Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-301/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-472/2019-40 od 29. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 3.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn- 472/2019-40 od 29. prosinca 2022., potvrđuje.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Pn- 472/2019-40 od 29. prosinca 2022., potvrđuje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pn-472/2019-40 od 29. prosinca 2022., točkom I. izreke nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju IB nadoknadi štetu, u iznosu od 25.800,00 kn / 3.424,25 eura ,sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 23. studenog 2019. do 31. prosinca 2019. teku po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu iznad iznosa iz t. I., a do zatraženog iznosa od 27.600,00 kn, 7 3.663,15 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane za razdoblje od 23. studenog 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

Točkom III. izreke nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju IB na nesporno isplaćeni iznos štete od 2.000,00 kn za period od 23. studenog 2019. do 30. siječnja 2020. plati zatezne kamate, i to za razdoblje od 23. studenog 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Točkom IV. izreke navedene presude nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju IB naknadi troškove postupka, u iznosu od 19.632,00 kn / 2.605,61 euro sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 29. prosinca 2022. do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Točkom V., izreke prvostupanjske presude u preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. IV., a do zatraženog iznosa od 22.444,50 kn / 2.978,90 eura, s kamatama koje su zahtijevane za razdoblje od 29. prosinca 2022. do isplate po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zahtjev tužitelja IB za naknadu troškova postupka odbija se.

Točkom VI., izreke odbijen je zahtjev tuženika Adriatic osiguranja d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 13.125,00 kn, / 1.741,97 eura, s kamatama koje su zahtijevane za razdoblje od 29. prosinca 2022. do isplate po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi Općinskog suda u Rijeci broj Pn-472/2019-40 od 29. prosinca 2022., točkom I., izreke rješenja utvrđuje se da je u podnesku, koji je sudu dostavljen 13. lipnja 2022. , tijekom glavne rasprave, tužba preinačena. Točkom II. izreke rješenja utvrđuje se da je do preinake iz t. I. ovog rješenja došlo nakon što je na (prvom) pripremnom ročištu, koje je održano 04. listopada 2021., zaključen prethodni postupak, s tim da je tužitelj IB tužbu preinačio do zaključenja glavne rasprave jer je, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa je takva preinaka tužbe moguća.

Točkom III., izreke rješenja dopuštena je preinaka tužbe iz t. I. i II. rješenja jer sud smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je pravovremeno izjavio tuženik u dijelu u kojemu nije uspio u postupku i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete, visinu naknade za tuđu pomoć i njegu, kao i u donosu na tijek zateznih kamata na ime neimovinske štete i imovinske štete, te na isplaćeni nesporni iznos od 2.000,00 kn/265,44 EUR, osporava i odluku o troškovima postupka, i traži trošak sastava žalbe, ujedno predlažući da prvostupanjski sud žalbu prihvati i u pobijanom dijelu presudu preinači. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud prihvaćajući preinačeni tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka pogrešno primijenio odredbu članka 190. ZPP-a, pa da je prihvaćanjem dosudom naknade štete po povećanom tužbenom zahtjevu prekoračio tužbeni zahtjeva. Nadalje, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na dosudu iznosa na ime neimovinske štete, jer da bi pravična naknada bila maksimalno iznos od 16.000,00 kn - bez umanjenja nesporno isplaćenog iznosa od 6.000,00 kn. U odnosu na dosudu naknade za tuđu pomoć i njegu vrednujući sat te pomoći sa 30,00 kn, također je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da je pomoć pružana od člana obitelji, pa da bi pravična naknada bila vrednovanje sata pružanja takve pomoći sa 25,00 kn. I u odnosu na tijek zateznih kamata tuženik navodi da je pogrešno određen tijek zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, da je kamata trebala biti određena od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je tada tuženik saznao za visinu štete. Tuženik također osporava i odluku o tijeku zateznih kamata na isplaćeni iznos od 2.000,00 kn, koji je isplaćen 30. siječnja 2020., smatra da tužitelj nema pravo na isplatu zatezne kamate na tako isplaćen iznos, jer da se radi predujmu naknade neimovinske štete, te predlaže pobijanu presudu djelomično preinačiti u skladu s žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U pobijanoj presudi kao i u riješenu sadržanom u presudi, nema nejasnoća niti proturječnosti kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti koja druga povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 1. lipnja 2019., u kojoj je tužitelj stradao kao putnik u autobusu.

7. Iz stanja spisa i iz pobijane presude proizlazi:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći koja se 1. lipnja 2019. dogodila u Bakarcu, na DC 8, kao putnik u autobusu,

- da je za nesreću isključivao odgovoran osiguranik tuženika,

- da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 23. studenog 2019.

- da je u izvansudskom postupku koji je prethodio podnošenju tužbe tuženik tužitelju isplatio nesporan iznos štete od 4.400,00 kn, ali da mu time nije sanirao cjelokupnu štetu,

- da tužitelj u sudskom postupku potražuju daljnje štete, u ukupnom iznosu od 15.600,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od prvog narednog dana od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva,

- da je tuženik tijekom postupka 30. siječnja 2020. isplatio tužitelju i daljnji iznos od 2.000,00 kn po osnovi nespornog dijela štete iz štetnog događaja od 1. lipnja 2019. te je tužitelj za taj iznos smanjio tužbeni zahtjev, potražujući isplatu iznosa od 13.600,00 kn, ali je zatražio i isplatu dospjelih kamata na zakašnjelo plaćeni iznos nespornog dijela štete u visini od 2.000,00 kn, i to za razdoblje od 23. studenog 2019. do 30. siječnja 2020.,

- da je nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu, specijalistu kirurške ortopedije podneskom od 13. lipnja 2022. tužitelj preinačio tužbu, zatraživši isplatu iznosa od 27.600,00 kn, s kamatama i s troškovima postupka,

- da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe zauzevši stav da je do preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka došlo bez krivnje tužitelja, jer je nakon provedenog medicinskog vještačenja saznao za obim štete koja je posljedica štetnog događaja,

- da je medicinskim vještačenjem o 25. veljače 2022., utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio; trzajnu ozljedu vratne kralježnice, udarac u područje desnog koljena i udarac u područje desnog ručnog zgloba, da je bio u stresnom stanju jer je u prometnoj nezgodi smrtno stradala mlada osoba poznata tužitelju, a što da je uzrokovalo smanjenju opće životne aktivnosti tužitelja 3-4% trajno koje utječu da obavljanje svakodnevnih aktivnosti pa i profesionalne budući je tužitelj vozač autobusa, kao i dugotrajno bolovanje – preko godine dana sa produženim tijekom trajanja sekundarnog straha slabijeg intenziteta, kao i da će povremeno fizičke bolove osjećati trajno, te je utvrđena i potreba za tuđom pomoći kao i potreba korištenja lijekova i krema, te odlaska na kontrole i terapije, a u svrhu smanjenja posljedica ozljeda štetnog događaja,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke kao opravdanu satisfakciju za posljedice naknade štete prvostupanjski sud prema preinačenom tužbenom zahtjevu tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova priznao ukupno iznos od 15.200,00 kn, s osnova pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 kn, na ime smanjenih životnih aktivnosti koje su kod tužitelja okvalificirane kao trajne sa 3-4%, iznos od 5.000,00 kn, te na ime tuđe pomoći koja je tužitelju bila potrebna kroz razdoblje liječenja i rehabilitacije ukupno 102 sata, po 30,00 kn po satu pružene pomoći, odnosno ukupno 3.060,00 kn, i troškove koje je tužitelj imao tijekom liječenja u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno ukupno 32.200,00 kn, a koji iznos je umanjen za iznos od 6.400,00 kn koji je tuženik isplatio tužitelju, tako da je tuženik do potpunog namirenja štete u obvezi tužitelju isplatiti još 25.800,00 kn ukupno,

- da je na dosuđeni iznos prvostupanjski sud odredio tijek zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

8. Ovaj drugostupanjski sud činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud prihvaća kao pravilo i potpuno utvrđene, a na koje je pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

9. U odnosu na stav prvostupanjskog suda o preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka kao dopuštenim, ovaj sud je identičnog stava.

9.1. Naime, iz stanja spisa predmeta i to vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesareca spec. kirurške ortopedije, proizlazilo bi, da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi, a osnovom koje od tuženika zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete, zadobio tjelesne ozljede koje su ostavile trajne posljedice na tužitelja kao u vidu smanjenja životnih i radnih aktivnosti obzirom na zanimanje tužitelja kao vozača autobusa, tako i u odnosu na povremene trajne bolove koje će osjećati cijeli život.

10. Odredbom članka 190. stavkom 1. ZPP-a propisano je, da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, stavkom 2. istog članka propisano je, da iznimno od odredbe članka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. toga članka propisano je, da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, dok je stavkom 4. istog članka propisano, da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

11. Naime, odredbom članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) u članku 190. ZPP-a, iza stavka 1., dodan je novi stavak 2., kojim je navedeno, da iznimno od odredbe iz stavka 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koji stavak 2. je sastavni dio sadašnjeg članka 190. ZPP-a. Odredbom članka 117. stavka 2 ZID ZPP-a predviđeno je da se citirana odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku.

12. ZID ZPP donesen je i stupio je na snagu nakon Zaključka sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018., kojim Zaključkom je navedeno, da se preinaka tužbe povećavanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti ni kao iznimka prema članku 299. stavku 2. ZPP-a.

13. Imajući u vidu zadobivene ozljede kod tužitelja, kao i odrednice navedene odredbe članka 190. stavaka 2. ZPP-a, sud prvog stupnja je u postupku na nedvojben način utvrdio činjenicu, da tužitelj, obzirom na karakter zadobivenih ozljeda, od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa do zaključenja prethodnog postupka, nije mogao znati za posljedice zadobivenih povreda i opseg, odnosno visinu pretrpljene utužene štete ili štete koju trpi uslijed zadobivenih ozljeda i nije mogao znati, odnosno da li se u konkretnom slučaju radilo o predvidivim posljedicama i visini, odnosno opsegu, nastale utužene štete kod tužitelja ili nije, a koje činjenice je sud prvog stupnja utvrdi u postupku i pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, pa tuženik neosnovano pobija rješenje prvostupanjskog suda kojim dopušta preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka.

14. Obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je preinaka tužbenog zahtjeva svrsishodna, to nije osnovan žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a.

15. Tijekom postupka nije dovedena u sumnju stručnost, objektivnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.

16. Sud prvog stupnja nalazi da je kod tužitelja uslijed pretrpljenih ozljeda došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to takve povrede koja opravdava pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 32.200,00 kn, odmjeravajući tu naknadu prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 15.200,00 kn, prema kriteriju pretrpljenog straha 8.000,00 kn, prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 5.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 3.060,00 kn i troškova liječenja 1.000,00 kn, umanjujući taj ukupan iznos za iznos već isplaćene naknada od 6.400,00 kn, sve za zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

17. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir težinu povrede, posljedice koje su iste ostavile kod tužitelja, njegovu životnu dob u vrijeme stradanja, zanimanje, te je upravo vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i cilju kojem služi naknada, i nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade za povredu prava osobnosti i društvenom svrhom sukladno članku 19. stavak 2. i članku 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 158/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), kao i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020.

18. Za ukazati je da navedeni kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade te da fizički bolovi, strah, duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti te naruženost predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o neimovinskoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

19. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud visinu pravične novčane naknade po osnovi povrede prava osobnosti utvrdio u iznosu 32,200,00 kn te umanjujući za nesporno isplaćeni iznos od 6.400,00 kn dosudio tužitelju daljnji iznos od 25.800,00 kn.

20. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu 3.000,00 kn određujući visinu sata pomoći u iznosu od 30,00 kn.

21. Naime i ova sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 223. ZPP-a utvrdio visinu štete nastale tužitelju s osnova tuđe pomoći, a to imajući u vidu upravo nalaz sudskog vještaka da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć ukupno 102 sata za uobičajene higijenske potrebe, i svakodnevne aktivnosti i sl. koju su mu pružali ukućani i da mu nije bila potrebna njega tuđe osobe. Naime, u situaciji kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, pripada mu naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a visina takve naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati takvu uslugu. U konkretnom slučaju tužitelj na kojem je teret dokaza je priložio dokaze i o većim iznosima kojima bi sud stekao mogućnost utvrditi neto zaradu osobe za pomoć u kućanstvu, ali je tužitelj postavio zahtjev na niži iznos, pravilno je prvostupanjski sud visinu te naknade utvrdio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl.223. ZPP-a.

22. Na tako dosuđeni iznos od 3.000,00 kn, kao i na dosuđeni iznos na ime naknade neimovinske štete, potrebno je dosuditi i zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je specijalnim propisom, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), u članku 12. stavak 1. propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (stavak 1.). Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. tog članka (stavak 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stavak 4.).

23. Tuženik je tijekom postupka isplatio 30. siječnja 2020. na ime naknade štete iznos do 2.000,00 kn, pa obzirom na navedeno pod točkom 22. ovog obrazloženja, zatezna kamata na naknadno isplaćeni iznos teče također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud.

24. Na temelju članka 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe , osim ako je šteta nastala nakon toga (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016.). Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate na ukupnu štetu od dana kada je podnio odštetni zahtjev 23. studenog 2019. do isplate kako je tužitelj i potraživao tužbenim zahtjevom.

25. Nadalje, i troškovi tuđe pomoći i njege i troškovi liječenja predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu na koju oštećenik ima pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO), a koju su pružali ukućani te je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznati kamate na ovaj vid štete od dana podnošenja zahtjeva (pravno shvaćanje u odlukama revizijskog suda Revr-829/2012., Revr-1536/2014).

26. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio o troškovima postupka i pravilno utvrdio uspjeh stranaka u sporu te primjenom odredbe članka 154. stavak 2. u svezi člankom 155. ZPP-a dosudio tužitelju trošak razmjerno uspjehu u sporu.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe valjalo je odbiti kao neosnovan jer je sa odbijen, te je temeljem odredbe članka 166. u vezi članka 154. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove odluke.

28. Temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić