REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3649/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata br. 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-301/2024-2 od 7. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1915/2019 od 17. listopada 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-301/2024-2 od 7. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1915/2019 od 17. listopada 2023., postavljajući pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?".
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik navodi da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-1277/22 od 8. ožujka 2023.).
1.3. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na pravično suđenje, jer su odluke nižestupanjskih sudova nerazumne i arbitrarne.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Naime, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da u pogledu njega pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga sud. To stoga što je prošireno vijeće ovog suda je u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., na jednak način odlučilo o tom pitanju kao što je na jednak način odlučeno i u odluci Rev-545/2023-3 od 23. siječnja 2024., a nije riječ o pitanju u pogledu kojeg bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
5.1. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.2. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98- službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01- službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10-službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze i podnosi zahtjeve poput protutužbe ili prigovora radi prijeboja te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno neosnovanosti prigovora tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva i posljedica ne podnošenja protutužbe ili prigovora radi prijeboja pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi samo po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
