REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž R-453/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice, kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tužene Osnovne škole Zrinskih I Frankopana, OIB: 08312236531 sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici kao ravnateljici i dr., odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-23/2020-36 od 5. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-23/2020-36 od 5. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici kao ravnateljici Klasa: 602-01/15-06/06, Ur. broj: 2125/21-01-15-02 od 15. travnja 2015.

2. Nalaže se tuženici da tužiteljici podmiri troškove parničnog postupka u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna1 i trošak revizije u iznosu od 212,36 eura/ 1.600,00 kuna, ukupno 875,97 eura/6.600,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i iznos od 331,81 eura/ 2.500,00 kuna, sve u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženici da tužiteljici isplaćuje plaću ravnatelja do okončanja ovog parničnog postupka."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.665,93 eura / 35.155,45 kuna, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenjem odluke o otkazu ugovora o radu kao ravnateljice od 15. travnja 2015. kao i da se posljedično naloži tuženoj da tužiteljici isplaćuje plaću ravnatelja do okončanja postupka.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a prvostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo od koju navedenih povreda.

7. Nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno je utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj: 13 P- 173/2015-28 od 4. siječnja 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a potom je donijeta i dopunska presuda prema kojoj je odbijen i dio tužbenog zahtjeva da se nalaže tuženoj da tužiteljici isplaćuje plaću ravnatelja do okončanja postupka, uz odluku o parničnom trošku. U žalbenom postupku drugostupanjski sud presudom poslovni broj: Gž R-323/2016 od 2. ožujka 2017. odbio je žalbe parničnih stranaka i potvrđene su presude ovog suda poslovni broj: 13 Pr-173/2015-26 od 4. siječnja 2016. i dopunska presuda ovog suda poslovni broj: 13 Pr-173/2015-31 od 5. veljače 2016. Nastavno tome, tužiteljica je podnijela reviziju Vrhovnom sudu RH, koji je po održanoj sjednici donio presudu i rješenje pod brojem:

Rev 1439/2019-2 od 1. srpnja 2020. Navedenom presudom Vrhovnog suda RH odbijena je revizija tužiteljice u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: 13 Pr-173/2015-26 od 4. siječnja 2016 i to u stavku I. točka 1. i 2. izreke koja glasi: " Poništava se odluka o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice od 3. travnja 2015. te da se ukida odluka o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja tuženice." Nastavno, rješenjem VSRH od 1. srpnja 2020. ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu u dijelu kojem je odbijena kao neosnovana žalba da se poništava Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice kao ravnateljice od 15. travnja 2015. , uz odluku o parničnom trošku. Isto tako, u pogledu navedene prvostupanjske dopunske odluke ista je ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje na odluku i u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplaćuje plaću ravnatelja do okončanja postupka te u dijelu odluke o parničnim troškovima. Dakle, VSRH je odlučio da je revizija tužiteljice djelomično osnovana, a revizija tužene osnovana.

10. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da među strankama nije sporno da je tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o radu s kojim je imenovana na dužnost ravnateljice od dana 22. prosinca 2010.,

- da je odlukom Školskog odbora tuženika od 3. travnja 2015. tužiteljica sukladno odredbi članka 44. Zakona o ustanovama razriješena s dužnosti ravnateljice Osnovne škole Zrinskih i Frankopana sa sjedištem u [adresa] s obrazloženjem da je kao ravnateljica svojim postupanjem grubo povrijedila odredbu članka 114. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odredbu članka 81. Statuta škole tuženika i odredbu članka 18. Pravilnika o radu tuženika, prema kojima odluku o zasnivanju i prestanku radnog odnosa ravnatelj može donijeti samo uz prethodnu suglasnost školskog odbora, osim u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme od 15 dana,

- da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1439/2019-2 od 1. srpnja 2020. odbijena revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu od 2. ožujka 2017. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću od 4. siječnja 2015., dakle pravomoćno je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništajem Odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice od 3. travnja 2015., a k tome je pravomoćno odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da se ukida odluka o imenovanju vršiteljice dužnosti ravnateljice tuženice,

- da iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 15. travnja 2015. proizlazi da se otkazuje ugovor o radu ravnateljici školske ustanove tužiteljici UŽ, dipl. učiteljici iz [adresa] koji je sklopljen dana 22. prosinca 2010. te da ravnateljici pripada otkazni rok u trajanju od mjesec dana za čijeg trajanja je ista oslobođena obveze rada,

- da iz zapisnika sa 24. sjednice Školskog odbora tuženika održane 19. ožujka 2015. proizlazi da je predsjednik Školskog odbora temeljem dobivenog anonimnog podneska o načinu zasnivanja radnog odnosa učitelja razredne nastave u Područnoj školi Sincu, koji je naslovljen na predsjednika Školskog odbora i upućen Prosvjetnoj inspekciji u Rijeci, dao prijedlog da se temeljem pristiglog podneska, a na osnovu čl. 114 Zakona o odgoju i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi ravnateljica škole - tužiteljica, u pisanom obliku u roku od 3 dana očituje Školskom odboru o pristiglom anonimnom podnesku,

- da iz zapisnika sa 25. sjednice Školskog odbora, održane 30. ožujka 2015., proizlazi da je predsjednica Školskog odbora utvrdila da je tužiteljica grubo povrijedila odredbu članka 114. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi odnosno odredbu članka 18. Pravilnika o radu tuženika, jer prema tim odredbama ravnatelj, odluku o zasnivanju i prestanku radnog odnosa može donijeti samo uz prethodnu suglasnost Školskog odbora, osim u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme od 15 dana,

- da iz očitovanja tužiteljice od 23. ožujka 2015. proizlazi da je početkom školske 2014/2015 u Područnoj školi Sincu došlo do povećanja broja učenika te da se otvorilo jedno radno mjesto za učitelja razredne nastave, radi čega je od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta zatražila i dobila suglasnost za navedeno radno mjesto, a nakon toga uputila prijavu Uredu državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, da ju je navedeni Ured državne uprave obavijestio da je učiteljica LŽ tehnološki višak u školi Korenici, uz poziv da se očituje u roku od 3 dana da li će s navedenom osobom zasnovati radni odnos, nakon čega je tužiteljica obavijestila Ured državne uprave da će navedenu osobu primiti u radni odnos bez raspisivanja natječaja, pa je s navedenom učiteljicom tužiteljica naknadno sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je točno da nije zatražila suglasnost Školskog odbora za sklapanje istog ugovora o radu na neodređeno vrijeme ali da nije imala spoznaju da time krši Zakon, a sada da to smatra samo proceduralnom pogreškom jer je provela sve potrebne prethodne radnje sukladno Zakonu te da smatra da je prednost trebalo dati osobi koja je zaposlena na neodređeno radno vrijeme u školi K. koja pripada Ličko -senjskoj županiji, vodeći računa da ta osoba uskoro odlazi u mirovinu, a primljena je na zahtjev Sindikata i Ureda državne uprave,

- da je na 26. sjednici Školskog odbora tuženika, održanoj 3. travnja 2015., provedena rasprava povodom prijedloga za razrješenje ravnateljice škole, ovdje tužiteljice kojeg su podnijeli članovi Školskog odbora imenovani ispred osnivača odnosno Ličko-senjske županije te je donesena odluka o razrješenju ravnateljice- tužiteljice s 4 glasa 'za' i jednim glasom 'suzdržan',

- da je nakon donošenja naprijed navedene odluke, dnevni red 26. Sjednice Školskog odbora tuženice, dopunjen točkom - „Imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja škole te je nakon glasanja, jednoglasno donesen zaključak da je IŽ izabrana za vršiteljice dužnosti ravnatelja škole,

- da je na 27. sjednici Školskog odbora tužene održanoj 15. travnja 2015. jednoglasno donesena Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice s mjesta ravnatelja škole te prijedlog Odluke vršitelja dužnosti ravnateljice o privremenom raspoređivanju razriješene tužiteljice na mjesto učitelja razredne nastave u Područnoj školi Hrvatsko Polje do povratka učiteljice,

- da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta - Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije - Područna jedinica u Rijeci od 27. travnja 2015., naređeno tuženici da popuni radno mjesto tajnika Škole i raspiše natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Škole te je zabranjeno tuženici da zaposlenica LŽ obavlja poslove razredne nastave na temelju ugovora o radu sklopljenog 5. studenog 2014. budući je isti sklopljen bez prethodne suglasnosti Školskog odbora.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

13. Odredbom članka 44. stavak 1. i 2. Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/2019 i 151/22 – dalje ZOU) propisano je da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan te da je Upravno vijeće odnosno tijelo iz odredbe članka 38. stavka 2. ZOU-a dužno razriješiti ravnatelja ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu (točka 1), ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu (točka 2), ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima (točka 3) i ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti (točka 4.). Odredbom članka 45. stavka 1. ZOU-a propisano je kako protiv odluke o razrješenju ravnatelj, koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom članka 44. stavka 2. ZOU.

14. Nadalje, odredba članka 114. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87-708, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14 i 7/17, dalje: Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi), propisuje da o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 15 dana. Isto tako, Statutom tuženice su u odredbi članka 81. propisane ovlasti ravnatelja, pa je tako, između ostalog, propisano da ravnatelj odlučuje o potrebi zapošljavanja radnika, prestanku potrebe za radom radnika te o zasnivanju radnog odnosa kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu do 15 dana, a uz prethodnu suglasnost Školskog odbora odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako odluka o zasnivanju i prestanku radnog odnosa ravnatelj može donijeti samo uz prethodnu suglasnost školskog odbora osim u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koje ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme od 15 dana a što nije u konkretnom slučaju.

16. Zbog navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici kao ravnateljici Klasa: 602-01/15-06/06, Ur. broj: 2125/21-01-15-02 od 15. travnja 2015. u cijelosti utemeljena na primjeni naprijed citiranih zakonskih odredbi zakonita, donesena sukladno odredbi članka 118. stavka 2. točke 1 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojom je propisano da ravnatelja imenuje i razrješuje školski odbor, a koji je donoseći predmetnu odluku odlučivao u sastavu propisanom odredbom članka 119. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te odluku donio većinom od ukupnog broja članova sukladno odredbi članka 119. stavka 8. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, na kojoj sjednici je bilo nazočno pet od ukupno sedam članova od kojih je četiri glasalo za razrješenje tužiteljice, a jedan bio suzdržan, odnosno da je odluka o razrješenju donesena natpolovičnom većinom glasova kako je to i predviđeno odredbom članka 63. Statuta tuženika prema kojoj odredbi Školski odbor odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova.

17. Naime, kod činjenice da je tužiteljica pravomoćno odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za poništenje odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice od 3. travnja 2015. pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice kao ravnateljice od 15. travnja 2015. smatrajući da ista pravilno donesena uz primjenu odredbe članka 128. stavak 1. i članka 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te članka 44. stavak 2. točke 3., 4. ZOU-a a posljedično tome i zahtjev kojim tužiteljica traži da joj se isplaćuje plaća ravnateljice do okončanja parničnog postupka obzirom da osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva ovisi o valjanosti odluke iz točke I. izreke pobijane presude.

18. Svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje zaključak prvostupanjskog sud kojom traži poništenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice kao ravnateljice od 15. travnja 2015., pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da isti nije osnovan.

19. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u međuvremenu pravomoćno okončan parnični postupak kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila poništenje odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice od 3. travnja 2015. kao i u dijelu zahtjeva kojim traže da se ukida odluka o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja tuženice, pa samim time u ovoj pravnoj situaciji nije opstajao ugovor o radu tužiteljice kao ravnateljice sklopljen 22. prosinca 2010.

20. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tužiteljice niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. a u svezi članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju odluku tužiteljica žalbenim navodima posebno i ne pobija.

U Splitu, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević