Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1214/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Brbić Valković, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-86/2023-30 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-86/2023-30 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu broj 9012827110 koji je zaključen dana 25. srpnja 2007. između tužiteljice i tuženika, kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo kao i sve kasnije izmjene te odluke (točka I izreke). U točki II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.640,16 EUR sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u toj točki izreke od dospijeća do isplate. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.284,35 EUR sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen (točka III izreke). U točki IV izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu donijeti presudu kojom će predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao potrošača za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika i zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa.

6. U dosadašnjem postupku je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1495/2022-2 od 25. siječnja 2023. ukinuta prvostupanjska presudu poslovni broj P-1332/19-20 od 14. srpnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zbog relativno bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8., člankom 220. stavak 1. i člankom 221.a ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio kako je, iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (članak 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03 te članak 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 96/07, dalje: ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke da je, u smislu članka 84. ZZP/03 i članka 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba da stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.

12. Svaki potrošač u odnosu na kojeg trgovac zahtijeva ispunjenje obveze temeljem odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom, može se pozvati na učinke te odluke. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Odlučno je da obveza potrošača proizlazi iz odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom. Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015., odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka zato nema učinak na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu, kao u konkretnom slučaju.

13. Međutim, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio na utvrđenjima iz tog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već je ocjenjivao i utvrđivao u ovom postupku nepoštenost spornih ugovornih odredbi.

14. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici prvostupanjski sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužiteljice, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

15. S obzirom da prvostupanjski sud nije u ovoj parnici utemeljio svoju odluku na pravomoćnoj presudi koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, već je utvrđivao ispunjenje svih pretpostavki za nedopuštenost ugovorne odredbe konkretnog potrošačkog ugovora pa pozivanje na spornu odluku, u konačnici nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Time su žalbeni navodi s tim u vezi neosnovani, pri čemu valja naglasiti da odluka iz spora za zaštitu individualnih interesa potrošača indirektno može imati utjecaj na način da ukazuje na parametre koje je potrebno cijeniti. U tom smislu ukazuje se na odluku Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kao i na odluku Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023.

16. Inače, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13, dalje: ZID ZPK/13) postojala je prisilna zakonska odredba u članku 74. stavak 1. ZZP/07), prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZID ZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti). Zato se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom (Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023.). Ovo s obzirom na utvrđenje da je (dio) predmetnih odredbi u ugovor unesen samo od strane tuženika, na koje odredbe tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a u ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što ih sve čini suprotnim načelu savjesnosti i poštenja.

17. U odnosu na zastaru, valja navesti, da se prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine.

18. Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Tako i u Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.

19. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, to u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužiteljice te je neosnovan prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, a pozivanje prvostupanjskog suda na ranije spomenutu presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/13 nije od utjecaja na pravilnost stajališta prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare.

20. Slijedom navedenog, kako je u postupku utvrđena nedopuštenost sporne ugovorne odredbe kao odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i suprotne načelu savjesnosti i poštenja te koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, takva odredba je nepoštena u smislu spomenutih odredbi ZZP-a i ništetna, dok je prigovor zastare neosnovan, čime je ispravno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

21. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da kod činjenice da je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to ih je, temeljem odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici. Stoga tužiteljici pripada razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prema naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama.

22. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kao stručan, obrazložen i jasan, kako smatra i ovaj drugostupanjski sud, to prvostupanjski sud pravilno dosuđuje tužiteljici traženi iznos utvrđen financijskim vještačenjem po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

23. Pri tome sud prvog stupnja pravilno dosuđuje zatezne kamate na pojedine svote od dana dospjelosti u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

25. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić