Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1241/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB:81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec&Partneri u Osijeku, protiv ovršenika ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: OVRV-91742/2024-2 od 24. veljače 2025., dana 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: OVRV- 91742/2024-2 od 24. veljače 2025. pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: OVRV- 91742/2024-2 od 24. veljače 2025. pod stavkom I. izreke ovršeniku je naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 28,13 EUR. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izravne naplate u iznosu od 62,50 EUR kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pod stavkom II. izreke žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

4. Prilikom ispitivanja rješenja prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Pobijanim rješenjem ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ljiljane Vodopije Čengić, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-57023/2024 od 5. srpnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR, s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je nastao predmetni trošak.

6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada ovrhovoditelju nije priznao pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od 5. srpnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR.

7. Naime, odredbama iz čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor te potvrdu dostaviti ovrhovoditelju, a što je javna bilježnica u konkretnom slučaju i učinila. Dakle, sukladno spomenutoj odredbi javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, te je tako i postupljeno u konkretnom predmetu.

8. Dakle, za eventualno ponovno pribavljanje iste potvrde pravomoćnosti i ovršnosti po punomoćniku ovrhovoditelja (iako mu je potvrda već dostavljena po javnom bilježniku) nije bilo potrebe, niti ovrhovoditelj tvrdi da ju je pribavljao i na drugi način.

9. S obzirom na navedeno, trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu.

10. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja u kojima on ističe da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već da je bitno je li mu taj trošak nastao i je li bio potreban za ovrhu, pri čemu se isti poziva na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio odnosno neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio (Rev 74/2023-2), valja reći da je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se ovrhovoditelj poziva u žalbi, neprimjenjivo u okolnostima predmetnog slučaja, budući da se ono odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju gdje nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja.

11. Dakle, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta bilo od strane stranke odnosno odvjetnika. U predmetnom postupku je javna bilježnica po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 283. st. 4. OZ-a, dostavila ovrhovoditelju rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, čime je izostala radnja ovrhovoditelja kojom se zahtijeva dostava potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa stoga ovrhovoditelj (niti osobno niti putem punomoćnika) nije zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti radi čega mu niti ne pripada pravo na nagradu po Tbr. 36. st. 2. Tarife kako to pogrešno tumači ovrhovoditelj u žalbi.

12. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

13. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a te čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš