REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3598/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednica prvotnog tužitelja ĆP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]) i 3. GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoći, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj & Partneri u Puli, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, koga zastupa punomoćnik Dejan Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-583/2022-5 od 18. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-120/19-27 od 24. prosinca 2020., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I Nalaže se tuženiku da prvo tužitelju KP isplati 18.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.02.2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
II Sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 112.500,00 kn zahtjev prvo tužitelja KP se odbija kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku da drugo tužitelju ĆP isplati 18.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.02.2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
IV Sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 112.500,00 kn zahtjev drugo tužitelja ĆP se odbija kao neosnovan.
V Nalaže se tuženiku da drugo tužitelju GP isplati 18.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.02.2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
VI Sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 112.500,00 kn zahtjev treće tužitelja GP se odbija kao neosnovan.
VII Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade trošak parničnog postupka u odmjeren sveukupnom iznosu od 12.874,25 kn u roku od 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Uvažava se žalba tužitelja ad 1., ad 2. i ad 3., preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj Pn-120/2019 od 24. prosinca 2020. godine u odbijajućem dijelu pod točkama II., IV. i VI. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad 1., ad 2. i ad 3. isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 14.931,32 eura svakom, sa kamatom koja teče od 27. veljače 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se - u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete svakom od tužitelja u iznosu od 141,59 eura/1.066,84 kuna1 sa pripadajućim zateznim kamatama, te za isplatu zateznih kamata na iznose dosuđene glavnice od 2.346,96 eura/17.683,17 kuna1 - potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad 1., ad 2. i ad 3. nadoknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 8.945,52 eura, u roku od 15 dana.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Može li prethodno zdravstveno stanje oštećenika, koje nije samo po sebi uzrok smrti, ali bez kojega do smrti ne bi došlo niti uslijed prometne nezgode, predstavljati suodgovornost oštećenika u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)?
2. Može li sud utvrditi doprinos oštećenika temeljem njegovog zdravstvenog stanja koje je utjecalo na ishod prometne nesreće, čak i kada nije bilo izravnog doprinosa oštećenika u nastanku samog događaja?
3. Može li sud drugog stupnja, protivno medicinskom nalazu i bez provođenja novog vještačenja, samostalno isključi mogućnost suodgovornosti oštećenika zbog prethodnog zdravstvenog stanja?
4. Može li sud u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev radi naknade štete po osnovu duševnih boli zbog smrti bliske osobe, ukoliko u prvostupanjskom postupku uzrok smrti nije nedvojbeno utvrđen?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog nije osnovan.
6.1. Suprotno tvrdnjama tuženika po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tuženik nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena putanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drugim sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.2. Nije niti utemeljeno pozivanje tuženika na ovosudnu odluku poslovni broj Rev-x- 1037/10 od 6. travnja 2011. jer u toj odluci glede postojanja uzročno-posljedične veze sud nije izrazio pravno shvaćanje već je otklonio revizijske prigovore u tom smislu ocijenivši ih činjeničnim prigovorima kojima nema mjesta u revizijskoj fazi postupka.
7. Stoga je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 3. rujan 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
