REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: Povrv-795/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu-Stalna služba Trogir po sucu ovog suda Ivanki Karadža u pravnoj stvari tužitelja Trogir holding d.o.o. Trogir, Put Mulina 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ČD dipl.iur., protiv tuženika ČDO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po PD, [adresa], 75892360286, radi naplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 15. srpnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja a u izočnosti pun. tuženika, koja odluka je objavljena dana 03. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20.01.2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ČDO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Trogir holding d.o.o. Trogir, Put Mulina 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 79,86 eura zajedno sa pripadajuću zateznu kamatu koje teku na iznose kako slijedi:

na iznos od 5,27 eura od 16.10.2019. do isplate

na iznos od 5,27 eura od 16.11.2019. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 16.12.2019. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 16.01.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 01.01.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 16.02.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 01.03.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 01.04.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 16.05.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 16.06.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 01.07.2020. do isplate

na iznos od 7,71 eura od 01.08.2020. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.01.2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška tužitelju isplati iznos od 13,27 eura.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika od 23. siječnja 2025.nazvana "Žalba predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog upornog izdavanja lažnih ništavih sudskih pismena" i nova žalba od 28.07.2025. na nevjerodostojno, nepotpuno označeni , dostavljeni zapisnik Povrv-795/2024 od 15.07.2025., kao nedopušteni.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] posl. broj Ovrv- 1241/2020 od 20.01.2021. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Trogir holding d.o.o. protiv ovršenika PDO u iznosu od 601,71 kn zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka, a na temelju vjerodostojne isprave-izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je dana 20. listopada 2020. podnio prigovor , povodom kojeg je donijeto rješenje Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru posl. broj Povrv- 991/2021 od 30. prosinca 2021.g. kojim je navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prijedlogu za ovrhu zaprimljenom kod Javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] dana 09.listopada 2020. , sada u tužbi, tužitelj navodi kako mu tuženik temeljem ovjerovljenih izvoda iz poslovnih knjiga, duguje iznos od 601,71 kn na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate.

4. Iz ovih razloga, a kako tuženik nije podmirio svoje dugovanje, predloženo je donijeti odluku kojom će se tuženiku naložiti da isplati navedeni iznos zajedno sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, kao i troškove postupka.

5. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji je zaprimljen dana 29.listopada 2020., sada u odgovoru na tužbu, tuženik je istakao kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja predlažući da sud isti odbije kao neosnovan.

Tuženik navodi kako je po pozivu tužitelja potpisao izjavu o načinu korištenja javne usluge, da je na izjavi naznačena veličina njemu potrebnog volumena spremnika za miješani otpad od 60 litara, da je on tražio manju litražu spremnika , da su mu napravili mjesečnu ratu po istoj , međutim, da su tražili da prihvati volumen kante od 120 l, što je odbio, da su mu 31.10.2019 povećali mjesečnu ratu sa 39,72 kn a 58,03 kn, koja cijena je predviđena za volumen kante od 120 l, navodi kako postupanje tuženika nije utemeljeno na Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, jer se u čl. 28 i 29 određuje cijena naplate po količini odloženog miješanog kućnog otpada tj. tko ne razvrstava otpad ima veće mjesečne rate .

6. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je u svom podnesku od 28.03.2023. istakao kako se predmetno potraživanje odnosi na javnu uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada koju je tuženik bio dužan koristiti sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13, 73/17 i 14/19 drugim propisnima donesenim na temelju tog Zakona i o općim aktima jedinice lokalne samouprave.

Dakle, navedenu javnu uslugu na području grada [adresa] pruža tužitelj kao davatelj javne usluge kojem je to povjerio Grad Trogir, dok je korisnik javne usluge vlasnik ili korisnik nekretnine odnosno tuženik.

6.1. Osim toga, navodi kako je tužitelj trgovačko društvu u vlasništvu Grada Trogira, da obavlja usluge prikupljanja i pribavljanja komunalnog otpada po ispostavljenim računima, da obavlja usluge prikupljanja i mješovitog otpada, da je cjenik komunalnih usluga stupio na snagu 1. Siječnja 2019. , odobrio gradonačelnik Grad Trogira te da su prema tom cjeniku tuženiku ispostavljeni računi i obračunavao samo dio cijene javne usluge koja se odnosi na cijenu pražnjenja minimalne javne usluge i ista je umanjena, jer se ne naplaćuje dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika koja se obračunava temeljem evidencije o količini predanog miješanog otpada.

Navodi kako se na području grada [adresa] komunalni otpad skuplja i odvozi organizirano, da je Grad Trogir navedene poslove povjerio tužitelju, a tužitelj je isporučitelj komunalne usluge te su korisnici te usluge fizičke i pravne osobe, vlasnici i korisnici nekretnina na području grada [adresa]. Tužitelj ističe kako je stoga tuženik kao korisnik javne usluge i vlasnik nekretnine na području pružanja javne usluge kao proizvođač i posjednik otpada dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predanog otpada , te da je utuženi iznos cijena fiksnog dijela usluge tj. minimalna javna usluga i nije razmjerna količini poredanog otpada i ne ovisi o količini predanog otpada.

Tužitelj je uz podnesak dostavio Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge i prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, te Odluku Grada [adresa] o načinu pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

7. Nakon izvedenih dokaza u postupku i to pregleda izvoda otvorenih stavaka, prigovor protiv rješenja o ovrsi sada odgovor na tužbu te dokumentacija uz odgovor na tužbu, odgovora Trogir Holdinga od 05.01.2021. na žalbu tuženika na odluku povjerenstva za reklamacije potrošača, navedene žalba tuženika na odluku tužitelja koju je primio 22.12.2020., žalbe tuženika od 29.10.2020., izjave o načinu korištenja javne usluge od 28.01. priložena spisu i predana sudu, pregledom dokumentacija uz podnesak tužitelja od 28.03. 2023. i to kratica kupca, računi za utuženo razdoblje, odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog otpada, opći uvjeti, zaključak i cjenik o davanju suglasnosti na cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od 30.11.2018., preslike računa dostavljenih uz izjavu o načinu korištenja usluge dana 26.01.2023. , ovaj sud je donio presude pod posl. brojem Povrv-991/2021-10 od 29. svibnja 2023. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja dok je dok se za više traženo na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,98/ 37,50 kn zahtjev odbijen kao neosnovan, te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20.01.2021.

8. Povodom žalbe tuženika, navedena odluka ovog suda je odlukom Županijskog suda u Varaždinu broj gž-919/2023-2 od 16. listopada 2024. , ukinuta u dijelu pod točkom I kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20.01.2021. kojem je naloženo tuženiku, platiti tužitelju iznos od 79,86 eura/ 601,71 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom kao i u dijelu kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 19,91 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20.01.2021. do isplate, kao i u dijelu pod točkom III izreke te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8.1. Istom odlukom je nepobijani dio presude kojom je za više traženo na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eura/37,50 kn odbijen i u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-1241/2020 od 20.1.2021. ostao neizmijenjen. Dakle, u tom dijelu presuda Povrv-991/2021-10 od 29. svibnja 2023. postala je pravomoćna dana 16. listopada 2024.

9. U nastavku postupka sud je obnovio cjelokupno ranije izvedeno dokazno gradivo, te je izveo dokaz pregledom dokumentacije uz podnesak tužitelja od 08. srpnja 2025. i to Kartice kupca i računa za odvoz komunalnog otpada za utuženo razdoblje.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao davatelja usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada po računima koji su dospjeli od listopada 2019., do kolovoza 2021. u ukupnom iznosu od 79,86 eura (ranije 601,71 kn), sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a koji iznos se odnosi na neplaćene račune od strane tuženika.

12. U konkretnom slučaju , obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, radi se o sporu male vrijednosti , u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa je prema odredbi članka 467. stavka 1 i 2 ZPP-a zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Za istaknuti je da je tužitelj Trogir holding d.o.o. ovlašten od gradonačelnika Grada Trogira prema predloženom cjeniku obavljati komunalnu uslugu prikupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada.

12.1.Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje:ZOO), propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je prema članku 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti.

13. Prema odredbi članka 20. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/85, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11 – u daljnjem tekstu ZKG) i propisano je da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje, između ostalog, i komunalne djelatnosti: 4. održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, dok je stavkom 2. istog članka propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka 1. ovog članka određuje isporučitelj usluge, a odredbom stavka 5. istog članka propisano je da cijena komunalne usluge plaća se isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

14. Prema Općim uvjetima isporuke komunalnih usluga Grada [adresa], tužitelj temeljem koncesije dobivene od strane Grada Trogira organizirano sakuplja i odvozi komunalni otpad, pri čemu se posude za otpad, postavljaju samo na onim mjestima na kojima se neće ometati sigurnost prometa, dok je gradonačelnik taj koji određuje područje na kojima će se komunalni otpad odlagati u vreće, zbog čega, uz odredbe članka 9. i 65. ZO-a i članka 20. stavak 1. ZKG-a proizlazi obveza tuženika da podmiri obveze odvoza komunalnog otpada na području svog prebivanja, bez obzira na prostornu udaljenost njegovog doma od najbliže postavljenog kontejnera, pri čemu niti jednim pozitivnim materijalnim propisom nije propisana udaljenost iz koje bi proizlazila ili ne bi proizlazila obveza tuženika da podmiri takve obveze.

15. Neprijeporno je da tuženik kao obveznik plaćanja usluga odvoza komunalnog otpada, , nije platio predmetne račune za sporno razdoblje u zatraženom iznosu po njihovom dospijeću, a koje račune je , kako to proizlazi iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja , otvorenih stavki kupca na dan 02.10.2020. te dokumentacije tužitelja priložene uz podnesak od 28.3.2023. i 08. srpnja 2025., računa priloženih uz taj podnesak, tuženik dužan platiti za odvoz kućnog smeća, koju uslugu odvoza tužitelj je pružio tuženiku i to u visini cijene fiksnog dijela usluge, odnosno cijenu minimalne javne usluge , a ne cijenu koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika.

15.1. Prema tome, nesporno je da tuženik kao obveznik plaćanja navedenih računa za odvoz kućnog smeća, nije platio navedene račune za sporno razdoblje u zatraženom iznosu.

Prema navodima punomoćnika tuženika, njegovog sina , tuženik ne bi bio u obvezi platiti navedeni iznos obzirom da prema navodima punomoćnika tuženika, tužitelj tuženiku nije pružio usluge odvoza komunalnog otpada, te je cijena računa određena samovoljno a ne po Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, jer mu je od 31.10.2019. povećana mjesečna rata sa iznosa od 39,72 kn na iznos od 58,03 kn mjesečno, i to za spremnik od 120 litara iako je potpisao izjavu o načinu korištenja javne usluge za spremnik od 60, litara koliko je njemu dovoljno, zbog čega smatra da nije u obvezi platiti navedeni iznos s osnova korištenja usluga tužitelja za navedeno razdoblje.

16. Prema mišljenju suda, a primjenom odredbe članka 9.ZOO-a i primjenom odredbi Općih uvjeta isporuka komunalnih usluga Grada [adresa], tuženik je dužan tužitelju platiti utuženi iznos na ime neplaćenih računa za odvoz kućnog smeća, a koju uslugu odvoza kućnog smeća tužitelj je tuženiku pružio u spornom razdoblju.

17. Naime, odredbom članka 32. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je, korisnik komunalne usluge dužan je koristiti se komunalnom uslugom na način propisan općim uvjetima isporuke komunalne usluge i određen ugovorom o isporuci komunalne usluge , te je dužan suzdržavati se radnji kojima bi se nanosila šteta isporučitelju komunalne usluge odnosno komunalnoj infrastrukturi , a stavkom 2. istog članka propisano je, korisnik komunalne usluge dužan je plaćati cijenu za pružene komunalne usluge i javna davanja koja se plaćaju uz komunalnu uslugu ili u vezi s komunalnom uslugom.

17.1. Radi navedenog, a kako tuženik nedvojbeno nije platio navedeni utuženi iznos po dospijeću, to sud ocjenjuje kako je tuženik obvezan izvršiti plaćanje predmetnog iznosa od 79,86 eura (koji iznos odgovara iznosu od 601,71 kn prema tečaju konverzije 7,53450 ) , kako je to zatraženo, na ime glavnog duga, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate kako je to i zatraženo .

18. Prema ocjeni suda, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tuženik dužan platiti utuženi iznos na ime neplaćenih računa za odvoz kućnog smeća i to u visini cijene fiksnog dijela usluge odnosno cijenu minimalne javne usluge , kako to traži tužitelj koji pojašnjava kako se ne naplaćuje dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika, te da u ovom slučaju tuženik ne plaća cijenu razmjerno količini predanog otpada već se radi o cijeni minimalne javne usluge neovisno o količini predanog otpada, a navodi tuženika kako nije u obvezi platiti navedeni iznos jer je tužitelj povećao naknadu od 31.10.2019. i to za spremnik od 120 litara iako je on tražio za spremnik od 60 litara , nisu razlozi zbog kojih bi on bio oslobođen plaćanja navedenih usluga tužitelja za utuženo razdoblje .

18.1.Za istaknuti je da je tužitelj u tijeku postupka isticao da je tužitelj nakon dobivene suglasnosti gradonačelnika grada [adresa] donio Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada sa područja grada [adresa] koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., te je sukladno istom tužitelj obračunavao samo dio cijene javne usluge koja se odnosi na cijenu minimalne javne usluge, a ista da je umanjena, jer se nije naplaćivao dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika koja se obračunava temeljem evidencije o količini predanog miješanog otpada. Ističe s eda tuženik nije preuzeo i odbija preuzeti spremnik, a da su se za utuženo razdoblje stekli uvjeti i za drugi dio cijene javne usluge, a kako tuženik odbija preuzeti spremnik , da se istom još uvijek naplaćuje samo dio cijene.

19. Navedene navode sud prihvaća u cijelosti kao utemeljene, jer je tužitelj obrazložio kako tuženik nije preuzeo spremnik, odnosno isti odbija preuzeti spremnik za odlaganje miješanog otpada, tako da se tuženiku naplaćivao samo dio cijene javne usluge koja se odnosi na cijenu minimalne javne usluge, a ista je umanjenja jer se nije naplaćivao dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika koja se obračunava temeljem evidencije o količini predanog miješanog otpada, jer tuženik odbija preuzeti spremnik , a za utuženo razdoblje stekli su se uvjeti i za drugi dio cijene javne usluge koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika.

19.1. Radi svega navedenog , sud smatra da je prigovor tuženika koji se odnosi na tvrdnju da mu je tužitelj povisio cijenu usluge za listopad 2019., jer je došlo do promjene parametara za obračun minimalne javne usluge koja je ranije obračunavana za broj osoba 2, na broj osoba 5, te sa volumena spremnika (I) 60 ,00 na volumen spremnika (I) 120, neutemeljen, jer tuženik odbija preuzeti spremnik a isti je kao obveznik plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada na području pružanja navedene javne usluge , je dužan plaćati cijenu za pružene komunalne usluge i javna davanja koja se plaćaju uz komunalnu uslugu ili u vezi s komunalnom uslugom, te je isti kao korisnik komunalne usluge dužan koristiti se komunalnom uslugom na način propisan općim uvjetima isporuke komunalne usluge i određen ugovorom o isporuci komunalne usluge.

20. Obzirom na iznijeto, a kako iz izvedenih dokaza proizlazi da u utuženom razdoblju tuženik kao vlasnik nekretnine na području pružanja javne usluge, kao proizvođač odnosno posjednik otpada, nije podmirio naknadu za odvoz komunalnog otpada, iako je dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge, kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predanog otpada, na ime dugovanja spram tužitelja koji je pružio navedene usluge u spornom razdoblju, to sud ocjenjuje kako je osnovano prihvatiti navode tužitelja da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos zajedno sa pripadajućim kamatama, kako je to i zatraženo imajući u vidu da dug nije plaćen po dospijeću te da je tuženik u zakašnjenju sa ispunjenjem novčane obveze, a tužitelj je ovlašten zahtijevati od tužena ispunjenje obveze u svemu kako ona glasi.

21. Stoga je tuženika valjalo obvezati da isplati tužitelju iznos od 79,86 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, imajući u vidu da sud prihvaća navode tužitelja da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvoda ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvatka otvorenih stavaka, preslike utuženih računa, i ostale dostavljene dokumentacije, iz koje nedvojbeno proizlazi da je tuženik dužan platiti utuženi iznos na ime neplaćenih računa za odvoz kućnog smeća , a obzirom da tuženik nije podmirio utuženi iznos na ime dugovanja spram tužitelja koji je pružio navedene usluge odvoza kućnog smeća u spornom razdoblju .

22. Osim toga, tužitelj je podneskom od 8. srpnja 2025. zatražio trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 eura sa kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa je takav zahtjev utemeljen te je isti tužitelju i priznat zajedno sa pripadajućim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi 20.01.2021. do isplate, kako je to odlučeno u izreci ove presude.

23. Odluka o trošku ovog postupka temelji se na odredbi članka 154 ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura , kako je to zatraženo podneskom od 8. srpnja 2025., a sukladno tarifnom broju 2. Točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 118/18 i 51/23), odlučeno je u izreci ove presude pod točkom II.

24. Rješenjem je odbačena kao nedopuštena žalba koju je punomoćnik tuženika podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dana 23. siječnja 2025., a zbog upornog izdavanja lažnih i ništavih sudskih pismena.

Dana 28.07.2025. podnio je novu žalbu zbog nevjerodostojnog, nepotpuno označenog dostavljenog sudskog pismena zapisnika od 15.07.2025, bez upisanog podbroja ovog suda.

25. Podnošenje žalbe iz navedenih razloga Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije dopušteno, jer stranke mogu podnijeti reviziju Vrhovnom sudu RH kao izvanredni pravni lijek protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud dopustio podnošenje revizije, kako je to propisano odredbom članka 382 ZPP-a. Tuženik po punomoćniku podnosi žalbu zbog izdavanja nezakonitog sudskih pismena od strane prvostupanjskog suda, i kako to isti navodi , a o čemu ne odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Za istaknuti je da je predmetni postupak pred ovim sudom vođen sukladno odredbama Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/15, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18 , 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 55/24 i 136/24), i odgovarajućim odredbama Pravilnika o elektroničnoj komunikaciji ("Narodne novine " br. 139/21).

Radi svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Trogiru, dana 03. rujna 2025.

Sudac :

Ivanka Karadža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a). Presuda se temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

DNA: tužitelju osobno

pun. tuženika

u spis