REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-986/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu protiv tuženika LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić, u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 653/2020-2 od 28. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2712/2018 od 30. siječnja 2020., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-653/2020-2 od 28. prosinca 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 24.767,63 EUR-a/186.611,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 1998. do isplate, iznos od 13.832,98 EUR-a/104.224,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 1999. do isplate, iznos od 5.461,60 EUR-a/41.150,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2000. do isplate te iznos od 11.050,96 EUR-a/83.263,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2001. do isplate. U točki II. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.780,28 EUR-a/141.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. siječnja 2020. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2712/2018 od 30. siječnja 2020. godine te je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom 1., dok je pod točkom 2. određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2173/2021-2 od 8. studenoga 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Je li u parničnom postupku zakonito o prethodnom pitanju odlučiti drukčije nego što je o tome već pravomoćno presuđeno?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a) koja se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22) radi gore navedenog pravnog pitanja. Traži i trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije, za sastav revizije i sudske pristojbe na prijedlog i na reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate novčane tražbine iz osnova dobiti ljekarne za 1997.,1998.,1999. i 2000. godinu.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su stranke ortačkim ugovorom od 5. travnja 1994. osnovale zajedničku privatnu ljekarnu i da su tim ugovorom dogovorile dobit ljekarne dijeliti na jednake dijelove

- da ta ljekarna, radi zakonskih propisa, osnovana je na ime tuženika koji se vodi kao njezin nositelj

- da je tužiteljica u toj ljekarni radila temeljem ugovora o zapošljavanju koji je raskinut sporazumom od 14. veljače 1996.

- da je presudom Općinskog suda u Splitu od 22. srpnja 2010. koja presuda je pravomoćna u dijelu o kojem je odlučeno i zahtjevu tuženika za raskid ortačkog ugovora, kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje da je dana 1. rujna 1996. raskinut predmetni ortački ugovor

10. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice jer ne nalazi da bi stranke ovog postupka sporazumno otkazale ugovor o ortakluku niti da bi tužiteljica radi otvaranja vlastite ljekarne otkazala ugovor o ortakluku niti da je ugovor prestao otkazom tuženika, budući da tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 647. p ZOO-a. Nadalje, ističe da se u postupcima Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1383/97, IP-210/06 i IP-1144/06 koji su pravomoćno okončani, prihvaćeni zahtjevi tužiteljice, a odbijen protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je ugovor o ortakluku ništav i raskinut, u postupku P-1383/97 Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju tuženika i potvrdio stav nižestupanjskih sudova (presuda poslovni broj Rev-2630/97 od 27. veljače 2002.). Pravno pitanje je li predmetni ugovor o ortakluku ništav odnosno raskinut, ima značenje presuđene stvari. Glede pitanja ulaganja sredstava u ortačku zajednicu ističe, da nakon početnog ulaganja niti jedan ortak nije trebao ulagati financijska sredstva u ortakluk, jer se ortakluk jednostavno financirao iz vlastite dobiti, a ne iz uloga ortaka. Početni financijski ulog ortaka bio je potreba, jer ugovorne strane nisu imale dovoljno kapitala za pokrenuti posao. Nakon tog financijskog ulaganja pa do isteka 2006. ugovorne strane su se obvezale uložiti samo rad, a ugovorile su da taj rad ne mora biti osoban.

11. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev iz razloga što je u tijeku postupka utvrđeno da tužiteljica od 1. ožujka 1996. u predmetni ortački odnos nije ništa ulagala, te kako je prema predmetnoj ugovornoj odredbi zapošljavanje treće osobe bilo moguće samo uz suglasnost drugog ortaka, koja je očito u konkretnom slučaju izostala. Zaključak drugostupanjskog suda je da je odredbom čl. II. st.2. Sporazuma o raskidu ugovora o zapošljavanju od 14. veljače 1996.god. raskinut i Ugovor o ortakluku od 5. travnja 1994.god. , jer je neprihvatljivo da u obveznopravnom odnosu u kojem se traži ulaganje svog (ne tuđeg) rada ili imovine, ugovorna strana koja u taj odnos ne ulaže ništa, iz tog odnos očekuje i crpi znatnu imovinsku korist.

12. Prema članku 12. stavku 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još uvijek nije odluku donio sud ili neko drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

13. U situaciji kada je u parničnom postupku već pravomoćno odlučeno da nije osnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za raskidom ugovora, a navedeno pravno pitanje predstavlja prethodno pravno pitanje u ovom postupku, od čijeg odgovora zavisi odluka o zahtjevu tužiteljice za isplatu dobiti ima se smatrati da se radi o već presuđenoj stvari.

14. U ranijoj ukidnoj odluci Rev-x 1171/2013 od 21. rujna 2016. dana uputa nižestupanjskom sudu da razmotri pitanje je li ugovor o ortakluku kojeg su stranke sklopile ništetan, odnosno da li je tužiteljica konkludentno prestankom njenog radnog odnosa u „Ljekarni Alar“ iz istog istupila, a u vezi s time utvrditi i činjenice koje se odnose na ulaganje tužiteljice u ortakluk te odlučiti o njenom zahtjevu za isplatu dobiti. Iz te odluke nije vidljivo pozivanje revizijskog suda na ranije postupke i pravomoćne odluke u kojima je tuženik odbijen sa protutužbenim zahtjevom na raskid ugovora i utvrđenje ništetnim ugovora o ortakluka, a što čini okosnicu postavljenog pitanja u ovom revizijskom postupku.

15. Obzirom je o prethodnom pitanju u ovom postupku-raskidu ugovora o ortakluku od 5. travnja 1994. već pravomoćno odlučeno na način da je odbijen zahtjev tuženika- protutužitelja jer do raskida nije došlo, drugostupanjski sud je kod preinačenja prvostupanjske presude zauzeo pogrešan pravni pristup, pa je iz tih razloga bilo potrebno ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku. Naime, odluka o zahtjevu za isplatu dobiti iz poslovanja ljekarne, ovisi o tome je li postoji pravna osnova za isplatu (ugovor o ortakluku).

16. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„U situaciji kada je o prethodnom pitanju postoji li neki pravni odnos, sud već pravomoćno odlučio, jer je takvo pitanje bilo predmetnom meritornog rješavanja, takva odluka obvezuje sud prilikom rješavanja tog istog pitanja, kada se to pitanje pojavljuje kao prethodno u nekom novom postupku između istih stranaka.“

17. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti drugostupanjsku odluku, pozivom na odredbu članka 391. stavka 7. ZPP-a.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek