REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: K-18/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Irene Sedmak i Zlate Malbašić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u predmetu protiv optuženika GĐ, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-1/2024 od 25. lipnja 2024. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), koja je činjenično izmijenjena podneskom ŽDO u Velikoj Gorici od 25. rujna 2024., te na raspravi 11. srpnja 2025., nakon održane i zaključene javne rasprave dana 29. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Sanje Dlačić Jakovine, optuženoga GĐ, njegovog branitelja Dinka Sičića, odvjetnika u Velikoj Gorici i punomoćnice oštećene Sanje Gligić Rubes, odvjetnice u Velikoj Gorici, dana 3. rujna 2025. u prisutnosti svih stranaka objavio je, a 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženik GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], zvani ĆĐ, sin G i Ć r. A, rođen **.**.1981. u [adresa], državljanin BiH, stranac na privremenom boravku u RH, s prijavljenim boravištem u [adresa], J [adresa], a prebivalištem u [adresa], općina [adresa], J [adresa], oženjen, otac petero djece, pismen sa završenom osnovnom školom, NK radnik, zaposlen u društvu Multigrad d.o.o. sa sjedištem u [adresa] sa mjesečnim primanjima od 800 do 900 eura, bez imovine u RH

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 3. rujna 2023. do 3. ožujka 2024. u [adresa], u iznajmljenom stanu, protivno volji svoje kćerke AĐ, rođene **.**.2005. u najmanje tri puta tjedno, istu prethodno grlio, dirao i ljubio po obrazu i ustima, a kada bi ista odbila uzvratiti mu poljubac, držao bi je za glavu da se ne okreće te je uhvatio rukama za vrat i počeo gušiti, pa je nasilno nastavio ljubiti u usta, nakon čega bi je počeo rukama preko odjeće dirati po grudima, potom i sa unutarnje strane bedara te po međunožju, na što mu je kćerka JĐ rekla da ne želi sa njime imati takvu vrstu odnosa i molila ga da prestane s time te ga je odgurivala, na što joj je rekao: „… ja sam tvoj otac moraš me slušati i raditi sve što ja kažem…“, a nakon čega ju je tražio da stavi njegov spolni organ u usta, a kada bi to odbila, držao joj glavu i stavio na silu svoje spolovilo u njezina usta te joj pomicao glavu naprijed-nazad sve dok mu se spolovilo nije ukrutilo, pa joj je na silu svukao odjeću i gaćice i svoj ukrućeni ud penetrirao sa stražnje strane u njezinu vaginu, a kada je dosegnuo punu erekciju, nasilno bi je okrenuo, polegao na leđa, raširio joj noge i nastavio sa spolnim odnosom, te ejakulirao u kondom ili po tijelu AĐ, a tijekom cijelog spolnog odnosa joj ponavljao da ukoliko to nekome kaže, da će ubiti njezinu braću, sestru i majku,

dakle, s drugom osobom uporabom sile i prijetnje da će napasti na život druge osobe izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinio prema bliskoj osobi,

čime je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode – opisano po članku 154. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11.

Stoga se optuženik na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) GODINA

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome GĐ u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 9. ožujka 2024. nadalje.

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi GĐ oslobađa se obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 te isti padaju na teret Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KOz-DO-1/2024 od 25. lipnja 2024. protiv optuženika GĐ zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – opisano po članku 154. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11 koja je činjenično izmijenjena podneskom Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 25. rujna 2024., te na raspravi 11. srpnja 2025., na način opisan u izreci presude.

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženi GĐ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka reproduciran je iskaz žrtve AĐ koji je dala na dokaznom ročištu 13. svibnja 2024. (l.109-110, prijepis 112-116) i na raspravi 30. listopada 2024. kada je neposredno ispitana tijekom dokaznog postupka (l. 249-251, prijepis 253a-253z), ispitani su svjedoci SĐ (l. 227- 228), OĐ (l. 228-229) i ĆĐ (l.237), vještaci DĐ i Josip Podobnik (l.311-314, 602-605), Davor Zdunić (l. 429-430), Tija Žarković Palijan i Ana Pavelić Tremac (l.602-605), pročitani su materijalni dokazi i to: službena bilješka Policijske postaje Velika Gorica broj: 511-19-36-24-1 od 9. ožujka 2024. o dojavi (l.5), izvješće Vlade Republike Srpske Sektora kriminalističke policije od 13. ožujka 2024. (l.71-72), nalaz i mišljenje dr. med. Davora Zdunića, stalnog sudskog vještaka za medicinu-psihijatriju (l.142-149), nalaz i mišljenje prof. psih. Anite Alerić, stalnog sudskog vještaka za psihologiju (l.150), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Prijedor, nalaz i mišljenje specijaliste ginekologa u odnosu na žrtvu od 7. ožujka 2024. (l.238-239), nalaz i mišljenje specijaliste-ginekologa na ime ŠĐ **.**.2024. (l.252), nalaz i mišljenje vještaka Ratimira Komarice (l.269-270), nalaz i mišljenje vještaka DĐ i Josipa Podobnika (l.271-293), nalazi i mišljenje CKV Ivan Vučetić od 19. prosinca 2024. (l.335-343), izlist fotografija s optuženikovog mobitela (l.353- 420), nalaz i mišljenje vještaka Tije Žarković Palijan i Ane Pavelić Tremac od 10. ožujka 2025. (l.525-586), podaci o prelascima državne granice od 30. travnja 2025. (l.654-657), telekomunikacijsko vještačenje od 3. svibnja 2025. (l.658-730), podaci HZMO-a od 20. lipnja 2025. (l. 767-769), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije (l. 34-35) i izvadak iz kaznene evidencije (l.37-38) za optuženika.

3.1. Odbijen je prijedlog obrane za provođenje ginekološkog vještačenja koje je vijeće smatralo nepotrebnim i odugovlačećim obzirom da nema nikakvih podataka o ozljedama žrtve koja je pregledana po ginekologu u [adresa] (l.238), a radi se o spolno aktivnoj osobi pa se vještačenjem ne bi utvrdile nikakve važne činjenice za kazneni postupak. Odbijen je i prijedlog da se izvrši očevid na licu mjesta, odnosno u stanu u kojem je živjela obitelj ŠĐ, također kao nepotreban jer su činjenice koje bi se trebale utvrditi već utvrđene drugim dokazima.

4. Iznoseći svoju obranu, optuženi GĐ iskazao je da, imajući u vidu iskaz oštećene da ju siluje od njene 7 godine bi to bila 2012. kada oni u kući u [adresa] uopće nisu imali uređen kat, već su živjeli u prizemlju. Kat je uređivao tek nakon donacija dobivenih 2013., ali niti tada nije uređena kupaona, radi čega na katu djeca nisu nikada spavala već je korišten samo preko ljeta kada su se djeca tamo znala igrati. On i supruga su spavali u prizemlju u dnevnoj sobi zajedno sa SĐ i ĆĐ dok su S, ŠĐ i JĐ spavale u drugoj sobi. Niti na dnevnoj niti na spavaćoj sobi nije bilo vrata, a nema ih još uvijek jer im financijske mogućnosti to ne dopuštaju. Cijela obitelj 2015. je na godinu i pol otišla u Njemačku, te im je isključena i struja. Upravo zbog te situacije supruga i on su se razveli misleći da bi netko od njih dvoje mogao kao slobodan naći nekoga zbog dokumenata potrebnih za rad u Njemačkoj. Nakon povratka iz Njemačke radio je na dnevnicu, od jutra do mraka, te je djecu viđao možda po sat vremena dnevno, što je trajalo sve do njegovog odlaska u Hrvatsku 2019. Iako su se rastali, nastavili su zajedno živjeti, te je supruga brinula o djeci i kućnim poslovima dok je on priskrbljivao sredstva za život. JĐ je u školi bila prilično buntovna i svadljiva, a kako je teže savladavala školsko gradivo nastavu je pohađala po posebnom programu. Kod kuće je JĐ bila jednakog ponašanja koje bi mogao opisati kao bahato, a imala je problem i s vršnjacima s kojima se tukla i svađala. Obzirom da su imali petero djece netko je prema njima morao biti strog i to je bio on iako nikada nikoga nije udario rukom niti remenom već samo šibom zbog neposluha, ali isključivo po stražnjici nakon čega bi ga poslušali. U vrijeme kada je JĐ krenula u srednju školu on je već otišao raditi u [adresa] gdje je preko tjedna i živio. Nakon što bi djeca završila srednju školu dolazila su u [adresa], na što ih on nije tjerao već su oni htjeli doći, a imajući u vidu razliku u dnevnicama koje su dobivali u Hrvatskoj u odnosu na one u [adresa]. JĐ nije niti u jednom trenutku rekla da ne bi željela doći u Goricu. Kada je SĐ završio srednju školu odmah su mu našli posao u [adresa]. ĆĐ je rekao da će i on po završetku škole u [adresa], a i JĐ. Budući da se SĐ pokazao dobar, gazda ga je pitao bi li imao još koga za preporučiti iz [adresa], i tada je spomenuo JĐ kojoj je trebalo još tri mjeseca do punoljetnosti. SĐ baš nije bio zadovoljan jer nije želio JĐ kod sebe na poslu zbog njenog ponašanja, ali je pristao, te je pristala i JĐ koja je bila sretna te mu se zahvaljivala. S Melisinim ponašanjem u [adresa] nije bilo nikakvog problema sve do rujna 2023. kada je na zaslonu njenog mobitela vidio sadržaj zadnje poruke koja je glasila kako će provesti zimu. Kada je ukucao broj s kojeg je došla poruka u svoj mobitel vidio je da je to broj O, njihovog stanodavca, pa je tražio JĐ da otključa mobitel, te da vidi ostale poruke koje je dobivala od njega. Ona je to i učinila, te je on iz tih poruka vidio da je ona s njim u vezi i da on dolazi u stan kad je on s SĐ u [adresa]. JĐ nije imala nikakvo objašnjenje za te poruke već je samo šutjela i gledala u pod. Taj dan je javio da ne dolazi na posao, na JĐ nije niti galamio, niti je tukao samo je pitao zašto to radi, ali nije ništa odgovorila. Nazvao je suprugu i to joj rekao, a ona je govorila neka tu kurvu ili drolju izbaci iz stana, da je bolje da dođe širiti noge u [adresa] da ih ne sramoti u Gorici i slično, te mu je rekla da pregleda i ostale njene poruke, što je i učinio kada je JĐ otišla na posao. Tada je našao šezdesetak fotografija na kojima je JĐ u tangama u različitim pozama, a te fotografije slala je na više brojeva mobitela. Naposljetku su se dogovorili da JĐ neće nikuda ići već da će bolje paziti na nju. Kada je na balkonu vidio njene poruke i kada je razgovarao sa suprugom, odlazeći s balkona JĐ je rekla da će mu se za to osvetiti. JĐ je najčešće radila drugu smjenu, a prvu samo nedjeljom dok je ĆĐ radio međusmjenu od 12,30 do 20,30. Zbog toga što je puno izostajao s posla, u listopadu 2023. dobio je otkaz, a izostajao je najviše zbog AĐ jer je ona tada polagala testove, te ju je kad je bilo potrebno zbog vozačkog on vozio autom. Kod šefa je stalno pronalazio neke izlike da ode s posla, a za opravdati dan trebale su potvrde liječnika. Bio je dobar radnik i nije izostajao s posla, pa se nije nadao da bi mogao dobiti otkaz, a vrlo brzo našao je novi posao. Nakon listopada 2023. nije više imao radnu dozvolu, te nije smio prijeći granicu i otići u [adresa] jer se više ne bi mogao vratiti. Radnu dozvolu izgubio je zbog dobivenog otkaza, a kada se zaposlio bio je u postupku izdavanja nove koju je i dobio tek 27. veljače 2024. Između listopada 2023. i Melisine prijave situacija je bila takva da ona nije htjela raditi kod kuće ništa, nije kuhala, nije brinula niti o svojoj odjeći, nije htjela pokvačiti veš, radi čega su se svađali. Drugi dan po otkrivanju poruka pred zgradom se našao s O u prisutnosti SĐ te je O priznao aferu s JĐ govoreći da nije on kriv i da ga je zavela. Tada mu je rekao da će ga prijaviti policiji, njegovoj supruzi reći da je bio s maloljetnom djevojkom, da ga više ne želi vidjeti u stanu, te da sve vezano uz stan treba rješavati s SĐ. Nakon toga je O predložio da se nađu i da mu on potpiše izjavu da ga neće prijavljivati, te da će u tom slučaju moći ostati u stanu jer bi u protivnom tražio da isele što bi njemu bilo neprihvatljivo, te je on tu izjavu i potpisao, ali nije dobio primjerak jer nije mislio da bi do svega ovoga moglo doći. Nije kontrolirao JĐ jer ju on od kada ujutro ode na posao, pa dok ne dođe s posla ne vidi, pa je mogla komunicirati s kim želi. Znao je u dnevnoj sobi s SĐ igrati igrice na računalu, a on je kod odlaska na spavanje koristio čepiće za uši te nije niti čuo kada bi JĐ došla, niti mu je smetalo što SĐ igra igrice. Misli da je nemoguća situacija da bi se on i JĐ nalazili sami u stanu jer bi većinom s njima bio i ĆĐ. Budući da je radio svakodnevno, nije se događalo da bi u tjednu prijepodne bio slobodan kao i JĐ koja odlazi u popodnevnu smjenu. JĐ se vraćala kući između 0:00 i 1,00 sat kada bi on već spavao, a u to vrijeme je SĐ bio na kompjuteru, čak i do 2,00 sata. Djeca su svoju plaću stavljala na hrpu, te bih im on davao po 50 eura džeparca mjesečno, a tim novcem plaćale su se režije, hrana i sve potrebno za život. Njegovom karticom tekućeg računa raspolagala je supruga u [adresa]. Imao je velike troškove na dva auta, te na sve što je morao raditi na imanju u [adresa], a od tih novaca plaćao je i vozačke ispite djeci u [adresa]. Dečki se nisu bunili zbog ovakvog načina raspolaganja novcem dok se JĐ bunila i nije htjela da se njen novac troši niti za režije. Prihodi njega i djece iznosili su 3.550,00 eura mjesečno, a troškovi 2.350,00 eura. Ostali novac trebao je za troškove u [adresa], kredite, mobitele, školovanje djece i sve ostalo. Pred kraj veljače izbila je svađa jer je JĐ lagala da ne puši, te joj je rekao da ju do 31.3.2024. ne može izbaciti iz stana jer do tada vrijedi ugovor o najmu, ali da će ju nakon toga nastavi li lagati izbaciti. Čak joj je rekao da će joj ukoliko iseli i nađe drugi stan platiti prvi mjesec stanarinu i polog na što je ona govorila da neće seliti iz stana, da će se popraviti i biti dobra. Dana 3. ožujka 2024. zaputio se s JĐ i ĆĐ na Krk po morsku vodu jer je dermatolog rekao da bi to bilo dobro za Melisin dermatitis. Četiri dana nakon toga kada se vratila s posla probudila ga je jer je već prošla ponoć i tražila pasoš jer da joj treba za posao. Rekao joj je da si ga uzme sama jer zna gdje stoji. Sutradan je nazvao JĐ s posla, ali se nije javljala, a kada je nazvao ĆĐ rekao mu je da je kod njega mama koja je došla po JĐ. Kada je došao s posla zatekao je SĐ koji mu je ispričao što mu je rekla majka u koje vrijeme su njih dvije već otišle u [adresa]. SĐ ga je pitao ima li i dalje one fotografije u mobitelu na što je odgovorio da ima, a on je rekao neka ih čuva. Sve te fotografije nalaze se u galeriji. SĐ je većinom radio prvu smjenu. ZĐ je Melisina prijateljica iz osnovne škole i njegova rođakinja. Pred kraj veljače, nakon svađe koju je spomenuo vidio je kada je JĐ dobila poruku od ZĐ u kojoj je pisalo "OK", a što je bio odgovor na Melisinu poruku "moramo biti ubjedljive da nam FĐ povjeruje" za što misli da ima veze s Melisinom prijetnjom da će mu se osvetiti, odnosno da je u vezi s tim bio razgovor između njih dvije. To je bilo pred kraj veljače kad je AĐ rekao da napusti stan. Osim O, zna još jedino da je u stanu prenoćio momak s kojim je ranije bila u vezi, a to se dogodilo kada je on bio u [adresa]. To nije bio problem jer se radilo o njenom momku za razliku od O koji je oženjen, ima blizance i 37 godina. Nije vršio nadzor niti nad njenim mobitelom niti nad mobitelima druge djece. U Melisin mobitel nitko nikad nije mogao ući, pa tako niti majka nije imala nadzor nad njim.

5. Cijeneći ovakvu obranu optuženika razvidno je da u ovom postupku nema nespornih činjenica jer optuženik inkriminirano postupanje ne priznaje, osim činjenice da je u inkriminiranom periodu živio u unajmljenom stanu u [adresa] u [adresa], u kojem je u inkriminiranom periodu živjela i žrtva AĐ.

6. Analizirajući izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te osobito cijeneći provedena psihologijsko-psihijatrijska vještačenja žrtve, ovo je vijeće našlo nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je optuženik postupio na način kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

7. Naime, žrtva AĐ ispitana u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu, a potom i na raspravi opisala je da je sve što joj se događalo s ocem počelo u [adresa] kad je imala 7 godina, a nastavilo se i nakon što je došla u [adresa]. JĐ optuženika opisuje kao strogog oca kojeg su morali slušati svi članovi obitelji, te je svaki neposluh bio kažnjavan. Sam optuženik navodi da su imali petero djece i da je netko prema njima morao biti strog pa da je to je bio on te da je djecu znao udariti šibom zbog neposluha, ali isključivo po stražnjici. Optuženikov sin SĐ potvrđuje da ih je otac znao fizički kažnjavati, iako njega najrjeđe, te bi pri tome koristio šibu od koje su ponekad znali ostati i tragovi. Optuženika je kao strogog oca doživljavala i FĐ, prijateljica žrtve koja je o tome i iskazivala. Optuženikova strogoća i autoritativnost se ogleda i u činjenici da su njegova djeca SĐ, ĆĐ i JĐ radeći u [adresa] davali njemu svu svoju mjesečnu zaradu, a on bi njima davao džeparac u iznosu 50,00 eura koji je sam odredio, te oni njegove odluke nisu preispitivali. Optuženikova supruga OĐ je opisala optuženika kao vrlo prijetvornu osobu, navodeći da ju je cijeli život maltretirao psihički, a ponekad i fizički, dok se u društvu uvijek pravio kao fina, smirena, brižna i pažljiva osoba tako da ljudi imaju dobro mišljenje o njemu. Stoga je zaključak ovoga vijeća da je optuženik bio strog otac te da je znao kako da kod djece postigne ono što želi, pa tako i da spolno zlostavlja svoju kćer JĐ, a da nitko ne posumnja u to, niti da itko preispituje njegovo ponašanje ili odluke.

8. Nadalje, JĐ je iskazala da je doselila u [adresa] kako bi radila, iako nije imala želje ni volje doći, ali je morala jer joj je optuženik tako naredio. Njezin brat SĐ iskazao je da je otac govorio da će i oni, misleći pritom na djecu doći za njim u Hrvatsku raditi, pa se to odnosilo i na JĐ. Da JĐ nije željela doći raditi u [adresa] potvrđuje i njezina majka OĐ koja je iskazala da iako JĐ baš nije bila zainteresirana, a još nije bila niti punoljetna, otac joj je našao posao u [adresa] i na neki ju način natjerao da dođe raditi. ZĐ iskazala je da joj je JĐ rekla da ne želi ići raditi u Goricu jer je znala da će tamo živjeti s ocem i da bi se tamo to nastavilo, ali je ipak na nagovor roditelja otišla jer je dnevnica puno bolja nego što bi za isti posao dobila u [adresa]. FĐ, iskazala je da po Melisinoj priči, ona nije htjela ići raditi u Hrvatsku, ali joj nije govorila zbog čega to ne želi, te ne zna da li ju je netko prisilio i pod kojim je okolnostima otišla. Očito je da je JĐ otišla zbog optuženikove odluke da ide, te je u lipnju 2023. unatoč tome što nije željela došla u [adresa] i nastanila se kod optuženika i brata SĐ koji je došao ranije. Na ovaj način optuženik je zadržao potpuni nadzor nad JĐ i omogućio nastavak spolnog zlostavljanja.

9. Opisujući ono što se događalo između nje i oca, žrtva navodi da je s ocem imala problema svaki dan jer bi je tukao i maltretirao te je često tražio od nje da imaju seksualni odnos iako ona to nije htjela, hvatao je svaku priliku kad god su bili sami u stanu da je „jebe“. Morala je to raditi s njim, na način da bi ju na početku krenuo ljubiti po obrazu i po ustima, onda ju je dirao po gornjem dijelu tijela, pa zatim po donjem dijelu tijela, pa bi joj skinuo majicu i donje dijelove odjeće, iako ga je odgurivala i govorila da neće, a on joj je govorio da ga mora slušati jer joj je otac. Kada je završio sa spolnim činom prestao bi galamiti i otišao spavati. Imao je spolne odnose s njom i kada bi imala menstruaciju jer se morao zadovoljiti, pa je tako spolne odnose s njom imao 15 do 20 puta mjesečno. Spavao bi s njom nekada i po dva ili tri puta na dan, a sve je ovisilo o njegovom raspoloženju. Prilikom odnosa je nekad koristio kondom, a ponekad nije, ponekad ga je koristio prvih deset ili petnaest minuta, a onda bi ga skinuo i nastavio bez, te bi ejakulirao ili u kondom ako ga je imao na sebi, ali najčešće bi ejakulirao na njezino tijelo. Prije samog spolnog odnosa kada ju je počeo ljubiti, držao joj je glavu da se ne može okrenuti te ju pitao zašto okreće glavu i zašto ga neće ljubiti, a kada bi mu rekla da je to zato što joj je otac, rekao bi pa što onda što joj je otac jer da u većini slučajeva to očevi rade svojoj djeci. Više puta je govorio da to ne smije nikome reći. Uvijek je bio grub i imala je ružan osjećaj kod spolnih odnosa jer ju je boljelo, znala bi se izmicati ali ju je uvijek uhvatio rukama i nije joj dao da se izmiče, a u većini slučajeva pribio bi je negdje uza zid da mu ne može pobjeći, a držao bi je rukama za kukove ili za ramena. Svaki puta prije penetracije u njezino spolovilo tražio ju je da stavi njegov spolni organ u usta, a kada bi odbila onda ju je spustio, držao joj glavu te joj stavio spolovilo u usta i pomicao joj glavu naprijed-nazad sve dok mu se spolovilo nije ukrutilo. Sve opisano bi se događalo vikendima ujutro kada bi otac bio slobodan, nedjeljom uvijek, a svaku drugu subotu je radio. Od ponedjeljka do petka je radio, pa se tim danima izjutra nije ništa događalo, jedino ako bi se napravio da je bolestan, da ga boli trbuh pa ne ode na posao nego ostane doma.

10. JĐ nadalje opisuje da je optuženik prijetio da će se ubiti, pio bi alkohol i tablete i svađao se s njom pa bi na kraju morala pristati jer ako ne bi pristala, on bi primijenio silu. Prvi puta je s njom imao odnose kad je imala 7 godina u [adresa], te je njemu takvo ponašanje prema njoj bilo normalno. O tome da ju je otac prisiljavao na spolne odnose od njene sedme godine JĐ je ispričala svojoj majci OĐ koja je o tome iskazivala, a majci je također rekla da joj je optuženik govorio da je normalno da otac i kćer imaju takve odnose i da to svi rade, ali da ne smije reći nikome.

11. Vezano uz povjeravanje bilo kome o tome što se događa, JĐ je iskazala da se majci nije povjerila, iako je razmišljala o tome, ali je mislila da joj majka neće vjerovati jer ju je otac okrenuo protiv nje, a nije ni razmišljala da bi se ikome povjerila jer se bojala. Razmišljala je, kada je već bila punoljetna da bi mogla otići na policiju i prijaviti oca no to nije učinila jer kada bi mu znala reći da će ga prijaviti on ju je tukao i prijetio govoreći da tko je njemu prijetio nije dobro prošao. Otac je tim prijetnjama stvarao neki strah kako ga ne bi otišla prijaviti. Melisina majka iskazala je da joj JĐ nije ništa ranije govorila jer joj je optuženik stalno prijetio da će ubiti nju i braću te se jako bojala, a sigurna je da je optuženik uvjerio JĐ da joj ona kao majka neće vjerovati ako joj išta kaže. Očito je stoga JĐ kroz dugi niz godina, uslijed straha od oca trpjela njegovo spolno zlostavljanje, prvotno vjerujući da je takav odnos između oca i kćerke normalan jer joj je tako otac govorio, što vještak Podobnik opisuje kao jedan od tipičnih odnosa zlostavljača i žrtve, a kasnije je zbog straha od njegovih prijetnji šutjela o tome i nije se nikome povjerila. Sama JĐ navodi da joj nitko ne bi niti vjerovao, dok njezina prijateljica ZĐ navodi da ju je pitala zbog čega to ne prijavi, a ona je rekla da se boji da joj ne bi vjerovali, te da joj neće vjerovati niti majka kao što joj nije vjerovala niti ona kad joj je to rekla. Opisujući povjeravanje ZĐ, JĐ je navela da se ZĐ povjerila kada su jednom išle iz škole prema doma nakon čega su pričale dosta o tome kako se to desilo i zašto nikom nije rekla te je tražila od nje da nikome ne kaže. Dakle, optuženikove prijetnje i uvjerenje da joj nitko ne bi vjerovao razlog su zbog kojeg žrtva nije nikome govorila o tome što joj se događa, niti prijavila policiji.

12. Žrtva navodi da je po tijelu imala masnice od optuženikovih udaraca, a da govori istinu proizlazi iz iskaza njezine prijateljice ZĐ koja je vidjela na Melisinim rukama između lakta i ramena masnice jer je imala kratku majicu, a to isto vidjela je i njezina sestra FĐ. Njima je JĐ ispričala da ju je tukao otac koji ju je čekao nakon posla i s kojim se svađala jer je govorio da je flertovala s nekim dečkima.

13. Iz iskaza FĐ i ZĐ vidljivo je da one ne vjeruju u ono što im je JĐ pričala, kako u vezi spolnog zlostavljanja optuženika tako i u pogledu masnica koje su vidjele. One optuženika poznaju dugi niz godina, s njim su u izrazito dobrim i rodbinskim odnosima i takvo što im je nevjerojatno. Naime, ZĐ, Melisina prijateljica iskazala je da je JĐ u više navrata spomenula nešto što se ticalo odnosa u njenoj obitelji i da će joj o tome reći, ali prošlo je dosta vremena dok joj nije rekla o tome da ju otac već godinama siluje, od njene sedme ili osme godine. Rekla je da majka to ne zna, a za braću da ne zna da li su nešto primijetili. U to što joj je JĐ rekla nije povjerovala što joj je i rekla, na što je JĐ odgovorila da je znala da joj neće vjerovati. JĐ joj je također rekla da joj otac provjerava telefon da vidi da li se dopisuje s drugim muškarcima i da ju to smeta. Osim toga, rekla je da se to prvi puta dogodilo u njenoj sobi na katu, da ona to nije htjela i da ju je boljelo, a i naknadni događaji su također bili u kući za vrijeme dok bi u kući bili sami. Također je rekla da se znalo događati i više puta dnevno kad bi otac u [adresa] boravio neko malo dulje vrijeme, a kada bi dolazio samo na dan dva da se znalo desiti i tada ukoliko drugih ne bi bilo u kući. Ovo su razgovarale još dok je JĐ bila u [adresa], a kada je nakon završene škole otišla u Hrvatsku nisu više ništa komentirale. Dakle, ZĐ saznanje o silovanju AĐ dobiva još za vrijeme dok JĐ živi u [adresa] i zajedno idu u srednju školu, nakon čega u lipnju 2023. JĐ odlazi raditi u [adresa] gdje se silovanja nastavljaju, a do prijave policiji u [adresa] dolazi tek u ožujku 2024. nakon što Melisina majka ode po nju u [adresa], odmah nakon što je od LĐ saznala o silovanju svoje kćerke od strane optuženika.

13.1. Ovakav slijed događaja pokazuje da JĐ nije sama prijavila optuženika niti je poduzela bilo kakve korake u tom pravcu, pa da bi se eventualno radilo o osvećivanju zbog njegove strogoće, kontroliranja njenih kontakata i života općenito kako to optuženik navodi u svojoj obrani, a to osvećivanje povezuje s porukom koju je navodno vidio pred kraj veljače 2024. koju je JĐ poslala ZĐ u kojoj je pisalo "moramo biti ubjedljive da nam FĐ povjeruje" . Kada se uzme u obzir iskaz ZĐ, koja potvrđuje Melisin iskaz da joj se povjerila prije odlaska u [adresa] i protek vremena od njezinog saznanja za silovanja (svakako prije lipnja 2023. dok JĐ živi u [adresa]) pa do veljače 2024. kada optuženik navodno vidi poruku da moraju biti "ubjedljive", jasno je da na ovaj način optuženik želi izbjeći kaznenu odgovornost i prijavljivanje prikazati kao Melisinu osvetu, unatoč činjenici da se JĐ povjerila puno ranije (prije lipnja 2023.). Međutim, JĐ nije niti znala da je ta informacija o silovanju došla do njene majke i da ona dolazi po nju u [adresa], pa se tako ne može govoriti o osveti niti o smišljenom ili planiranom prijavljivanju. U svakom slučaju, po dolasku u [adresa] majka je odvela JĐ ginekologu, ali i mlađu kćer ŠĐ koja je prema iskazu OĐ slušala razgovor između AĐ i majke o tome, te samo šutjela, da bi onda otišla s JĐ u drugu sobu i AĐ rekla da je optuženik i njoj to radio. Zbog toga je s kćerima 7. ožujka 2024. otišla u Policijsku upravu Prijedor gdje su prijavile optuženika nakon čega su ŠĐ i JĐ išle na ginekološki pregled kod doktorice D. OĐ iskazala je da je bila prisutna ginekološkom pregledu ŠĐ, nakon kojeg se doktorica okrenula prema njoj i rekla joj: ''pa ovo je sve dolje potrgano“. U spisu se nalazi podatak o ovom pregledu i nalaz dr. D iz kojeg proizlazi da je himen ŠĐ, stare 14 godina defloriran na više mjesta i da se radi o staroj defloraciji. Da je majka sa sestrama bila kod ginekologa poznato je i SĐ koji je iskazao da se pregledom utvrdilo da je optuženik i ŠĐ silovao.

14. Iskazu OĐ koja je ispričala ono što joj je JĐ rekla u razgovoru vezano uz optuženikove inkriminirane radnje sud nema razloga ne vjerovati jer istoj nikako nije u interesu to što je optuženik u zatvoru i što se protiv njega vodi kazneni postupak. Naime, optuženik je u [adresa] radio i slao novac kući, te je za sobom povukao i troje djece i svi oni su dio svoje zarade slali kući, odnosno Saniti koja je u [adresa] živjela s preostalo dvoje djece i koristila se optuženikovom karticom banke, odnosno sredstvima na njoj. Na ovaj način OĐ je ostala bez supruga s kojim je živjela bez obzira što su formalno bili razvedeni, te bez dijela redovitih prihoda pa sud zaključuje da ista nema nikakav interes lažno teretiti optuženika za bilo što. U odnosu na inkriminaciju, OĐ, iskazala je da joj je već ranije bilo sumnjivo ponašanje optuženika prema AĐ jer ju je gledao na drugačiji način zbog čega je povremeno pitala JĐ da li je što muči ali joj ona nikad ništa nije htjela reći. Imala je dojam da je optuženik na neki način opsjednut JĐ jer ju je stalno kontrolirao i pratio. Kasnije joj je JĐ rekla da joj nije mogla ništa reći jer se bojala optuženika koji je prijetio da će ubiti nju, braću i sestru. U odnosu na povjeravanje, OĐ je iskazala da joj je optuženik znao preko telefona pričati kako JĐ zavodi muškarce, da spava sa svima, da daje broj mobitela muškarcima i da se ponaša kao kurva radi čega je govorila AĐ da se ne može tako ponašati, a ona je samo šutjela i sagnula glavu ili bi samo gledala u jednu točku. OĐ zaključuje da je optuženik sigurno uvjerio JĐ da joj ona kao majka neće vjerovati ako joj išta kaže, što je očito točno, pa je zbog toga JĐ i šutjela.

15. Doista je teško povjerovati da dva Melisina brata, SĐ i ĆĐ nisu primijetili ništa što bi ukazivalo na inkriminirane radnje optuženika. Očito je optuženik koristio priliku kada bi u stanu ostao sam s JĐ kako bi ju prisiljavao na spolne odnose, a do istih je moglo dolaziti i u kasnim noćnim satima kada bi ostali zaspali. Optuženik je iz dnevnog boravka gdje je spavao lako mogao otići u Melisinu sobu, a njihovoj svađi, odnosno eventualnim glasovima koje bi čuli, optuženikovi sinovi nisu niti pridavali važnost jer su na to bili navikli. Tako Melisin brat SĐ iskazuje da se nekakva prepirka ili svađa ne bi morala čuti iz Melisine sobe u drugu sobu u kojoj su spavala braća. Dodao je da je između Melisne sobe i sobe u kojoj je on spavao bio dnevni boravak i hodnik, te bi se morala otvoriti dvoja vrata da bi se došlo iz jedne sobe u drugu. SĐ iskazuje da je otac znao spomenuti da je došlo do svađe između njega i AĐ, ali on tu svađu nije čuo te je moguće da je u to vrijeme spavao ili bio fokusiran na igranje igrica, a kako su te svađe ponekad znale biti češće na njih je i prestao obraćati pažnju. Svađe bi znao čuti dok je na kompjuteru, a kad bi zaspao više ne. Iz Adinovog iskaza vidljivo je da su se svađe između optuženika i AĐ događale i noću kako to JĐ i navodi, da se ništa od toga nije nužno moralo čuti te da je SĐ bio fokusiran na igrice zbog čega na ostalo nije obraćao pažnju, a iz sobe u kojoj je spavao ništa nije niti mogao čuti. Sama JĐ navodi da misli da braća nisu sumnjala da bi se nešto događalo između nje i oca što objašnjava činjenicom da ih je kao male sve tukao, da je znao biti agresivan, te da po njenoj procijeni, njih nije niti zanimalo što se ona i otac svaki dan svađaju, što je braći išlo na živce i nisu se htjeli miješati. Ovo treba povezati s mišljenjem vještakinje DĐ koja je iskazala da se ovdje radi o jednom kulturalnom miljeu u kojem jedna osoba predstavlja autoritet kojem se svi drugi pokoravaju, optuženik taj autoritet održava fizičkim nasrtajem u odnosu na sve članove obitelji, pa ukoliko se zbiva fizičko razračunavanje između oštećene i optuženika, za ostale članove obitelji to predstavlja uobičajen obrazac i ništa se neuobičajeno ne događa.

16. Iskaz žrtve u pogledu inkriminacije sud je cijenio istinitim unatoč činjenici da pojedini dijelovi njezinog iskaza, očigledno nisu istiniti, a o tome će više riječi biti kasnije. Analizirajući njezin iskaz sud je zaključio da je JĐ u oba svoja iskaza u pogledu inkriminiranih radnji optuženika iskazivala detaljno, logično i dosljedno, te niti u jednom dijelu nije bila kontradiktorna ranije iskazanom. Osim toga, u ovom kaznenom postupku provedena su dva psihijatrijsko-psihologijska vještačenja žrtve te je izvršena evaluacija njezinih iskaza, a svih četvero vještaka iskazali su kako smatraju da iz oba nalaza i mišljenja proizlazi da žrtva ima kapacitete za davanje vjerodostojnog iskaza, te je svo četvoro vještaka suglasno u zaključku da se njezini iskazi na dokaznom ročištu i na raspravi temelje na autentičnom doživljaju. Zbog toga je ovo vijeće prihvatilo oba nalaza i mišljenja, bez obzira na činjenicu što je prvo vještačenje provedeno po vještacima DĐ i Podobnik ukazalo na motivacijske elemente, na nedostatak emocionalne pratnje kao i na izostanak traumatizacije žrtve, kao elemente koji bi umanjivali autentičnost njezinog iskaza.

17. Drugo vještačenje, provedeno po vještacima Tiji Žarković Palijan i Ani Pavelić Tremac nije našlo elemenata koji bi umanjivali autentičnost iskaza žrtve. Iz tog vještačenja proizlazi da je žrtva u oba svoja iskaza iskazivala na logičan način. Svi događaji koje je opisala stavljeni su u vremenski i prostorni kontekst. Iskazi sadrže brojne detalje, a vještaci primjećuju emocionalnu udaljenost i reakcije nesukladne iskazanom, kao što je smješkanje. Primjećuju i uznemirenost i pobuđenost prilikom iskazivanja o inkriminiranim događajima. Oba iskaza zadovoljavaju kriterije spontanosti, koherentnosti, jasnoće i logičke strukture. Psihologijska obrada pokazala je dominantno izraženu anksiozno depresivnu i simptomatiku iz kruga PTSP-a. Iako za ovu dijagnozu nije bitno, kod AĐ je prisutno emocionalno povlačenje i emocionalna neosjetljivost, te poremećaji raspoloženja i vegetativni poremećaji koji također doprinose ovoj dijagnozi. Vještaci DĐ i Podobnik nisu imali suprotno mišljenje, uz navod da nema djela novog nalaza i mišljenja s kojim se ne bi složili niti za koji bi imali potrebe pojasniti bilo kakve razlike.

18. Kao što je već rečeno, iz prvog vještačenja po psihologu DĐ i psihijatru dr. Josipu Podobniku proizlazi da je dovedena u pitanje autentičnost iskaza žrtve zbog izostanka znakova traumatizacije iako je ovdje riječ o očekivanju ekstremno teške psihičke traumatizacije zbog dugogodišnjeg incestuoznog odnosa. Vještak Podobnik iskazao je da je takav incestuozan odnos moguć tek u nekom specifičnom okruženju, pojašnjavajući da bi u našoj kulturi ovakav odnos, ponašanje i emocionalni doživljaj žrtve i majke u znatnoj mjeri smanjio autentičnost iskazivanja. Međutim, u sredinama u kojima je incestuozni odnos kćeri i oca u širim okvirima zamislivog, premda postoji svijest da je to protuzakonito, moguće je iz takvog specifičnog kulturnog konteksta razumjeti da žrtva ne pokazuje klinički relevantne znakove traumatiziranosti, te da majka i dalje drži da otac skrbi za djecu, da misli o njihovoj budućnosti, da ih sve troje zove u svoj stan. Imajući u vidu mogućnost takve specifične sredine u kojima se sadržaji iz inkriminacije događaju, ponašanje i emocionalna pratnja žrtve, majke i svjedoka mogu se doživjeti logičnim. Ako se uzme u obzir da su spolni odnosi kakve opisuje žrtva događali u [adresa] od njene sedme godine pa nadalje, onda se, prema vještaku Podobniku, izostanak traumatizacije može razumjeti kao logičan.

19. Vezano uz traumatizaciju, ovo vijeće cijeni ključnim navod vještaka Tije Žarković Palijan koja je iskazala da su ona i kolegica prilikom vještačenja žrtve vidjele znakove njezine traumatiziranosti te da je to ovisilo o načinu njezina iskazivanja i pokazanim emocijama, osobito plakanju do kojeg je došlo i koje nije bilo lako zaustavljeno, a kao i raniji vještaci i one su vidjele anksiozno depresivnu sliku do suicidalnosti uz navod da je žrtva dugo razmišljala o tome kako da ubije sebe ili oca. Dakle, drugo vještačenje nalazi znakove traumatiziranosti, dok prvo ne nalazi, ali daje logične razloge zbog kojih bi oni mogli izostati jer od strane vještaka tijekom obrade žrtve nisu primijećeni. Očito je prilikom drugog vještačenja ponašanje žrtve bilo drugačije, te je došlo do pokazivanja emocija koje su vještaci prepoznali i oboje iskazali da na temelju svog znanja i iskustva zaključuju da žrtva nije manipulirala odnosno svoje emotivne reakcije nije prilagođavala očekivanjima ispitivača, jer one tijekom vještačenja nemaju i ne smiju imati nikakva očekivanja. Stoga nalaz i mišljenje ovih vještaka nije suprotno ranijem vještačenju, već se radi o tome da je prilikom drugog vještačenja došlo do pokazivanja emocije tijekom obrade žrtve, pri čemu nije bilo manipulacije žrtve jer vještaci s dugogodišnjim iskustvom kao što su to prof. Tija Žarković Palijan i Ana Pavelić Tremac posve sigurno znaju prepoznati manipulaciju. U strukturi ličnosti žrtve vještaci nisu našli poremećaj ličnosti koji bi kao značajku imao manipulativnost.

19.1. O motivacijskim elementima zaključak je već iznesen, odnosno obrazloženo je zbog čega vijeće smatra da se ne radi o lažnoj prijavi odnosno o osveti.

20. U odnosu na dijelove iskaza žrtve koje ovo vijeće nalazi neistinitima, tu se prije svega misli na učestalost spolnih odnosa optuženika i žrtve, odnosno navod da se ponekad znalo raditi i o 2 do 3 odnosa dnevno. Ovakve brojke doista imaju naznaku preuveličavanja na što je ukazala i vještakinja DĐ. Međutim, prema mišljenju vještakinje, brojnost detalja o međusobnoj interakciji i logička uklopljenost u životne okolnosti idu u prilog autentičnosti, a obrada žrtve nije pokazala da bi bila sklona konfabulaciji, što znači izmišljanju i pričanju o događajima koji se nisu dogodili. Ono što je također cijenjeno neistinitim je odnos žrtve sa stanodavcem O jer je žrtva iskazala da s istim nije bila u emotivnoj vezi, da je bio jednom u stanu jer je popravljao neku štetu, te da joj je dao svoj broj ako nešto ne bi bilo u redu u stanu. Međutim, pretragom optuženikovog mobitela došlo se do poruka koje je optuženik spremio u svoj mobitel a koje pokazuju da njezin iskaz nije istinit. Međutim, ovakav iskaz žrtve je posve očekivan, obzirom da se kod stanodavca O radi o obiteljskom čovjeku kojemu bi svakako, istina o vezi s JĐ, iznesena na sudu mogla naštetiti. Shvatljiva je i želja žrtve da se ne prikaže u lošem svjetlu, kao ljubavnica oženjenog čovjeka koji ima djecu. Stoga je zaključak suda da ovi dijelovi iskaza koji su ocijenjeni kao neistiniti ne utječu na ocjenu o vjerodostojnosti njezinog iskaza u vezi s inkriminiranim postupanjem optuženika.

14. Na osnovu svega navedenoga, ovo vijeće nalazi utvrđenim i dokazanim da je optuženik postupio na način kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom, kojim postupanjem je ostvario sve elemente teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11. Optuženik je dakle primijenio silu kako bi došlo do spolnog odnosa s vlastitom kćerkom kod koje se radi o bliskoj osobi, a djelo je počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svih okolnosti djela odnosno bio je svjestan da žrtva, njegova kćerka spolni odnos ne želi, što mu je dala do znanja kako riječima tako i pokušajem fizičkog odupiranja zbog kojega je primijenio silu. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da su optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile očuvane, odnosno da je bio ubrojiv, iz čega se zaključuje da je postupao s oblikom krivnje koji se zove izravna namjera. Zbog navedenog, sud je optuženika proglasio krivim.

15. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženika sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

16. Kao olakotno na strani optuženika sud je cijenio okolnost da se kod optuženika radi o ocu petoro djece od kojih je dvoje djece još uvijek malodobno te ih je potrebno uzdržavati, kao i činjenicu da optuženik nije niti kazneno niti prekršajno osuđivan što znači da je prije inkriminiranog perioda živio u skladu sa zakonom. Olakotnom je cijenjena i njegova briga za ostatak obitelji u [adresa] kojoj je redovito slao novac i kojoj je vikendom odlazio pomagati.

16.1. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika cijenjena je okolnost da je optuženik tijekom inkriminiranog perioda počinio veći broj opisanih protupravnih radnji, čime je pokazao značajan stupanj kriminalne volje i upornosti na štetu žrtve. Otegotno je cijenjena i okolnost da se inkriminacija dogodila u stanu u kojem su živjela i njegova dva sina, te okolnost što se kod žrtve kao bliske osobe radi o vlastitoj kćerki, što djelu daje dodatnu težinu.

17. Uvažavajući ukupnost olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika, sud je optuženika temeljem članka 154. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.

18. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da će se upravo ovakvom jedinstvenom kaznom zatvora na koju je optuženik osuđen postići svrha kažnjavanja i ispuniti generalna i specijalna prevencija, da će ova kazna utjecati na optuženika da shvati da mora poštovati pravni poredak i ubuduće ne činiti nova kaznena djela, te shvatiti da društvo osuđuje i ne tolerira nasilje bilo koje vrste, a osobito je osjetljivo na spolno nasilje u krugu obitelji. Izrečena će kazna drugima biti poticaj da se suzdrže od počinjenja kaznenih djela, a istom će se pružiti i određena satisfakcija žrtvi.

19. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome GĐ u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 9. ožujka 2024. nadalje.

20. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi GĐ oslobođen je obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 te isti padaju na teret Državnog proračuna, a imajući u vidu da optuženik trenutno nije zaposlen, da nema redovitih mjesečnih primanja, da ima malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, te da je općenito loše financijske situacije zbog koje iste ne bi mogao podmiriti bez štete za svoje uzdržavanje.

21. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Brleković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.