Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13358/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Isto usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆN, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Isto usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆN, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 9. studenog 2022. godine, broj: 76.Pp-16791/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Isto usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆN, kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci prvostupanjske presude počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22), te se okrivljenoj pravnoj osobi za predmetni prekršaj, temeljem članka 33. stavka 1. i članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), dok se okrivljenoj odgovornoj osobi temeljem članka 33. stavka 3. i članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 10,00 eura (deset eura), koju su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 dana, po primitku ove presude.

II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Isto usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆN, kao odgovorne osobe i pobijana presuda se potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV Okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) svaki, u roku od 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi Isto usluge d.o.o. Zagreb izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna) a okrivljeniku ĆN, kao odgovornoj osobi, novčana kazna u iznosu od 100,00 kuna (sto kuna).

2. Istom presudom okrivljenici su u cijelosti oslobođeni od obveze naknade paušalnih troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, a naročito zbog odluke o kazni, navodeći u bitnom da su godišnji financijski izvještaj predali 25. svibnja 2022. za 2021. godinu, a što da je prvostupanjski sud mogao vidjeti da je izvršio uvid u sudski registar. Uz to smatraju kako okrivljena pravna osoba do sada nije kažnjavana, da im je u kritično vrijeme bila narušena financijska stabilnost izazvana pandemijom Covid-19, da oba okrivljenika imaju velike financijske mjesečne obveze, te da bi plaćanje izrečenih novčanih kazni ugrozilo njihovu opstojnost, da su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona. Dodali su da nisu u mogućnosti platiti izrečene novčane kazne.

4. Okrivljenici predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su počinjene povrede na koje upiru žalitelji.

7. Naime, na temelju rezultata dokaznog postupka, a naročito temeljem izvršenog uvida u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se tereti optužnim aktom, slijedom čega ih je utemeljeno na zakonu proglasio krivim. Upravo iz tog provedenog dokaza vidljivo je da su okrivljenici 25. svibnja 2022. predali Fini godišnji financijski izvještaj za 2021. godinu, no za svrhu javne objave, a ne i za statističke i druge potrebe, a upravo je nedostavljanje Fini financijskog izvješća za statističke i druge potrebe za 2021. godinu u propisanom roku, konkretno do 30. travnja 2022., razlog vođenja ovog prekršajnog postupka protiv okrivljenika. Stoga je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud trebao izvršiti uvid u sudski registar iz kojeg proizlazi da su godišnji financijski izvještaj predali 25. svibnja 2022. Ovaj sud ističe da ta činjenica nije ekskulpirajuća za okrivljenike iz razloga što se radi o dvije različite obveze na poduzetnika, dakle podnošenje financijskog izvješća za statističke i druge potrebe, te podnošenje godišnjeg financijskog izvješća za javnu objavu, za koje su propisane i dvije odvojene sankcije, ukoliko dođe do propusta da se isti dostave Fini u propisanim rokovima. Stoga ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano proglasio okrivljenike krivima za djelo koje im se stavlja na teret, a za okrivljenje iz izreke pobijane presude, prvostupanjski sud dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama u obrazloženju svoje odluke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne pravilno odmjerio novčanu kaznu okrivljenicima, vodeći računa o okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu posebno olakotne okolnosti nije našao, dok je otegotnim cijenio dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, no unatoč tome je okrivljenicima izrekao novčanu kaznu uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrekavši okrivljenoj pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, što je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ujedno i opći minimum novčane kazne za tu kategoriju okrivljenika propisan člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 100,00 kuna, što je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ujedno i opći minimum novčane kazne za tu kategoriju okrivljenika propisan člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona.

9. Međutim, potrebno je istaknuti da se prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Kako je u međuvremenu, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22), koji sada člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisuje neznatno niži opći minimum novčane kazne za pravnu osobu, a člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisuje neznatno niži opći minimum novčane kazne za odgovornu osobu, u odnosu na opći minimum koji je tim odredbama zakona bio propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, to je u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona trebalo primijeniti novi zakon kao blaži za okrivljenike. Naime, računajući po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 opći minimum novčane kazne od 2.000,00 kuna u vrijeme počinjenja prekršaja iznosio je 265,45 eura, dok je prema sadašnjoj odredbi članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona isti 260,00 eura, a novčana kazna od 100,00 kuna bila je po fiksnom tečaju konverzije 13,27 eura, dok je prema sadašnjoj odredbi članka 33. stavka 3. Prekršajnog zakona, nešto niža, konkretno 10,00 eura. Stoga je ovaj sud, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni okrivljenicima, maksimalno je ublaživši do visine propisanog općeg minimuma novčane kazne za ovu kategoriju okrivljenika, kao pod točkom I izreke ove presude, rukovodeći se pritom činjenicom koja proizlazi iz stanja spisa da je okrivljena pravna osoba do dana počinjenja prekršaja nekažnjavana, dok je okrivljena odgovorna osoba višestruko kažnjavana za istovrsne prekršaje.

10. Ovaj sud ističe da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, 1. siječnja 2023. stupio na snagu i Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22) a kojim je sada za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana je novčana kazna u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura, dakle, u neznatno nižem iznosu nego što je bila propisana u vrijeme počinjenja prekršaja. Konkretno u vrijeme počinjenja prekršaja novčana kazna bila je propisana u rasponu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za pravnu osobu, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 1.327,23 eura do 13.272,28 eura, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi bila propisana u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 663,61 eura do 2.654,46 eura. Kako je navedeni propis očito blaži po zapriječenoj kazni za okrivljenike to je ovaj sud primijenio isti, te preinačio prvostupanjsku presudu i u pravnoj oznaci djela, kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Kako okrivljenici uz žalbu nisu dostavili nikakve dokaze o lošem imovnom stanju kojima bi doveli u pitanje pravilnost odluke o kazni, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima od strane ovog suda u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Ističe se da ovaj sud nije našao da bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno za oslobođenje okrivljenika od kazne. To stoga što je već naprijed istaknuto da dostavljanjem godišnjeg financijskog izvještaja za 2021. godinu u roku za javnu objavu, okrivljenici nisu mogli ispuniti obvezu zbog koje je prekršajni postupak pokrenut, u smislu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona.

12. Stoga ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

13. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 30 dana po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

14. Kako su okrivljenici u cijelosti oslobođeni troškova prekršajnog postupka pred prvostupanjskim sudom, iako spisu predmeta ne prileže nikakvi dokazi o lošem financijskom stanju okrivljenika, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge za oslobođenje okrivljenika od obveze naknade troškova prekršajnog postupka, no kako ovaj sud odlučuje isključivo o žalbi okrivljenika, to ovaj sud nije ovlašten preinačiti prvostupanjsku odluku na štetu okrivljenika u smislu članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.

15. Radi navedenih razloga, a rukovodeći se činjenicom da je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.