REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3589/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Šoša, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-26/2025-3 od 20. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-171/2024-51 od 8. studenoga 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-26/2025-3 od 20. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-171/2024-51 od 8. studenoga 2024. u kojem je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koja su važna za odluku u sporu, a koja glase:
"(i) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii) Protivi li se odredbi čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), propuštanje Suda rješenjem utvrditi povlačenje tužbe kada je ista djelomično povučena?
(iii) Je li Sud počinio povredu čl. 281. u vezi s čl. 109. Zakona o parničnom postupku time što tužitelju nije naložio urediti tužbu premda ista nije sadržavala sve što je propisano čl. 186. Zakona o parničnom postupku?
(iv) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(v) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?".
2. Nadalje, tuženik u prijedlogu još navodi da su mu u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) povrijeđena slijedeća prava: pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj je sud ocijenio da nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Naime, glede prvog, četvrtog i petog pitanja naznačenog u prijedlogu, treba reći, da pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/20 od 3. studenoga 2020., Rev 308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. U odnosu na drugo i treće pitanje, treba reći, da je tuženik propustio određeno naznačiti razlog važnosti istih u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, a što je bio dužan učiniti.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. U odnosu na navode tuženika glede povreda temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom ovaj sud je stava da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da su tuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. Prema tome, kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
