REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2687/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o. u Zadru, protiv tuženika KALI TUNA d.o.o. Kali, Put Vele Luke 70, OIB 92418838517, kojeg zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-169/2024-3 od 5. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-92/2022 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbijaju se prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljenih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-169/2024-3 od 5. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-92/2022 od 18. siječnja 2024.
2. U prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanja za koja je naveo da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Stvara li činjenica da zaposlenik nije prethodno u radnom odnosu upozoravan na obveze iz radnog odnosa obvezu Poslodavca da pozove zaposlenika na obranu čak i u situaciji u kojoj postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini?
2. Mora li poslodavac, u situaciji u kojoj od više radnika primi nedvojbenu obavijest da je zaposlenik grubo kršio obveze iz radnog odnosa i to na način da je verbalno napao i vrijeđao druge radnike po nacionalnoj osnovi u smislu odredbe članka 39. Ustava Republike Hrvatske, pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i omogućiti radniku da iznese svoju obranu?
3. Predstavlja li pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba parničnog postupka kojom je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno člankom 39. Ustava Republike Hrvatske, pravno shvaćanje po kojem bi poslodavac bio dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i omogućiti radniku da iznese svoju obranu, u situaciji u kojoj je izvjesno da je radnik pokazivao netrpeljivost prema nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi kako pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te se poziva na revizijsku odluku broj Revr-451/2017-3 od 29. travnja 2020., kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te se poziva na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž R 89/2022-2 od 17. veljače 2022.
2.2. Tuženik je prijedlog podnio i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. -službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. -službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. -službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10.-službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17. - dalje: Ustav RH) navodeći da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 39. Ustava (zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti).
3. Odgovor na prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije tuženika nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, s obzirom da u pobijanoj presudi nije utvrđeno da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da prije otkazivanja ugovora o radu omogući radniku da iznese svoju obranu, kao i s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je tužiteljica verbalno napala i vrijeđala druge radnike po nacionalnoj osnovi u smislu odredbe čl. 39. Ustava Republike Hrvatske i da je izvjesno da je tužiteljica pokazivala netrpeljivost prema nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj, to od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega postavljena pitanja tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Osim toga, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tuženik u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženik navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tuženik koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženik se sadržajno pozvao i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP koja daje mogućnost dopuštanja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da mu je odlukom nižestupanjskih sudova povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 39. Ustava, tj. pravo i obveza kao poslodavca da zaštiti ostale zaposlenike od samovoljnog i diskriminirajućeg ponašanja zaposlenika.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi, te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljenog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
