako je na tuženicima, a budući da nekretnina, kupoprodaja koje je bila predmetom Predugovora, u vrijeme sklapanja Predugovora, nije imala oštećenja jer je ista sukladno Mišljenju OTP banke bila procijenjena na iznos 253.9000,00 eur te kao takva i podobna kao sredstvo osiguranja povrata kredita, bio teret dokazati da predmetna nekretnina nakon potresa nije pretrpjela konstruktivna oštećenja, odnosno da je stanje nekretnine isto kao i prije potresa u smislu odredbe čl. 390 u vezi odredbe čl. 400 sve ZOO-a, čime su upravo tuženici bili dužni angažirati i provesti vještačenje po sudskom vještaku ovlaštenom za statiku građevina, a ne na tužitelju kako to u svojim iskazima pogrešno zaključuju.

9.3.1. S tim u vezi, a budući da su tuženici u odgovoru na tužbu naveli kako su nakon potresa izvršili adaptaciju stana čime je stanje bilo bolje nego u vrijeme sklapanja Predugovora, iskazujući i kako su stan prodali trećim osobama, to je kao neosnovan odbijen dokazni prijedloga za provođenjem građevinskog vještačenja u ovom postupku obzirom da je stvarno stanje u odnosu na stanje po potresu, već bilo izmijenjeno.

10. Slijedom navedenog, nedvojbeno je kako je uslijed posljedica potresa, tužitelj, zbog nemogućnosti dobivanja kredita u OTP banci kojim je sukladno odredbi čl. 3 Predugovora trebao financirati kupovinu nekretnine, bio onemogućen u izvršenju svoje ugovorne obveze isplate kupoprodajne cijene, a što prema ocjeni ovog suda predstavlja izvanrednu vanjsku okolnost koju ugovorne stranke nisu mogle predvidjeti, spriječiti niti otkloniti.

10.1. Nastavno na navedeno, a budući da je potres zadesio grad Zagreb 22.03.2020., nakon čega je tužitelj e-mailom od 21.04.2020., obavješten od strane djelatnika OTP banke o nemogućnosti odobrenja kredita, pri čemu su stranke sukladno odredbi čl. 4 Predugovora, kao krajnji rok za realizaciju kupoprodajnog ugovora, ugovorile 30.04.2020. odnosno 30.05.2020. u slučaju kašnjenja banke u proceduri odobravanja kredita, što čini bitan sastojak ugovora, to je nedvojbeno kako su promijenjene okolnosti, nastale uslijed posljedica potresa, nastupile prije krajnjeg roka za ispunjenje ugovora, čime je Predugovor raskinut u smislu odredbe čl. 361 st. 1 u vezi odredbe čl. 373 st. 1 sve ZOO-a.

10.2. Da je tužitelj o nemogućnosti dobivanja kredita kao i raskidu Predugovora, obavijestio tuženike, nedvojbeno proizlazi i iz iskaza tuženih, ali i e-mail korespondencije vođene između tužitelja i HUH.

10.2.1. Naime, iako je I tuženik u svom iskazu prvo osporavao da bi bilo on bilo njegova supruga ovdje II tuženica, kontaktirali sa tužiteljem putem e-maila, sporeći da bi ih isti obavijestio o nemogućnosti dobivanja kredita kao i činjenici raskida ugovora, I tuženik je u daljnjem iskazu naveo kako je tužitelj putem e-maila kontaktirao njegovu suprugu o nemogućnosti ishođenja kredita, navodeći i kako je njegova supruga kontaktirala tužitelja putem SMS poruka što je II tuženica i potvrdila.

10.2.2. Stoga, a budući da su iskazi tuženika u dijelu u kojem su iskazivali kako sa tužiteljem prije i poslije potresa nisu komunicirali e-mailom, da bi zatim u kasnijem dijelu iskaza predmetno opovrgnuli, zatim u dijelu da ih tužitelj nije obavijestio o nemogućnosti kreditiranja, što su ponovno u kasnijem dijelu opovrgnuli, u dijelu u kojem su iskazivali kako sa svojom kćeri HUH dugo vremena nisu imali kontakte da bi zatim I tuženik iskazao kako je HUH bila prisutna kada je tužitelj prvi puta došao u razgled stana, dok je II tuženica iskazala kako je njihova druga kćer H, nakon potresa zvala HUH u pomoć radi glavnog ventila u zgradi, to je nedvojbeno kako su iskazi tuženih nedosljedni, kontradiktorni, čime je iste sud ocijenio nevjerodostojnima.

10.2.3. Nastavno na navedeno, sud je cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako je upravo od strane II tuženice bio upućen da nakon potresa, daljnju komunikaciju vodi sa njezinom kćeri HUH, što je isti i učinio te sa istom dogovarao povrat kapare na koji je ista djelomično pristala, šaljući tužitelju i primjerak Raskida ugovora, a kako je to i razvidno iz e-mail korespondencije.

10.2.3.1. Ukazuje se pri tome kako je tužitelj, a budući da je svjedokinja HUH, svaki puta svoj nedolazak na sud ispričavala liječničkom dokumentacijom iz koje proizlazi bi dolazak na sud pogoršao njezino zdravstveno stanje, u konačnici i odustao od njezinog saslušanja.

Iako obzirom na odustanak tužitelja od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje, kćeri tuženih, nije relevantno, ukazuje na nelogičnost sadržaja medicinske dokumentacije navedene svjedokinje. Naime, iz dokumentacije proizlazi kako je svjedokinja kao doktor medicine, tijekom 2023. i 2024. mijenjala zaposlenja sa kojima je bila zadovoljna, pri čemu je bila u liječničkom tretmanu kontrola po liječnicima specijalistima do 26.02.2024., a jedino što ju opterećuje je upravo ovaj sudski postupak. Stoga se postavlja legitimno pitanje kako osoba koja je po zanimanju doktor medicine kojim zvanjem se i bavi, a koji zahtjeva skrb i brigu o bolesnim osobama što je zasigurno visokorizičan i stresan posao, uopće predmetni posao obavlja kada dolazak na sud u svojstvu svjedoka, za nju predstavlja veliki stres, predstavljajući i veliki rizik za njezino zdravlje.

Navedeno, uz ranije utvrđenje suda o nedosljednosti iskaza tuženih, upućuje sud na zaključak o pokušaju odugovlačenja i ometanja postupka sa ciljem onemogućavanja suda pri utvrđenju činjeničnog stanja.

11. Dakle, budući da je OTP banka, uslijed oštećenja predmeta kupoprodaje nastalih kao posljedica potresa 22.03.2020., odbila financirati tužitelju kupoprodaju nekretnine u smislu odredbe čl. 3 Predugovora, o čemu je tužitelj od strane OTP banke bio obavješten 21.04.2020., odnosno prije dospijeća obveze iz čl. 4 Predugovora, a o kojoj činjenici je odmah obavijestio i tuženike obzirom da je sa njihovom kćeri već 02.05.2020., vodio pregovore oko povrata kapare, to je nedvojbeno kako je tužitelj uslijed potresa koji događaj u vrijeme sklapanja Predugovora nijedna od strana nije mogla predvidjeti, bio onemogućen u ispunjenju ugovorom preuzete obveze na isplatu kupoprodajne cijene u smislu odredbe čl. 373 st. 1 ZOO-a i to u roku do 30.05.2020. koji sukladno odredbi čl. 361 ZOO-a, predstavlja bitan sastojak ugovora.

11.1. Slijedom navedenog, a uz nespornu činjenicu kako su tuženici na ime kapare od tužitelja primili 20.000,00 eur, valjalo je temeljem odredbe čl. 373 st. 1 u vezi odredbe čl. 1111 st. 3 sve ZOO-a, odlučiti kao u izreci, pri čemu su tužitelju zakonske zatezne kamate dosuđene od utuženja odnosno od 08.06.2020. do isplate temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a.

Naime, iako je tužitelj prije pokretanja sudskog postupka uputio tuženicama opomenu pred utuženje preporučeno putem HP-a 20.05.2020., iz preslike potvrde o uručenju razvidno je kako je opomena odaslana na adresu drugačije od adrese naznačene u tužbi, čime tužitelj nije dokazao da bi na adresi iz opomene tuženici imali prijavljeno prebivalište/boravište u vrijeme odašiljanja predmetne opomene.

12. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 14.07.2022., 03.07.2025., za pristup na ročišta 06.10.2021., 11.10.2023., 06.03.2024., 09.10.2024., 19.02.2025. i 16.07.2025. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur, za sastav podneska od 17.02.20222. i 16.03.2023. za svaku radnju u iznosu po 50,00 eur, što uz uvećanje za iznos PDV-a iznosi 5.750,00 eur kojem je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 122,76 eur te presudu sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama u iznosu 122,76 eur čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 5.995,52 eur. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 24.09.2021. jer isti nije bio relevantan za vođenje postupka kao niti trošak za pristup na ročište 20.03.2023. jer je predmetno ročište odgođeno sukladno prijedlogu tužitelja uz suglasnost tuženika. Na tako određen trošak tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 03. rujna 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 245,53 eur

2. pun. I i II tuženika