Poslovni broj Gž-360/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi činidbe, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2858/2020 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2858/2020 od 29. studenog 2024. u točki I izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke II izreke za iznos od 1.562,50 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se preinačava točka II izreke citirane prvostupanjske presuda za tuženiku dosuđeni parnični trošak u iznosu od 6.244,60 eur (preko iznosa od 1.562,50 eur do iznosa od 7.807,10 eur) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na način da se u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku kao kupcu naloži da sa tužiteljem kao prodavateljem sklopi Ugovor o prodaji nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica], ukupne površine 2521 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 1.881.170,20 kn, sve sa detaljnim sadržajem ugovornih odredbi navedenih u izreci pobijane presude, jer da će u protivnom presuda zamijeniti ugovor o kupoprodaji , te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

1.1. Istom presudom u točki II izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.807,10 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj ne pozivajući se izrijekom niti na jedan žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) U žalbi navodi da istu podnosi jer je ostao bez zemljišta za koje nije dobio obeštećenje. Osim toga, pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da su troškovi određeni u previsokom iznosu te da iste nije u mogućnosti podmiriti s obzirom da je umirovljenik i nema drugih primanja. Ne konkretizira žalbeni prijedlog.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, samo u pogledu troškova postupka.

5. Predmet spora je zahtjev da se tuženiku kao kupcu naloži da sa tužiteljem kao prodavateljem sklopi kupoprodajni ugovor za kupnju nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.881.170,20 kn, koji će ugovor u protivnom zamijeniti presuda iz ovog spora.

6. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio vlasnik zk.č.br. [katastarska čestica] od 2521 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju je naslijedio od pravne prednice GC preminule 2002.,

- da je u naravi predmetna nekretnina obuhvaćena izgradnjom ceste - [adresa] u [adresa] te da je formirana kao javno dobro - put Parcelacijskim elaboratom RN-2678/91, za katastar 1991. god. a za zemljišnu knjigu 1992. god.,

- da se tužitelj 2009. obratio nadležnim službama tuženika vezano za isplatu naknade za predmetno zemljište, da propisani postupak izvlaštenja nikada nije proveden niti je tužitelju isplaćena naknada za ovu nekretninu,

- da je pred nadležnim službama tuženika sa tužiteljem komunicirano vezano za utvrđivanje vrijednosti i otkup predmetnog zemljišta te je uvidom u spis Grada Zagreba KLASA: 050-02/19-001/92 utvrđeno da je sačinjen Zapisnik od 20. svibnja 2009. KLASA: 944-01/2009-01/89, URBROJ: 251-14-12/113-09, potpisan po tužitelju i zaposleniku Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, prema sadržaju kojeg je nadležni Gradski ured izdao radni nalog za otkup upravo predmetnog zemljišta u vlasništvu tužitelja te je stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, nalazom i mišljenjem od 6. travnja 2009. procijenio da tržišna vrijednost predmetnog zemljišta iznosi 746,20 kn/m2, što bi za površinu predmetne čestice iznosilo 1.881.170,20 kn,

- da su uslijedili dopisi nadležnih ureda tuženika prema tužitelju kojim ga se obavještava o mogućem rješavanju imovinsko pravnih pitanja stranaka vezanih za predmetno zemljište i to od 08. studenog 2012., 1. prosinca 2012., 25. siječnja 2013., 21. svibnja 2013., 13. srpnja 2013.,

- da stranke nikada nisu sačinile pisani kupoprodajni ugovor ili sporazum za otkup (kupnju) ove nekretnine, niti su se dogovorile da će takav ugovor sklopiti, nisu se sporazumjele o ugovornim odredbama, niti je utvrđeno da su se konačno dogovorile da tuženik ima tužitelju platiti iznos koji bi odgovarao protuvrijednosti nekretnine ,

- da je u pravomoćno okončanom parničnom postupku pred istim sudom poslovni broj P-1076/2013 donesena presuda od 31. listopada 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ĆC da se tuženiku Gradu Zagrebu naloži da na ime kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu isplati tužitelju iznos od 1.881.170,20 kn, uz osnovi zaključak da tužitelj nije dokazao kako bi s tuženikom zaključio kupoprodajni ugovor sadržaja na kojeg se poziva pa kako bi u izvršavanju ugovornih obveza iz toga ugovora tuženik istome trebao isplatiti kupoprodajnu cijenu (potvrđeno odlukom ŽS u Zagrebu broj Gž-2263/2015 od 3. studenog 2015., odbijena revizija odlukom VS RH broj Rev-1900/2016 od 7. veljače 2017., odbačena ustavna tužba),

- da u vrijeme podnošenja tužbe u ovome predmetu nekretnina u povodu koje se traži sklapanje kupoprodajnog ugovora - zk.č.br. [katastarska čestica] u površini od 2521 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], više ne postoji kao takva u zemljišnim knjigama jer je prema povijesnom zk prikazu njezina površina prešla u nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] - ... u površini od 218 m2 i zk.č.br. [katastarska čestica] - uređeno zemljište ... u površini od 72 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tužitelja,

- da je povodom posljednjeg pismenog obraćanja tužitelja Gradskoj skupštini tuženika od 2. srpnja 2019., doneseno očitovanje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 9. kolovoza 2019. dano Gradskoj skupštini iz kojeg proizlazi stajalište da je za zahtjev tužitelja za isplatu naknade nastupila zastara,

- da je nakon toga tužitelj ustao predmetnom tužbom.

7. Na temelju gornjih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik Grad Zagreb postao vlasnik sporne nekretnine na temelju Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11.), u onom trenutku kada su se ispunile pretpostavke da ista predstavlja javnu cestu jer je tada prestalo vlasništvo upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika dok je upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu stečenog temeljem zakona samo deklaratorne naravi, sve sukladno članku 129. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV), pritom uvažavajući činjenicu da je sporna cesta izgrađena prije stupanja na snagu citiranog Zakona o cestama odnosno prema Parcelacijskom elaborat iz 1991. Pozivom na odredbu članka 129. stavak 3. ZV-a prema kojoj se odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona prosuđuju po obveznopravnim pravilima, prvostupanjski sud zaključuje da obveznopravni zahtjev vlasnika za naknadu vrijednosti nekretnine dospijeva u trenutku kada vlasnik više ne može zahtijevati povrat nekretnine te zastarijeva u općem zastarnom roku.

7.1. Kako je u konkretnom slučaju na nekretnini tužitelja izgrađena cesta, prema stajalištu suda tužitelj kao vlasnik zemljišta ne može više tražiti povrat nekretnine ili njezinog dijela na kojem je izgrađena cesta, bilo da se radi o javnoj ili nerazvrstanoj cesti a upravo tada da je dospijeva zahtjev vlasnika za naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta te počinje teći opći zastarni rok za obveznopravni zahtjev. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je zahtjev tužitelja u zastari, očito s obzirom na utvrđenje trenutka kada je formirana cesta (1991.) i trenutka kada je tužitelj podnio tužbu (10. lipnja 2020.). Osim toga, dodatno tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim s obrazloženjem da tužitelj tužbom ne može zahtijevati da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o kupoprodaji za nekretninu koja je već u tuženikovu vlasništvu (ex lege), slijedom kojih zaključaka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan i nalaže tužitelju podmiriti tuženiku parnične troškove.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti se tužitelj u žalbi poziva na neku povredu.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno, međutim pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu, pa je stoga isti pravilno odbijen kao neosnovan.

10. Naime, treba primijetiti da je tužitelj na pripremnom ročištu 4. svibnja 2021. djelomično povukao tužbi i to dva tužbena zahtjeva na isplatu iznosa od po 1.881.170,20 kn sa različitom početkom tijeka zakonske zatezne kamate (1- od dana presuđenja, 2- od 27. srpnja 2016.), čemu se tuženik nije protivio te je ovo djelomično povlačenje tužbe sud prvog stupnja utvrdio pravomoćnim rješenjem od 23. veljače 2022. Stoga je u nastavku postupka kao predmet raspravljanja preostao samo tužbeni zahtjev za nalaganje tuženiku da sa tužiteljem sklopi kupoprodajni ugovor sa sadržajem kao u izreci presude, u okviru kojeg bi se tuženik obvezao na isplatu kupoprodajne cijene od 1.881.170,20 kn. Dakle, predmetni tužbeni zahtjev ne temelji na obveznopravnom zahtjevu za isplatu naknade za nezakonito oduzeto zemljište odnosno bez provedenog odgovarajućeg postupka, pa nije odlučno pitanje zastare novčanog potraživanja, kao to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

11. Prema stajalištu ovog suda trebalo je odlučiti postoji li pravna osnova prema kojoj tužitelj može zahtijevati da se tuženiku naloži sklapanje predloženog kupoprodajnog ugovora kojeg bi u protivnom zamijenila presuda u ovome predmetu.

12. Odredbom članka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje: ZOO) propisano je da sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.

12.1. Odredbom članka 248. ZOO-a propisano je da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi (stavak 1.) te da su odredbe propisa kojima se djelomično ili u cijelosti određuje sadržaj ugovora sastavni dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovorenih odredbi koje nisu u skladu s njima (stavak 2.).

13. Dakle, obveza sklapanja ugovora, kao iznimka od načela slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a mora izričito biti propisana zakonom sukladno članku 248. stavak 1. ZOO-a a presuda može nadomjestiti postojanje ugovora koji nije sklopljen samo kada je to posebnim zakonom propisano. U konkretnom slučaju niti jednom zakonskom odredbom nije propisana obveza tuženika da s tužiteljem sklopi Ugovor o kupoprodaji nekretnine niti se tužitelj na takav zakon poziva.

14. Stoga, polazeći od načela slobodne volje stranaka za sklapanjem ugovora te kako niti jedan zakon ne propisuje obvezu sklapanja kupoprodajnog ugovora na način kao što traži tužitelj, prema mišljenju ovog suda nema osnove da se naloži tuženiku sklapanje kupoprodajnog ugovora točno zatraženog sadržaja.

15. Osim toga, tijekom postupka nije utvrđeno da bi se tuženik obvezao pregovorima ili bilo kakvim sporazumom sklopljenim od strane po tuženiku ovlaštene osobe na sklapanje predloženog kupoprodajnog ugovora jer prema utvrđenju prvostupanjskog postupka stranke nikada nisu sačinile sporazum za otkup (kupnju) predmetne nekretnine, nisu se dogovorile da će takav ugovor sklopiti, nisu se sporazumjele o ugovornim odredbama, niti su se konačno dogovorile da tuženik ima obvezu tužitelju platiti iznos koji bi odgovarao protuvrijednosti nekretnine.

16. Treba reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tuženik prije podnošenja tužbe na temelju zakona postao vlasnikom predmetne nekretnine, što je tužitelj učinio nespornim svojim navodima, tada isti ne može zahtijevati da se tuženiku kao kupcu naloži sklapanje ugovora o kupnji nekretnine koja je već po zakonu postala vlasništvo tuženika i koja sa podacima iz predloženog kupoprodajnog ugovora više ne postoji u zemljišnoj knjizi .

17. Radi svega iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je potvrditi pobijanu presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Kod donošenja odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja uvažava :

- da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora (dalje vps) u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn),

- da je tuženik prigovorio prenisko naznačenom vps, s obzirom da je tužitelj pored postojećeg tužbenog zahtjeva za sklapanje kupoprodajnog ugovora istaknuo i dva tužbena zahtjeva na isplatu iznosa od po 249.674,19 eur (1.881.170,20 kn),

-da je po prigovoru tuženika, sud na pripremnom ročištu odredio vps sa iznosom od 249.674,19 eur,

- da je tužitelj na istom pripremnom ročištu povukao tužbene zahtjeve na isplatu novčanih iznosa te tražio smanjenje vrijednosti predmeta spora o čemu sud nije odlučio,

pa je stoga sud prvog stupnja zaključio da se ima smatrati kako prema odredbi članka 40. stavak 5. ZPP-a vps predstavlja iznos od 6.630,00 eur (50.000,00 kn).

18.1. Sukladno utvrđenom vps od 6.630,00 eur, prvostupanjski sud donosi odluku o troškovima parničnog postupka prema članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a te priznaje tuženiku troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 04.05.2021., 26.04.2022. i 04.10.2024. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podnesaka od 08.07.2022. i 27.09.2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te za sastav podneska od 19.02.2021. po 25 boda (Tbr. 8/4 Tarife), dakle ukupno 625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25%, ukupno iznosi 1.562,50 eur.

18.2. Osim toga, sud prvog stupnja temeljem članka 158. stavak 1. ZPP-a priznaje tuženiku po vps u iznosu od 249.674,19 eur trošak sastava odgovora na tužbu s uključenim PDV-om u iznosu od 3.122,30 eur (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na pripremnom ročištu 04.05.2021. u iznosu od 3.122,30 eur (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno iznos od 6.244,60 eur, te u konačnici pobijanom odlukom dosuđuje tuženiku trošak od 7.807,10 eur (1.562,50 eur + 6.244,60 eur) uz zakonsku zateznu kamatu s tijekom od dana presuđenja sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a te prema stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

18.3. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud za iste radnje obavljene po istom punomoćniku - sastav odgovora na tužbu i zastupanje na pripremnom ročištu 04.05.2021., tuženiku priznao dvostruki trošak, što prema stajalištu ovoga suda nije pravilno. S obzirom na činjenicu da je tuženik zbog djelomičnog povlačenja tužbe te zbog odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva u cijelosti uspio u postupku, tada tuženiku pripadaju troškovi parničnog postupka prema članku 154. stavak 1. ZPP-a prema visini vps od 6.630,00 eur, kako je to sud prvog stupnja pravilno zaključio i sukladno tome odmjerio tuženiku troškove u ukupnom iznosu od 1.562,50 eur (sa uključenim PDV-om). Ovo posebno stoga što u pogledu radnji sastava odgovora na tužbu i zastupanja na pripremnom ročištu nisu nastali posebni troškovi vezani za dio tužbenog zahtjeva za isplatu jer su ove radnje morale biti obavljene i povodom preostalog dijela tužbenog zahtjeva za sklapan je ugovora o kupoprodaji o kojem je u konačnici meritorno odlučeno.

18.4. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava , čiju je pravilnost tužitelj osporio sadržajem žalbenih navoda, odluku o troškovima postupka valjalo djelomično potvrditi za iznos od 1.562,50 eur te djelomično preinačiti i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.244,60 eur (preko iznosa od 1.562,50 eur do iznosa od 7.807,10 eur).

19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 2. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić