Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj P-1647/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ines Ojurović, odvj. iz Opatije, protiv tuženika HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, uz primjenu odredbe čl. 335 u vezi s čl. 466 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju popraviti nanesenu štetu na način da tuženik isplati tužitelju iznos od 1.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.417,96 eura zajedno sa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga za razdoblje od 31. listopada 2022. pa do presuđenja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. prosinca 2022. navodi da je u razdoblju od 19. listopada 2022. do 24. listopada 2022. od tuženika naručio ugradnju tuš kabine i bojlera na adresi prebivališta tužitelja iz razloga što se tuženik bavi poslovima vodoinstalatera. U navedenom razdoblju tuženik je došao pogledati količinu radova i način ugradnje navedenih elemenata te su se pogodili da će tuženik navedene poslove izvršiti za iznos od 1.550,00 kuna, a materijal da ide na račun tužitelja. Dana 25. listopada 2022. tužitelj je na ruke tuženiku isplati cjelokupan iznos na ime radova u zatraženom iznosu od 1550,00 kuna što je tuženik potvrdio potpisom na komadu papira. Tuženik je poslove ugradnje bojlera i kade izvršio dana 30. listopada 2022. Dana 31. listopada 2022. nakon što se bojler napunio vodom i zbog nestručnog postavljanja bojlera na zid i nosače, isti se otkačio sa zida, pao na umivaonik sa ormarićem i pločice koji su razbili. Tom prilikom nastala je šteta u kojoj je oštećen bojler u cijelosti, pločice na zidu i podu, te umivaonik sa ormarićem. Prema procjeni tužitelja, nastala šteta zajedno sa radovima i sitnim materijalom koji je potrebno ugraditi, cijeni se na 6.500,00 kuna. Tužitelj zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev po osnovu materijalne štete nakon dobivanja nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke (čl. 190 i 191 ZPP-a). Slijedom navedenog, a temeljem članka 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima RH (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO)., a u svezi sa člankom 1085. i 1049. ZOO-a RH, podnosi se ovaj tužbeni zahtjev i tužitelj traži da sud, pa makar i zbog ogluhe (čl. 279. ZPP-a), donese slijedeću. Predlaže da tuženik isplati tužitelju iznos od 6.500,00 kn s kamatom počevši od 31. listopada 2022. do isplate. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik da je postupio s pažnjom dobrog stručnjaka i čl. 10 st 2 ZOO-a. Tužitelj da je izrazio dvojbu hoće li zid moći izdržati težinu bojlera, a niti tuženik nije bio siguran u kvalitetu i izdržljivost zida, te je upozorio tužitelja da ne zna kakav je zid te ukazao na mogućnost bojlera i oštećenja zbog upitne kvalitete zida. Upozorio je tužitelja na nedostatke materijala sukladno čl. 596. st 1 ZOO-a, te sukladno čl. 3 upozorio na nedostatke u nalogu , a tužitelj da je odlučio postaviti bojler od 80 l unatoč kvaliteti i izdržljivosti zida, te je tuženik postupio po nalogu tužitelja. Kao izvođač ukazao je tužitelju da ugrađuje na njegovu vlastitu odgovornost, i da neće odgovarati za eventualnu štetu. Upozorio da je tužitelja koji dio treba ugraditi u zid kako ne bi došlo do pada bojlera. Ne osporava da je primio iznos od 1.550,00 kn, ugovoreno je 1.900,00 kn cijena radova, te je tužitelj ostao dužan 400,00 ili 500,00 kn. Osporava da bi UČ bio nazočan ugovaranju radova i izvođenja radova, ne poznaje tu osobu. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to saslušanje tužitelja i tuženika kao stranke, svjedoka UČ, fotografije oštećenja x7; računi materijala od 11. listopad 2022 od Pevexa x2; papir sa potpisom primitka novca tuženika na dan 25. listopad 2022; građevinsko vještačenje i očevid na licu mjesta.

4. Uvidom u fotografije na listu spisa 3 do 10, utvrđeno je da su razvidna određena oštećenja na kupaonskom namještaju i pločicama, dok je iz računa utvrđeno da se odnosi na kupnju materijala na dan 11. listopad 2022 ( Pevex d.d.), dok je na bijelom arku papira razvidno da tuženik potvrđuje da je primio iznos od 1.550,00 eura od tužitelja na dan 25. listopad 2022;

5. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da je kontaktirao tuženika preko oglasnika Butiga te je tuženik pristupio u stan kako bi izveo radove montaže tuša i bojlera u stanu u njegovom vlasništvu na adresi [adresa]. Pojašnjava da tada nije živio u tom stanu već u stanu ispod također u njegovom vlasništvu, te kada je stan dovršen supruga i on žive u tom stanu i to rekao bi ili rujan ili listopad 2022., ne sjeća se. Pojašnjava da je kupio novi bojler, a koji kao sastavni dio materijala ima tiple. Kada je tuženik pristupio u stan radi dogovora koji će se radovi izvesti, ne zna i nije upoznat je li on vlasnik kakvog obrta ili pravne osobe. Isto tako ne sjeća se cijene koje su se dogovorili za izvođenje tih radova, tuženik je rekao ovisno o tome što se radi tako će ići i cijena. Na upit je li dogovorena barem okvirna cijena radova kada tužitelj kao naručitelj zahtjeva od tuženika kao izvođača radova da bude upoznati koliki će biti troškovi, barem otprilike da se on ne sjeća i da on to ne zna. Navodi da su u dogovoru u stanu bili nazočni samo on i tuženik, a tuženik dok je vršio radove da je bio sam. UČ nije bio nazočan niti dogovoru niti kada je tuženik radove izvodio, on je radio laminat te može posvjedočiti samo to da je bojler pao. Radovi da su trajali možda jedan dan, možda i više, nije siguran, on bi otvorio vrata stana i uveo tuženika da vodi rad. Prvo je rađen tuš, a koji je bio krivo postavljen, a potom bojler, misli da je rad bio gotov u 11 sati. Mjesto na kojem će biti postavljen bojler određeno je priključkom te on nije pitao tuženika postoji li kakav problem sa čvrstoćom bojlera ili slično sa postavljanjem bojlera. Niti tuženik nije pitao prije postavljanja bojlera postoji li neki problem sa zidom ili pločicama niti je govorio o bilo kakvom problemu. Kada je rad dovršen, platio je na ruke 1500 kuna tuženiku za obavljeno djelo. Rekao je da tuš stoji krvio, ali tuženik nije na to reagirao i što on može, rad je uredno platio, tih 1500 kuna. Ne zna da li je još nešto bio dužan za radove. Tražio je da mu se izda račun, ali tuženik mu račun nije izdao pa je tužitelj tražio da potpiše na papir da je primio iznos što je on na autu i potpisao tih za tih 1500 kuna. Drugi dan da su on i supruga ušli u stan i čistili i da je on bio u dječjoj sobi, a supruga u dnevnom boravku čuli su udarac. Kada su otišli u kupatilo uočili su da je bojler pao i oštetio pločicu, razbio u potpunosti novi umivaonik na ormariću, a također i bojler je pao i deformirao se. Vode je bilo i curila je iz cijevi te su morali zatvoriti ventil i to je šteta koja mu je nastala. On je isti dan zvao tuženika koji mu se nije javljao, a onda kada je pristupio i to ne zna da li idući dan ili naknadno sa alatom odmah je rekao da to nije njegova krivnja. Bojler je i dalje bio pričvršćen tim cijevima ali tuženik je skupio materijal i otišao. On je tražio od tuženika da popravi ovu štetu pa na upit suca je li predočio tuženiku koja su oštećenja na pločicama, umivaoniku i bojleru, koji iznos je tražio od tuženika odnosno što je točno zahtijevao, odgovara da je tuženik vidio oštećenja, bio je pred njim, da je tražio da on to popravi, a ne može se točno sjetiti što je rekao. Svjedok UČ koji je postavljao laminat, drugi dan kada je bojler pao pristupio je i vidio je da je to palo. Na upit suca je li pitao tužitelja da li obavlja posao kao obrt ili pravna osoba, odgovara da se ne sjeća, ali da ga je pitao račun. Pločica i dan danas stoji oštećena, dok sam umivaonik kupio novi. UČ je na montirao novi umivaonik i to iz samilosti besplatno, a također je na montirao i bojler besplatno. Na dalje pojašnjava da je UČ montirao novi bojler na isti zid na istom mjestu i to iste zapremnine od 90 litara te sada taj bojler stoji na zidu bez ikakvih problema. Ne sjeća se točnog datuma, ali bojler sigurno godinu ili dvije stoji uredno, a isti je sistem montaže, rupe su izbušene u zidu te postavljenje tiple za koje se zakači bojler. UČ nije imao nikakvih problema, ali je rekao da su rupe bile izbušene u koso i pokazao mu je, a i također da tiple nisu bile dobro sjele, odnosno nije bušeno ispravno nije išao u sredinu već u krivo. Na zidu UČ nije ništa prepravljao niti mijenjao da bi postavio bojler.

6. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da je odlučno za postavljanje bojlera na zid da to bude zid koji može ispravno držati bojler što znači da osim cigle i opeke nakon toga mora biti čvrst a i jaka žbuka kako bi se mogle postaviti tiple. On da je odmah kada je pristupio postavljanju bojlera pitao tužitelja odnosno rekao mu da nije odgovoran ako bojler padne jer on ne zna kakav je zid, a tužitelj je rekao da ne zna ni on, odnosno rekao je da bojler se nalazi i u stanu ispod pa da neće biti problema. Kada je krenuo bušiti, uočio je da je samo 2 cm žbuke a dalje cigla te ako tužitelj govori da je išlo nešto u krivo to je zato što ako cigla dopusti tako i ide. Pojašnjava da postavljanje bojlera nije nikakva nauka, da se to može napraviti vrlo jednostavno, ako je zid kako je naprijed naveo dostatan. U ovom slučaju na mjestu gdje je trebao biti postavljen bojler već je bilo sve uredno oličeno. On ne može znati u trenutku kada postavlja bojler kakav je zid i što je iznutra.Tužitelj je cijelo vrijeme bio nazočan u stanu dok je obavljao radove. On bi njega pustio u stan, a kada mu je platio tih 1550 kuna rekao je da tuš stoji u krivo te je bilo potrebno kako bi se mogle ispravno postaviti tuš kabine poravnati zid. Za taj posao tužitelj mu je bio dužan još 500 kuna, ali kako on posao nije dovršio, nikada mu to nije platio. Zvao je da dođe pogledati drugi dan ili par dana kasnije, a nije mu rekao zašto zove i što je posrijedi već samo da dođe pogledati te kada je pristupio ga je izvrijeđao, bio je vrlo neugodan na sva pasja kola što može posvjedočiti i svjedok. Nije mu rekao da popravi štetu niti iznos za platiti, nije bilo razgovora već samo uvrede. Na upit suca postoji li mogućnost da se postupak okonča mirnim putem, tuženik odgovara da bi bio spreman platiti trošak bojlera, da mu se vrati stari i ništa više, a tužitelj navodi da tko će njemu platiti štetu i da će voditi postupak u cijelosti i traži utuženi iznos. Nitko nije bio nazočan razgovoru o kvaliteti zida, samo tužitelj i on. Tuženik navodi kako je prilikom montaže bojlera trebalo postaviti još dodatnu pločicu, pa na upit suca zašto to nije naveo tužitelju odgovara znate kako je veži konja gdje ti gazda kaže.

