Republika Hrvatska
Općinski građanski sud u Zagrebu
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-935/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjom poznatom adresom u Sesvetama, Brestovečka ulica 120, sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici NEF iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, uz sudjelovanje maloljetnog SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici VEF iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb te sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Trešnjevka, Zagreb, Lipovečka 1, zastupan po upraviteljici ME, dipl.soc. radnici, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice maloljetnog djeteta, posebne skrbnice i punomoćnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka, 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Zajedničko maloljetno dijete stranaka, CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2023. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].
II. Tužiteljica NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2023. u Zagrebu i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).
III. Tuženiku VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim djetetom SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na neodređeno vrijeme.
IV. Nalaže se tuženiku kao ocu, VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) počevši od 12. rujna 2023. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, dok će dospjevajuće mjesečne obroke uzdržavanja plaćati najkasnije do 10. – tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po stopi koja se od 12. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj računa IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.
V. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu, te uređenu na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2025., predlaže da sud odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta.
1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da je bila u izvanbračnoj vezi s tuženikom za vrijeme koje se rodilo zajedničko dijete. Opisuje da su ona i dijete bili izloženi psihičkom, fizičkom i verbalnom te financijskom nasilju od strane tuženika zbog čega se obraćala Hrvatskom zavodu za socijalni rad kao i policiji.
1.2. Tužiteljica opisuje i da je u cijelosti sama brinula o djetetu od njegova rođenja, te da tuženik nije doprinosio novčano niti njegovi članovi obitelji. Tuženik je u 2023. svega dva puta vidio dijete, a prema njezinim saznanjima on ima i postupke s bivšom ženom s kojom ima zajedničku kćer za koju je također dužan za uzdržavanje.
1.3. Nadalje, tužiteljica smatra da tuženik sa svojim ponašanjem i načinom života ne može doprinijeti rastu i razvoju djeteta već je u njegovoj blizini dijete po njezinom mišljenju ugroženo.
1.4. S obzirom na to da nije postigla s tuženikom dogovor oko roditeljske skrbi, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će se odlučiti da maloljetno dijete stanuje s njom, zatim da ona ima samostalnu roditeljsku skrb, da se tuženiku zabrani ostvarivanje osobnih odnosa na neodređeno vrijeme i da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) počevši od podnošenja tužbe uvećano za zateznu kamatu, uplatom na njezin tekući račun IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.
2. Tuženik je tijekom postupka imao punomoćnika odvjetnika, no nakon otkazivanja punomoći, nije mogu se mogla izvršiti dostava niti je utvrđeno gdje trenutno boravi.
2.1. Zbog navedenoga, Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete Klasa: UP/I-552-02/24-08/25, Urbroj: 139-104-12/9-24-2 od 20. studenog 2024. tuženiku je, kao osobi nepoznatog boravišta, imenovana posebna skrbnica u osobi GE, a rješenjem Klasa: UP/I-552-02/24-08/25, Urbroj:
139-104-12/9-24-2 od 20. studenog 2024. razriješena je GE s dužnosti posebnog skrbnika tuženika te je imenovana SEF koja je također rješenjem Klasa: UP/I-552-02/24-08/25, Urbroj: 139-104-12/9-24-2 od 20. studenog 2024. razriješena s obzirom na to da je već imenovana skrbnicom djeteta, te je imenovana MEF iz Centra za posebno skrbništvo.
2.2. U svojem podnesku od 21. veljače 2025. posebna skrbnica tuženika je navela da se protivi tužbi i privremenoj mjeri tužiteljice jer su nepoznate okolnosti zbog kojih je tuženik nepoznat, te nije poznato je li pitanje zdravlja, školovanja ili rada zbog čega je on odsutan, dok je u podnesku od 28. kolovoza 2025. navela da iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka proizlazi da tuženik stanuje na adresi [adresa], te da je ranije predloženo da se osobni odnosi ostvaruju pod nadzorom, zatim povećani opseg ostvarivanja osobnih odnosa i potom zabrana osobnih odnosa tuženika i dječaka. Ukazuje da je zabrana krajnja opcija, koja u potpunosti onemogućava oca u izvršavanju sadržaja roditeljske skrbi prema dječaku te da nisu ispunjeni uvjet za to jer iz spisa ne proizlazi da bi otac bio ugrožavajući za rast i razvoj dječaka s obzirom na to da se mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka temelji se na jednostranim izjavama majke, tužiteljice dok tuženik nije iznio vlastite argumente vezane za predmet postupka.
3. S obzirom na to da je tijekom postupka utvrđena nadležnost ovoga suda, u skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), maloljetnom djetetu stranaka imenovana je posebna skrbnica u osobi VEF iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb.
3.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnoj djeci stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje.
3.2. Podneskom od 27. kolovoza 2025. posebna skrbnica je navela da uvidom u dopunu prijedloga i mišljenje nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka od 2. travnja 2025., nema primjedbi na isti, te da ga smatra stručnim, objektivnim i u najboljem interesu djeteta. Iz istog je razvidno kako otac i dalje nije dostupan, kako ne ostvaruje nijedan aspekt roditeljske skrbi, te je u interesu djeteta da majka u potpunosti ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, s obzirom na to da je zajednička roditeljska skrb na štetu djeteta, te je suglasna s zabranom ostvarivanja osobnih odnosa, sve iz razloga obrazloženih u prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka.
4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka Klasa: 552-05/23- 09/71, Urbroj: 139-121-05-15-23-6 od 6. rujna 2023. (list 7 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Trešnjevka Klasa: 552-05/23-09/71, Urbroj: 139-121-05-15-23-5 od 6. rujna 2023. (list 8-9 spisa), rodni list za maloljetno dijete izdan od Matičnog ureda Trešnjevka 20. siječnja 2023. (list 10 spisa), ispis korespodencije dostavljene po tužiteljici (list 11-21 spisa), prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka Klasa: 552-04/23-10/58, Urbroj: 139-121-05/12-24-13 od 14. ožujka 2024. (list 38-39 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka Klasa: 552-04/23-10/58, Urbroj: 139-121-05/12-24-15 od 23. srpnja 2024. sa izvješćem voditelja mjere nadzora (list 42-53 spisa), nadopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka Klasa:
552-04/23-10/58, Urbroj: 139-121-05/16-25-18 od 2. travnja 2025. (list 81-82 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.
4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2025. sud je izveo dokaz saslušanja tužiteljice, dok tuženika nije bilo moguće saslušati s obzirom na to da je tijekom cijelog trajanja postupka bio nedostupan.
4.2. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. kolovoza 2025., uz prethodnu suglasnost tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih posebne skrbnice maloljetnog djeteta, tuženika i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).
4.3. Sud nije tražio mišljenje djeteta u skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), s obzirom na to da je tuženik nepoznatog boravišta i prebivališta, a da su Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka i posebna skrbnica djeteta naveli da su suglasni sa zahtjevom tužiteljice imajući u vidu da dijete od rođenja živi s njom i da ona brine o njemu, kao i da je navedeno u skladu s interesom i dobrobiti djeteta, te iz razloga niske kronološke dobi djeteta.
4.4. Također, sud nije izvodio dokaze predložene po posebnoj skrbnici tuženika u vidu ponovne provjere adrese tuženika iz razloga što je tuženik upoznat s vođenjem ovoga postupka te je na početku po dostavi tužbe na odgovor imenovao punomoćnicu za zastupanje, a potom je postao nedostupan sudu, tužiteljici i Hrvatskom zavodu za socijalni rad - Područnom uredu Trešnjevka. Nije mu poznata nova adresa niti je o tome obavijestio sud, a niti se po donesenoj privremenoj mjeri pridržavao određenih osobnih odnosa s djetetom. Slijedom navedenoga, kod donošenja odluke sud je pazio prvenstveno na zaštitu interesa i dobrobiti djeteta kojeg tuženik ne posjećuje niti ostvaruje roditeljsku skrb nad njime, a tužiteljici kao majci je zbog duljine trajanja ovog postupka onemogućeno da donosi odluke oko djeteta bez suglasnosti tuženika koji joj je nedostupan te isto tako tuženik ne doprinosi za uzdržavanje djeteta.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), uzimajući pritom mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka i posebne skrbnice, te je odlučeno je kao u izreci presude.
6. Među strankama nije sporno da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni te da je prekinuta između njih veza u srpnju 2023., a zbog tuženikovog nasilnog i grubog ponašanja tuženika prema tužiteljici, s obzirom na to da tuženik tijekom ovog postupka nije osporio navode tužiteljice.
6.1. Nije sporno između stranaka da imaju zajedničko maloljetno dijete za koje tuženik ne doprinosi za uzdržavanje od njegova rođenja niti ostvaruje s njim osobne odnose niti jedan oblik roditeljske skrbi, s obzirom na to da tuženik tijekom ovog postupka nije osporio navode tužiteljice.
6.2. Među strankama je sporno ostvarivanje roditeljske skrbi i određivanje obveze uzdržavanja za maloljetno dijete.
7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.
8. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio iskaz tužiteljice i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta.
9. Uvidom u nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka utvrđeno je sljedeće:
a) za tužiteljicu:
- rođena kao treće dijete u braku roditelja. Međusobni odnosi u obitelji su dobri.
- navodi poteškoće sa stopalima, odnosno ima deformirana stopala od nošenja potpetica. Svakodnevno nosi ortopedske uloške te je moguća operacija stopala ako se kost ne oporavi. Operirala je cistu na jajniku 2015.
- završila je srednju ekonomsku školu u Zagrebu te tri godine upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je stekla zvanje prvostupnika. Diplomirala je 2008., prvo radno iskustvo stekla je 2009. u Allianz-u. Nakon toga zaposlila se u Proxima Centauri Insurance Brokers d.o.o. gdje je bila zaposlena dvije godine, mjesečna primanja iznosila su otprilike tada 12.000,00 kuna. Od tada je zaposlena u ugostiteljstvu kao voditeljica lokala „Desiree“. Trenutno je na porodiljnom dopustu od lipnja 2022. Mjesečni prihodi su otprilike 1.900,00 eura ali su primanja sada smanjena unatoč porodiljnom dopustu.
- bila je u izvanbračnoj zajednici s VE od veljače 2022. do srpnja 2023. godine u kojoj je rođeno maloljetno dijete s kojim redovito odlazi na preglede pedijatru.
- živi sama s djetetom u stanu koji je u sklopu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa]. Obiteljska kuća ima dva stana; jedan stan je bratovo vlasništvo kojeg isti iznajmljuje a u drugom stanu je ona s djetetom. Stan je veličine 67 m2 koji se sastoji od dvije sobe (jedna veća, druga manja), dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, kupaonice s wc-om te terasom. Režijski troškovi mjesečno iznose otprilike 160,00 eura.
b) za tuženika:
- rođen je kao treće dijete u braku roditelja. Odnosi s braćom su dobri.
- proživio je prometnu nesreću u dobi od 10 godina, od tada nema poteškoća sa zdravljem ali često ima lomove kostiju radi prirode posla.
- završio je srednju školu Faust Vrančić za strojarskog tehničara u Zagrebu. Stekao je srednju stručnu spremu te se kasnije nije doškolovao. Kao i većina članova njegove obitelji i on se bavi poslovima u graditeljstvu. Bio je u vojsci (Bojna za specijalna djelovanja) u padobranstvu. Nakon toga postao je vlasnik firme „XL Interier“ te nedavno otvorio tvornicu „HelgeDom“. Mjesečni prihodi navodi da ovise o projektima, a iznose u rasponu od 2000,00 – 5000,00 eura mjesečno.
- u vrijeme pisanja mišljenja bio je na adresi [adresa], navodno u najmu. Ne posjeduje osobnu iskaznicu, niti ima prijavljeno prebivalište.
- prvi brak sklopio je s IE (r. 1979. godine) koji je službeno razveden 2021. U tom braku rođena je maloljetna N (r. 2017. godine). Mjesečno za nju podmiruje troškove uzdržavanja u iznosu od otprilike 160,00 eura. Druga izvanbračna zajednica s NE započela je u veljači 2022. godine, a od srpnja 2023. godine je fizički raskinuta.
9.1. Stranke su u tretmanu Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 2022. nakon međusobnog prijavljivanja zbog nasilja u obitelji. Tijekom 2023. godine partneri su nekoliko puta podnijeli zahtjev za obvezno savjetovanje prije drugih sudskih postupaka no ista okončali prije rješavanja. Dana 17. kolovoza 2023. tužiteljica ponovno je podnijela zahtjev za pristupanje obveznom savjetovanju za postupak koji je u tijeku.
9.2. Ističe se da je među strankama kao roditeljima vidljiva narušena komunikacija te je obiteljska dinamika otežavajuća obzirom na višekratne optužbe partnera za kršenje roditeljskih dužnosti. Isto tako, tuženik izjavljuje da ne viđa dijete redovito obzirom na narušenu komunikaciju s tužiteljicom. Isti smatra da je ona dobra majka i da je dijete sigurno s njom te se pozitivno promijenila po pitanju odgoja i ponašanja nakon rođenja djeteta. Nadalje, tužiteljica ističe kako tuženik duži niz godina ima problema s alkoholom te da nije sigurna u odgojne i roditeljske kompetencije svog bivšeg partnera obzirom na dob djeteta. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, iz razgovora s oba roditelja, saznaje se kako majka želi da dijete i dalje ima prijavljeno prebivalište na njenoj adresi, a da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem pod nadzorom stručne osobe, dok je otac suglasan da dijete ima prijavljeno prebivalište na adresi majke, a da s njim ostvaruje osobne odnose svaki tjedan i to utorkom i četvrtkom od 17:00 do 20: sati te svaki drugi vikend na način da u petak u 17:00 sati pokupi dijete na majčinoj adresi i u nedjelju do 17:00 sati vrati dijete majci na istu adresu. Napominje da dijete ne treba noćiti kod njega sve dok majka doji.
9.3. Provedenom psihologijskom obradom roditelja nisu utvrđene poteškoće u funkcioniranju koje bi ukazivale na postojanje psihopatologije. Oboje roditelja verbaliziraju motiviranost i zainteresiranost za brigu o svojem djetetu, a roditeljski odnos, komunikacija i suradnja nisu zadovoljavajući. Taj odnos, između ostalog, ometa roditelje u adekvatnijem izvršavanju njihovih roditeljskih funkcija. Stoga se preporuča uključivanje roditelja u savjetovalište.
9.4. Otac je prilikom terenskog izvida na adresi [adresa], koju otac navodi kao trenutnu adresu boravišta, istaknuo da je zaposlen u vlastitoj firmi koja se bavi građevinom te da ima visoka primanja (od 2000-500 eura), no da je često na terenu. Stanarina mu iznosi 900,00 eura mjesečno, te je stan prikladno opremljen i prilagođen životu djeteta. Ističe da mu tužiteljica onemogućava viđanje djeteta.
9.5. Na temelju provedenih radnji ove službe, zaključuje se kako su odnosi između roditelja značajno narušeni, te isti utječu na djetetovo pravo da provodi vrijeme s oba roditelja. S obzirom na dosadašnju brigu majke o djetetu, kod koje dijete stanuje u kontinuitetu od rođenja i koja adekvatno brine o svim potrebama djeteta, stručni tim procjenjuje da je u interesu djeteta da i nadalje stanuje na adresi stanovanja majke, a da s ocem održava osobne odnose na sljedeći način: utorkom i petkom nakon vrtića u trajanju od dva sata (u danima kad nije u vrtiću od 16,00 sati do 18,00 sati), te svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, 10 dana ljetnih praznika i polovicu svih ostalih praznika, te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH. Smatraju da je u interesu djeteta da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb.
10. Međutim, nakon dostavljanja mišljenja, Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka pozvao je roditelje na savjetodavni razgovor, a radi praćenja dinamike susreta oca i djeteta. Otac se odazvao na prvi susret, sljedeći je odgodio, a za treći nije opravdao izostanak, iako je potvrdio svoj dolazak. Majka se odazvala na dva susreta, a na jedan nije došla radi saznanja o očevom nedolasku. Tom prilikom tužiteljica kao majka je iznijela sumnje o stvarnoj adresi boravišta oca, navodeći sumnju u istinitost očevih navoda da boravi na adresi [adresa], kao i sumnju u očevu zaposlenost i stvarnu mogućnost uzdržavanja djeteta. Terenskim izvidom u prosincu 2023. utvrđeni su primjereni stambeni uvjeti, no nije se dalo utvrditi da VE doista stanuje u navedenom stanu. Otac i dalje nije prijavio adresu niti ima osobnu iskaznicu. Majka također prijavljuje kako je otac sklon učestalo odgađati ili otkazivati dosadašnje termine predviđene za susrete s djetetom, što majci stvara teškoća u organiziranju vlastitog vremena i rutine za dijete.
10.1. S obzirom na to da nije moguće utvrditi stvarne stambene uvjete i životni stil oca, planira se izreći mjera obiteljsko-pravne zaštite, kako bi se pratila briga roditelja o djetetu, utvrdilo stvarno mjesto na kojem otac boravi dok je s djetetom, unaprijedila komunikacija među roditeljima i roditeljske kompetencije te osnažilo roditelje da djeluju zajednički u interesu djeteta. Slijedom navedenog, predlaže se donošenje privremene mjere u kojoj će dijete stanovati s majkom na adresi [adresa], dok će s ocem ostvarivati osobne odnose ponedjeljkom i srijedom u vremenu od 16,00 sati do 19,00 sati, na način da preuzme dijete iz vrtića (ukoliko nije u vrtiću, s majčine adrese) i odvede ga na majčinu adresu. Do utvrđivanja spomenutih okolnosti na strani oca, mišljenja su kako prespavljivanja djeteta kod oca nisu u djetetovom interesu.
11. Tijekom postupka je doneseno rješenje o privremenoj mjeri posl.br. P Ob- 935/2023-1 od 31. srpnja 2024. prema prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka.
12. Imajući u vidu način provođenja privremene mjere opisane u točki 11. ovog obrazloženja presude, Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka dostavio je nadopunu mišljenja u kojoj ističu da su rješenjem Klase: UP/I-552-06/24- 04/49 od dana 24. travnja 2024. strankama kao roditeljima, u svrhu unaprjeđenja izrazito narušene roditeljske komunikacije i praćenja obiteljskih prilika, izrekli mjeru stručne pomoći i potpore u trajanju od godinu dana, počevši od 1. svibnja 2024. Kroz mjesečna izvješća voditeljice mjere do današnjeg dana, dobivaju se saznanja o izostanku primjerene suradnje oca s voditeljicom, kao i onemogućavanje izvršavanja terenskog izvida na adresi očevog stanovanja. Radi svega navedenog, nisu u mogućnosti utvrditi okolnosti na strani oca, a vezane za njegov roditeljski kapacitet i brigu o djetetu. S druge strane, utvrđeno je da je majka iznimno suradljiva, odaziva se na dogovorene susrete i pozive. Utvrđeni su adekvatni roditeljski kapaciteti majke, te da dijete dobro napreduje u skladu sa svojom razvojnom dobi.
12.1. Nakon donošenja privremene mjere, otac je ostvario susret s djetetom jednom prilikom, dana 08. siječnja 2025. na adresi [adresa] koji prema navodima oca ondje stanuje i stan iznajmljuje. U slučajevima kada otac nije ostvario susrete, isti nije bio dostupan voditeljici mjere nadzora niti joj se povratno javljao na zaprimljene poruke. Tuženik nije htio dostaviti potvrdu o prijavi stanovanja te medicinsku dokumentaciju, niti se htio odazvati na savjetodavni razgovor.
12.2. Slijedom navedenog, a obzirom na dosadašnju samostalnu brigu majke o djetetu, kod koje dijete stanuje u kontinuitetu od rođenja i koja adekvatno brine o svim potrebama djeteta, smatraju da je u interesu djeteta da i nadalje stanuje na adresi stanovanja majke NE. S obzirom na to da otac tijekom dužeg vremenskog razdoblja nije dostupan majci i njima, nisu u mogućnosti utvrditi okolnosti na strani oca, a vezane za njegov roditeljski kapacitet i brigu o djetetu, te su mišljenja da je ocu opravdano zabraniti ostvarivanje susreta s djetetom te majci dodijeliti potpunu samostalnu roditeljska skrb.
13. Tužiteljica je u svojem iskazu u bitnome opisala narušene odnose s tuženikom. Navodi da je njihova zajednica prestala 17. srpnja 2023. Prije toga prethodili su učestali prekidi, s obzirom na to da je, kako navodi, tuženik alkoholičar i patološki lažljivac. On od tada nije plaćao za uzdržavanje djeteta, osim što joj je dao jednom prilikom 200,00 EUR na ruke i to je bilo 2023., nakon tužbe. On nije pomagao niti doprinosio za dijete ni prije. On je zadnji puta pitao za dijete u kolovozu 2024. te u veljači 2025. kada je pitao da bi počeo plaćati uzdržavanje i potom nije ništa napravio, nije tada niti pitao za dijete.
13.1. Ona nema saznanja gdje je on, a u dvije godine on je dijete vidio nekih 7 puta i u to je uključen nadzor. Dijete ne zna ništa o ocu niti ga želi viđati. Ona ne zna je li uopće tuženik živ niti gdje se nalazi. On nema vozačku dozvolu, koliko joj je poznato nema ni osobnu, nema niti otvoren račun. Zbog toga joj je otežano donošenje odluka oko djeteta. Navodi da je već nakon 11 mjeseci od rođenja djeteta bila primorana početi raditi jer tuženik nije plaćao uzdržavanje. Nije htio pomoći oko vrtića i upisa djeteta pa je iz toga razloga morala tražiti pomoć od centra. Htjela bi to u budućnosti izbjeći. On ju je i pratio to vrijeme.
13.2. Maloljetno dijete je u dobi od 2 godine i 7 mjeseci, on ne zna za oca. Ima pomoć svoje majke. Vrtić plaća 40,00 eura. Ima uobičajenu prehranu, a kupuje mu i odjeću i obuću. On je zdrav dječak. S obzirom na ponašanje tuženika, smatra da je štetno da ga dijete viđa. Ističe da je otac alkoholičar koji zanemaruje dijete pa je suglasna s odlukom centra. Pod nadzorom ga je vidio svega jednom i tom prilikom je zapalio cigaretu uz prisutnost djeteta i pustio je dijete 2 sata da gleda crtić.
13.3. Ona je sam zaposlena u društvu Primum d.o.o. na radnom mjestu poslovođe i ima primanja od 700,00 eura na koje može ostaviti bonuse i dodatke. Zdrava je i radno sposobna. Ima troškove na dijete 300,00-400,00 eura mjesečno pri čemu ne uključuje tenisice i papuče. Tu je uključila režije, hranu i higijenske potrepštine. Traži da se odredi uzdržavanje od kada je podnijela tužbu. Htjela bi da plaća do 10. u mjesecu jer tako i ima sve obveze. Potražuje 300,00 eura za uzdržavanje za dijete po mjesecu. Naime same tenisice i papuče dođu 120,00 eura, a kupila ih je u trgovini koju je preporučila pedijatrica. Tuženik nije dobar niti s jednim članom svoje obitelji, nikada nije bio zaposlen. Zdrav je, te njoj nedostupan već duže vrijeme.
13.4. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer isti odgovara i priloženoj dokumentaciji u spisu.
14. Sud je prihvatio i mišljenje posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njihovo mišljenje je u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu te nastalom situacijom u kojoj je pokušano utvrditi odnos tuženika s djetetom, no zbog njegova izbivanja to nije bilo moguće te je zbog toga i izrađena dopuna mišljenja.
14.1. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu, razvidno je da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je evidentno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu njihova zajedničkog maloljetnog djeteta koje ni ne poznaje tuženika.
14.2. Naime, prema iskazu tužiteljice proizlazi da je za vrijeme veze tuženik bio nasilan prema tužiteljici te zanemaruje skrb oko djeteta. Nadalje, isto tako proizlazi i da nemaju zajedničkih interesa niti zajednički društveni život, kao i da nemaju zajedničku ekonomsku niti emotivnu zajednicu uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik nepoznatog prebivališta i boravišta i ne komunicira s tužiteljicom niti doprinosi za uzdržavanje djeteta niti ostvaruje roditeljsku skrb za dijete.
15. Kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi sud je dužan voditi računa o postojanju ravnoteže između interesa djece i roditelja, s time da se pri tome mora dati posebna važnost najboljem interesu djeteta koji, ovisno o njihovoj prirodi i ozbiljnosti mogu nadjačati interes roditelja.
15.1. Odredbom članka 409. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka.
15.2. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stranke su kao roditelji ostvarivali zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom prema citiranoj odredbi zakona i ranijoj odluci.
15.3. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.
15.4. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.
15.5. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. Obiteljskog zakona, time da se prema st. 3. istog članka zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog članka roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.
15.6. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
15.7. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.
15.8. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.
16. Zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi je u cijelosti opravdan. Naime, roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega je utvrđeno da tuženik ne ispunjava prethodno spomenuto. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djetetom.
17. Iz iskaza tužiteljice te dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da tužiteljica pokazuje izrazit interes i volju da brine o djetetu, a zbog narušenih odnosa s tuženikom je spriječena da zajednički s njim donosi konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke.
18. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).
18.1. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) 3 Poslovni broj: Gž Ob-292/2022-3 te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženja s tim roditeljem. Dakle, radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom. Iz dostavljene dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka, očitovanja posebne skrbnice djeteta proizlazi da je opravdano donijeti predmetnu odluku.
18.2. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da stranke kao roditelji uopće ne komuniciraju, niti su u ikakvom kontaktu, a tužiteljica nema način da s tuženikom stupi u kontakt, a koja komunikacija završi ili prijavom ili počinjenjem djela na štetu tužiteljice u prisutnosti djeteta. S obzirom na tako utvrđene činjenice, kada majka ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti suglasnost oca u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za dijete, što može dovesti do ugrožavajućih situacija za dijete, a majka je roditelj koji trenutno adekvatno brine o svim potrebama djeteta, dok otac ne pokazuje interes za dijete, ne ostvaruje osobne odnose, ne doprinosi za uzdržavanje, primjenom odredbi čl. 105. st. 3. Obiteljskog zakona prihvaćen je tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u izreci. Sud smatra da je navedeno u najboljem interesu djeteta, a što je u skladu s čl. 3 Konvencije o pravima djeteta jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit djeteta.
19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
20. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je određivanjem privremene mjere kojom mjerom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s djetetom, pokazalo da tuženik ima neprimjereno koje pokazuje i u prisutnosti djeteta te se isti odnosi gotovo i nisu ostvarili, pa proizlazi da otac od rođenja djeteta ne ostvaruje s djetetom osobne odnose, što ukazuje na cjelokupnu obiteljsku situaciju stranaka da bi kontakt djeteta s ocem bio nepovoljan za njegovo psihičko stanje s obzirom na to da ni ne poznaje tuženika niti se tuženik pokazao da može pokazati brigu i skrb oko djeteta. Nadalje, iz zaključka stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka proizlazi da nije u interesu maloljetnog djeteta da ostvari osobni odnos s ocem te predlaže da se zabrani ostvarivanje takvih odnosa. Imajući u vidu nastale događaje između stranaka prijavljene kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Trešnjevka, ne pridržavanje mjere za ostvarivanje osobnih odnosa od strane tuženika, činjenicu da tuženik ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi, prihvaćen je prijedlog za zabranom ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom na neodređeno vrijeme imajući u vidu nedostupnost tuženika i činjenicu da u odrastanju djeteta tuženik uopće ne sudjeluje i da ga dijete ne poznaje, a tuženik se nije htio pridržavati osobnih odnosa pod nadzorom niti je tada pokazao kompetencije da može brinuti o djetetu sam.
20.1. Odredbom članka 95. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.
20.2. Odredbom članka 123. stavak 1. Obiteljskog zakona a propisano je kako sud između ostalog može u odluci iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta.
20.3. Prema odredbi članka 123. stavak 2. Obiteljskog zakona posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.
20.4. Posebno je inače propisano odredbom članka 123. stavak 3. Obiteljskog zakona da se odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.
21. Primjenjujući i tumačenje odredbe čl. 123. Obiteljskog zakona kao što se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" – „Međunarodni ugovori“, broj 1/10), kao i u skladu s Konvencijom o pravima djeteta od 20. studenog 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 12/93), utvrđeno je da nije moguće blažom mjerom ublažiti posljedice ponašanja tuženika, posebice jer je privremenom mjerom već pokušano pomoći ponovnoj uspostavi bliskosti djeteta s ocem i uspostavljanja povjerenja, a što je grubo prekršio tuženik te je svojim postupcima dodatno produbio narušenost odnosa s djetetom. (o tome i u odluci Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž Ob-574/2021-2 od 9. prosinca 2021.).
22. Naime, Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio se da prije svega treba razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhanović protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske), procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete ne živi s djetetom.
22.1. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U konkretnom slučaju, s obzirom da postoje posebni ozbiljni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika kao majke i maloljetne djece, a cijeneći zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka koji je utemeljen na provedenim izvidima i kontaktima s djetetom, zatim kod provođenja nadzora osobnih odnosa te u cilju ostvarivanja stabilnog razvoja i identiteta djeteta u dobi u kojoj se on sada nalazi, te da bi se ostvarivanje bilo kakvog izravnog kontakta oca s djetetom imalo nepovoljan utjecaj na psihičko i emocionalno stanje djetetom i što bi mu otežalo oporavak i tijek prilagodbe u situaciji u kojoj se nalazi i osjetljive kronološke dobi, dok je ocu i nadalje nepoznata adresa prebivališta i boravišta te time i uvjeti u kojima bi boravio s djetetom.
23. Radi navedenoga, prihvaćen je tuženi zahtjev i u navedenom dijelu u skladu s odredbama članka 95. i 123. Obiteljskog zakona te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
24. U slučaju bitno promijenjenih okolnosti može se tražiti donošenje nove odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom.
25. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir iskaz tužiteljice, kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka.
26. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.
26.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.
26.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
26.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.
26.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).
26.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).
26.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.
27. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.
28. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
29. U konkretnom slučaju je nesporno da dijete od rođenja stanuje s majkom, te da tuženik ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi niti doprinosi za uzdržavanje već da tužiteljica kao majka sama podmiruje troškove kupovine hrane, odjeće, obuće i opreme, a što je sud također cijenio kod donošenja odluke.
29.1. Pri tome se dodaje da roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetno dijete sigurno sada nije. Pri tome se ističe da je uzdržavanje maloljetnog djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza, a posebice obveza koje se odnose na plaćanje ovrha te da nisu utvrđene bilo kakve primjedbe prema strankama u odnosu na navedeno.
30. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
31. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.
32. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
33. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.
34. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.
35. Nadalje, a imajući u vidu iskaz tužiteljice da tuženik od rođenja djeteta ne plaća za uzdržavanje, to sud je odredio tuženiku obvezu plaćanja uzdržavanja djeteta od podnošenja tužbe. Navedeno posebice iz razloga što je sud, imajući u vidu hitnost postupanja, prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i pasivno držanje tuženika prije pokretanja ovoga postupka, a potom i tijekom trajanja ovog postupka činjenica da nije osporio da nije doprinosio za uzdržavanje djeteta u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja ove presude niti da je postupao po ranije donesenoj privremenoj mjeri.
36. Pri tome se navodi da roditelji nisu postigli sporazum o uzdržavanju, a na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u iskaz tužiteljice i ostalu dokumentaciju, a tuženik nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi točno kakve su njegove ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku sud utemeljio i na priloženoj dokumentaciji u spisu.
37. Prema podacima u spisu i izvedenim dokazima odnosno iz iskaza tužiteljice i mišljenja i prijedloga stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka proizlazi da je tužiteljica kao majka trenutno zaposlena, radno sposobna i dobrog zdravlja, a kako je to detaljno navedeno u točkama 1., 9., 10., 11., i 13. ovog obrazloženja presude, dok za tuženika je zadnje poznato da nije zaposlen i da je dobrog zdravlja i radno sposoban te da prema samnom njegovom iskazu danom kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Trešnjevka opisanog u točki 9. ovog obrazloženja presude proizlazi da može ostvariti prihode.
38. Sud smatra da se u ovoj fazi postupka prosječne potrebe maloljetnog djeteta s osnova hrane, odjeće, obuće, troškova stanovanja te činjenice da pohađa vrtić te je dobrog zdravlja, zbog čega se zaključuje da tuženik s obzirom na to da ne ostvaruje roditeljsku skrb može doprinositi za maloljetno dijete u sveukupnom iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) počevši od dana podnošenja tužbe pa dalje i to do 10. dana u mjesecu za tekući mjesec, a imajući u vidu utvrđenja iz točaka 1., 9., 10., 11., i 13. ovog obrazloženja presude ovog obrazloženja presude koje je sud prihvatio kao vjerodostojne.
39. Nadalje, imajući u vidu mogućnosti svakog od roditelja, te ukupne materijalne potrebe djeteta, sud je imao u vidu odredbu čl. 310., 311., 313. kao i odredbu čl. 314. Obiteljskog zakona prema kojima proizlazi da su ispunjene i sve zakonske pretpostavke temeljem kojih treba obvezati tuženika da doprinosi s osnova uzdržavanja svakog maloljetnog djeteta, u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura), a sve kako bi se zadovoljile egzistencijalne potrebe djeteta i to počev od 12. rujna 2023. pa ubuduće i to sve na račun majke i zakonskog zastupnika djeteta.
40. Dakle, imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja, da od podnošenja tužbe i ranije, dijete stanuje s majkom, da tuženik ne plaća za uzdržavanje djeteta, a imajući u vidu podatke koji proizlaze iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 172,67 EUR (slovima:stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) te imajući u vidu podatke iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023), zatim podatke o Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24), te za dijete do 6 godina iznosi 17 % prosječne plaće odnosno iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaset centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona, dok je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće odnosno 224,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura) kao minimalni iznos, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 1. Obiteljskog zakona gdje proizlazi da tuženik može doprinositi mjesečno za dijete iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) iz svih razloga navedenih, posebice da ne brine o djetetu, ne doprinosi od rođenja za uzdržavanje niti ga viđa.
40.1. Pri tome se napominje da sud nije u mogućnosti, s obzirom na nedostupnost oca, utvrditi točno kakve su njegove ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku utemeljio na očitovanju tužiteljice i priloženoj dokumentaciji u spisu, ali i činjenici da tuženik nije osporio visinu zatraženog iznosa.
40.1. Naime, tuženik ne živi s djetetom, niti doprinosi za njihovo uzdržavanje niti brine o njemu, pa bi određeni iznos predstavljao minimalan iznos koji bi roditelj, trebao plaćati za svoje dijete s obzirom na činjenicu da je radno i zdravstveno sposoban i životne dobi od 36 godina.
40.2. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što dijete sigurno sada nije. Pri tome se napominje da je uzdržavanje djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza ili ovrha.
41. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od dana podnošenja tužbe pa nadalje, jer su sve okolnosti bitne za donošenje oduke postojale u trenutku podnošenja tužbe, te tuženik nije tijekom postupka osporio da nije doprinosio za uzdržavanje djeteta.
42. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.
43. Na temelju čl. 310. Obiteljskog zakona majka koja s djetetom stanuje, svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.
44. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.
45. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to 10- tog u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) u vezi sa Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30. prosinca 2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).
45.1. Naime, imajući u vidu da se zatezna kamata promijenila do zaključenja glavne rasprave, odlučeno da je tuženik obvezan iznos uzdržavanja isplatiti zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.
46. Isto tako, važno je istaknuti da je strankama omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana im je mogućnost predlaganja dokaza kao i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u ocjeni izvedenih dokaza. Naime, dokazom i to odlučnim u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora. Međutim, tuženik nije predložio dokaze niti je dao odgovor na tužbu osim što je to kasnije u njegovo ime učinila posebna skrbnica kada je postao nedostupan i nepoznatog boravišta.
47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka te činjenicu da tužiteljica nije potraživala trošak.
48. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki V. izreke presude.
U Zagrebu, 3. rujna 2025.
SUDAC:
Neda Šola
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.
O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku po posebnoj skrbnici
3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,
4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka,
5. Spis