REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Pn-888/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice LJT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Matošević, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. OIB 23759810849 isplatiti tužiteljici LJT OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 21.662,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2020. godine do isplate te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.299,95 EUR, počevši od 1. svibnja 2019. do 15. prosinca 2020. i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.924,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 3. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se zahtjev tuženika Allianz Hrvatska d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet postupka odštetni je zahtjev tužiteljice OJT, kao nasljednice pok. LJ, koja od tuženika Allinaz Hrvatska d.d. potražuje naknadu štete koju je pok. LJ pretrpio kada je kao pješak ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. studenog 2017. u Zagrebu te koju je prouzročio vozač vozila osiguranoga kod tuženika. Imajući u vidu da je tuženik po osnovi naknade štete nastale u ovom štetnom događaju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 5.308,91 EUR te tijekom ovog parničnog postupka daljnji iznos od 1.299,95 EUR, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 217 spisa) tužiteljica od tuženika po osnovi povrede prava osobnosti svojega pravnog prednika, pok. LJ, za tuđu pomoć i njegu, za troškove liječenja te za uništenu odjeću potražuje isplatu daljnjeg iznosa od ukupno 21.666,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2020. te isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.299,95 EUR za razdoblje počevši od 1. svibnja 2019. do 15. prosinca 2020. te naknadu troška ovog parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost, no protivi se zahtjevu za isplatu daljnjih iznosa po bilo kojoj osnovi jer tvrdi da je učinjenim isplatama naknadio svu štetu koja je pok. LJ nastala po osnovi povrede prava osobnosti kao i da je naknadio svu štetu nastalu uslijed potrebnih i opravdanih troškova liječenja. U pogledu potraživanja daljnjeg iznosa za troškove liječenja, tuženik navodi da ti troškovi nisu bili opravdani, a poglavito trošak fizikalne terapije, koji je učinjen u privatnoj ustanovi. U pogledu zahtjeva za naknadu štete za uništenu odjeću, tuženik osporava aktivnu legitimaciju (još prije nego što je postupak prekinut zbog smrti ranijeg tužitelja LJ), navodeći da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo, ni oštećenje stvari niti visinu štete.

3. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja – prometne nezgode u kojoj je kao pješak od naleta automobila stradao LJ. Nije sporna niti odgovornost tuženika, kao niti da su stradalome LJ za vrijeme liječenja kod kuće pomoć pružali njegovi ukućani, cijena jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 3,32 EUR, a nije sporan niti zatraženi tijek kamate.

4. Sporno je između stranka je li tuženik isplatom iznosa od 5.308,91 EUR prije podnošenja tužbe te isplatom 15. veljače 2020. (tijekom ove parnice) daljnjeg iznosa od 1.299,95 EUR u cijelosti naknadio štetu koja je u predmetnom štetnom događaju nastala predniku tužiteljice. U pogledu potraživanja troškova liječenja preko po toj osnovi isplaćenog iznosa od 294,50 kn sporna je opravdanost tih troškova. U pogledu zahtjeva za naknadu štete zbog uništene odjeće – jakne marke Yacht Club i traperica, sporno je jesu li navedeni odjevni predmeti bili u vlasništvu LJ te jesu li uništeni u predmetnoj prometnoj nesreći, kao i kolika je bila njihova vrijednost.

5. Tijekom postupka pregledane su isprave u spisu te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipoviću i dr. OJ i dokaz saslušanjem navedenih vještaka.

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U svrhu utvrđivanja opsega štete koja je u predmetnom štetnom događaju nastala sada pok. LJ, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem.

8. U svojem pisanom nalazu i mišljenju vještaci dr. Jakša Filipović i dr. OJ navode da iz pregledanih medicinskih isprava proizlazi da je LJ, rođen **.**.1943. stradao 30.11.2017. kada je na njega, kao pješaka, naletio automobil te da je tom prilikom zadobio komplicirani prijelom lijeve potkoljenice, natučenje glave i natučenje desne šake. U pogledu tijeka liječenja, vještaci navode da je nakon ozljeđivanja LJ hospitaliziran u KBC Zagreb, gdje je istoga dana operiran – napravljena je osteosinteza lijeve goljenične kosti. Postoperativni tijek protekao je zadovoljavajuće, uz bolove te je postavljena imobilizacija, uz opterećenje pri otpustu do dvadeset kg. Potom je od 12.12.2017. njegovo liječenje nastavljeno u Varaždinskim toplicama, gdje je provedena stacionarna fizikalna terapija, do 23.01.2018. Tijekom hospitalizacije na kirurškom pregledu opisana je rana 4x3 cm, koljeno u kontrakturi, uzet bris te mu je predložen nastavak liječenja u OB Varaždin, no pacijent tome nije bio sklon. Po završenoj rehabilitaciji, koja nije bila provedena u cijelosti, preporučen mu je nastavak liječenja u KBC Zagreb, gdje je bio na pregledu kod kirurga te je u nalazu opisana kontraktura u koljenu i gležnju lijeve noge; peporučeno je svakodnevno previjanje rane, te opterećenje do trideset kg. Na pregledu kod fizijatra 30.01.2018. opisana je kontraktura od 30 st. koljena, stradali LJ je bio u nepokretan u kolicima, dorzalna fleksija nije bila moguća. Indicirana mu je fizikalna terapija, u nalazu s pregleda kod kirurga 06.02.2018. opisano je opisuje djelomično poboljšanje. Potom je 20.02.2018. hospitaliziran u KBC Zagreb, odstranjen je osteosintetski materijal, te je očišćena rana te učinjena eosteosinteza uz VAC sustav te rekonstruiran defekt s mišićnim transplantatom i kože po Lu. Hospitalizacija je trajala do 16.03.2018. Nastavio se liječiti kod kirurga (nekoliko pregleda uz previjanje) te je preporučen nastavak previjanja kod nadležnog liječnika. U nalazu od 22.05.2018. opisana je otvorena rana na mjestu transplantata, te je preporučeno previjanje po uputama plastičnog kirurga. Pregledan je u HS 28.05.2018. radi rane lijeve potkoljenice te je nastavljeno s prijašnjom terapije, da bi potom bio ponovno hospitaliziran u KBC Zagreb od 01.05. 2018. do 03.07.2018. gdje se tretira rana lijeve potkoljenice 01.06.2018., 05.06.2018. u VAC, te 20.06.2018. nekrektomija i transplantacija kože. U nalazu s kontrola kod kirurga 24.07.2018. opisana je sekrecija rane, te preporučen nastavka previjanja po plastičnom kirurgu. Tek u nalazu s kontrolnog pregleda 10.08.2018. se navodi da tetiva nije više eksponirana te je nastavljeno liječenje (previjanje) prema preporukama. Dana 14.08.2018.g. hitni doppler opisuje artrotske promjene bez značajne stenoze, nema tromboze, što je indicirano po Kirurgu u KBC Split radi crvenila i otoka lijeve potkoljenice i stopala zadnja dva dana, te je određeno previjanje uz antibiotik. Na pregledu u KBC Zagreb 10.09.2018. indiciran je operativni zahvat u vidu lokalnog transpozicijskog režnja, a po pregledu fizijatra 20.09.2018. indicirana je fizikalna terapija. Uslijedila je ponovna hospitalizacija od 15.10. do 19.20.2018. u KBC Zagreb, gdje je LJ ponovno podvrgnut operativnom zahvatu. Liječenje je nastavljeno kontrolnim kirurškim pregledima. Na internističkom pregledu 16.11.2018. opisano je hipertenzivno srce te degenerativno promijenjen aortalni i mitralni zalistak. Nastavio se liječiti te podvrgavati redovitim kirurškim kontrolama; u kontrolnom nalazu fizijatra od 08.01.2019. opisano je da je pokretan uz štake, fleksija koljena do 90 st., ekstenzija gotovo potpuna te je nastavljena fizikalna terapija. U nalazu od 28.01.2019. opisana je zatvorena rana bez infekcije te je od 19.03.2019. dopušteno puno opterećenje te preporučena stacionarna fizikalna terapija; no u nalazu od 06.04.2019. opisana je otvorena rana 1,5 cm promjera te 08.04.2019. plastični kirurg indicira nastavak previjanja po uputama, što se ponavlja i na pregledu 09.07.2019. Nadalje, **.**.2019. LJ se javio na pregled kod psihijatra te se u nalazu navodi da je 30.11.2017. stradao kao pješak na pješačkom prijelazu, od strane automobila, da se nakon dvije godine liječenja posljedica prometne nesreće, od strane kirurga te fizijatra, obitelj složila da se počne psihijatrijski liječiti, jer nije raspoložen, u cijelosti se povukao, uglavnom radi ograničeni broj radnji, nezainteresiran je te puno puši - dvije kutije cigareta dnevno i počinje konzumirati alkohol; navodi da dugo spava tijekom noći; prije je bio elokventan, glavni komunikator u obiteljskim i društvenim krugovima, sada se najčešće povlači, nezainteresiran je; ranije nije bio psihijatrijski liječen. Po pregledu mu je prepisana medikamentozna terapija - Zoloft 50mg 1,0,0. Potom je podvrgnut obradi kod psihologa, koji 20.11.2019. u svojem nalazu i mišljenju navodi da rezultati psihologijske obrade upućuju da se radi o osobi prosječnih intelektualnih sposobnosti, uočljivih kognitivnih smetnji; da su mnestičke funkcije očuvane i da je evidentna usporenost tijekom ispitivanja, kao i da se u kliničkoj slici uočava tendencija potiskivanja simptoma i disimulacija te da su ozljeda i disfunkcionalnost nakon prometne nezgode dovela do poteškoća s prihvaćanjem nastalog stanja te depresivnog raspoloženja, što dodatno otežava oporavak. Psiholog je zaključio da smatra potrebnim redovno psihijatrijsko liječenje. U nalazu od 26.11.2019. opisano je da je na kraće relacije pokretan uz štake, fleksija koljena do 75 st., hipotrofija muskulature, djelomično sanirana ulkus. Nastavljena je fizikalna terapija. Nakon pregleda kod kirurga 25.02.2020., u čijem nalazu je opisan eksponirani vijak gornjeg dijela usidrenja, koji se treba odstraniti, LJ je radi odstranjenja tog vijka bio podvrgnut još jednom operativnom zahvatu, prilikom ponovne hospitalizacije, koja je trajala od 09.03.2020. do 10.03.2020. Nastavio se liječiti kod psihijatra te kod kirurga.

