REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-900/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja OK d.o.o., OIB 13344992440, Gornji Kućan, Varaždinska ulica 140, kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv tuženika MONIVA d.o.o., OIB 76581995744, Zagreb, Ulica Zlatarova zlata 59, kojeg zastupaju punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tihane Sudar, iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 112739/2022, UPP/OS-Ovrv-1682/2022 od 20. prosinca 2022. kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 2.654,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. studenog 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zajedno s troškovima postupka u iznosu od 273,74 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od 20. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.448,00 EUR, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.598,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. studenog 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno računa te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 2.654,46 EUR i troškova postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je osporio osnovu i visinu potraživanja i naveo da je tražbina ne postoji, da nije priložen dokaz o ugovornom odnosu između stranaka pa nije jasno na što se potraživanje odnosi.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem broj Povrv-170/2023-3 oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom.

4. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-900/23 od 4. ožujka 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrhe, ukinuo provedene radnje i postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 14. ožujka 2024. istaknuo da je tuženik ima obvezu prema tužitelju, na temelju utuženog računa, na ime ugovora o kupoprodaji pokretnina između stranaka, a koje su u posjedu tuženika. Naveo je da je tužitelj kao zakupnik na temelju Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 3. studenog 2015., i Aneksa tog Ugovora od 15. siječnja 2019., koristio poslovni prostor u Varaždinu, na adresi [adresa], u vlasništvu SO, a nakon što je tužitelj iselio iz prostora da je u prostor kao zakupnik uselio tuženik. Tvrdi da su stranke dogovorile da tužitelj tuženiku proda pokretnine koje su se nalazile u prostoru za iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, dakle da je ugovor o kupoprodaji sklopljen 1. listopada 2020. kada su pokretnine i predane tuženiku u posjed, a istog dana mu je predan i utuženi račun. Stranke su sklopile i ugovor o komisijskoj prodaji robe. Istaknuo je da je više puta pozivao tuženika na plaćanje računa, davao mu dodatne rokove za ispunjenje, ali da tuženik uplatu nije obavio. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i održati na snazi platni nalog.

6. Podneskom od 28. ožujka 2024. tuženik je u bitnom učinio nespornim činjenice da je tužitelj kao zakupnik s PO kao zakupodavcem imao sklopljen Ugovor o zakupu poslovnih prostorija, na temelju kojeg je bio u zakupu od 2015. do 14. kolovoza 2020., da je tuženik kao zakupnik imao PO sklopljen Ugovor o zakupu poslovnih prostorija od listopada 2020. do studenog 2021., da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o komisijskoj prodaji robe 1. listopada 2020. Osporio je da su tužitelj i tuženik dogovorili da tužitelj proda tuženiku pokretnine za iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, da se pokretnine koje se navode u predmetnom računu nalaze u posjedu tuženika od 1. listopada 2020., da bi tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnom računu. U odnosu na stavke navedene na računu

-zidni elementi za obuću poz. A, poz B., poz C., plex nosači za obuću 200 kom, polica s konzolama 60/30, istaknuo je da se radi o zidnim policama koje je tužitelj dok je bio u zakupu poslovnog prostora dao izraditi po mjeri, da su beskorisne izvan poslovnog prostora i da je upitno mogu li se i kako demontirati iz poslovnog prostora, odnosno da su ostale u poslovnom prostoru i nakon što je tuženik kao zakupnik izašao iz poslovnog prostora, dakle radi se o pokretninama u posjedu PO kao vlasnika prostora. U odnosu na stavku na računu- tabure 60/60/45 4 kom- naveo je da nije nikad dogovorio kupnju te pokretnine s tužiteljem, da su ostale u poslovnom prostoru i nakon što je tuženik kao zakupnik izašao iz poslovnog prostora , dakle radi se o pokretninama u posjedu PO kao vlasnika prostora. Za pult prodajno naplatni 180/608 istaknuo je da ga je tužitelj dao izraditi po mjeri, da je izvan poslovnog prostora beskoristan i da tuženik nije nikad dogovorio kupnju pulta od tužitelja. U odnosu na policu 180/20 istaknuo je da nije dogovorio kupnju s tužiteljem, iz istih razloga koje je prethodno naveo, dok za PC kasu, ladicu i printer Calceo navodi da se PC kasa uistinu nalazi u posjedu tuženika i da je nesporno mora vratiti u posjed tužitelju. Za preostalu stavku koja se odnosi na ulaganje u uređenje unutrašnjosti Calceo tuženik ističe da se ne radi o pokretninama, bar ne onima koje je moguće odvojiti od poslovnog prostora, tuženik nije dogovorio kupnju te stavke od tužitelja, a nemoguću ju je i prodati jer se radi o ulaganju u prostor pa je ostala vlasništvo PO. Ukazuje dakle na to da je tužitelj za vrijeme zakupnog odnosa uređivao i opremao poslovni prostor, u dogovoru s vlasnikom, i da se sva ulaganja (osim PC kase) i dalje nalaze u poslovnom prostoru, a tuženik nije dogovorio da će ih kupiti od tužitelja, kao i da bi eventualnu naknadu za ulaganja morao tražiti od vlasnik prostora, a ne od tuženika kao zakupnika. Osporio je visinu utuženog računa jer nije razvidna visina vrijednosti pojedinih stavki koje se u računu navode.

7. Podneskom od 22. svibnja 2024. tužitelj je u bitnom osporio tuženikove navode kao neistinite i usmjerene na izbjegavanje plaćanja preuzete obveze. Naveo je da nakon prestanka zakupnog odnosa nije imao pravo potraživati naknadu za ulaganja od vlasnika prostora i da je mogao sve pokretnine iz prostora uzeti sa sobom pa nije postojala prepreka da tužitelj pokretnine iz prostora proda tuženiku, uz plaćanje naknade što je i dogovoreno te je izdan predmetni račun, a da nije tako tuženik bi prigovorio tom računu, kao i pozvao tužitelja da poslovni prostor koji je tuženik zakupio oslobodio od stvari. Umjesto toga istaknuo je da je tuženik ušao u zakup poslovnog prostora te ne osporava da je cijelo vrijeme trajanja zakupa koristio pokretnine i ulaganja tužitelja u svrhu svog poslovanja. Ukazuje na to da činjenica da je tuženik nakon prestanka zakupa ostavio sve pokretnine u poslovnom prostoru ne dokazuje da kupoprodaja između stranaka nije sklopljena jer je tuženik kao vlasnik spornih pokretnina ovlašten postupati kako hoće.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao račun (str. 56. spisa), e-mail (str. 57. spisa), analitičku karticu osnovnog sredstva (str. 58. do 60. spisa), ugovor o zakupu poslovnih prostorija (str. 61. do 63. spisa) Aneks (str. 64. i 65. spisa), Sporazum o raskidu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija (str. 66. do 69 spisa), Ugovor o komisijskoj prodaji robe (str. 70. do 75. spisa), otvorene stavke (str. 76. i 79. spisa), analitičku karticu partnera (str. 77., 78. i 80. spisa), pisane izjave svjedoka (str. 92. i 94. spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave (str. 104 i 105. spisa), a izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka DO, PO, ŠO, RO i TO te zastupnika po zakonu tužitelja BO.

9. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene za rabljeni inventar (zidni elementi za obuću, plex nosači, police, taburei, prodajno-naplatni pult, PC kasu, ladi i printer Claceo) na temelju ugovora o kupoprodaji (čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO ) te za isplatu naknade za ulaganje u poslovni prostor u Varaždinu, za koje je tužitelj izdao tuženiku račun broj 100/1/1.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao zakupnik s PO kao zakupodavcem imao sklopljen Ugovor o zakupu poslovnih prostorija, na temelju kojeg je bio u zakupu poslovnog prostora u Varaždinu, na adresi [adresa], od 2015. do 14. kolovoza 2020., da je tuženik kao zakupnik imao s PO sklopljen Ugovor o zakupu poslovnih prostorija u Varaždinu, na adresi [adresa], od listopada 2020. do studenog 2021., da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o komisijskoj prodaji robe 1. listopada 2020.

12. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, budući da je tuženik osporio da su stranke dogovorile da tužitelj proda tuženiku pokretnine navedene u računu broj 100/1/1 koje su se nalazile u poslovnom prostoru za iznos od 20.000,00 kn, osporio je i tvrdnju tužitelja da se pokretnine nalaze u tuženikovom posjedu od 1. listopada 2020., te je istaknuo da su se navedene pokretnine nakon što je tuženik kao zakupnik izašao iz poslovnog prostora ostale u poslovnom prostoru, dakle da su u posjedu vlasnika tog poslovnog prostora (osim PC kase koja je u posjedu tuženika), kao i da za bilo kakva ulaganja u prostor tuženik nije dogovorio plaćanje naknade tužitelju, već da to tužitelj može tražiti od vlasnika prostora. Visinu potraživanja je također osporio i iz razloga jer nije razvidna visina vrijednosti pojedinih stavki koje se navode u predmetnom računu. U prilog svojim tvrdnjama predložio je saslušanje svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika

13. Uzimajući u obzir navedeno osporavanje, na tužitelju je teret dokazivanja osnove i visine utuženog potraživanja.

14. Tužitelj je u prilog svojim tvrdnjama da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen 1. listopada 2020., kao i da postoji nepodmireno dugovanje upravo u utuženom iznosu dostavio račun (str. 56. spisa), e- mail (str. 57. spisa), analitičku karticu osnovnog sredstva (str. 58. do 60. spisa), otvorene stavke (str. 76. i 79. spisa), analitičku karticu partnera (str. 77., 78. i 80. spisa), pisane izjave svjedoka (str. 92. i 94. spisa), a predložio je i saslušanje kao svjedoka ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja DO te svjedoka MO, no od saslušanja MO je odustao, kao i pribavu podatka od Ministarstva financija, Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženi račun.

15. Iz računa broj 100/1/1 od 1. listopada 2020 (str. 56. spisa) sud je utvrdio da se odnosi na rabljeni inventar prodavaonice koji se sastoji od: zidnih elemenata za obuću poz. A, poz. B, poz. C, plex nosača za obuću 200 kom, police s konzplama 60/30, taburea 60/60/45 4 kom, pulta prodajno-naplatni, police 180/20, PC kase, ladice i printera Claceo, kao i na ulaganje u uređenje unutrašnjosti Calceo (pločice, grijanje), ga je tužitelj izdao tuženiku i da je datum plaćanja 31. listopada 2020. Iz analitičke kartice osnovnog sredstava (str. 58. do 60. spisa) proizlazi da je tužitelj u svoje poslovne knjige 2006. godine unio inventar koji je naznačen na računu i njihovu nabavnu vrijednosti, a iz otvorenih stavki i analitičke kartice partnera (str. 76. do 80. spisa) razvidno je da je stanje duga tuženika na dan 31. prosinca 2020. prema tužiteljevih poslovnim knjigama 21.654,82 kn. Međutim, radi se o jednostranim ispravama tužitelja, koje same po sebi nisu dokaz da je ugovor između stranaka (u usmenom obliku) sklopljen, dok ugovor u pisanom obliku između stranaka nije sklopljen.

16. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave (str. 104. i 105. spisa) sud je utvrdio da tuženik nije knjižio predmetni račun u poslovnim knjigama i da nije koristio pravo na odbitak pretporeza, stoga u konkretnom slučaju ne vrijedi predmijeva propisana čl. 221. b st.1. ZPP-a (o tome da se smatra da postoji tražbina ako tužitelj dokaže da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza).

17. Tužitelj je na okolnost sklopljenog ugovora dostavio pisani iskaz svjedoka MO, međutim tuženik je osporio taj iskaz, a tužitelj je odustao od saslušanja tog svjedoka, stoga ovaj sud navedeni pisani iskaz svjedoka MO nije uzeo u obzir, sve sukladno odredbi čl. 492.c st. 4. ZPP-a.

18. Druge pisane dokaze iz kojih bi ovaj sud mogao utvrditi spornu, a odlučnu činjenicu sklapanja ugovora između stranaka tužitelj nije dostavio. Predložio je dokaz saslušanjem svjedoka te financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

19. Iz iskaza svjedoka DO (ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja) proizlazi da je svjedok ponudio gospodinu TO da preuzme lokal, odnosno trgovinu u kojoj je tužitelj ranije bio zakupnik, a koja je opremljena inventarom (police, paneli, plexiji, pult, kompjuter s ladicom i kasom, vatrogasni aparat, telefon), da je gospodin TO rekao da će to ponuditi svom direktoru FO, da su se oni javili da će preuzeti trgovinu, a da svjedok s njima dogovorio cijenu od 20.000,00 kn, da oni u trgovinu nisu ništa uložili jer je sav inventar već bio unutra, da im je ispostavljen račun koji nije podmiren i da je svjedok u vezi plaćanja račun nekoliko puta kontaktirao gospodina FO, da se oni nisu žalili u vezi računa niti navodili da nešto s računom ne bi bilo u redu, da je prodaju dogovorio s gospodinom FO, da je dogovorio jednu cijenu za sav inventar i za ulaganje i to 20.000,00 kn, da se nakon izdavanja računa osobno vidio s gospodinom FO koju mu je obećao platiti račun, ali da do plaćanje nije došlo, kao i da je ugovor o kupoprodaji sklopljen početkom rujna 2020., da za ulaganje u prostor nije bilo dogovoreno umanjenje zakupnine s vlasnikom prostora niti je to tražio od vlasnika nakon odlaska iz poslovnog prostora.

20. Tuženik je u prilog svoje tvrdnje da nije dogovorio s tužiteljem kupnju predmetnih pokretnina niti da će naknaditi za ulaganje u poslovni prostor predložio saslušanje svjedoka (PO, CO, RO, TO) te zastupnika po zakonu tuženika.

21. Iz iskaza svjedoka PO sud nije mogao utvrditi sporne činjenice jer svjedok nema saznanja o dogovorima i poslovnom odnosu između stranaka, niti o tome tko je ulagao u poslovni prostor u njenom vlasništvu niti u kakvom stanju je prostor dan u zakup tuženiku, nakon raskida ugovora s tužiteljem, jer osobno nije bio u prostoru. Također, iz iskaza svjedoka RO sud nije mogao utvrditi sporne činjenice jer svjedok o ugovoru između stranaka ne zna ništa, odnosno ne zna jesu li stranke sklopile pisani ugovor ili nisu. Stoga iskazi navedenih svjedoka ne pridonose utvrđivanju spornih činjenica.

22. Svjedoku ŠO također nisu poznati dogovori između stranaka, a iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je DO, odnosno tužitelj, s njegovom kćeri potpisao ugovor o zakupu, da je prostor tada bio uređen (da su bili uređeni zidovi, podovi i rasvjeta), no da ga je tužitelj odlučio urediti po svojem ukusu i ovisno o potrebi za što će se koristiti, a to je trgovina obućom, da je ugovoreno da se nakon raskida ugovora prostor vrati u stanje u kakvom je bio prije ili u stanju u kakvom ga je zakupnik uredio, da je nakon raskida ugovora svjedok bio u predmetnom poslovnom prostoru, ali da nije dirao inventar u tom prostoru (da su sada u prostoru paneli na zidovima i pult što je tužitelj uložio u prostor, ali da trenutno u prostoru ne postoje police, kasa, taburei ni kompjuter i da ne zna tko ih je odnio iz prostora), da je tužitelj ostavio prostor u stanju u kakvom ga je uredio djelomično zidove, podove i rasvjetu, dok o policama, tabureima i kasi nema saznanja, a mogao ih je uzeti tužitelj bez da pita svjedoka jer to ni prije nije bilo u prostoru, kao i da nije bilo dogovoreno s tužiteljem da će mu se naknaditi vrijednost ulaganja u pločice i grijanje nakon raskida ugovora o zakupu, ali da je peć za centralno grijanje koje je tužitelj kupio naknađena tužitelju putem umanjenja zakupnine.

23. Iz iskaza svjedoka TO proizlazi da je taj svjedok sve dogovorio za tuženika, da se čuo s gospođom DO koja mu je predložila da tuženik nastavi raditi u poslovnom prostoru koji je uređen i uhodan i u kojem je ona (odnosno tužitelj) ranije obavljala djelatnost, da su gospodin FO i svjedok TO sve s njom dogovarali i da su došli kod nje na razgovor u poslovni prostor, odnosno da su dogovorili da će DO (odnosno tužitelj) ustupiti poslovni prostor već uhodan i namješten, u koji mogu samo staviti svoju robu i djelatnike, a da ćemo vlasniku prostora plaćati zakupninu, a sklopili su i ugovor o komisiji s DO, da koliko mu je poznato sve je stavljeno na papir, kao i da se, osim na plaćanje zakupnine i komisije nije obvezao na još nešto, i da je sve ostalo u prostoru nakon izlaska tuženika iz prostora, a da ne zna jesu li gospođa DO i gospodin FO još kada telefonski ili osobno razgovarali vezano za kupoprodaju ili plaćanje duga. Tužitelj je prigovorio iskazu svjedoka, osobito u dijelu u kojem svjedok navodi da mu nije poznato ništa osim dogovora o plaćanju zakupa i naknade za komisijsku prodaju robe.

24. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika FO proizlazi da su s tužiteljem imali korektan odnos, da je gospođa DO htjela da joj se plati inventar, ali da joj je na prvom sastanku rekao da o tome ne mogu razgovarati jer da on mora vidjeti je li to rentabilno i da mora razgovarati s vlasnikom prostora, da predmetni račun nije dao u računovodstvo niti ga platio, da se čuo s vlasnikom prostora koja mu je rekla da ne prihvaća te dogovore u vezi inventara, da nije zvao gospođu DO da dođe po inventar jer je vlasnik iznajmio prostor u tom stanju, da je koristio inventar koji je bio u prostoru (police, kompjuter, cipele), ali da je gospođa DO sama uzela dvosjed i taburee, da nakon prestanka zakupa uzeo inventar (kompjuter, printer i monitor) sa sobom kako bi deinstalirao program na kojem je radio i da je to i dalje kod njega, da je gospođi DO u vezi izdavanja računa govorio da se to ima riješiti s vlasnikom prostora, da nije poslao prigovor na račun jer ga službeno nije ni primio, da ne bi bio sklon sklopiti ugovor u usmenom obliku, odnosno da bi sve sklapao u pisanim obliku. Tužitelj je u cijelosti prigovorio iskazu zastupnika po zakonu tuženika.

25. Uzimajući obzir iskaze svjedoka, kao i zastupnika po zakonu tuženika, ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje sporne, a odlučne činjenice sklapanja ugovora (u usmenom obliku) između stranaka 1. listopada 2020. o kupoprodaji i plaćanju naknade za ulaganja, budući da svjedok DO tvrdi da je ugovor sklopljen (ali navodi da je do sklapanja došlo početkom rujna 2020.), a zastupnik po zakonu tuženika FO tvrdi suprotno da ugovor nije sklopljen, a što potvrđuje i svjedok TO iskazujući da mu nije poznato ništa osim dogovora o plaćanju zakupa i naknade za komisijsku prodaju robe, odnosno da se tuženik na nešto još osim plaćanja zakupne i komisije nije obvezao.

26. Sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za izvođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kao nepotreban jer je predložen radi dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, a ne sporne činjenice postojanja ugovornog odnosa i njegovog sadržaja, kao i prijedlog za suočenje svjedoka DO i zastupnika po zakonu tuženika jer je da taj dokazni prijedlog nepotreban te bi doveo do odugovlačenja postupka.

27. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Budući da je na tužitelju teret dokazivanja da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o kupoprodaji i plaćanju naknade za ulaganje (od 1. listopada 2020.), a tužitelj nije dostavio dovoljno adekvatnih dokaza (pisanih dokaza, sukladno odredbi čl. 492. a ZPP-a) iz kojih bi to ovaj sud mogao sa sigurnošću utvrditi, posljedično tome ni utvrditi spornu visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je primjenom odredbe čl. 219. i 221.a ZPP-a ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu stoga mu pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

30. Tuženik ima pravo na trošak:

-sastav prigovora na rješenja o ovrsi, kao i podneska od 28. ožujka 2024. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) za svaki u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 14. studenog 2024. i 19. ožujka 2025 i 24. srpnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) za svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 600,00 EUR,

-zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 275,00 EUR,

-sudske pristojba na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 73,00 EUR , ukupno 1.448,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

31. Tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 EUR jer je zatražen u previsokom iznosu (točka III. izreke ove presude).

32 Budući da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana