RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Psp-29/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu ovog suda Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu protiv tužene KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12307 Vickery Lane Techmuseh, N9K IB5 Ontario, Kanada, sada na adresi [adresa] zastupane po Dariu Banić odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka te tužitelja tuženika, dana 03. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12307 Vickery Lane Techmuseh, N9K IB5 Ontario, Kanada, smetala tužitelja NH, OIB: Odvjetnik Ivan Borna Ninčević 3 98652964721, [adresa], 47276 Žakanje, u posljednjem stvarnom i mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta – pravo kolnika (provoz), počev od granice kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u širini od 5 metara, preko dijela poslužne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dužini od 8 metara, u korist povlasne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], a sukladno skici očevida sačinjenoj dana 25. travnja 2025., koja čini sastavni dio ovog rješenja, na način da je točno neutvrđenog dana krajem srpnja 2024., a najkasnije 24. srpnja 2024., a što je tužitelj doznao dana 24. srpnja 2024., na tom dijelu nekretnine parkirala osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] ispred ulaza u garažu na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], onemogućujući tužitelju provoz do garaže.

II.

Utvrđuje se da je tuženica FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12307 Vickery Lane Techmuseh, N9K IB5 Ontario, Kanada, smetala tužitelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem stvarnom i mirnom posjedu garaže površine 42 m2, koja se nalazi na nekretnini na adresi [adresa], označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je točno neutvrđenog dana krajem srpnja 2024., a najkasnije 24. srpnja 2024., a što je tužitelj doznao dana 24. srpnja 2024., s ulaznih vrata te garaže samovlasno skinula lokot i zasun kojeg je postavio tužitelj, te je potom postavila svoj lokot i zasun na ulazna vrata i omotala špagu oko istih vrata, a sukladno skici očevida sačinjenoj dana 25. travnja 2025., koja čini sastavni dio ovog rješenja, prisvajajući si posjed predmetne garaže.

III.

Nalaže se tuženici FRIC ANA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12307 Vickery Lane Techmuseh, N9K IB5 Ontario, Kanada da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to predajom garaže površine 42 m², koja se nalazi na nekretnini na adresi [adresa], označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed tužitelju NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uklanjanjem špage s ulaznih vrata te predajom svih ključeva lokota tužitelju, u roku od 15 dana.

IV.

Zabranjuje se tuženici FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svako takvo i slično smetanje ubuduće prema tužitelju NH, OIB: [osobni identifikacijski broj],

[adresa].

V.

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove isplatom iznosa od 651,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počam od 03. rujna 2025. godine, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je izvanknjižni vlasnik i posljednji, stvarni i mirni posjednik garaže, površine 42 m2, koja se nalazi na nekretnini na adresi [adresa] koja je označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji posjed je nastavio nakon svog oca, prethodnog posjednika SH, tako da je tužitelj u mirnom posjedu predmetne garaže duže od 40 godina. Tuženica dolazi upisana kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da ima jedini prilaz predmetnoj garaži s javnog puta, koji se vodi kao kčbr. [katastarska čestica] put u površini od 733 m2 iz zk uloška broj POPIS I k. o. [katastarska općina], upisana u korist javno dobro - u općoj upotrebi. Stoga, tužitelj do nje, bilo pješice, bilo traktorom ili drugim motornim vozilom, oduvijek pristupa putem koji počinje na granici predmetnog javnog puta s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini od 5 metara, i nastavlja se preko dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženice, u dužini od 8 metara, izvršavajući tako više od 40 godina neometano sadržaj prava stvarne služnosti staze i kolnika (prolaz i provoz). U tom smislu, tužitelj dostavlja kopiju katastarskog plana na kojem je označio crvenom bojom dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem vrši posjed prava stvarne služnosti staze i kolnika. Točno neutvrđenog dana krajem srpnja, a najkasnije dana **.**.2024., BH - a po nalogu tuženice - je potajno i samovlasno s ulaznih vrata garaže iz t. I. ove tužbe odvio lokot s ulaznih vrata kojeg je postavio tužitelj da bi potom na ulazna vrata predmetne garaže postavio svoj lokot i dodatno ista ulazna vrata garaže omotao špagom, prisvajajući si na taj način posjed predmetne garaže. Osim navedenog postavljanja lokota na ulazna vrata garaže, tuženica je samovlasno točno ispred ulaznih vrata predmetne garaže parkirala osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], bijeli Volvo, na dijelu nekretnine označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem dijelu tužitelj posjeduje pravo stvarne služnosti staze i kolnika, onemogućavajući na taj način tužitelju izvršavanje nesmetanog sadržaja prava stvarne služnosti kolnika odnosno onemogućavajući mu ulaz u predmetnu garažu s traktorom ili bilo kojim drugim motornim vozilom. Tužitelj je dana 24. srpnja 2024. saznao za opisano smetanje posjeda i smetanje posjeda prava stvarne služnosti te je odmah istoga dana pozvao policiju zbog zamjene lokota na vratima garaže na adresi [adresa] te je policija na licu mjesta utvrdila gore navedenu činjenicu odnosno utvrdili su da je tuženica točno neutvrđenog dana krajem srpnja, a najkasnije dana 24. srpnja 2024., zamijenila lokot na ulaznim vratima predmetne garaže. Dakle, tuženica, odnosno BH po njezinom nalogu, je navedenim postupanjem samovlasno smetala tužiteljev posljednji stvarni i mirni posjed garaže na adresi [adresa] i posjed prava stvarne služnosti – pravo kolnika na dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To stanje traje i danas na dan podnošenja ove tužbe. Obzirom je tuženica to učinila potajno i s ciljem prisvajanja posjeda garaže na nekretnini na adresi [adresa] koju prije toga nikada nije uživala niti je na istu polagala bilo koje pravo i s ciljem onemogućavanja tužitelju posjedovanja prava stvarne služnosti - pravo kolnika na dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to tužitelj ovom tužbom - sukladno odredbama čl. 20., 21., 22. i 190. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) - traži sudsku zaštitu zbog počinjenog smetanja posjeda i smetanja posjeda prava stvarne služnosti – pravo kolnika. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da donese rješenje kojim bi se usvojio tužbeni zahtjev pod točkama I do IV izreke ovoga rješenja.

U odgovoru na tužbu poriče da je tužitelj izvanknjižni vlasnik i posljednji, stvarni i mirni posjednik garaže, površine 42 m2, koja se nalazi na nekretnini na adresi [adresa] koja je označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji posjed je nastavio nakon svog oca, prethodnog posjednika SH, te da je u mirnom posjedu predmetne garaže duže od 40 godina. U parnicama radi smetanja posjeda nema mjesta raspravljanju o pitanjima vlasništva već se rasprava ograničava na utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda te čin smetanja. No, kad se već tužitelj upušta u iznošenje netočnih navoda, tužena poriče da bi tuženik bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se to pitanje ima tek riješiti u ostavini iza pokojnog oca stranaka SH koji se vodi pred naslovnim sudom pod brojem O-2409/23 koji je u prekidu upravo radi vođenja parnice u kojoj će se pitanje vlasništva razriješiti, time da se tužena smatra vlasnicom iste garaže. Tužena poriče i da bi tužitelj bio posjednik garaže koja se nalazi na istoj nekretnini na adresi [adresa], a pogotovo da bi tuženik bio u takvoj vrsti i kvaliteti posjeda koja bi ga legitimirala za traženje posjedovne zaštite. Točno je da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekla pravnim poslom sa pokojnim ocem stranaka istovremeno kad je stekla i pravo vlasništva predmetne garaže na kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da je uz stjecanje vlasništva stekla i samostalan posjed i jedne i druge nekretnine. Na teret kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije upisan nikakav teret koji bi upućivao na postojanje bilo kakve stvarne služnosti, a pogotovo takve služnosti koje bi ovlaštenik bio tužitelj. Kao prvo, radi se o nekretninama tužene, pa takva vrsta stvarne služnosti nije mogla postojati jer tuženoj nije bilo potrebno osnivati takvu služnost, a kao drugo, tužena je istu nekretninu stekla besteretno što je sve tužitelju vrlo dobro poznato. Očito je nesporno između stranaka nepostojanje bilo kakvog pravnog posla kojim bi se utužena služnost osnovala, pa se stoga zaključuje da se tužitelj poziva na stjecanje služnosti dosjelošću što je u konkretnom slučaju isključeno jer na strani tužitelja nema poštenja obzirom je on kao brat tužene vrlo dobro znao da se radi o njezinoj nekretnini pa je stjecanje bilo kakvih stvarnih prava u tom smislu isključeno. Tužena ističe da samo ona osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari ili prava može biti posjednik takve stvari ili prava. Za razliku od posjednika, posjed nema ona osoba koja ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari jer u tom slučaju govorimo o pomoćniku u posjedovanju. Pomoćnik u posjedovanju može npr. biti osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, takva osoba nema posjed, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju. U konkretnom slučaju, tužiteljica je samostalna posjednica nekretnina kčbr [katastarska čestica] i kčbr [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], odnosno samostalna je posjednica kuće i garaža na adresi [adresa], time da je svoj posjed izvršavala za vrijeme izbivanja u Kanadi putem tužitelja koji je kao njezin brat, kao kućepazitelj, održavao navedeno imanje, za što mu je tužena plaćala naknadu na način da je vršila novčane transfere u korist tužitelja te mu pored toga slala i gotovinu kao naknadu za njegov rad. Tužitelj je stoga bio u odnosu ovisnosti o tuženoj te je posjed vršio upravo kao njezin pomoćnik u posjedovanju (čl. 12. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) što njega isključuje kao aktivno legitimiranog za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Tužena poriče da bi BH po nalogu tuženice potajno i samovlasno s ulaznih vrata garaže iz t. I. ove tužbe odvio lokot s ulaznih vrata kojeg je postavio tužitelj da bi potom na ulazna vrata predmetne garaže postavio svoj lokot i dodatno ista ulazna vrata garaže omotao špagom, prisvajajući si na taj način posjed predmetne garaže. Tužena ustraje kod svojih navoda te osporava status posjednika tužitelju koji bi mu davao potrebnu procesnu legitimaciju, a dodatno ističe da kad bi se kojim slučajem i promatralo tužitelja kao posjednika, tada utužene radnje ne predstavljaju uopće čin smetanja. Iz potvrde PP Ozalj od dana 29. srpnja 2024.g. jasno je vidljivo da se na spornoj garaži dana 24.7.2024.g. nalazi nezaključani lokot i da se u garažu može neometano ući. Isto tako špaga koja se nalazi na ulaznim vratima garaže ne predstavlja zaključavanje garaže niti na bilo koji način predstavlja smetanje posjeda stvari tim više što je tužitelj samovlasno odmah po odlasku tužene u Kanadu i prije nego li je tužena zaprimila tužbu na odgovor, sam odvezao špagu na vratima garaže te zamijenio lokot i postavio novi tako da je garaža sada zaključana od strane tužitelja koji je očito uvjeren da mu kao posjedniku pripada i pravo na dopuštenu samopomoć. Dakle, pod uvjetom da se tužitelju uopće prizna status posjednika isti nije ovlašten tražiti sudsku zaštitu posjeda kada je u roku od 30 dana od utuženog navodnog smetanja uspostavio posjed garaže i prije nego li je parnica u ovome predmetu počela teći. Dapače, tužena kao presumirana vlasnica predmetne garaže ovim putem poziva tuženika da joj bez odlaganja preda primjerak ključa od lokota kojeg je tužitelj samovlasno postavio, odnosno poziva tužitelja da u istom roku preda u posjed istu garažu jer će u protivnom tužena pokrenuti parnicu radi predaje u posjed. Što se tiče navodnog smetanja posjeda prava služnosti, i tu tužena ostaje kod navoda iznesenih Ad.II, time da ističe da kad bi se tužitelja i moglo smatrati posjednikom prava služnosti da se poriče bilo kakvo smetanje jer se automobil marke Volvo uopće ne spominje u potvrdi PP Ozalj od dana 29. srpnja 2024.g. jer je isti i prije dolaska policijskih službenika preparkiran. Dakle, kad bi se uopće i moglo govoriti o nekom posjedu prava služnosti isto zasigurno uopće nije smetano, a da i je, isto je već otklonjeno prije podnošenja tužbe u ovome predmetu. Tuženoj zaista nije jasno kako bi ona mogla maknuti automobil sa nekog pravca (nepostojeće) služnosti kad tog automobila tamo nema još od 24. srpnja 2024.g. Tužena ovu tužbu promatra kao obijesno parničenje tužitelja koji time samo za sebe želi izboriti povoljniji status u ostavinskom predmetu koji je naveden Ad.II ovog odgovora na tužbu. Tužena nije ništa učinila potajno niti u cilju smetanja posjeda tužitelja već je upravo tužitelj potajno izigrao povjerenje tužene te kao njezin pomoćnik u posjedovanju uzurpirao njezino vlasništvo i posjed. Tužitelj obzirom na navode iz ovog odgovora na tužbu nije aktivno legitimiran. Kao prvo, zato što tužitelj nije posjednik u pravom smislu niti njegov posjed uopće egzistira, a kao drugo, kad bi se i tretirao kao posjednik, niti tada ne bi bio ovlašten tražiti sudsku zaštitu posjeda nakon što je putem samopomoći prisvojio posjed postavljanjem novog (sada zaključanog lokota), a navodno smetanje posjeda prava služnosti je otklonjeno i prije podnošenja tužbe, dok čin smetanja posjeda garaže uopće ne postoji. Tužena u tom smislu ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu podredno odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženoj naknadi prouzročene troškove parničnog postupka sukladno odluci naslovnog suda uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od donošenje prvostupanjskog rješenja pa do isplate.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u spis predmeta R1-143/22, P-709/2024, u vlasnički list za nekretnine, u fotografije na listu 14 spisa, u potvrdu PU Karlovačke PP Ozalj, u priležeće uplatnice, te ostalu privatnu dokumentaciju, u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. siječnja 2010. godine, fotografije, saslušao svjedoke DH, AH, TH, EH, HH, MH, CH, ČH te stranke.

Odlučujući o gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je našao za shodno odlučivati o istaknutom prigovoru prekluzije te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, odredbe čl. 21 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96 i dr. propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetanje saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Imajući u vidu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev pod točkom I koji se odnosi na čin parkiranja osobnog automobila reg oznake [registarska oznaka] ispred ulaznih vrata u garaži na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] neutvrđenog dana krajem srpnja 2024. godine, a najkasnije 24. srpnja 2024. godine kao i skidanje lokota i zaslona sa garaže sagrađene na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] neutvrđenog dana krajem srpnja 2024. godine, a najkasnije 24. srpnja 2024. godine to je ovaj sud utvrdio da nije osnovan prigovor prekluzije obzirom da od 24. srpnja 2024. godine pa sve do 08. kolovoza 2024. godine odnosno zaprimanja tužbe nije proteklo 30 dana u kojem je tužitelj mogao zatražiti zaštitu svog posjeda.

Naime, uvidom u potvrdu PU Karlovačke PP Ozalj od 29. srpnja 2024. godine ovaj sud je utvrdio da je dana 24. srpnja 2024. godine tužitelj prijavio zamjenu brave na garažnim vratima pa su djelatnici PP Ozalj postupali sukladno dojavi tužitelja da bi njegov šogor BH promijenio bravu na garažnim vratima na adresi [adresa], a koja je u vlasništvu njegove sestre RH ovdje tužene sa kojom vodi spor oko nasljeđivanja. U potvrdi se navodi da je RH ovdje tužena točno neutvrđenog dana zamijenila lokot na vratima garaže koja se nalazi na adresi [adresa], ali je od strane policijskih službenika utvrđeno da lokot nije bio zaključan i da se u garažu može nesmetano ući.

Dakle, iz navedene potvrde PU Karlovačke PP Ozalj od 29. srpnja 2024. godine unatoč tome što je tužitelj dana 24. srpnja 2024. godine djelatnicima policije prijavio zamjenu brave na garažnim vratima isti nije prijavio niti spominje da bi tužiteljica ujedno parkirala svoj osobni automobil ispred garaže za koju tvrdi da predstavlja njegov posjed. Svjedokinja IH kao nesrodna i nezavađena navodi da joj je poznato prošlo ljeto suprug tužene BH došao bijelim automobilom u RH time da je on prvi došao u RH, a nakon njega je došla i tužena. Premda svjedokinja navodi da joj nisu poznati datumi kada je tko došao, ali znade da je najprije došao on (BH), a potom ona (RH). Ovakvi navodi svjedoka IH se podudaraju sa iskazom tužene da je kritične zgode 24. srpnja 2024. godine bila sa djecom na moru a njen suprug BH je tim automobilom bio parkiran pred garažom odnosno dopušta da je bio parkiran premda to ona ne zna, a što ukazuje životno da tužena nije parkirala automobil, a niti je dala nalog da se isti parkira pred spornom garažom.

Štoviše, tužitelj je u svom iskazu i naveo da ne zna tko je dovezao taj automobil na dvorište ispred garaže. Premda tužitelj navodi je kasnije vidio da tužena vozi taj automobil koji i danas vozi ovaj sud drži da isto nije odlučno za ovaj postupak jer je isti naveo da tog dana i nije pokušao ući u garažu budući je od policije samo zahtjevao da mu naprave službeni zapisnik. Da je tome tako sud zaključuje iz iskaza svjedoka IH koja navodi da prilikom fotografiranja (list 14 spisa) automobila tužitelj nije pokušavao ući u garažu, jer ga tada nije niti bilo.

Imajući u vidu ovakve navode stranaka ovaj sud nije utvrdio da bi tužiteljica neutvrđenog dana krajem srpnja 2024. godine, a najkasnije 24. srpnja 2024. godine počinila smetanje posjeda na način da je parkirala sporni automobil ispred ulaza u garažu, jer je iz dokaznog postupka utvrđeno da je to učinio suprug tužiteljice BH, pa je u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva sud utvrdio da isti nije osnovan te je ujedno utvrdio da se samim time ne može zahtjevati niti zabranjivati smetanje posjeda kako je to naloženo pod točkom IV izreke rješenja.

Ovaj sud je potom našao odlučivati i o djelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi skidanje lokota od strane tužene ili po nalogu tužene, pa je sud utvrdio da i taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan.

Naime, svjedok IH je kao nesrodna i nezavađena te susjeda stranaka navela da je vidjela da je došlo do promjene lokota, odnosno da je stavljen novi lokot, ali da nije vidjela tko je to učinio. Zna da je BH otključavao i zaključavao vrata nakon promjene lokota te ulazio i izlazio, a to je bilo prošle godine. Svjedokinja navodi da je razgovarala sa tužiteljem oko promjene lokota i on je rekao da je bio šokiran zbog toga. Svjedokinja ujedno navodi da su osim garaže promijenjeni lokoti i na ostalim garažama, a što vidi prostim okom, jer su novi svijetli lokoti.

Tužena pak navodi da je tužitelj imao ključeve od kuće i garaže sve do 8. siječnja 2024. godine kada je ŠH po njenom nalogu promijenio bravu na kući, ali navodi da tada nije promijenila lokot na garaži. Tužena navodi da joj je kuća bila važna da joj tužitelj ne napravi nekakvu štetu, pa je tada isplatila svog nećaka ZH iz kuće koji joj je tom prilikom i rekao da su ključevi kod njenog brata odnosno tužitelja. Tužena ponavlja da nije nikada primijenila bravu odnosno lokot na garaži već je samo dala nalog da se promijeni lokot na kući, jer su inače u toj garaži bile stvari i to uglavnom igračke za njenu unučad kada bi došli u Hrvatsku, a i tužitelj je držao svoj traktor i prikolicu i potpuno je normalno mogao ulaziti u garažu. Tužena navodi da tužitelju nije nikad osporavala ulazak u garažu, ali kada je promijenila ključ na kući tada je kuća bila 100% njena time da garažu mu nije htjela osporavati. Tužitelj je pak naveo da ne zna tko je promijenio lokot na garaži, ali pretpostavlja da je to učinio 100% BH suprug tužene po nagovoru ŠH.

Imajući u vidu da tužena poriče da bi dala nalog da se promijeni lokot na garaži svom suprugu i isto obrazlaže navodima da su u garaži stvari i od nje i od tužitelja to je ovaj sud utvrdio da je glede tog djela tužbenog zahtjeva tužba krivo upravljena u odnosu na tuženu, jer nije dokazano da bi tužena dala nalog da se promijene lokoti na garaži.

Štoviše, ovaj sud je iz potvrde PU Karlovačke PP Ozalj od 29. srpnja 2024. godine utvrdio da je dana 24. srpnja 2024. godine tužitelj prijavio zamjenu brave na garažnim vratima od strane šogora VH, ali je od strane policijskih službenika utvrđeno da lokot nije bio zaključan i da se u garažu moglo nesmetano ući. Nadalje, sud je i nakon provedenog očevida i iskaza tužitelja pred sudom utvrdio da su tužiteljev sin i unuk izveli traktor i prikolicu i sve njegove stvari iz garaže time da su to učinili na način da su odvezali špagu i jednostavno otvorili vrata. Tužitelj dodaje da vrata nisu bila zaključana te su se potpuno normalno otvorila te da nije u međuvremenu promijenio lokot na toj garaži niti imam ključ, a u nju se može ući bez obzira što je na vratima lokot.

Imajući u vidu ovakav iskaz tužitelja i postavljeni tužbeni zahtjev kojim predaju sporne garaže od 42 m2 u posjed tužitelju uklanjem špage s ulaznih vrata te predajom svih ključeva lokota tužitelju ovaj sud je sukladno odredbama čl. 27 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96 i dr. utvrdio da se tužitelj u odnosu na posjed garaže poslužio samo pomoći, jer je i nakon 24. srpnja 2024. godine ušao u posjed garaže, a kako je to prethodno i sam opisao.

Imajući pak u vidu dio tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva predaju ključeva od novog lokota kako bi mogao slobodno i neometano ulaziti u svoju garažu ovaj sud je utvrdio da je tako postavljen tužbeni zahtjev pogrešno upravljen na tuženu, jer nije dokazano da bi nalog za promjenu lokota dala tužena budući je i sam tužitelj prijavio BH kao supruga tužene, a za kojeg pretpostavlja da je isto učinio po nagovoru ŠH tim više što je svjedok Ž EH kao nesrodan i nezavađen i susjed stranaka naveo da ključeve lokota drži BH obzirom da je on prošlo ljeto izbacio sve stvari iz garaže te je preko njegove prijateljice tražio od svjedoka da bi te stvari odvezao.

Kako nije dokazano da bi postojao nalog od strane tužene upravljen prema svome suprugu VH da zamijeni lokot, a svjedok ŠH pak tvrdi da je lokot promijenio tužitelj, to je ovaj sud nije utvrdio da bi tužena kod sebe imala ključeve lokota te da bi bila dužna iste ključeve predati u posjed tužitelju.

Slijedom iznijetog valjalo je odbiti tužitelja i s tim dijelom tužbenog zahtjeva time da je odlučujući o parničnom trošku sud svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a koji trošak se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to u visini jednokratne nagrade iznosu od 625,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč 2 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,37 EUR, sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, sveukupno 651,54 EUR. Sud je na tako dosuđeni prouzročeni parnični trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja rješenja, pa sve do isplate.

U Karlovcu, 03. rujna 2025. godine

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DOSTAVLJENO:

1. Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu

2. Dariu Banić odvjetniku u Karlovcu