Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-359/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GJU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: 1. Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, 2. GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. LJU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici pod 2., 5. i 6. zastupani po punomoćniku Nikoli Perkoviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja da oporuka nije pravno valjana, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2098/2024-13 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2098/2024-13 od 13. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se oporuka R2-30/01 ima smatrati nevaljanom iz razloga navedenih u tužbi, ali također i iz razloga što ista nema vlastitog valjanog i važećeg poslovnog broja te da ne može polučiti nikakve pravne učinke, koje činjenice tuženici imaju priznati i nadoknaditi tužiteljici troškove spora (točka I). Tužiteljici je naloženo u roku od petnaest dana nadoknaditi tuženicima GJ, SJ i LJU parnični trošak u iznosu od 720,00 eura.
2. Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23; dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da u trenutku sastavljanja oporuke oporučiteljica nije bila vlasnica imovine kojom je raspolagala, te da je bila u zabludi da može raspolagati predmetnom imovinom. Navodi da oporuka nema ovjere suda, ni potpisa suca i zapisničarke, niti je pohranjena na sudu pa da stoga nema dokaza da je uopće sastavljena pred sudom. Stoga da sumnja kako je oporuka sastavljena u kućnoj radinosti, dvije godine nakon smrti ostaviteljice. Ističe da presuda sadrži proturječne razloge i zaključke, da je navedeno činjenično stanje bitno različito od onoga u spisu pa da se presuda ne može ispitati. Tako da se u obrazloženju ne spominje da je prijeporna imovina uknjižena na sina oporučiteljice, žaliteljičinog oca, a da nije ni spomenuto kako je predmetna imovina u vrijeme sastavljanja oporuke već bila prenesena na oca žaliteljice, iz čega zaključuje da je bila u zabludi kad je oporučno raspolagala imovinom koja nije bila njezino vlasništvo. Ukazuje na sadržaj dopisa predsjednice Općinskog suda u Splitu od 26. veljače 2020. iz kojeg proizlazi da se u spisu Općinskog suda u Splitu R2-30/01 ne nalazi nova oporuka koja bi bila sačinjena 7. ožujka 2001. ili kasnije. Naglašava da su svjedoci oporuke odbili pristupiti na sud rad davanja iskaza te da je takvo postupanje poražavajuće za tuženike zbog čega da oni gube parnicu. O tome da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ne iznosi nikakav zaključak. Naglašava i to da nije odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka, suca ABC, već da je sud odustao od toga da se svjedoka pozove radi saslušanja, zbog toga što nije platila predujam po nalogu suda. Smatra da je u tom dijelu počinjena povreda parničnog postupka, budući da ima pravo na besplatnu pravnu pomoć i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi te da to treba biti razlogom za "poništenje" pobijane presude. Navodi da u zapisniku o proglašenju oporuke nema ni potpisa suca niti potpisa zapisničara pa da stoga nema sve elemente koje Zakon o nasljeđivanju propisuje glede sastavljanja sudske oporuke, zbog čega ona nije valjana. Tvrdi da je druga "verzija" oporuke ilegalna tvorevina, koju je dobila privatno, a koju da je greškom priložila, koju ispravu da je podneskom povukla, budući da je spoznala grešku. Ukazuje da su tuženici bili pasivni u postupku, da bi korist od oporuke imao jedino tuženik GJ te da činjenicu krivotvorenja dokumenta nije problematizirala u tužbenom zahtjevu jer da bi to kompliciralo postupak.
4. Ponavlja da postoje dva zapisnika o sastavljanju oporuke od 7. ožujka 2001., da je neistinit zaključak da su ti zapisnici sadržajno isti, što znači da sud poistovjećuje dva sadržajno različita zapisnika, od kojih jedan sadrži opoziv ranije oporuke, ima jednu stranicu, dok drugi ima tri stranice, od kojih je na jednom listu s dvije strane oporuka, a na drugom listu ovjera rukoznaka kod javnog bilježnika. Naglašava da oporuka koja ne sadrži potpis suca i zapisničara te pečat ne bi smjela biti uručena stranci, budući da Zakon o nasljeđivanju ima vrlo stroge odredbe glede sastavljanja sudske oporuke pa smatra da je mjerodavno materijalno pogrešno primijenjeno. Navodi da je osoba koja je u spis dostavila oporuku, prethodno prilikom sastava smrtovnice ostaviteljice izjavila kako nema oporuke, ali ju je dvije godine kasnije priložila, što da oduzima vjerodostojnost samoj oporuci. Tužiteljica osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da je iznos troška previsok, pogrešno uvećan za 20% na ime zastupanja tri osobe pa predlaže iznos umanjiti.
5. Predlaže stoga presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
6. Žalba tužiteljice je osnovana.
7. Predmet ovog spora je utvrđenje (ne)valjanosti sudske oporuke zbog nedostatka u obliku i zbog mana volje oporučiteljice.
8. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:
-da je tužiteljica u ostavinskom postupku koji se vodi iza pok. DJ, bake tužiteljice, upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja (ne)valjanosti sudske oporuke,
-da je DJ u Općinskom sudu u Trogiru, u prisutnosti dvoje svjedoka 7. ožujka 2001. sastavila oporuku kojom je raspolagala nekretninom u [adresa],
-da je istom nekretninom DJ raspolagala u korist svog sina HJ Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 18. studenog 1992., koji ugovor je DJ HJ pokušavala poništiti i raskinuti u sudskim postupcima u kojima su njezini tužbeni zahtjevi odbijeni,
-da su u spisu priložena dva sadržajno jednaka zapisnika o sastavljanju oporuke od 7. ožujka 2001. od kojih je jedan bez potpisa suca i zapisničara, dok se na drugom nalaze potpisi suca ABC i zapisničara ABC,
-da sudska oporuka sadrži i potpise dviju svjedokinja, ĐJ i VJU,
-da se u spisu Općinskog suda u Trogiru broj R2-30/01 nalazi zapisnik od 7. ožujka 2001. sačinjen po prijedlogu DJ, u kojemu se navodi da će se sačiniti nova oporuka te da se oporučiteljici predaje njezina oporuka od 19. prosinca 2000., koji zapisnik sadrži potpise svjedoka, otisak kažiprsta desne ruke DJ te potpis suca,
-da se u istom spisu ne nalazi primjerak oporuke koja je istog dana trebala biti sastavljena .
9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja glede prvog razloga zbog kojeg se zahtijeva utvrđenje nevaljanosti oporuke, ocjenjuje da raspolaganje imovinom koja nije vlasništvo oporučitelja, nije razlog koji čini oporuku pravno nevaljanom. Glede razloga koji se odnose na formu same oporuke, ocjenjuje da prijeporna oporuka udovoljava uvjetima iz čl. 70. i čl. 71. Zakona o nasljeđivanju iz 1971. ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje ZN/71), a koji propis je bio na snazi u vrijeme sastava oporuke. Glede tvrdnje da je ostaviteljica bila dovedena u zabludu da može raspolagati nekretninama koje su bile predmetom oporuke, ocjenjuje da iz provedenih dokaza ne bi proizlazilo da je DJ bila u takvoj zabludi koja bi oporuku činila ništavom u smislu čl. 65. ZN/71. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen, a odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na uspjeh tuženika u parnici te primjenom mjerodavnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa), pri čemu je 2., 5. i 6. tuženicima priznat trošak zastupanja odvjetnika u ukupnom iznosu od 720,00 eura.
10. Osnovano tužiteljica ukazuje da su razlozi pobijane presude proturječni, i to prije svega u odnosu na razloge valjanosti oporuke koja je proglašena u ostavinskom postupku, jer bi iz obrazloženja proizlazilo da se ocjenjuje valjanost oporuke koja sadrži potpise suca i zapisničara, a ne oporuke koja je proglašena u ostavinskom postupku pa je time počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st.2.točka 11. ZPP-a.
11. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da su glede pitanja valjanosti oporuke mjerodavne odredbe čl. 70. i čl. 71. ZN/71, koji propis se primjenjuje na temelju čl. 254. st. 1. Zakona o nasljeđivanju iz 2003. ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) , budući da je ZN/71 bio na snazi u vrijeme sastavljanja oporuke. Prema odredbi čl. 70. ZN/71 oporuku može oporučitelju sastaviti po njegovu kazivanju sudac općinskog suda, koji će prethodno utvrditi identitet oporučitelja. Prema čl. 71. ZN/71 u slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati oporuku koju mu je sastavio sudac, ovaj će je pročitati oporučitelju u prisutnosti dvaju svjedoka pa će onda oporučitelj u prisutnosti dvaju svjedoka oporuku potpisati, ili staviti na nju rukoznak, pošto izjavi da je to njegova oporuka (stavak 1.). Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci (stavak 2.), a sudac će na oporuci potvrditi da su sve te radnje izvršene (stavak 3.). Iz zapisnika Općinskog suda u Trogiru poslovni broj R2-30/01 od 7. ožujka 2021. proizlazi da je na sud pristupila DJ čiji identitet je utvrđen uvidom u njezinu osobnu iskaznicu, da je izjavila da želi povući oporuku koju je sačinila 19. prosinca 2000. pod poslovnim brojem R2-176/00 te da želi sačiniti novu oporuku te da su pristupile dvije osobe kao svjedoci oporuke. Proizlazi nadalje da su zapisnik potpisale svjedokinje oporuke te DJ otiskom kažiprsta.
12. U spisu su priložene preslike dvaju zapisnika koji su sadržajno istovjetni, iz kojih bi proizlazilo da je povodom narečenog prijedloga, sudac Općinskog suda u Trogiru ABC prema kazivanju DJ sačinio oporuku, da je na oporuku stavljen otisak kažiprsta desne ruke oporučiteljice, te da su se na zapisniku potpisale svjedokinje oporuke ĐJ i VJU, pri čemu je evidentirano da je sudac pred svjedocima pročitao oporučiteljici sadržaj oporuke te da je izjavila da je njezina volja u svemu vjerno zabilježena, a potom je sudac potvrdio da su sve radnje pred sudom doista i izvršene. Međutim, jedan zapisnik nije potpisan od suca i zapisničara, dok je drugi zapisnik potpisan, a tužiteljica tvrdi da ovaj drugi zapisnik nije autentičan.
13. Treba naglasiti da u ovom spisu nije priložen spis ostavinskog postupka iza pok. DJ, iako je tužiteljica predlagala da se taj spis pribavi, a iz preslike zapisnika pod poslovnim brojem O-6356/2015 od 2. veljače 2018. (list 138) bi proizlazilo da je proglašena oporuka koju nisu potpisali sudac i zapisničarka, a koja na drugom listu sadrži štambilj javnog bilježnika ABC iz Splita pod brojem Ov-1490/01 (koji opis bi odgovarao sadržaju preslike zapisnika na listu 16. spisa).
14. Tužiteljica u žalbi inzistira na tvrdnji da postoje formalni nedostaci sudske oporuke, upravo ukazujući na činjenicu da je u spis dostavljena oporuka koju nije potpisao sudac općinskog suda, pri čemu treba navesti da je na te okolnosti predložila i provođenje dokaza saslušanjem suca ABC. Taj dokaz nije proveden jer tužiteljica nije uplatila predujam za dolazak svjedoka na sud. Prema čl. 249. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu troškova, pri čemu naknadu treba zatražiti odmah nakon saslušanja, međutim, to ne znači da je sud bio dužan zatražiti predujam za podmirenje troškova svjedoka, kako je to učinjeno, jer u konačnici svjedok može, ali ne mora zatražiti naknadu troškova, a prema čl. 235. ZPP-a je dužan odazvati se pozivu. Stoga, okolnost što je sud prvog stupnja odustao od provođenja tog dokaza zbog toga što tužiteljica nije položila predujam za troškove koji bi time nastali, predstavlja povredu postupka iz čl. 354. st.2. točka 6. ZPP-a, na koju povredu tužiteljica sadržajno ukazuje u žalbi.
15. Još treba navesti da bi iz dopisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Trogir od 16. ožujka 2023. (list 144) proizlazilo da je u predmetu R2-30/01 bila pohranjena oporuka Pi-11/2001 pod imenom DJ te da je oporuka poslana sudu prvog stupnja 12. veljače 2018. za potrebe ostavinskog postupka koji se vodi pod brojem O-6356/15, što svakako ukazuje na potrebu pribavljanja narečenog predmeta radi potpunog utvrđenja relevantnih činjenica.
16. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti narečene povrede postupka te će provesti dokaze u skladu s uputama iz ovog rješenja, primjenom čl. 7. i čl. 219. ZPP- a, te će sve dokaze ocijeniti u skladu sa čl.8. ZPP-a i o zahtjevu tužiteljice donijeti novu zakonitu odluku.
17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara