Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
M 14
48260 Križevci
Poslovni broj: Pr-41/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, po sucu tog suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u pravnoj stvari tužiteljice MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv prvotuženika Grad Križevci, Križevci, Ulica I. Z. Dijankovečkog 12, OIB:35435239132 i drugotuženika Dječji vrtić Križevci, Ulica Matije Gupca 52, OIB:08802472037, oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, izvan ročišta, 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužiteljice sadržan u točci I. tužbe povučen.
II Nalaže se prvo i drugotuženiku da solidarno tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 533,18 eur (petsto trideset tri eura i osamnaest centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja ovoga rješenja odnosno od 3. rujna 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri pemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela ovome sudu tužbu 25. ožujka 2025., protiv prvo i drugotuženika, radi isplate u kojoj u bitnome navodi da je zaposlena na radnom mjestu odgojiteljice kod II. tuženika, a čiji je osnivač I. tuženik. Dalje u tužbi tužiteljica je navela kako je I. tuženik kao jedinica lokalne samouprave osnivač II. tuženika slijedom čega sukladno članku 59. stavku 2. Zakona o ustanovama solidano i neograničeno odgovara za obveze II. tuženika. U nastavku tužbe tužiteljica ističe kako je poslodavac njoj isplaćivao plaću temeljem Kolektivnog ugovora za radnike u Dječjem vrtiću Križevci, KLASA:601-01/08-01/06 sve do 3. lipnja 2024. kada je sklopljen novi Kolektivni ugovor za zaposlenike istoga vrtića. Dodatno tužiteljica navodi kako je 1. ožujka 2024. stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficjentima za obračun plaće u javnim službama kojom je određen način obračuna plaće u osnovnom školstvu. U nastavku tužbe tužiteljica ističe da je unatoč članku 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, kojim je određeno kako se na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave ili Republike Hrvatske primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, a sve ukoliko su ti propisi povoljniji za radnike. Tužiteljica u nastavku ističe da joj obračun i isplata plaće od 1. ožujka 2024. nije izvršen sukladno naznačenoj odredbi Uredbe te sukladno članku 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju slijedom čega tužiteljici je od ožujka 2024. umjesto osnovanog koeficjenta od 2.01 te obračunskog koeficjenta od 2,64 poslodavac obračunavao plaću temeljem obračunskog koeficjenta u iznosu od 1,61 koji nije bio primjenjiv na tužiteljicu još od vremena stupanja na snagu spomenute Uredbe slijedom čega joj je zbog tog napravilnog obračuna i isplate plaće za travanj i svibanj 2024. tuženik obvezan isplatiti razliku plaće koja u bruto iznosu čini iznos od 1.923,83 eur slijedom čega je tužiteljica zaključno predložila sudu da tuženike obveže da joj solidarno naknade naznačeni iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao i da tuženike obveže da joj solidarno naknade troškove prouzrokovane vođenjem ovog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. 11. travnja 2025., prvo i drugotuženik su po punomoćniku u spis premeta dostavili pismeni odgovor na tužbu u kojemu u bitnome ističu da su postupili po tužbenom zahtjevu te su podmirili utuženo dugovanje tužiteljice. U nastavku svoga odgovora tuženici ističu kako nisu dali povoda vođenju predmetnoga sudskog postupka, a sve obzirom da je tužiteljica bila pozvana na sastanak s tuženicima, a koji sastanak se održao 2. prosinca 2024. na temu podmirenja dugovanja koje je predmet i ovoga postupka. Tuženici nadalje u svome odgovoru ističu da se svim zaposlenicima koji su se odazvali sastanku i pritom pokazali volju da prime ispunjenje izvršene isplate, dok se tužitelica iz ovog postupka na spomenutom sastanku nije pojavila što su tuženici tumačili kao njezino odbijanje primitka ispunjenja. Tužiteljicino nepojavljivanje na sastanku tuženici pripisuju utjecaju predsjednika Republičkog sindikata radnika, odnosno gospodina ĆN na tužiteljicu, a za kojeg gospodina tuženici ističu stav da je umiješao u odnose tuženika i zaposlenika tuženika zbog svoih političkih ciljeva. Završno tuženici navoda kako je iz naznačenoga razvidno da oni nisu dali povoda za ovaj sudski postupak već je isti postupak uzročno posljedično vezan za tužiteljičino nepojavljivanje na sastanku održanom 2. prosinca 2024., a sve ponovnim pozivanjem na zaključak da je tužiteljica nepojavljivanjem na sastanku sadržajno odbila primiti ispunjenje, dok su tuženici zakazivanjem sastanka pokazali volju i želju da utuženi iznos tužiteljici dobrovoljno namire bez vođenja sudskog postupka. Zaključno su tuženici predložili sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da obveže tužiteljicu na naknadu troškova ovoga postupka tuženicima.
3. Podneskom od 23. travnja 2025., tužiteljica se po punomoćniku očitovala o navodima sadržavnima u odgovoru na tužbu te je u bitnome navela kako su nakon podnošenja tužbe u ovome postupku tuženici udovoljili točci I. tužbenog zahtjeva slijedom čega je tužiteljica jasno i nedvosmisleno naznačila da povlači tužbu u odnosu na točku I tuženog zahtjeva, ali ustraje kod točke II tužbenog zahtjeva i potražuje troškove za sastav tužbe iznos od 200,00 eur, trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, PDV na naznačene odvjetničke radnje od 25 % u iznosu od 100,00 eur, te potražuje trošak sudske pristojbe u iznosu od 33,18 eur. U bitnome tužiteljica u podnesku i osporava navode tuženika u dijelu u kojem isti navode kako nisu dali povoda vođenju ovoga postupka te posebno ističe činjenicu da su tuženici po tužbenom zahtjevu posutupili tek nakon podnošenja tužbe u ovom postupku. Tužiteljica navodi kako su tuženici itekako dali povoda ovome postupku, a sve prvenstveno imajući u vidu činjenicu da su isti tužiteljici bili dužni plaću obračunavati i isplaćivati po većem koeficijentu, što nisu učinili iako je temeljem članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te članku 12. stavku 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficjentima za obračun plaće u javnim službama takva obveza postojala za njih od 1. ožujka 2024. Tužiteljica nadalje u istome podnesku ne osporava da se nije pojavila na spomenutom sastanku održanom 2. prosinca 2024., a za koji sastanak tužiteljica u bitnome navodi da je bio organiziran od strane tuženika s cijljem da bi isti uvjetovali isplatu razlike plaće na koju tužiteljica ima pravo temeljem zakona i to potpisivanjem izjave kojom bi se odrekla svih potraživanja koja ima prema tuženicima, što tužiteljica nije potpisala slijedom čega ističe da ona nije imala drugu mogućnost nego zatražiti ispunjene isplate razlike plaće zatražiti od tuženika sudskim putem. U odnosu na navode vezane uz gospodina ĆN tužiteljica je istakla da je zaključak njen da je razlog neisplate plaće koja je predmet ovog postupka, upravo njezino članstvo u Republičkom sidnikatu radnika, čiji je predsjednik upravo gospodin ČN. U odnosu na zatražene troškove ovoga postupka tužiteljica se poziva na članak 158. stavak 2. ZPP-a, slijedom čega je zaključno predložila sudu da donese rješenje kojim će obvezati tuženike da joj solidarno naknade troškove izazvane vođenjem ovoga postupka, a koji troškovi iznose 533,18 eur, a na koji iznos tužiteljica potražuje i zatezne kamate.
4. Budući da iz navedenoga proizlazi da su tuženici nakon podnošenja tužbe u ovom postupku udovoljili točci I. tužbenoga zahtjeva, a nastavno na što je tužiteljica podneskom od 23. travnja 2025. povukla točku I. tužbenoga zahtjeva, valjalo je sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 12/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) utvrditi da je predmetna tužba tužiteljice povučena u odnou na točku I. tužbenoga zahtjeva, kako je odlučeno u točci I izreke ovoga rješenja.
5. Prema odredbi članku 158. stavku 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
5.1. Budući da je tužiteljica povukla tužbu, a tužba je povučena iz razloga što su tuženici udovoljili zahtjevu tužitelja, to su tužiteljici primjenom odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a priznati troškovi postupka koji se sastoje od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj:138/23 dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi Tbr. 7.1. Tarife, te trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 46. Tarife, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur sukladno Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23).
6. U odnosu na navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu i to u dijelu u kojem tuženici ističu kako nisu dali povoda vođenju ovoga postupka, a sve pravdajući iste navode pozivajući se na tužiteljičin nedolazak na sastanak održan 2. prosinca 2024., a koji sastanak su tuženici organizirali u svezi podmirenja potraživanja koje je temelj i ovoga postupka, ovaj sud je ocijenio neosnovanima. Naime, činjenica je da je 2. prosinca 2024. održan sastanak između tuženika i zainteresiranih zaposlenika tuženika zaposlenih u Dječjem vrtiću Križevci, a da se istome sastanku tužiteljica nije odazvala no pogrešan je stav tuženika da oni nisu dali povoda za vođenja ovoga postupka Prvenstveno, obzirom da su tuženici znali ili su kao odgovorne osobe barem bili dužni znati da je 1. ožujka 2024. stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvetima za raspored i koeficjentima za obraćun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj:22/24, dalje Uredba), a kojom Uredbom je jasno propisan način obračuna plaće, naknada i drugih prihoda bili su dužni istu primjeniti. Neosnovano se tuženici pozivaju na sastanak od 2. prosinca 2024. navodeći da je o istome tužena bila uredno obaviještena no na isti nije pristupila čime je po stavu tuženika odbila ispunjene isplate od tuženika i time prouzročila vođenje ovoga postupka. Prvenstveno, kako je već navedeno, tuženici su znali ili su kao odgovorne osobe bili dužni znati za spomenutu Uredbu temeljem koje su bili dužni vršiti obračun i isplatu plaće tužiteljici, a što su propustili učiniti slijedom čega su propuštanjem postupanja iskazanoga kroz neprimjenu Uredbe, a koju su temeljem članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“ broj:10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023, i 145/2024) tuženici bili dužni primjeniti, prouzročili potraživanje tužiteljice prema njima.
Ovaj sud je stajališta da je potpuno irelevantno za ovaj postupak kao i njegov ishod da li je tužiteljica znala i pristupila na sastanak od 2. prosinca 2024., a sve obzirom na jasne i nedvosmislene odredbe naznačenih propisa. Naime, činjenica je da su tuženici propustili postupiti prema članku 12. stavku 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficjentima za obračun plaće u javnim službama, a koju Uredbu su bili dužni primjeniti pri obračunu plaće tužiteljice temeljem članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Zu navedeno, činjenica je da su takvim postupanjem stvorili dugovanje prema tužiteljici, a koje potraživanje tužiteljici nisu podmirili do 24. ožujka 2025., odnosno do podnošenja tužbe u ovom posutupku, slijedom čega proizlazi da je tužiteljica bila primorana, radi postojanja svoga potraživanja pokrenuti sudski postupak i zatražiti isplatu iznosa koji joj duguju tuženici, a koji iznos su joj isti u konačnici i namirili 10. travnja 2025. iz čega jasno proizlazi da su tuženici propuštanjem isplate dugovanog iznosa tužiteljici prouzročili ovu parnicu. Zu navedeno, za napomenuti je da ne postoji propis koji bi tužiteljicu obvezivao na pristupanje sastanku kakav su tuženici organizirali 2. prosinca 2024. Nastavno na navedeno, a obzirom da su tuženici tužiteljici namirili potraživanje 10. travnja 2025., dakle nakon podnošenja tužbe u ovom postupku, a koja tužba je podnesena 24. ožujka 2025., tužiteljici su tuženici prouzročili troškove postupka koje troškove su istoj pravilnom primjenom članka 158. stavka 2. ZPP-a te sukladno odredbama aktualne Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika dužni nadoknaditi i to u iznosu naznačenom u točci II izreke ovoga rješenja, a pobliže opisanoga u točci 5. obrazloženja ovoga rješenja.
7. Sukladno svemu navedenome odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Križevcima, 3. rujna 2025.
Sudac:
Ivana Prosenečki Kamenjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave ovog rješenja.