REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3203/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić & partneri d.o.o., Split, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1882/2024-2 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3150/2021-20 od 16. veljače 2024., na sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1882/2024-2 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3150/2021-20 od 16. veljače 2024., postavljajući tri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj, a koja glase:
"1. U kojem će trenutku „prekupac“ imati pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske, kao i osoba koja je nasljeđivanjem stekla nekretninu opterećenu statusom zaštićenog najmoprimstva? Napominje se da je tužiteljica čekala više od dvadeset godina da Republika Hrvatska uredi stambenu politiku prije nego li je pokrenula postupak radi naknade štete?
2. Predstavlja li razlikovanje između vlasnika nekretnina, s obzirom na temelj stjecanja prava vlasništva, diskriminatorno postupanje od strane zakonodavca i suda budući da su takvim postupanjem vlasnici koji su nekretnine stekli na temelju ugovora o kupoprodaji, stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na vlasnike koji su nekretnine stekli na temelju drugog pravnog osnova?
3. Priznaje li Republika Hrvatska, donošenjem i provedbom Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (NN 36/24), povredu prava na mirno uživanje vlasništva svim vlasnicima stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci uključujući i vlasnike stanova koji su svoje nekretnine stekli na temelju ugovora na kupoprodaji?".
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se poziva na različitu praksu viših sudova, konkretno na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-82/2023 od 15. veljače 2024.
1.3. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na mirno uživanje prava vlasništva.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer nije riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-271/2023 od 18. travnja 2023., Rev-829/2022 od 17. listopada 2023., Rev-1033/2024 od 23. srpnja 2024. i Rev-960/2023 od 5. studenoga 2024.).
5. Nadalje, tužiteljica je navela da joj je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP. Ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tužiteljice, temelje na postojećoj zakonskoj regulativi i praksi sudova u vrlo složenom postupku transformacije stanarskog prava u institut zaštićenog najma, s ciljem da se održi osjetljiva ravnoteža između suprotstavljenih interesa najmodavaca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa društvene zajednice - uključujući dostupnost zadovoljavajućeg stambenog smještaja za one u nepovoljnijem položaju. U trenutku kupnje stana u kojem se nalazio zaštićeni najmoprimac tužiteljica je bila svjesna činjenice da je stan neuseljiv s postojećim teretom i stekla ga je po značajno nižoj cijeni, a po redovnom tijeku stvari nije mogla očekivati da će iznajmljivanjem tog stana, koji je nečiji dom, ostvariti korist u razlici između zaštićene i slobodno ugovorene zakupnine. Stoga ništa ne ukazuje da su sudovi odredbe o Zakona o najmu stanova i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) i Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 i 48/98) primijenili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tužiteljici. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
