Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-30/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Raša, OIB: 69591000741, Gustavo Pulitzer Finali 2, Raša, zastupanog po Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, iz Rijeke, protiv tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz Pazina, radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice te povodom protutužbe tuženika protiv tužitelja, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-297/2022-41 od 19. listopada 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-297/2022-41 od 19. listopada 2023.

II. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba u dijelu kojim se tužitelj žali protiv točke III. izreke prvostupanjske presude.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 610,93 (šesto deset eura i devedeset tri centa).

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 263,27 EUR (dvjesto šezdeset tri eura i dvadeset sedam centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, pa mu je tužiteljica- protutužena dužna priznati vlasništvo i trpjeti da se u zemljišnim knjigama, Zemljišnoknjižnog odjela u Labinu, izvrši uknjižba prava vlasništva s imena i vlasništva tužiteljice-protutužene na ime i vlasništvo tuženika-protutužitelja.

II. Tužiteljica-protutužena je dužna naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.030,39 EUR1 (tri tisuće i trideset eura i trideset i devet centi) / 22.832,47 kuna (dvadeset i dvije tisuće osamsto trideset i dvije kune i četrdeset i sedam lipa), uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.001,89 EUR (tisuću i jedan euro i osamdeset i devet centi)/7.548,74 kuna (sedam tisuća petsto četrdeset i osam kuna i sedamdeset i četiri kune) kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Općina Raša, Trg Gustavo Pulitzer Finali 2, Raša, OIB: 69591000741 suvlasnik u ½ dijela nekretnina i to: k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se utvrđuje kako je drugi suvlasnik u ½ tih nekretnina tuženik Dobrić Ivan, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Suvlasnička zajednica tužitelja i tuženika na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] se razvrgava prodajom na javnoj dražbi.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u roku od 15 dana.“ V. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Suvlasnička zajednica tužitelja i tuženika na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] se razvrgava geometrijskom diobom na način koji je određen u nalazu i mišljenju vještaka koji je sastavni dio ove presude te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude i toga nalaza ishoditi upis prava vlasništva na nekretninama određenim u nalazu vještaka kao nekretnine koje razvrgnućem pripadaju tužitelju u svoje ime i na svoju korist."».

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu presude donio i rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

4.1. Tužitelj se žali protiv cijele presude, dakle i protiv točke III. izreke presude kojim je prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.001,89 eura. U tom dijelu je tužitelj uspio u postupku i stoga u smislu članka 358. stavak 3. ZPP-a nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude pa je stoga na temelju članka 367. stavak 1. ZPP-a taj dio tužiteljeve žalbe odbačen kao nedopušten.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici svaki u ½ dijela predmetnih nekretnina te da je tužitelj protiv tuženika podnio prijedlog radi razvrgnuća te suvlasničke zajednice povodom kojeg je proveden izvanparnični postupak u kojem je tuženik tužitelju osporio pravo suvlasništva predmetnih nekretnina tvrdeći da je on vlasnik u cijelosti pa je izvanparnični sud donio rješenje kojim je tužitelja uputio u parnicu sa njegovim zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Tužitelj je tu parnicu pokrenuo u ovom postupku te tužbenim zahtjevom traži da se predmetna suvlasnička zajednica razvrgne na način koji će odrediti nadležni sud u ovršnom postupku pri čemu je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude provede postupak razvrgnuća u ovršnom postupku.

6.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio da bi tužitelj bio suvlasnik u ½ dijela predmetnih nekretnina i tvrdio je da je on isključivi vlasnik te je podnio protutužbu i protutužbenim zahtjevom je zatražio da se utvrdi da je on vlasnik tih nekretnina u cijelosti i da mu je tuženik dužan priznati vlasništvo i trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva s imena i vlasništva tužitelja na ime i vlasništvo tuženika.

6.2. Utvrđeno je da su prije Drugog svjetskog rata u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnih nekretnina bili uknjiženi tuženikov djed, sada pok. KŽ u ½ dijela i njegov zet JŽ u ½ dijela. Za JŽ je utvrđeno da je on talijanski državljanin po opciji uvaženoj rješenjem o opciji MUP-a NR Hrvatske broj 32083-IV- 1948 od 10. kolovoza 1948, a da je i njegova kćer TŽ stekla talijansko državljanstvo po opciji uvaženoj rješenjem o opciji MUP-a broj 58481-IV-1949. od 15.10.1949.

6.3. Nadalje je utvrđeno da su predmetne nekretnine Rješenjem Komiteta za privredu Općine Labin od 30. prosinca 1980., prenesene u društveno vlasništvo sa pravom korištenja Općine Labin i to s imena TŽ, ranije u vlasništvu MŽ. K iz [adresa], a sve sukladno odredbama „Ugovora o miru s Italijom“ od 10.veljače 1947 („Službeni list“ broj 74/47, Prilog XIV Ugovora o miru, dalje Ugovor o miru s Italijom). Radi se o ½ dijela predmetnih nekretnina koje su u vrijeme donošenja tog rješenja bile uknjižene kao suvlasništvo TŽ, kćerke JŽ budući da je taj suvlasnički dio nakon provedenog ostavinskog postupka iza JŽ pripao njoj te se je ona i uknjižila kao suvlasnica. U konačnici se je kao vlasnik tog suvlasničkog dijela uknjižio tužitelj.

6.4. Utvrđeno je da se je JŽ, zet tuženikovog djeda KŽ, uknjižio prije drugog svjetskog rata u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik u ½ dijela predmetnih nekretnina na temelju kupoprodajnog ugovora kojim mu je tuženikov djed KŽ prodao tu ½ dijela, i to ne samo predmetnih nekretnina već i mnogobrojnih drugih svojih nekretnina.

6.5. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da se tu nije radilo o stvarnoj prodaji tog suvlasničkog dijela već je ta uknjižba služila kao osiguranje tražbine koju je JŽ imao prema KŽ. Naime, na predmetnim nekretninama, a i na drugim nekretninama KŽ bila je upisana hipoteka u korist AŽ kao osiguranje njegove tražbine pa je KŽ od ŽŽ pozajmio novac radi namirenja tražbine AŽ, a JŽ se je želio osigurati da će mu novac pozajmljen KŽ biti vraćen. Zbog toga su oni sačinili kupoprodajni ugovor kojim je ½ dijela predmetnih nekretnina prenesena na ŽŽ.

6.6. Tuženik je nadalje tijekom postupka tvrdio da je JŽ kao optant u vrijeme kraja Drugog svjetskog rata otišao u Italiju i prilikom odlaska je, budući da mu je KŽ, tuženikov djed, u međuvremenu vratio gore navedeni zajam, prenio natrag u vlasništvo KŽ navedeni suvlasnički dio od ½ dijela predmetnih nekretnina koji je na njega bio prenijet kupoprodajnim ugovorom. Međutim, tuženik ne raspolaže pisanom ispravom kojom bi dokazao taj prijenos. Tuženik je također naveo da je na taj način njegov djed KŽ ponovno postao vlasnik u cijelosti predmetnih nekretnina te da je te nekretnine oporukom ostavio tuženiku.

6.7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženikov djed KŽ doista tuženiku oporukom ostavio predmetne nekretnine kako to i proizlazi iz rješenja Kotarskog suda u Labinu poslovni broj O-179-53 od 18. svibnja 1955. koje predstavlja rješenje o nasljeđivanju iza tuženikovog djeda. Nadalje, prvostupanjski sud je također utvrdio da je JŽ prilikom odlaska u Italiju doista usmenim darovnim ugovorom darovao, odnosno vratio natrag u vlasništvo tuženikovom djedu spornu ½ dijela predmetnih nekretnina čime je tuženikov djed ponovno postao vlasnik predmetnih nekretnina jer je u to vrijeme (1945. godine) bio na snazi Opći građanski zakonik sukladno kojem za stjecanje prava vlasništva na nekretninama nije bio potreban upis u zemljišne knjige već je bio dostatan i usmeni ugovor ako je isti izvršen, a prvostupanjski sud je utvrdio da je taj ugovor izvršen budući da su svi saslušani svjedoci potvrdili da su predmetne nekretnine cijelo vrijeme bile u posjedu tuženikovog djeda. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik i dosjelošću stekao pravo vlasništva te je slijedom tih utvrđenja pobijanom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev, a usvojen je tuženikov protutužbeni zahtjev.

6.8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tuženikovi navodi o tome da je njegov djed KŽ od svog zeta JŽ pozajmio novac kojim je podmirio postojeću tražbinu AŽ mogu smatrati vjerodostojnim budući da je utvrđeno da je nakon toga AŽ izdao brisovno očitovanje temeljem kojeg je u zemljišnoj knjizi brisano založno pravo na predmetnim nekretninama upisano u korist AŽ. Također, vjerojatno je da je KŽ pozajmio novac od svog zeta JŽ budući da su i saslušani svjedoci potvrdili tuženikove tvrdnje da je JŽ bio bogat jer je bio gostioničar, a imao je i mesnicu. Tuženikov djed je bio poljoprivrednik, živio je od poljoprivrede, a njegov zet JŽ se nije bavio poljoprivredom pa je vjerojatna tvrdnja tuženika da je ugovor o prodaji ½ dijela predmetnih nekretnina između njegovog djeda i JŽ sklopljen upravo radi osiguranja da će njegov djed JŽ vratiti pozajmljeni novac budući da je puno manje vjerojatno da je tuženikov djed, kao osoba koja je živjela od poljoprivrede, stvarno svom zetu prodao ½ dijela svog imanja, dakle poljoprivrednog zemljišta koje je obrađivao, a njegovom zetu to poljoprivredno zemljište uopće nije bilo potrebno jer je živio od trgovine odnosno ugostiteljstva i prodaje mesa. Nadalje, činjenica da je TŽ darovnim ugovorom darovala ½ dijela predmetnih nekretnina koju je naslijedila od svog oca JŽ i po mišljenju ovog suda potvrđuje navod tuženika da je JŽ prije odlaska u Italiju prenio natrag u vlasništvo tuženikovom djedu tu ½ dijela predmetnih nekretnina, a što je TŽ znala te je darovnim ugovorom željela omogućiti tuženikovom ocu da sredi zemljišnoknjižno stanje i uskladi ga sa stvarnim stanjem. O tome svjedoči i činjenica da iz povijesti promjena na katastarskim česticama pribavljene od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Labin proizlazi da su u talijanskom operatu za k. o. [katastarska općina] kao posjednici predmetnih nekretnina bili upisani tuženikov djed KŽ u ½ dijela i JŽ u ½ dijela, a u razdoblju od 1950. godine do 1955. godine je kao posjednik bio upisan tuženikov otac EŽ da bi 1982. godine kao posjednik bio upisan tuženik, a 2003. godine, kada je rješenjem Općinskog suda u Labinu izvršen prijenos ½ dijela predmetnih nekretnina u društveno vlasništvo su kao posjednici upisani tužitelj u ½ dijela i tuženik u preostaloj ½ dijela.

6.9. Predmetne nekretnine su formalno prešle u društveno vlasništvo 18. prosinca 1954. godine na temelju odredbe članka 1. Sporazuma između tadašnje SFRJ i Republike Italije, preuzetog na temelju članka 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine" broj 53/91). Do tog časa je JŽ mogao raspolagati spornom ½ dijela predmetnih nekretnina time da KŽ za stjecanje vlasništva nije bio potreban upis u zemljišne knjige već je bio dostatan makar i usmeni ugovor jer je u to vrijeme na snazi bio Opći građanski zakonik, a u primjeni njegovih pravnih pravila se je vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je JŽ spornu ½ dijela predmetnih nekretnina darovao tuženikovom djedu odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata kada je kao optant otišao u Italiju i da je tuženikov djed na taj način stekao vlasništvo sporne ½ dijela predmetnih nekretnina, to zemljište 18. prosinca 1954. nije bilo vlasništvo JŽ niti je bilo optantska imovina pa stoga niti nije moglo postati društveno vlasništvo.

7. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je upravo tuženik vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti jer ih je naslijedio od svog djeda KŽ i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom usvojio tuženikov protutužbeni zahtjev, a odbio tužiteljev tužbeni zahtjev. Zbog iznijetih razloga nisu osnovani tužiteljevi žalbeni navodi kojima on osporava pravilnost utvrđenja gore navedenih činjenica niti navodi kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava pa je njegova žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka.

Koprivnica, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić