Poslovni broj: Povrv-5937/2019-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski poslovni centar-stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Srebrnjak 55, OIB:45026196523 kao upravitelj stambene zgrade u [adresa], zastupani po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 01. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog punomoćnika ĐV, tuženika te punomoćnika tuženika, 03. rujna 2025.

presudio j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 238/2019 od 10. rujna 2019. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 76,16 eura/573,85 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 3,31EUR/24,95kn od 26.09.2016. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.10.2016. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.11.2016. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.12.2016. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.01.2017. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.02.2017. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.03.2017. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.02.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.03.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.04.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.05.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.06.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.07.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.08.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.09.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.10.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.11.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.12.2018. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.01.2019. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.02.2019. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.03.2019. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.04.2019. pa do isplate

- 3,31EUR/24,95kn od 26.05.2019. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-238/2019 od 10. rujna 2019. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 30,47 eura/229,54 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 1,32EUR/9,98kn od 26.09.2016. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.10.2016. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.11.2016. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.12.2016. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.01.2017. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.02.2017. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.03.2017. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.02.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.03.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.04.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.05.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.06.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.07.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.08.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.09.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.10.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.11.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.12.2018. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.01.2019. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.02.2019. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.03.2019. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.04.2019. pa do isplate

- 1,32EUR/9,98kn od 26.05.2019. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 76,16 eura/573,85 kuna.

IV. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 456,88 eura/3.442,35 kuna kao nedopušten.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 495,19 eura sa zateznim kamatama tekućima od 03. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 782,42 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je protiv ovršenika (sada tuženika) podnio javnom bilježniku Seniji Škrinjar Kos prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 803,39 kuna na ime neplaćene pričuve sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate, potražujući i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-238/2019 od 10. rujna 2019. godine određena je ovrha, protiv kojega je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor.

3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-5937/2019 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 13. studenoga 2019. godine, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj ističe da se potraživanje odnosi na zajedničku pričuvu obračunatu tuženiku kao suvlasniku zgrade odnosno vlasniku stana na II (drugom) katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 77,42m2 u zgradi mješovite uporabe br. 82 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to za razliku kvadrata, jer je tuženiku pričuva obračunata za 67,46 m2, a stvarna površina stana je 77,44 m2, što tuženik nije prijavio. Suvlasnici stambene zgrade na adresi u [adresa] sklopili su dana 6. rujna 2011. Međuvlasnički ugovor kojim uređuju svoje uzajamne (međusobne) odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade i izvršavanjem prava, obveza i dužnosti koji u svezi s time nastaju. Stoga, člankom 25. predmetnog ugovora propisan je koeficijent 1,00 za stambeni prostor sukladno kojem će se obračunavati zajednička pričuva. Iz Odluke suvlasnika o otkazu Ugovora o upravljaju s Dl-Trade Zagreb te sklapanju Ugovora o upravljanju s Hrvatski poslovni centar-stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o. od 6. rujna 2011., a koja prileži Međuvlasničkom ugovoru od 6. rujna 2011. proizlazi da su istu potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine površinu od 507,72m2 što u odnosu na ukupnu površinu svih posebnih dijelova predmetne zgrade čini 74,4% odnosno više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a kojim potpisom su suvlasnici ovjerili utvrđene suvlasničke dijelove te prihvatili odredbe Međuvlasničkog ugovora, slijedom čega je predmetni Međuvlasnički ugovor valjano sklopljen u skladu s odredbom članka 375. st. 3. ZVDSP-a. Iz čl. 14. valjano sklopljenog Ugovora o upravljanju od 6. rujna 2011. godine koji su sklopili upravitelj, ovdje tužitelj, i suvlasnici zgrade u [adresa] proizlazi da će suvlasnici troškove upravljanja uplaćivati prema korisnoj površini stana i drugih samostalnih prostorija u njihovom vlasništvu primjenjujući koeficijente iz čl. 25. Međuvlasničkog ugovora i to 2,50kn/m2 za koeficijent 1,00. Nadalje, suvlasnici predmetne zgrade donijeli su odluku o prihvaćanju Godišnjeg programa upravljanja zgradom za 2012. te povećanju visine zajedničke pričuve na 3,50kn/m2 počevši od 01.05.2012., a iz koje je odluke jasno vidljivo da ju je upravo većina suvlasnika stambene zgrade i potpisala. Naime, iz predmetne odluke proizlazi da je ukupna površina posebnih dijelova nekretnine u 2012. godini iznosila 692,35m2, a dok su istu potpisali suvlasnici čija ukupna površina posebnih dijelova iznosi 442,21m2, a što čini postotak od 63,87%, a što je u konačnici više od polovice vrijednosti posebnih dijelova nekretnine. Shodno navedenom, predmetna odluka o povećanju pričuve na 3,50kn/m2 obvezuje sve suvlasnike sukladno odredbi čl. 375. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a dok je u st. 4. istoga članka propisano da odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

5. Tuženik ističe da je nekada on upravljao zgradom u [adresa] te da je tamo i živio imao svoj građevinski obrt te da postoji dugovanje prema njemu od strane suvlasnika zgrade na ime hitnih intervencija na zajedničkim dijelovima zgrade. Osporava odluku suvlasnika o povećanju pričuve sa 2,50 kn na 3,50 kuna kao nezakonitu, jer se radi o krivotvorenoj ispravi i nema potrebnu većinu te su krivotvoreni potpisi suvlasnika. Ističe materijalnopravni prigovor prijeboja u iznosu od 4.016,20 kn da bi konačno podnio procesnopravni prigovor radi prijeboja. Ističe prigovor litispendencije i to u predmetima ovog suda posl.br. Povrv-7769/18 i Povrv- 5930/19.

6. Naknadno, tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja.

7. Tužitelj osporava tuženikov materijalnopravni prigovor prijeboja u iznosu od 4.016,20 kn kao i procesnopravni prigovor radi prijeboja te ističe prigovor zastare.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelji kao i tuženik, u predmetnom razdoblju, suvlasnici zgrade, na adresi [adresa], u vrijeme nastanka obveze, odnosno vlasnici ili suvlasnici posebnih dijelova zgrade te da je valjan Međuvlasnički ugovor te Ugovor o upravljanju zgradom od 06. rujna 2011., kao i da isti obvezuje i tuženika.

9. Također nije sporno da je tuženiku pričuva obračunavana za površinu stana od 67,46 m2, a stvarna površina stana je 77,44 m2 te nije sporna visina pričuve od 2,50 kuna.

10. Sporna je valjanost odluke suvlasnika o povećanju pričuve na 3,50 kuna (Sažetak godišnjeg plana za godinu 2012) te je li tuženik dužan plaćati pričuvu za razliku neprijavljenih kvadrata (9,98 m2). Dakle, sporno je postoji li potraživanje tužitelja prema tuženiku, a ukoliko postoji, postoji li i potraživanje tuženika prema tužitelju te jesu li ispunjeni uvjeti za prebijanje potraživanja. Sporan je i prigovor litispendencije te prigovor zastare potraživanja tuženika i potraživanja tužitelja.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 4 spisa), zapisnik o preuzimanju s troškovnikom (list 11-13 spisa), dopis od 18. studenoga 2011. (list 16 spisa), odluka o davanju na korištenje ravnog krova kao terase (list 15 spisa), potvrda o prijavi (list 17 spisa), Ugovor od 04. siječnja 1999. (list 18 spisa), Međuvlasnički ugovor od 06. rujna 2011. (list 33-38 spisa), Ugovor o upravljanju od 06. rujna 2011. (list 28-32 spisa), prijedlog godišnjeg programa upravljanja za 2012. (list 41-42 spisa), sažetak godišnjeg plana za 2012. i povećanje pričuve (list 43 i 70 spisa), Ugovor o kupoprodaji (list 44-48 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 50- 53 spisa), izjava o prijeboju (list 76-77 spisa), račun od 17. veljače 2009. i 15. lipnja 2009. (list 78-79 spisa), zapisnik o preuzimanju (list 80 spisa), troškovnik (list 81-83 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 96 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 156-158 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 159 spisa), rješenje od 16. veljače 2023. (list 241-242 spisa), spise ovog suda Povrv-7769/18 i Povrv-5930/19, saslušani su svjedoci DV, ĆV, ŠV, RV i KV i tuženik.

12. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka GV, a tuženik od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka OV, pa isti nisu izvedeni.

13. Izvođenje dokaza uvidom i pregledom ostalih isprava nije bilo potrebno za odluku, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno.

14. Na temelju tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik plati pričuvu za razdoblje od rujna 2016. do svibnja 2019. za stambeni prostor koji se nalazi u [adresa], za razliku površine od 9,98 m2 u ukupnom iznosu od 803,39 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Prema odredbi članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu:ZV) zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

17. Odredbom čl. 93. st. 1. ZV propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

18. Smislenim tumačenjem navedenih odredaba zakona, podrazumijeva se ovlast upravitelja u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-7255/13 i dr.).

19. Čl. 375. st. 1. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom stavak 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

20. Uvidom u Međuvlasnički ugovor sklopljen 06. rujna 2011. i popis suvlasnika koji je sastavni dio tog Međuvlasničkog ugovora utvrđeno je da ga je sklopila većina suvlasnika nekretnine u [adresa], pa je takav Međuvlasnički ugovor zakonito sklopljen i valjan te odluke koje iz njega proizlaze obvezuju sve sadašnje i buduće suvlasnike neovisno o tome jesu li ih i oni potpisali, a što propisuje članak 375. ZV-a.

21. Stoga tako sklopljen Međuvlasnički ugovor obvezuje i tuženika.

22. Tuženik tijekom postupka nije osporio da bi bio suvlasnik stambenog prostora za čiju pričuvu ga terete tužitelji u ovom postupku, kao niti njegovu stvarnu površinu od 77,44 m2 kao i da mu je u poslovnim knjigama tužitelja bila evidentirana površina od 67,46 m2.

23. Prema odredbi čl. 14. Ugovora o upravljanju, koji obvezuje i tuženika, suvlasnici će troškove upravljanja uplaćivati prema korisnoj površini stana i drugih samostalnih prostorija u njihovom vlasništvu.

24. Dakle, tuženik je dužan plaćati pričuvu prema korisnoj površini stana, a to je 77,44 m2, pa kako je evidentiran za površinu od 67,46 m2, dužan je platiti za razliku površine stana od 9,98 m2.

25. Nadalje, prema odredbi čl. 14. Ugovora o upravljanju svaki suvlasnik dužan je plaćati pričuvu primjenjujući koeficijente iz čl. 25. Međuvlasničkog ugovora i to 2,50 kn/m2 za koeficijent 1,0. Prema odredbi čl. 14. Međuvlasničkog ugovora svaki suvlasnik obvezan je plaćati pričuvu do 20. u mjesecu za tekući mjesec.

26. Uvidom u spise ovog suda posl.br. Povrv-7769/18 i Povrv-5930/19 utvrđeno je da je su stranke iste kao i u ovom predmetu, ali je u istima predmet spora plaćanje pričuve za stan tuženika površine 67,46 m2, dok je u ovom predmetu utužena razlika kvadrata do 77,44 m2, pa je stoga neosnovan tuženikov prigovor litispendencije.

27. Uvidom u sažetak godišnjeg plana za godinu 2012. utvrđeno je da je pored potpisa nadopisivano ime i prezime suvlasnika te površina stana, što sud smatra dopuštenim i valjanim te ne smatra krivotvorenjem isprave, a isto je utvrdilo i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu rješenjem od

16. veljače 2023. (list 241-242 spisa).

28. Sporno je da li su gore navedenu ispravu potpisali navedeni suvlasnici ili je netko krivotvorio njihove potpise.

29. Iz iskaza saslušanih svjedoka ĆV, SV i KV proizlazi da su oni vlastoručno potpisali spornu ispravu.

30. Iz iskaza svjedoka AV proizlazi da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, već potpis NV.

31. Iz iskaza svjedoka ŠV proizlazi da se pored njegovog imena nalazi potpis njegovog oca kao punomoćnika.

32. Iskaze gore navedenih svjedoka glede potpisa sud prihvaća kao istinite, međutim, u dijelu iskaza svjedoka ŠV glede pisane punomoći i ovlaštenja za potpis na ispravu kojom je svim suvlasnicima povećana pričuva na 3,50 kn, sud ne prihvaća, jer predmetnoj ispravi ne prileži pisana punomoć te nije naznačeno da ŠV potpisuje punomoćnik.

33. Također, uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora (list 216 spisa) utvrđeno je da je DV prodao stan NV ugovorom o kupoprodaji od 23. listopada 2002. i dodatkom ugovoru o kupoprodaji od 02. prosinca 2002.. pa isti nije mogao biti naveden u sažetku godišnjeg plana za godinu 2012., jer nije suvlasnik.

34. Na sažetku godišnjeg plana za godinu 2012. u popisu suvlasnika nije naveden NV, već DV, pa sud valjanost isprave u tom dijelu ne prihvaća.

35. Glede osporenog potpisa suvlasnika GV, tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga njegovim saslušanjem, pa tužitelj nije dokazao da je on potpisnik isprave, a što je bio dužan u skladu s čl. 219. ZPP-a.

36. Dakle, utvrđeno je da su valjani potpisi suvlasnika ĆV, SV i KV.

37. Nije sporno da je suvlasnički dio Slavice Zbiljski 71,10 m2, Tugomime Ostojić 54,00 m2 i Martine Kalšan 112,52 m2.

38. Kako nije sporno da je ukupna stambena površina predmetne zgrade 692,35 m2, to proizlazi da spornu odluku o povećanju pričuve na 3.50 kn/m2 nije donijela većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

39. Glede tuženikovih navoda da ni NV nije bio suvlasnik, jer je njegovo vlasništvo preneseno banci, sud istu činjenicu ne smatra odlučnom, jer je već utvrdio kako odluku o povećanju pričuve nije donijela većina suvlasnika, pa isto nije posebno obrazlagao.

40. Time je tužitelj dokazao visinu mjesečne pričuve za razliku predmetnog stana od 9,98 m2 u iznosu 24,95 kuna/3,31 euro mjesečno (umnožak razlike veličine stambenog prostora 9,98 m2, iznosa nesporne zajedničke pričuve po m2 stambenog prostora 2,50 kuna, i koeficijenta 1,00).

41. Kako tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi podmirio sporno dugovanje, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a zaključio da utuženo potraživanje nije podmireno.

42. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi platiti pričuvu za predmetni stan za razdoblje od rujna 2016. do svibnja 2019. u iznosu 76,16 eura/573,85 kuna, pa je sud na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sa pripadajućim zateznim kamatama od svakog 25-og u mjesecu svakog pojedinačnog iznosa utvrđenog temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (iako je dospijeće određeno čl. 14. Međuvlasničkog ugovora do 20-og u mjesecu) pa do isplate, na temelju odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO), dok je u ostalom dijelu ukinut te odbijen tužbeni zahtjev sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP.a.

43. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan iz razloga što je prijedlog za ovrhu podnesen 06. rujna 2019., a dospijeće najstarijeg potraživanja tužitelja je od 25. rujna 2016. Dakle, sve je unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 226. ZOO-a.

44. U odnosu na tuženikovo isticanje činjenice da mu nikada nisu dostavljeni računi za razliku kvadrata, ista činjenica nije istaknuta do pripremnog ročišta, kao što ni tužitelj nije dostavio dokazni prijedlog pisane izjave suvlasnika (list 191-196 spisa) do pripremnog ročišta, pa iste činjenice i dokazne prijedloge sud nije uzeo u obzir.

45. Glede tuženikovog prigovora prijeboja, ističe se da se različita pravna priroda građanskopravnog prijeboja i procesnopravnog prigovora radi prebijanja očituje u tome što je bit prigovora građanskopravnog prijeboja negiranje postojanja uzajamnih tražbina, a kod procesnopravnog prigovora tražbine i nakon istaknutog prigovora još uvijek postoje, među njima još nije došlo do prijeboja, on će nastupiti pravomoćnošću odluke suda. Bitna razlika je i u načinu odlučivanja u povodu tih prigovora. O osnovanosti prigovora građanskopravnog prijeboja sud se izjašnjava u obrazloženju presude, a u povodu prigovora radi prebijanja sud je, ako se ispune pretpostavke za odlučivanje o tom prigovoru, obvezan u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje tražbine istaknute radi prebijanja te takva odluka postaje pravomoćna (čl. 338. st. 3. i 333. st. 2. ZPP-a). Zbog razlika u njihovoj pravnoj prirodi i njihovom sadržaju tuženik se u parnici ne može braniti isticanjem i jednog i drugog prigovora s obzirom na to da se oni međusobno isključuju.

46. Dakle, tuženik je konačno ipak postavio procesnopravni prigovor radi prijeboja u iznosu od 4.016,20 kuna.

47. Uvidom u isprave, račune od 15. veljače 2009. i 15. lipnja 2009., kao i troškovnike priložene tim računima, utvrđeno je da glase na ukupan iznos od 6.040,00 kuna, od kojeg potraživanja je izjavom o prijeboju od 25. siječnja 2013. već izvršen prijeboj za iznos od 2.023,80 kuna s potraživanjem prema tuženiku za pričuvu od travnja 2012. do ožujka 2013., dok je preostao iznos od 4.016,20 kuna.

48. Sud prihvaća i iskaz tuženika u dijelu izvođenja radova, jer nije suprotan ispravama u spisu.

49. Navodi tužitelja da je tuženik odjavio obrt, nisu odlučni u ovom postupku, jer je tuženik ionako pravni sljednik obrta.

50. Sud prihvaća da je krivi OIB društva Dl-Trade d.o.o. na zapisniku o preuzimanju omaška u pisanju.

51. Međutim, iz gore navedenih isprava vidljivo je da se radi o računima iz 2009., dok se u ovome postupku potraživanje odnosi na razdoblje od rujna 2016. do svibnja 2019.

52. Naime, odredbom čl. 198. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u trenutku kada su se stekle pretpostavke prijeboja, dok ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

53. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare potraživanja tuženika, kojega tuženik predlaže prebiti u ovome postupku. Obzirom da je potraživanje tuženika dospjelo 2009., a najranije potraživanje tužitelja u rujnu 2016., proizlazi da je tuženikova tražbina zastarjela i prije negoli su pretpostavke prijeboja nastale, a budući da se radi o tražbini koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina te je stoga ta tražbina zastarjela i prije negoli je potraživanje tužitelja koje je predmet ovoga postupka nastalo, budući da je tražbina koja je predmet ovoga postupka dospjela više od šest godina nakon dospijeća tražbine tuženika.

54. Slijedom iznesenoga, prigovor tuženika radi prebijanja je neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke, ali samo za iznos od 76,16 eura/573,85 kuna, za koji iznos je utvrđena osnovanom tražbina tužitelja, što proizlazi iz svrhe toga prigovora kojemu je cilj prebijanje utužene tražbine s tuženikovom protutražbinom i odbijanje tužbenog zahtjeva. Riječ je o defanzivnom prigovoru koji nije istaknut u obliku samostalnog zahtjeva i o njemu sud može odlučivati samo u granicama tužiteljeva tužbenog zahtjeva.

55. Naime, ako je tuženik prigovorom radi prebijanja istaknuo tražbinu koja je veća od tužiteljeve tražbine, što je ovdje slučaj (4.016,20 kn) sud za višak tuženikove tražbine koji prelazi tužiteljevu tražbinu treba odbaciti tuženikov prigovor radi prebijanja kao nedopušten, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Trošak je određen primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

57. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio sa 71,4% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 85,7% (osnova+visina/dva). Tuženik je uspio u omjeru od 14,3%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 71,4%.

58. Tužitelju je priznat trošak postupka u smislu članka 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju pripada nagrada za sastava podnesaka od 09. prosinca 2019., 24. ožujka 2021., 28. travnja 2021. i 06. svibnja 2021. (Tbr. 8./1. OT), pristup punomoćnika na ročišta od 18. siječnja 2022., 18. rujna 2024., 12. veljače 2025. i 01. srpnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu od 25 bodova, sastav podnesaka od 10. siječnja 2022., 20. siječnja 2023., 08. ožujka 2023., 24. srpnja 2023. i 10. lipnja 2024. (Tbr. 8./3. OT), za svaku radnju u iznosu od 12,50 bodova. Dakle, ukupno 262,50 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2 eura i uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 656,25 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eura na temelju Tbr. 2. točka 1., a u vezi s Tbr. 1. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), jer može platiti samo polovicu pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana.

59. Tužitelju je priznat i trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 150,00 kuna/19,91 eura sukladno Tbr. 11. točka 2. stavak 2. OT- a uvećano za PDV, što ukupno iznosi 24,89 eura.

60. Tužitelju je priznat i trošak dvije dostave (tada ovrhovoditelju i ovršeniku) rješenja o ovrsi preporučenom pošiljkom u iznosu od 43,50 kuna/5,77 eura.

61. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak javnobilježničke nagrade te paušalni troškovi, jer u spisu nema dokaza da su troškovi zaista nastali te plaćeni.

62. Tužitelju nije priznato povišenje tarifnih stavki za zastupanje više osoba, jer mu je punomoć dao upravitelj zgrade, a ne suvlasnici pojedinačno, pa mu isto ne pripada.

63. Dakle, ukupan trošak tužitelja je 693,55 eura, pa s obzirom na omjer uspjeha od 71,4% istome pripada 495,19 eura, dok je za ostatak zahtjeva odbijen (zahtijevano ukupno 1.277,61 eura).

64. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

65. Odluka o kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

66. Novčani iznosi u izreci dvojno su iskazani uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) i sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

67. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 03. rujna 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana

2. Spis