9. Osim medicinskih isprava sačinjenih tijekom liječenja LJ (koje je u bitnom izloženo pod točkom 8. ovoga obrazloženja), vještaci dr. Jakša Filipović i dr. OJ pregledali su i njegov karton primarne zdravstvene zaštite, sadržaj kojega su u bitnom iznijeli u svojem pisanom nalazu i mišljenju (list 211 spisa).

10. Na temelju tako prikupljenih podataka, vještaci iznose mišljenje da je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija; no da su unatoč tome kod LJ po završenom liječenju zaostale trajne posljedice, uslijed redukcije kretnji lijevog koljena u srednjem stupnju i lijevog gležnja u lakom stupnju, a što jasno proizlazi iz kliničke slike tijekom liječenja te pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Kao daljnja posljedica predmetnog štetnog događaja na psihičkom planu LJ razvio je simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2) s elementima depresivnog poremećaja (F32). Naime, oštećenik je u predmetnom štetnom događaju bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 15% s kirurškog stanovišta i 5% s psihijatrijskog, što objedinjeno iznosi 18%, te je oštećenik u tom omjeru u svojem životu morao ulagati pojačane napore.

11. Vještaci iznose mišljenje da je oštećenik LJ pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, srednjeg intenziteta 55 dana i manjeg intenziteta 200 dana kumulativno; da je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 10 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno 4 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 16 tjedana. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 4h dnevno kroz 120 dana, a zatim 3h dnevno kroz 60 dana, te 2h dnevno trajno. Kao posljedica štetnog događaja, nastalo je vidljivo naruženje srednjeg stupnja. Naposljetku, liječenje po štetnom događaju završeno je 17.03.2020. te su svi računi koji se na liječenje odnose opravdani.

12. Izloženom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik, dok tužiteljica nije imala primjedbi te je postavila konačni tužbeni zahtjev (list 217), na koji se tuženik očitovao navodeći da se protivi preinaci tužbe te da ističe prigovor zastare.

13. Radi raspravljanja tuženikovih prigovora, izveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Jakše Filipovića i dr. OJ, koji su, u bitnom, iskazali kako slijedi:

- u pogledu prigovora tuženika na ocjenu trajanja bolova koje je oštećenik pretrpio, vještaci su iskazali da je evidentno da je LJ zadobio komplicirani prijelom lijeve potkoljenice koji se neposredno po ozljeđivanju i operativnom zahvatu komplicirao te je on zato tijekom sljedeće tri godine hodao na štakama i imao otvorene rane u području potkoljenice, da bi na kraju i osteosintetski materijal u vidu čavla, koji mu je bio ugrađen u lijevu potkoljenicu da bi se konsolidirao prijelom, a navedeni metalni dio osigurao osovinu kroz kost, izvirio kroz kožu (čavao mu je probio kožu); te da to navedeno ističu jer da ocjena trajanja bolova predstavlja vremenski period otprilike oko šest mjeseci za srednje i manje bolove, dok su ove tegobe trajale tri godine. Stoga su vještaci svoju ocjenu dali kumulativno, s obzirom na tijek liječenja, komplikacije po ozljeđivanju kao i status lijeve potkoljenice koja se usred bolova i prije opisanih promjena nije mogla opteretiti u cijelosti, a što je kompenzirano hodom sa štakama;

- da su prilikom izrade nalaza i mišljenja apsolutno uzeli u obzir zdravstveno stanje oštećenika prije ozljeđivanja te da sve ocjene iznesene u pisanom nalazu i mišljenju predstavljaju isključivo posljedice štetnog događaja;

- da su svoju ocjenu nastaloga naruženja utemeljili na činjenicama da je tijekom liječenja izvršeno više operativnih zahvata, koji su se odnosili na infekciju i otežano cijeljenje u području lijeve potkoljenice; da je upotrebljavan sustav VAC, koji se koristi kod velikih rana da bi što prije zacijelile te bile lakše za održavanje jer u tom slučaju prestaje svakodnevno previjanje nakon gradnje sustava koji se mijenja svakih tri do pet dana te da je isto tako kod oštećenika LJ izvršena i transplantacija kože, gdje je i nakon toga došlo do odumiranja dijela iste, pa stoga vještaci smatraju da ne postoji mogućnost da je naruženje bilo lakog stupnja, što bi se cijenilo da je prijelom zacijelio u prvom operativnom zahvatu, a također nema elemenata za jaki stupanj. Stoga indirektna ocjena, na temelju navedenih terapijskih postupka, govori zasigurno za promjene na koži u smislu naruženja srednjeg stupnja;

- da je ocjena trajanja potrebe za tuđom pomoći cijenjena na temelju funkcionalnosti oštećenika, što su obrazložili iskazujući nadalje da je oštećenik primjerice nakon pet mjeseci mogao nogu opteretiti do 30 kg, a da je normalno opterećenje puna tjelesna težina; da je nakon 10 mjeseci tek prekrivena tetiva u području lijeve potkoljenice, koja se u tom cijelom razdoblju svakodnevno previjala; da je oštećenik u prvo vrijeme koristio i invalidska kolica, pa stoga vještaci zaključuju da je uslijed takvih funkcionalnih deficita zasigurno bila potrebna tuđa pomoć u trajanju navedenom u nalazu i mišljenju;

- da je imajući u vidu vrstu ozljede i tijek liječenja, ocjena trajanja intenziteta pretrpljenog straha u kumulativnom iznosu objektivna te da su prilikom ocjene straha i trajnih posljedica uzeti u obzir i podaci iz preslike osobnog zdravstvenog kartona iz lipnja i studenoga 2012. godine, gdje se navodi dijagnoza umjerene depresivne epizode uz propisivanje normabela; dakle, kod ocjene straha i trajnih posljedica s psihijatrijskog aspekta u obzir su uzete isključivo posljedice ovog štetnog događaja.

14. Izloženi nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića i dr. OJ ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i jasnim, pa ga stoga u cijelosti prihvaća. Prema ocjeni ovoga suda, vještaci je svojim iskazom detaljno, jasno i stručno otklonili sve primjedbe tuženika na njihov pisani nalaz i mišljenje, odgovorivši na sve tuženikove primjedbe te dodatno obrazloživši svoje zaključke, navodeći konkretne činjenice na kojima temelje svoje ocjene i zaključke te tako kao stručnjci u potpunosti ispunili svoju zadaću vještaka, a to je utvrditi činjenice radi utvrđivanja ili razjašnjenja kojih je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP). Stoga ovaj sud smatra da primjedbe tuženika, kod kojih je tuženik ostao i nakon saslušanja vještaka, ne dovode u sumnju pravilnost danog mišljenja, pa je stoga, kao nepotreban, odbijen dokazni prijedlog tuženika za obnovu vještačenja.

17. Slijedom izloženih, vještačenjem utvrđenih činjenica o smanjenju životne aktivnosti koje je kod oštećenika LJ nastalo kao posljedice ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, te o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, ovaj sud smatra da sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje daljnjeg iznosa pravične novčane naknade tužiteljici, kao pravnoj slijednici pok. LJ, za povredu prava osobnosti - prava na tjelesno zdravlje (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima) koja je oštećeniku nastala jer da isplatom iznosa od 5.308,91 EUR prije podnošenja tužbe te isplatom, tijekom ove parnice, daljnjeg iznosa od 1.299,95 EUR, tuženik nije u cijelosti naknadio neimovinsku štetu koja je u predmetnom štetnom događaju nastala predniku tužiteljice.

15. Naime, imajući u vidu vještačenjem utvrđeno trajanje i intenzitet bolova i straha te sniženja životne aktivnosti, koji su posljedica štetnog događaja, ovaj sud ocjenjuje da za pretrpljenu neimovinsku štetu predniku tužiteljice pripada satisfakcija u iznosu od ukupno 17.386,68 EUR (po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 6.370,69 EUR, po kriteriju pretrpljenoga straha iznos od 3.583,52 EUR, po kriteriju sniženja životne aktivnosti iznos od 3.052,62 EUR te po kriteriju naruženosti iznos od 4.379,85 EUR). Budući da je tuženik po navedenoj osnovi isplatio iznos od ukupno 6.608,86 EUR, tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete pripada daljnji iznos od 10.777,82 EUR.

16. Nadalje, između stranaka nije sporno da su pok. predniku tužiteljice pomoć pružali ukućani te cijena jednoga sata tuđe pomoći u iznosu od 3,32 EUR. Vještačenjem je utvrđeno da je oštećeniku bilo pomoć i njega bila potrebna četiri sata dnevno kroz 120 dana, zatim tri sata dnevno kroz 60 dana, te sva sata dnevno trajno, proizlazi da je oštećeniku tuđa pomoć bila potrebna prvih šest mjeseci po ozljeđivanju (ukupno 660 sati) te potom još dva sata dnevno do dana njegove smrti, koja je nastupila **.**.2021. (pok. LJ ozlijeđen je u pormetnoj nesreći 30. studenog 2017., a tuđa pomoć bila mu je potrebna sva sata dnevno počevši od šest mjeseci nakon nesreće, dakle od 30. svibnja 2018. pa do 1. listopada 2021., dakle tri godine ili 1095 dana i četiri mjeseca ili 120 dana, što je ukupno 1.215 dana po dva sata dnevno, dakle ukupno 2.430 sati), što u zbroju čini ukupno 3.090 sati. Prema između stranaka nespornoj cijeni jednoga sata tuđe pomoći od 3.32 EUR, proizlazi da tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO po toj osnovi pripada iznos od ukupno 10.258,80 EUR.

17. Slijedom izloženoga pod točkama 15. i 16. ovog obrazloženja, tužiteljici pripada naknada štete u daljnjem iznosu od 21.036,62 EUR.

18. Prethodno je ovaj sud neosnovanim ocijenio prigovor tuženika da povišenje tužbenog zahtjeva po osnovi naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu po provedenom vještačenju, predstavlja preinaku tužbe kojoj se tuženik može protiviti. Naime, radi se o tzv. nepravoj preinaci, kojom je tužiteljica povisila svoje potraživanje, a da pritom nije promijenila činjeničnu (a niti pravnu) osnovu, što znači da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti te da niti prigovor zastare nije osnovan jer u slučaju ovakvog povišenja tužbenog zahtjeva tužba nije preinačena, a podnesena je 27. kolovoza 2020., pa kako je vještačenjem utvrđeno da je liječenje prednika tužiteljice okončano 17. ožujka 2020., razvidno je da je tužba podnesena prije proteka roka zastare.

19. Nadalje, budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da su svi troškovi liječenja bili opravdani, odnosno prouzročeni prometnom nesrećom za koju odgovara tuženik, tužiteljici je na temelju odredbe čl. 1095. st.1. ZOO dosuđen preostali zatraženi iznos od 497,22 EUR, koji predstavlja razliku između po ovoj osnovi tužiteljici isplaćenog iznosa od 39,09 EUR (ranije 294,50 kn) i na troškove liječenja utrošenoga iznosa od ukupno 536,31 EUR (pri čemu tuženik ne osporava da su troškovi liječenja nastali u navedenoj visini, već ih smatra neopravdanima, osobito trošak privatne fizikalne terapije, na što treba reći da je oštećenik plaćanjem privatne fizikalne terapije smanjio štetu koja mu je nastala, odnosno spriječio njezino povećanje, jer je notorno da se zbog lošeg stanja javnog zdravstvenog sustava u RH svatko tko je to u mogućnosti, liječi u privatnom sektoru).

20. Naposljetku, na temelju odredbe čl. 1085. i čl. 1089. st.1. ZOO te čl. 223. ZPP tužiteljici je dosuđen zatraženi iznos od ukupno 199,08 EUR za uništenu odjeću - jaknu i traperice oštećenika LJ. Naime, nije sporno da je tužiteljičin prednik stradao kao pješak, od naleta automobila te da je pretrpio teške i lakše tjelesne ozljede, opisane u nalazu i mišljenju vještaka. Logički je neodrživa pretpostavka da osoba koja strada na takav način ne pretrpi štetu u vidu uništene odjeće, a nije životno logično niti da oštećenik, u redovnim okolnostima (a tuženik ne tvrdi da su postojale izvanredne) nosi na sebi odjeću koja bi pripadala nekoj drugoj osobi. Stoga ovaj sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije za potraživanje naknade štete po ovoj osnovi ocjenjuje neosnovanim te slobodnom ocjenom zaključuje da je osnovan zahtjev za naknadu po navedenoj osnovi u zatraženom iznosu, koji je stoga tužiteljici i dosuđen.

21. Slijedom izloženoga pod točkama 17., 19. i 20. ovoga obrazloženja, prema ocjeni ovoga suda, tužiteljici pripada naknada štete u daljnjem iznosu od ukupno 21.732,92 EUR, pa je stoga konačni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan (tužiteljica potražuje niži iznos) te je prihvaćen, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tijek koje između stranaka nije sporan.

22. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1 i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku - za sastavljanje odštetnog zahtjeva i tužbe po 250 bodova prema Tbr 7/1 OT, za sastavljanje podneska od 05.01.2021. i od 10.03.2023. – po 250 bodova prema Tbr.- 8/1 OT, podneska od 01.02.2021. - 100 bodova prema Tbr. 8/3 OT, podnesaka od 09.11.2022. i od 05.12.2022. – po 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT te za zastupanje na ročištima 07.11.2022. i 05.03.2025. – po 250 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 1650 bodova, odnosno 3.300,00 EUR te uvećano za PDV 4.125,00 EUR. Nadalje je tužiteljici priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 137,73 EUR te na presudu u iznosu od 263,12 EUR te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,16 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 4.924,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

23. Tužiteljici nisu priznati sljedeći zatraženi troškovi: sastavljanja podneska od 01.09.2020. jer u prilogu tog podnesak dostavlja potvrdu o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, koju je bila dužna dostaviti uz tužbu, za sastavljanje koje joj je trošak priznat i dosuđen; podneska od 25.02.2022. jer je taj podnesak po svom sadržaju istovjetan podnesku od 01.02.2022. za sastavljanje kojega joj je trošak priznat i dosuđen; podneska od 04.03.2022. jer u prilogu tog podneska tužiteljica ponovno dostavlja ispravu (rješenje o nasljeđivanju), koju je već dostavila u prilogu podneska od 01.02.2022. za sastavljanje kojega joj je trošak priznat i dosuđen, pri čemu nije odlučno da je tužiteljica tako postupila greškom suda, koji ju je na to pozvao, propustivši uočiti da je tužiteljica već ranije dostavila navedenu ispravu u spis – naime, greška suda je slučaj koji pogađa obje stranke u postupku, pa ne može pasti na teret drugoj stranci, jer je izgubila parnicu (arg. iz odredbe čl. 156. st.1. ZPP). Izloženo vezano uz podnesak od 04.03.2022. vrijedi i za podnesak od 24.03.2022, u prologu kojega punomoćnik odvjetnik ponovno dostavlja punomoć za zastupanje tužiteljice (list 118, pa ponovno list 138 spisa). Naposljetku, tužiteljici joj priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude jer se od uvođenja e-komunikacije više ne radi o trošku potrebnom radi vođenja parnice – presuda je odmah nakon objave dostupna punomoćnicima stranaka.

24. Rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisanim županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužiteljici po pun., uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 263,12

EUR

2. Tuženiku po pun.