7. U svom iskazu svjedok UČ, navodi da je pristupio u kupaonu po pozivu tužitelja, a nakon što se desila situacija da je bojler pao sa zida te je osobno uočio oštećenja i na pločici i na umivaoniku koji je na ormariću, također i na veš mašini, a bojler je bio na podu. Navodi da nije bio nazočan niti razgovorima tužitelja i tuženika koji će se radovi izvoditi, a također nije upoznat jesu li stranke razgovarale o kvaliteti zida i je li netko nekoga upozorio na tu kvalitetu zidova za montažu bojlera. Samo može posvjedočiti o tome što je uočio, a također može reći da je na zamolbu tužitelja novi bojler koji je tužitelj kupio montirao na zid. On je uočio tiple koje dolaze sa tim novim bojlerom u kompletu, međutim odlučio se ugraditi veću tiplu i jaču ovjesnu kuku. Ovo upravo iz razloga jer je ovaj bojler prvi pao pa iz predostrožnosti. Kada je to montirao i kada se voda počela puniti u bojler i ta jača tipla također se počela izvlačiti van. Iz tog razloga on se odlučio dodatno ojačati zid na način da je probušio zid i ovjesnu kuku stavio kroz cijeli zid sa kontra sidričnom pločicom kako se kuka ne bi izvlačila kroz zid. Ovo upravo kako se ne bi desila situacija ponovo sa ispadanjem bojlera. Učvrstio je nosače kroz cijeli zid. Bojler stoji uredno od kada e postavljen i to rekao bi oko godinu dana. Pojašnjava i da tiple su različite ovisno o vrsti zida, cigla i sl. kada dolaze u kompletu sa bojlerom, međutim zid se može uočiti kakav je kada se krene sa bušenjem te se u tom slučaju vidi radi li se o žbuki ili cigli. Njegova je pretpostavka da je došlo do djelomičnog izvlačenje jedne tiple i izkretanja ovjesne kuke. Ovo jer kada je pristupio u kupatilo vidio je da je jedna tipla bila u zidu na poziciji a druga djelomično izvučena i ovjesna kuka djelomično zakrenuta. On da je bojler postavio na istom mjestu, zid je oličen, pločice su nešto niže.

8. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak građevinske struke ŽČ, po provedenom očevidu, te na temelju dostupnih podataka o tome kako je spremnik za grijanje vode na zid postavio tuženik, da je do pada spremnika za grijanje vode došlo nakon postavljanja na zid i nakon što je spremnik napunjen vodom, da je prilikom pada na pod spremnik oštećen, te je oštetio zid na koji je bio postavljen, keramičke pločice na dvije pozicije (zid i pod) te umivaonik sa ormarićem, da se taj spremnik za grijanje vode koji je pao, kao i uništeni umivaonik sa ormarićem, čuvaju u garaži tužitelja, da je tužitelj po drugom izvođaču, nabavio i ugradio novi spremnik i novi umivaonik sa ormarićem, da oštećene keramičke pločice nisu zamijenjene, a da je zid na koji je postavljen spremnik izrađen od opeke obostrano ožbukan, debljine 15,50 c.

9. Mišljenje je vještaka da je do pada spremnika došlo zbog neadekvatnog pričvršćenja na zid. Obzirom je sada na istoj poziciji postavljen novi spremnik, nije moguće utvrditi na koji način i kojim pričvrsnim materijalom je tuženik montirao bojler na zid, no činjenica je da je isti pao

10. Mišljenje je vještaka da novi spremnik koji je sada na istoj poziciji po drugom izvođaču, te da isti još uvijek stoji , ne može se tvrditi da je padu „kumovala“ kvaliteta zida, već da izvedeno pričvršćenje na zid tj. primijenjeni pričvrsni materijal i način postavljanja, nije bilo adekvatno odabran. Tuženik da je bio dužan upozoriti tužitelja na sve bitne činjenice koje utvrdi prilikom izvođenja dogovorenih radova, a koje mogu utjecati na kvalitetu, gotovost te sigurnost pri uporabi izvedenih radova. Ukoliko je tuženik utvrdio da pričvrsni materijal nije odgovarajući , trebao je na to upozoriti tužitelja te posljedično ugraditi jači/bolji/primjereniji pričvrsni materijal. Ukoliko je utvrdio ili sumnjao da planirani način montaže neće biti adekvatan, trebao da je o istome obavijestiti tužitelja te predložiti drugi način montaže ili poziciju. Osim toga mogao je i odustati od ugradnje istog, ako je smatrao da ugradnja nije moguća. Temeljem dostupnih podataka vještak ne može znati je li bilo tuženiku očito da materijal nije podoban dok je izvodio radove, pretpostavlja da se u zadaći misli na kvalitetu zida.

11. Visina štete procijenjena je u iznosu od 1.000,00 eura, sve prema troškovniku;

- nabava, doprema i montaža električnog bojlera zapremine 80 lit, komplet sa pričvrsnim materijalom. Ukalkulirana nabavna cijena bojlera do 200 eur (kom 1 300,00 eura)

- nabava, doprema i montaža kupaonskog ormarića sa umivaonikom dim 60 cm. Ukalkulirana nabavna cijena do 200 eura ( kom 1 , 300,00 eura)

- zamjena oštećenih keramičkih pločica uključuje: vađenje oštećene zidne 60/25 cm i podne pločice 33/33 cm, čišćenje ljepila, brušenje i otprašivanje podloge, postava novih keramičkih pločica u ljepilo i fugiranje, dimenzije i boja kao postojeće , nabava i doprema sveg materijala. Tehnički vrlo zahtjevno za odraditi zbog mogućnosti oštećenja i okolnih keramičkih pločica. Procjenjuje se u trošak kroz potrebne radne sate i materijal. Rad 8,00 h, 40,00 eura, 320,00 eura, 320,00, te materijal kpl1, 80,00 eura, sveukupno 1.000,00 eura.

12. U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika stalni sudski vještak navodi kako zadaća suda i nije sadržavala zadatke koje navodi tuženik, utvrđivanje od kojeg materijala je građen zid na koji je tuženik postavio spremnik za grijanu vodu, te je li zid debljine 15,50 cm mogao držati bojler sa kukicama i tiplama koje su došle zajedno sa bojlerom. Sama činjenica, navedena i u nalazu i mišljenju, da je na istoj poziciji postavljen novi spremnik iste zapremine, od strane drugog izvođača, te da isti još uvijek stoji , ne može se tvrditi da je padu spremnika kumovala kvaliteta zida, već da izvedeno pričvršćenje bojlera na zid tj. primijenjeni pričvrsni materijal i način montaže, nije bilo adekvatno odabran. Je li tužitelj inzistirao na tiplama koje su došle uz bojler vještaku nije bila zadaća utvrđivati niti ima saznanja o tome. Novi spremnik za grijanu vodu koji je ugrađen na istom mjestu zapremine je 80 litara. Utvrđivanje kvalitete tiple i kukice kojima je sada ugrađen spremnik nije bila zadaća vještaka. Tvrdnja tuženika da nije rečeno i slikano kako je sada pričvršćen spremnik nije točna. Slike zida na kojem je postavljen spremnik priložene su u nalazu i mišljenju, slike 3 i 4 pogled iz kupaone i slika 8 pogled na zid iz hodnika.

13. Niti tužitelj, a niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je sud isti prihvatio u cijelosti i ocijenio stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke.

14. Ocjenom izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da je konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na iznos glavnog duga, dok nije osnovan u neznatnom dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu (za razdoblje od 31. listopad 2022. do presuđenja).

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od 31. listopada 2022., koju tvrdi da je nastala kao posljedica nedostatka u obavljenom poslu, ugovora o djelu zaključenog između stranaka , a kojim se tuženik obvezao tužitelju izvršiti ugradnju tuš kabine i spremnika za grijanu vodu u listopadu 2022.

16. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete u vidu sanacije oštećenja spremnika za vodu, pločice i ormarića s umivaonikom, prouzročenu padom spremnika za grijanu vodu – bojlera, nakon što je postavljen od strane tuženika i napunjen vodom, drugi dan po postavljanju ( posao dovršen 30. listopada 2022, a spremnik za vodu pao na pod kupaonice 31. listopada 2022.). Ovo jer tuženik otklanja odgovornost za štetu činjenicom da je pravovremeno upozorio tužitelja na nedostatke u njegovu nalogu ( jer nije bio upoznat s kvalitetom i izdržljivosti zida), ali da je tužitelj inzistirao da se spremnik za vodu postavi na zid, a tuženik izjavio da se neće smatrati odgovornim za eventualna oštećenja koja nastanu zbog tako izvršenog rada.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, koji ovaj sud prihvaća kao stručan objektivan i istiniti, sud utvrđuje da je visina vrijednosti radova potrebna za sanaciju štete nastale padom spremnika na pod toaleta ( popravak oštećenog spremnika, ormarića sa u umivaonikom i pločice u toaletu), upravo iznos od 1.000,00 eura, budući da je vještak jasno obrazložila na temelju kojih je parametara utvrdila visinu vrijednosti radova upravo u tom novčanom iznosu. Stranke nisu s uspjehom osporile nalaz i mišljenje vještaka, odnosno, primjedba tuženika otklonjena je u cijelosti u pisanom očitovanju vještaka, a to je da kvaliteta zida nije bila predmet vještačenja, kao i da vještak ne može zauzeti mišljenje o tome je li tužitelj upozoren od strane tuženika na nedostatke u nalogu ( navodno tužitelj kao nalogodavac inzistirao da se spremnik za grijanu vodu postavi na zid upravo s dostupnim materijalom), već je to na sudu da ocijeni.

18. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

19. Odredbom čl. 608, u st. 1 ZOO-a, propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok, a st. 2 da on ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

20. Ocjenom izvedenih dokaza, i to saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranke, ovaj sud utvrđuje:

- da je između stranaka zaključen ugovor o djelu radi ugradnje tuša i spremnika za grijanu vodu- bojlera u stanu u vlasništvu tužitelja u mjesecu listopadu 2022.

- da je tuženik postavio spremnik za grijanu vodu na zid u stanu tužitelja 30. listopada 2022.

- da je spremnik za vodu pao 31. listopada 2022, i pri tome oštetio i pločice i ormarić s umivaonikom u kupaoni

- da je tužitelj 31. listopada 2022. pozvao tuženika da otkloni nedostatak, popravi nastalu štetu, ali tuženik otklonio odgovornost za štetu jer se ne smatra krivim za neispravno postavljen spremnik za grijanu vodu

21. Opisane činjenice sud utvrđuje i ocjenom iskaza UČ, kojem poklanja vjeru u cijelosti, jer isti nije osobno zainteresiran za ishod postupka, i koji je iskazao da je osobno uočio spremnik za grijanu vodu na podu kupaonice, kada je pristupio 31. listopada 2022, po pozivu tužitelja, kao i oštećenja na pločici i ormariću s umivaonikom u kupaonici. Isto tako, sud utvrđuje da svjedok uopće nije bio nazočan vezano uz dogovor oko izvođenja radova, a niti prisutan kada je tuženik izvodio radove u kupaonici . Međutim, sud utvrđuje da je svjedok na isto mjesto postavio novi spremnik za grijanu vodu, ali sa većom tiplom i ovjesnom kukom (ne materijalom koji dolazi u kompletu s novim spremnikom), odnosno učvrstio nosače kroz cijeli zid predostrožnosti radi, te da je spremnik i dalje na istom mjestu, i nije pao sa zida.

22. Ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj u postupku dokazao da je tuženik, povredom ugovornih obveza, temeljem odredbe članka 608. stavka 3. ZOO-a, u obvezi naknaditi tužitelju štetu koja se ogleda u visini troškova potrebnih za sanaciju štete (oštećenja spremnika za grijanu vodu, na pločici i ormariću s umivaonikom u kupaonici), uzrokovanu padom spremnika za grijanu vodu, zbog neispravnog postavljanja spremnika na zid od strane tuženika.

23. Kako nema spora o tome da je tužitelj kao naručitelj radova 31. listopada 2022. obavijestio tuženika o nedostacima u obavljenom djelu- padu spremnika za grijanu vodu i s tim u vezi nastaloj šteti, a tuženik nastali nedostatak nije otklonio , ocjena je suda da dolazi u primjenu odredba čl. 608. stavka 1. ZOO-a.

24. Navedenom odredbom propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok, a prema stavku 2. istog članka ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Stavak 3. istog članka navodi da ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

25. Članak 609. ZOO-a propisuje da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

26. Odredbom članka 610. stavka 1. ZOO-a, propisano je kako kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Stavak 2. istog članka propisuje kako naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Stavak 3. propisuje da ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor, dok se u slučaju neznatnog nedostatka, naručitelj ne može koristiti pravom na raskid ugovora (stavak 4. istog članka). Konačno, stavak 5. propisuje kako naručitelj u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete.

27. Ocjena je ovog suda, da se radi o nedostatku u obavljenom poslu koji djelo čini neuporabljivim, jer nepropisno postavljanje spremnika za grijanu vodu na zid u kupaonici naručitelja, na način da isti odmah idući dan padne sa zida, predstavlja nedostatak koji djelo čini neuporabljivim. Neovisno od toga, je li tužitelj zahtijevao otklanjanje nedostatka (s time da raskid ugovora i ne može zahtijevati kada je posao dovršen), ima pravo da kao naručitelj zahtijeva naknadu štete, u vidu troškova sanacije nastalih oštećenja u prostoru.

28. Dakle, tužitelj kao naručitelj, koji je uredno obavijestio izvođača o uočenim nedostatcima, može od tuženika kao izvođača zahtijevati otklanjanje nedostatka, a kako tuženik nedostatak nije otklonio, može otkloniti nedostatak na račun izvođača (u ovom slučaju spremnik za vodu postavila treća osoba na zahtjev tužitelja) ali ima kao naručitelj i pravo na naknadu štete koju zbog nedostatka trpi, a što u ovom postupku tužitelj i potražuje.

29. U ovom slučaju tužitelj od tuženika ne zahtjeva otklanjanje nedostatka, već zahtjeva naknadu štete u iznosu od 1.000,00 eura, koji iznos je potreban za saniranje oštećenja na kupaonskim elementima, uslijed pada spremnika. Dakle, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao da je tuženik nestručnim i nesavjesno izvedenim radovima na postavljanju spremnika za grijanu vodu, prouzročio štetu koja se sastoji od potrebe sanacije oštećenja na kupaonskom namještaju i pločicama, koje je procijenio vještak u svom nalazu i mišljenju, a po obavljenom očevidu na licu mjesta.

30. Naknada štete koja je propisana odredbama članka 603., 608. i 610. ZOO- a, odnosi se na indirektnu štetu, odnosno onu štetu koju naručitelj, zbog djela sa nedostatkom, trpi na svojoj imovini, a što je upravo šteta u vidu oštećenja spremnika za grijanu vodu, pločici i ormariću s umivaonikom.

31. Ovaj sud ne prihvaća prigovor tuženika koji ističe u odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka, a to je da je tužitelja kao naručitelja upozorio na nedostatke materijala, ali da je unatoč tome tužitelj zahtijevao da se spremnik za grijanu vodu postavi na zid čija kvaliteta nije dovoljno ispitana u smislu izdržljivosti, kao i da je tuženik kao izvođač upozorio tužitelja na mogućnost pada, ali i da je vlastitu odgovornost za eventualnu štetu koja bi mogla nastati budućnosti otklonio, jer je postupio po izričitom nalogu i na inzistiranje naručitelja.

32. Tuženik, iako se tijekom postupka pokušava osloboditi odgovornosti za nedostatke u obavljenom djelu, nije dokazao iznesene tvrdnje niti sa najmanjim stupnjem uvjerljivosti.

33. Ocjena je ovog suda, da tuženik iznosi prigovore tijekom postupka isključivo radi izbjegavanja vlastite odgovornosti za nastalu štetu , ali, sudu nije pružio dokaz o tome da bi doista upozorio naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu ( nekvalitetan zid i materijal), odnosno da je baš tužitelj unatoč takvom upozorenju, inzistirao da se spremnik ipak postavi na zid, a osobito da se tuženik ogradio od svoje odgovornosti za buduću eventualnu štetu. O navedenom, osim stranačkog iskaza tuženika, nema valjanih dokaza.

34. Ukoliko je doista tuženik kao izvođač smatrao da postoje nedostaci u nalogu tužitelja kao naručitelja (nedostaci u materijalu i kvaliteti zida) , prije nego li je pristupio izvođenju radova, opravdano je zaključiti da bi (u skladu s pravilima struke i običajima), o takvom upozorenju naručitelju sastavio nekakav dokaz, primjerice u pisanom obliku sastavio potvrdu o tome da je tužitelja kao naručitelja upozorio na nedostatak u njegovu nalogu, a kako bi iznesene tvrdnje u slučaju nastanka štete mogao i dokazati, i na isto se kasnije pozvati. Usmeni iskaz tuženika u ovom sudskom postupku, stoga nije dostatan i valjani dokaz o tome da je tako i postupio, već ovaj sud iskaz tuženika u tom dijelu drži usmjerenim na otklanjanje vlastite odgovornosti za štetu.

35. Isto tako, odredba čl. 596. st 2 ZOO-a, davala je tuženiku kao izvođaču i mogućnost, ako je naručitelj doista zahtijevao da tuženik izvrši rad unatoč nedostatcima u nalogu na koje mu je kao izvođač ukazao (nekvalitetan zid, nedostana pribor koji je sastavni dio spremnika za grijanu vodu-tiple), pravo da odbije izvršiti rad, odnosno da raskine ugovor, ali koju opciju tuženik nije iskoristio.

36. Ne može se stoga tuženik sada pozivati na otklanjanje od odgovornosti za štetu, pozivom na odredbu čl. 596 ZOO-a, jer osim što nije dokazao da bi ikakvo upozorenje tužitelju u tom pravcu iznio, nije niti dokazao da bi postojale okolnosti koje bi otklonile odgovornost tuženika za nastalu štetu zbog nedostatka koje je djelo učinilo neupotrebljivim.

37. Valja istaknuti i to , da i sam tuženik u svom stranačkom iskazu navodi: "kako je prilikom montaže bojlera trebalo postaviti još dodatnu pločicu" dakle, proizlazi da je i sam tuženik svjestan da je izvođenju radova pristupio protivno pravilima struke, iako svjestan da bi bilo potrebno dodatno učvrstiti spremnik za zid ( dodatnom pločicom), olako držeći da šteta neće nastupiti, a svakako nije postupio s pažnjom dobrog stručnjaka, jer bi u protivnom spremnik za grijanu vodu postavio na zid na pravilan i ispravan način, a ne na način da padne sa zida čim se napuni vodom.

38. Da bi otklonio svoju odgovornost za učinjen propust u izvršenju djela, tuženik je imao mogućnost odbiti izvršenje djela, ili, dokazati da je upozorio naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu , ali kako to nije dokazao da je učinio, to odgovara za štetu nastalu tužitelju (oštećenja uzrokovana padom spremnika za vodu) u iznosu od 1.000,00 eura.

39. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

40. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

41. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

42. Odredbom čl. 1086 ZOO-a propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, pa kako je opseg i visina štete utvrđena tek po provedenom dokazu građevinskim vještačenjem, to je tužitelju zakonska zatezna kamata priznata od dana presuđenja, budući da je bilo potrebno izvesti dokaz vještačenjem da bi se utvrdila visina i opseg nastale štete. Stoga je zakonska zatezna kamata tužitelju priznata počevši od presuđenja pa do isplate, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

43. U preostalom dijelu, valjalo je zahtjev za plaćanjem zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 31. listopada 2022 pa do presuđenja odbiti i presuditi kao u toki III. izreke presude.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1 Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio u sporu, te mu je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7 t. 8 priznato pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. točka 1 Tarife), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu od 150,00 eura svako (Tbr. 9. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 20. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. točka 1 Tarife), uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 393,77 eura i očevida u iznosu od 64,46 eura , te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i presudu u iznosu od 39,82 eura odnosno, sveukupno iznos od 1.417,96 eura, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku