REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6844/2024-9
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nebojši Antoliću, odvjetniku iz Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Jospia Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 3. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je valjan Ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene broj 012109- 2542518823 od 13.01.1983.g. zaključen između Zagrebačke banke, Poslovna jedinica 012109, [adresa] i CB iz [adresa], zastupan po zz majci MB, u iznosu od 1.086,25 DM (tisućuosamdesetšestmaraka i 25/100) te ugovorenom (fiksnom) kamatom od 11% godišnje s rokom oročenja 25 mjeseci i pod uvjetom automatskog produljenja po točki 5. Ugovora te se utvrđuje da je Ugovor prestao istekom ugovora dana 13.9.2024.g.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Jospia Jelačića 10, isplatiti tužiteljici MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], glavnicu u iznosu od 555,93 EUR (petstotinapedesetpet eura i 93/100) uvećano za pripadajuću ugovorenu kamatu po stopi od 11% godišnje koja teče na iznos 555,93 EUR od 13.01.1983. do isteka ugovora 13.09.2024.g. te na tako obračunati dug platiti zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe 20.11.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 500,00, zajedno s zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom na iznos troška od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je majka i nasljednica ulagača, pok. CB, koji je dana 13.01.1983. g. sklopio s tuženikom Ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene (broj računa 012109-2542518823) i kojim je oročio ulog u iznosu od 1.086,25 DM (tisućuosamdesetišestmaraka i 25/100). DOKAZ: Ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene od 13.01.1983.g., u prilogu. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Markioli posl. br. O-5675/2020 od 14. svibnja 2024.g. ulog na računu 012109-2542518823 kod Zagrebačke banke d.d. utvrđen je kao naknadno pronađena imovina te je kao zakonska nasljednica na naknadno pronađenoj imovini utvrđena majka ulagača, odnosno tužiteljica. Tužiteljica se 17. svibnja 2024. g., putem punomoćnika, obratila tužitelju sa zahtjevom za dostavu podataka o oročenom depozitnom ulogu po Ugovoru o oročenom deviznom ulogu bez namjene, s brojem računa 012109-2542518823, odnosno potvrdu o postojanju oročenog uloga prema navedenom ugovoru te iznos sredstava – visini deviznog uloga po tom ugovoru, na dan izdavanja potvrde. Dana 6. lipnja 2024. g. punomoćnik tužiteljice zaprimio je odgovor tuženika u kojem potvrđuje postojanje računa pok. CB broj 012109-2542518823 te izvještava da stanje tog računa na dan 6.6.2024.g. iznosi 0,00 EUR. Tužiteljica ima pouzdana saznanja da tuženiku (Banci) nisu davani nikakvi nalozi za isplate odnosno raspolaganje novčanim sredstvima na računu pok. CB. Nikakve promjene (isplate) po tome ugovoru nije niti moglo biti, jer bi Banka za isplatu tražila original ugovora koji bi, u slučaju isplate svih sredsava, označila kao poništen. Tužiteljica je stoga, dana 19. lipnja 2024.g., po punomoćniku poslala Opetovani zahjev za dostavu podataka o oročenom deviznom ulogu, kojim je zatražio da tuženik dostavi točne i specificirane podatke, popraćene valjanom dokumentacijom, iz koje će biti razvidne sve eventualne promjene stanja novčanih sredstava na prethodno označenom računu, počevši od sklapanja Ugovora o oročenom deviznom ulogu bez namjene pa do potpunog ispražnjenja istog. Kako nije zaprimila odgovor tuženika, dana 17. rujna 2024.g. tužiteljica zastupana po punomoćniku izjavljuje otkaz Ugovora o oročenom deviznom ulogu bez namjene od 13.01.1983.g. čime otkazuje predmetni ugovor te poziva tuženika da u roku od 15 dana isplati ukupni iznos početne glavnice 555,39 EUR (što je protuvrijednost uloga koji je iznosio 1.086,25 DEM prema fiksnom faktoru konverzije 1,95583) zajedno s pripadajućim kamatama po stopi od 11% godišnje kako je ugovoreno u točki 3. predmetnog Ugovora. Tuženik dopisom od 25. rujna 2024.g. navodi da izjava tužiteljice o otkazu Ugovora o oročenom deviznom ulogu bez namjene od 13.01.1983.g. nema pravnog učinka, obzirom je 'predmetni ugovor prestao i to radi zatvaranja istog 31.12.1999.g. Međutim, tuženik je svojim ranije spomenutim dopisom od 6. lipnja 2024.g. potvrdio postojanje računa pok. CB broj 012109-2542518823 te naveo da stanje tog računa na dan 6.6.2024.g. iznosi 0,00 EUR. Dakle, ako je predmetni račun postojao na dan 6.6.2024.g. i za taj dan tuženik ima podatke o iznosu sredstava na računu, onda je ugovor nije mogao prestati uslijed zatvaranja računa još 31.12.1999.g. kako to navodi tuženik u svom dopisu od 25.9.2024.g. te slijedom navedenog izjava tužiteljice o otkazu Ugovora proizvodi odgovarajuće pravne učinke. Točkom 4. Ugovora oročenom deviznom ulogu bez namjene od 13.01.1983.g. propisano je da Ulagač može raspolagati oročenim ulogom po isteku ugovorenog roka oročenja (25 mjeseci), a točkom 5. Ugovora da ukoliko Ulagač ne otkaže Ugovor u roku od 30 dana od isteka ugovorenog roka, smatra se da je ulog ponovno oročen na isti rok i uz iste uvjete. Kako je rok oročenja iz točke 2. Ugovora 25 mjeseci od dana oročenja odnosno od 13.01.1983.g., a Ulagač ga nije prethodno otkazao, tako je istek oročenja (uz automatska produljenja svakih 25 mjeseci sukladno točki 5. Ugovora) nastupio dana 13. rujna 2024.g., a tužiteljica (ulagač) je otkazala ugovor izjavnom od 17. rujna 2024.g. DOKAZ: saslušanje tužiteljice. Temeljem takve izjave tužiteljice otkazan je predmetni Ugovor unutar 30 dana od isteka roka oročenja kako je propisano točkom 5. Ugovora pa je tako tužiteljica (ulagač) stekla pravo raspolagati oročenim ulogom. Tužiteljica je stoga postavila zahtjev tuženiku za isplatu oročenog uloga zajedno sa ugovorenim kamatama sukladno točki 3. Ugovora, što je tuženik dopisom od 25.9.2024.g. odbio uz obrazloženje da izjava tužiteljice ne može proizvoditi pravne učinke, obzirom je Ugovor već ranije prestao 31.12.1999. g.. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava sve navode iz tužbe te predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, a sve iz razloga kako slijedi. Tužiteljica svoje navode usmjerene na postojanje sredstava na deviznoj štednji ničime ne potkrepljuje osim što navodi da ima pouzdanja saznanja da nitko nije raspolagao sa ulogom te dostavlja Ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene. Tuženik ističe da je za štedne uloge ove vrste, a u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, izdavala štedne knjižice. U trenutku dizanja sredstava u cijelosti, tuženik je korisniku računa poništavala štednu knjižicu. U vrijeme sklapanja Ugovora kao i u trenutku dizanja sredstava, tuženik je sve evidencije vodila ručno, pa tako i u ovom slučaju. Obzirom na „ručno vođene evidencije“, tuženik je prilikom dizanja novčanih sredstava morala i „ručno“ poništiti štednu knjižicu, a kada je uvedena digitalizacija sustava, evidencije o ručno vođenim štednjama su samo u najšturijem obliku zabilježene u sustavu, a sva dokumentacija je uništena. Tuženik kao kreditna institucija, je sukladno čl. 160. Zakona o kreditnim institucijama, dužna čuvati najmanje 11 godina sve isprave koje se odnose na otvaranje, zatvaranje te evidentiranje promjena stanja na računima za plaćanje te depozita stoga je zbog proteka vremena dokumentacija uništena. Navodi tužiteljice u dijelu u kojem tvrdi da je tuženik bio dužan poništiti Ugovor o oročenoj deviznoj štednji su promašeni i netočni, obzirom se u tom trenutku nije poništavao Ugovor već štedna knjižica, odnosno dokument na temelju kojeg je ulagač/ štediša raspolagao sa oročenim deviznim sredstvima. U tom smislu, a poglavito uzimajući u obzir protek vremena te odredbe o čuvanju dokumentacije, tuženik ističe da je na tužiteljici teret dokaza te je dužna, ukoliko tvrdi da štednja egzistira i da postoji obveza tuženika istu isplatiti, navedeno i dokazati cjelovitom i vjerodostojnom dokumentacijom. Tuženik, iz razloga kako je ranije pojasnilo, ne raspolaže nikakvim podacima o prometima po navedenom računu prije 31.12.1999.g. nego samo u sustavu ima zabilježen podatak da je štedni ulog podignut u cijelosti te da po računu nema sredstava, stoga je isti zatvoren 31.12.1999.g. Tuženik ne spori valjanost Ugovora nego ističe da je Ugovor prestao zatvaranjem računa 31.12.1999.g. obzirom je tada stanje devizne oročene štednje iznosilo 0,00 EUR. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane uz dosudu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: presliku ugovora o oročenom deviznom ulogu bez namjene od 13.01.1983. godine, rješenje javnog bilježnika Marine Markioli, poslovni broj O-5675/2020 od 14.05.2024., dopis tužiteljice od 17.05.2024., dopis tuženika od 6.06.2024., dopis tužiteljice od 19.06.2024., dopis tužiteljice od 17.09.2024., dopis tuženika od 25.09.2024.; 6.06.2024.
5. Nesporno je među strankama da je tužiteljica majka i nasljednica ulagača pok. SB koji je dana 13.01.1983. sklopio s tuženikom ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene, broj računa 012109-2542518823, kojim je oročio ulog u iznosu od 1.086,25 DM. Nesporno je da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Markioli, poslovni broj O-5675/2020 od 14.05.2024. ulog na računu broj 012109-2542518823 kod tuženika utvrđen kao naknadno pronađena imovina te kao zakonska nasljednica na naknadno pronađenoj imovini utvrđena majka ulagača tužiteljica. Sporno je da li je zatvoren ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene. Prema odredbi tada važećeg Zakon o obveznim odnosima iz 1978. čl. 1036. propisano je da banka na temelju ugovora o novčanom depozitu otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova s deponentom ili za njegov račun s trećim. Prema odredbi čl. 1043. ZOO-a iz 1978. propisano je da kod uloga na štednju banka izdaje štednu knjižicu dok je odredbom čl. 1044. istog Zakona propisano je da se u štednu knjižicu unose sve uplate i podizanje novaca. Sud zaključuje da je odredbama tad važećeg Zakona propisano da se temeljem Ugovora o novčanom depozitu otvara račun na kojem se bilježe sva potraživanja i dugovanja, stoga je mišljenje suda da banka nije izdavala štedne knjižice u odnosu Ugovora o novčanom depozitu. Tuženik temelji da se izdavanje štednih knjižica kod ugovora o oročenju navodi na internim pravilnicima banke i Općim uvjetima poslovanja s korisnicima iako navedeno ne dostavlja u ovosudni spis. Prema odredbi čl. 1035. st. 2. navedenog Zakona propisuje se da se Ugovorom o novčanom depozitu utvrđuju uvjeti pod kojima je banka dužna vratiti deponirani novac, stoga su uvjeti oročenja utvrđeni u ugovoru. Uvjeti oročenja propisani su u navedenom ugovoru koji predstavlja dokaz o tome da su sredstva oročena. Ne postoji zakonska pretpostavka za izdavanje štedne knjižice.
6. Dostavom Ugovora o oročenom deviznom ulogu bez namjene tužiteljica je dokazala da navedeni ulog nije podignut jer bi ulog da je doista podignut bio poništen od strane tuženika te bi na taj način dokazala da je navedeni ulog podignut. Temeljem čl. 221. a. ZPP-a ako sud na temelju izvedbenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U ovom postupku teret dokazivanja je na strani tuženika. Tuženik nije dokazao da ulogom nije raspolagano te je tužena navodnu isplatu oročenih sredstava dužna dokazati. Tuženik se pokušava osloboditi svoje obveze dokazivanja navodeći da je isplatom sredstava o navedenom ugovoru pozivanjem na odredbu čl. 160. Zakona o kreditnim institucijama, kojim je propisano da je kreditna institucija dužna sve isprave koje se odnose na otvaranje, zatvaranje i evidentiranje promjena stanja na računima te plaćanja čuvati najmanje 11 godina, te da ih je zbog proteka tog vremena uništila. Zakon o kreditnim institucijama ne regulira pravila dokazivanja u parničnom postupku te se time kreditne institucije ne oslobađaju obveze čuvanja relevantnih dokumenata dulje od propisanog roka. Sud je odbio tuženika sa saslušanjem djelatnika tuženika na okolnost vođenja i zatvaranja stare devizne štednje jer se u ovom slučaju radi o novčanom depozitu te tuženik jedino može dokazati posjedovanjem odgovarajuće dokumentacije okolnosti vezane uz vođenje i zatvaranje računa. Tuženik nije dokazao da je Ugovor o oročenom deviznom ulogu bez namjene od 13.01.1983. bio poništen. Sud je utvrdio da je protuvrijednost uloga koji je iznosio 1.086,25 DEM, a prema fiksnom faktoru konverzije 1,95583 iznosi 555,39 eur, a sa pripadajućim kamatama po stopi 11 % godišnje kako je ugovoreno u točki 3. predmetnog Ugovora.
7. S obzirom da tuženik nije dokazao da je navedeni ugovor poništen, a radi podignutog uloga, sud je utvrdio da je navedeni ugovor valjan i to za iznos od 1.086,25 DM te ugovorenom fiksnom kamatom od 11 % godišnje s rokom oročenja 25 mjeseci i pod uvjetom automatskog produljenja po točki 5. Ugovora, te se utvrđuje da je ugovor prestao istekom Ugovora dana 13.09.2024. Sud je odlučio da se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos glavnice 555,93 eur, uvećano za pripadajuću ugovorenu kamatu po stopi od 11 % godišnje koja teče na iznos 555,93 eur-a od 13.01.1983. do isteka ugovora 13.09.2024. te na tako obračunati dug je dužan platiti zateznu kamatu koja teče od dana 20.11.2024. pa do isplate.
8. Sud je dosudio parnični trošak tužiteljici temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a u iznosu od 500,00 eur, a koji se odnosi na: tužbu 50 bodova, podnesak od 1.04.2025. 50 bodova, podnesak od 28.05.2025 50 bodova, ročište od 10.06.2025. 50 bodova, a što ukupno iznosi 400,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 100,00 eur.
U Zagrebu, 3. rujna 2025.
Sudac:
Saša Bušić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
