P-484/2025-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje OIB:02958272670, Područni ured Bjelovar, J.J.Strossmayera 2, zastupanog po v.d. upravitelja navedenog područnog ureda, KV, mag. oec., protiv tuženika ZV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 03. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Područni ured Bjelovar na IBAN (račun) broj:

[broj bankovnog računa], model HR63, uz poziv na broj odobrenja: 5924-41554- 15688583223, plati iznos od 46,49 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje se određuju u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, te koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2022. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja, preko dosuđenog iznosa od 46,49 Eura, do zatraženog iznosa od 48,41 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 01,92 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na tu razliku od 01,92 Eura, počevši od 30. prosinca 2022. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika u ovom sporu male vrijednosti, podnio tužbu podneskom od 03. lipnja 2025. godine, potražujući isplatu ukupnog iznosa od 48,41 Eura, zajedno sa zateznom kamatom u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

2. Obrazlažući tužbu je naveo da su stranke imale sklopljen ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju s početkom važenja od 27. rujna 2017. godine, za razdoblje od 1 godine i to prema polici broj [broj police], s ugovorenom godišnjom premijom od 111,49 Eura, a sukladno čl. XIV. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, produljivalo se razdoblje osiguranja i na naredne godine, pri čemu iz službene evidencije tužitelja, proizlazi da je navedena polica važila u razdoblju od 27. rujna 2017. godine, pa sve do 30. prosinca 2022. godine, obzirom da je tužitelj tog datuma, zbog neplaćanja premije dopunskog osiguranja, raskinuo navedenu policu.

3. Tužitelj, nadalje, napominje kako je tuženik za vrijeme razdoblja važenja posljednjeg osigurateljnog razdoblja dopunskog zdravstvenog osiguranja i to u periodu od 27. rujna 2022. godine, do 30. prosinca 2022. godine , koristio zdravstvenu zaštitu te na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja načinio troškove u sveukupnom iznosu od 46,49 Eura, koje troškove je tužitelj podmirio.

4. Pozivajući se na čl. XVI navedenih Općih uvjeta, tužitelj ističe da mu je tuženik dužan platiti ukupan iznos od 48,41 Eura, koja svota predstavlja glavnicu duga od 46,49 Eura (na ime razlike između troškova korištene zdravstvene zaštite koji iznose 75,11 Eura i iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, koja iznosi 28,62 Eura), ali i pripadajuću zateznu kamatu koja na dan 11. rujna 2023. godine, iznosi 1,92 Eura, s obvezom plaćanja daljnje zatezne kamate na taj utuženi iznos od 48,41 Eura ukupno, počevši od 30. prosinca 2022. godine.

5. Kako je tuženik propustio tužitelju platiti utuženi iznos, iako ga je tužitelj pozvao da to učini zahtjevom od 11. rujna 2023. godine, u roku od 8 dana, tužitelj predlaže da se tuženika obveže da mu isplati 48,41 Eura, sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2022. godine.

6. Tuženik je u pisanom odgovoru na tužbu (list 21 spisa), kojeg je vlastoručno napisao, osporio predmetnu novčanu tražbinu tužitelja, navevši da je sve platio tužitelju što je bio dužan sa zakašnjenjem, ali te iznesene činjenice tuženik nije potkrijep io nikakvim materijalnim dokazima. Naime, tuženik tvrdi da je "Lažno predstavljeno sudu da sam ja raskinuo ugovor zbog neplaćanja" (premda to tužitelj u historijatu tužbe nije niti tvrdio), navevši "Oni su raskinuli ja sam sa zakašnjenjem sve uplatio" i tv rdi da je imao preplatu sa datumom raskida Ugovora (spočitavajući tužitelju da namjerno to nije dostavio sudu, premda tuženik nije sudu dostavio niti jedan jedini materijalni dokaz o nekakvom plaćanju utuženog iznosa tužitelju ili nekakvoj navodnoj preplat i duga). Tvrdi da je sklopio novi ugovor kada je saznao da je tužitelj raskinuo dotadašnji, a što ne bi bilo moguće da im je nešto dugovao. Također, tvrdi da je uvijek imao važeću policu DZO (premda je ta tvrdnja u suprotnosti sa prethodno napisanom rečenicom u tuženikovom odgovoru na tužbu u kojoj tuženik ističe da je saznao da je tužitelj raskinuo ugovor jer ako je ugovor bio raskinut, očito je da u određenom razdoblju tuženik nije imao policu dopunskog zdravstvenog osiguranja). Smatra da je podnesena tužba očiti pokušaj prevare sa dokumentacijom do koje tuženik ne može doći jer mu ju tužitelj ne daje, a iz koje je razvidno da je sve plaćeno i preplaćeno. Zamolio je da ga sud zaštitit, te je spomenuo i da je bio branitelj – dragovoljac, te da je sada u mirovini.

7. Obzirom da je spor male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461. a st.2. ZPP, te da niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta, valjalo je odluku donijeti na temelju stanja spisa, odlučujući po pravilima o teretu dokazivanja, odnosno vodeći računa što je tko dokazao u ovoj parnici.

8. Kako je tužitelj materijalnim dokazima u vidu analitičke kartice dopunskog osiguranja tuženika, ali i obračuna visine duga (list 6-15), a što predstavlja vjerodostojnu ispravu, dokazao da se ukupan dug tuženika od 48,41 Eura, sastoji od glavnog duga u iznosu od 46,49 Eura i obračunate zatezne kamate na taj iznos do 11. rujna 2023. godine od 01,92 Eura, sud je tu tvrdnju tužitelja u ovoj parnici, prihvatio kao dokazanu, za razliku od tvrdnje tuženika o nekakvoj preplati ili podmirenju dugovanog iznosa jer tuženikove tvrdnje su ostale samo nedokazane tvrdnje tuženika, koje nisu potkrijepljene bilo kakvim (konkretnim) materijalnim dokazom, a ukoliko je tuženik nešto platio ili preplatio tužitelju, svakako tuženik o tome treba posjedovati materijalne dokaze u vidu uplatnica koje je trebao dostaviti sudu i time na taj način dokumentirati svoje navode.

9. Tuženik sasvim neosnovano pokušava na tužitelja u ovom postupku prebaciti odgovornost u vezi nekakvih dokumenata do kojih navodno tuženik ne može doći, tvrdeći da mu ih ne daju jer svaka osoba koja nešto nekome plaća (a tuženik je plaćao tužitelju nešto u vezi police dopunskog osiguranja), mora o tome posjedovati dokaz, makar u vidu preslika uplatnica ili dokaza o izvršenim online transferima, naravno ukoliko ih pažljivo čuva u vlastitoj evidenciji o plaćanju obveza.

10. Kako je na tuženiku u ovoj parnici bio teret dokaza o tome da je platio tužitelju utuženu tražbinu koju je tužitelj na valjan način obrazložio u historijatu tužbe, bar u pogledu pravne osnove kada se govori o valjanom obrazloženju, ukoliko ne i u vezi visine, sud zaključuje da tuženik nije dokazao u ovoj parnici da je platio tužitelju utuženi iznos.

11. Zbog toga je valjalo udovoljiti osnovanom potraživanju tužitelja u vezi isplate iznosa od 46,49 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 30. prosinca 2022. godine, pa sve do isplate, te odbiti kao neosnovan preostali zahtjev tužitelja jer je osnovani dio tužbenog zahtjeva tužitelja opravdano bio utemeljen na Zakonu o zdravstvenom osiguranju, Općim uvjetima ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, kao i na općem propisu, odnosno Zakonu o obveznim odnosima i to čl. 9. čl. 10. i čl. 29.

12. U hrvatskom zakonodavstvu je izričito zabranjeno ukamaćivanje glavnice , pa je tužitelj posredstvom ovlaštenog zastupnika i odgovorne osobe, sasvim nerealno i neosnovano u podnesenoj tužbi obračunao na iznos glavnog duga od 46,49 Eura, zateznu kamatu do dana 11. rujna 2023. godine (od 01,92 Eura), da bi potom tražio predmetnim tužbenim zahtjevom, da mu tuženik isplati iznos od 48,41 Eura, sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2022. godine, po principu "ide-ide" ili "možda prođe".

13. Zbog navedene zabrane ukamaćivanja glavnice, tužitelj ne može zbrajati svoju tražbinu u vezi kamate sa tražbinom u vezi glavnog duga, niti može potraživati zateznu kamatu primjerice na iznos od 48,41 Eura, od 12. rujna 2023. godine, već samo može potraživati zateznu kamatu na iznos ukupne svote glavnog duga od 46,49 Eura od 30. prosinca 2022. godine (dakle, računajući od datum dospijeća obveze tuženika da plati taj iznos glavnog duga u smislu čl. XVI. navedenih Općih uvjeta…), a činjenica da je tužitelj odlučio obračunati visinu zatezne kamate do dana 11. rujna 2023. godine (jer je toga dana sačinio podnesak kojim je tražio da mu tuženik podmiri cjelokupni dug) , može biti bitna samo za sadržaj tužiteljevog podneska od 11. rujna 2023. godine (list 16 spisa), kojim je tužitelj tražio od tuženika, da mu ovaj izvansudski podmiri iznos glavnog duga od 46,49 Eura i pripadajuću kamatu obračunatu do dana 11. rujna 2023. godine, na taj iznos od 01,92 Eura, ali taj obračun nije od značaja za novčani iznos koji se tužitelju može dosuditi sudskom odlukom, sukladno pozitivnim propisima, odnosno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

14. Zbog navedenog je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Bjelovaru, 03. rujna 2025. godine.

Sudac:

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U Bjelovaru, dana 03. rujna 2025. godine.

S u d a c: